Predmet T-167/13

(objava u ulomcima)

Comune di Milano

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Zemaljske usluge – Ulaganja novog kapitala koje je društvo SEA provelo u korist društva Sea Handling – Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat – Pojam potpore – Mogućnost pripisivanja odgovornosti državi – Kriterij privatnog ulagača – Načelo kontradiktornosti – Prava obrane – Pravo na dobru upravu – Legitimna očekivanja”

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Osobni utjecaj – Kriteriji – Komisijina odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s tržištem i kojom se nalaže njezin povrat – Tužba javnog tijela koje djeluje u svojstvu davatelja potpore – Dopuštenost – Pretpostavke

(čl. 263. st. 4. UFEU-a)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Nužnost stvarnog i postojećeg interesa

(čl. 263. st. 4. UFEU-a)

3.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Potpore iz državnih sredstava – Potpore koje dodjeljuje javni poduzetnik – Poduzetnikova sredstva koja cijelo vrijeme podliježu javnom nadzoru – Uključenost

(čl. 107. st. 1. UFEU-a)

4.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Uzastopne državne intervencije koje su međusobno nerazdvojno povezane – Kriteriji za ocjenu

(čl. 107. st. 1. UFEU-a)

5.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Potpore koje dodjeljuje javni poduzetnik – Poduzetnik pod nadzorom države – Mogućnost pripisivanja mjere potpore državi – Uključenost – Skup indicija koje treba uzeti u obzir

(čl. 107. st. 1. UFEU-a)

6.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena prema kriteriju privatnog ulagača – Ocjena u pogledu svih relevantnih elemenata sporne transakcije i njezina konteksta – Uzimanje u obzir dostupnih elemenata i predvidljivih promjena u vrijeme donošenje odluke o predmetnoj mjeri

(čl. 107. i čl. 108. st. 1. i 3. UFEU-a)

7.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena prema kriteriju privatnog ulagača – Ocjena u pogledu svih relevantnih elemenata sporne transakcije i njezina konteksta – Teret dokazivanja koji snosi Komisija – Doseg – Sudski nadzor – Granice

(čl. 107. st. 1. UFEU-a)

1.      Pravni položaj subjekta koji nije država članica, koji ima pravnu osobnost i koji je donio mjeru koja je ocijenjena državnom potporom u konačnoj odluci Komisije može biti osobno pogođen tom odlukom ako ga ona sprječava u izvršavanju njegovih vlastitih ovlasti kako bi htio, a koje se osobito sastoje od dodjele predmetne potpore.

U tom se pogledu davateljem potpore treba smatrati javno tijelo koje je sudjelovalo u donošenju predmetnih mjera u tolikoj mjeri da mu se one mogu pripisati u skladu s kriterijima navedenima u sudskoj praksi Suda.

(t. 34., 41.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 45., 46.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 60.-62.)

4.      Budući da državne intervencije postoje u različitim oblicima i da se moraju ocijeniti ovisno o njihovim učincima, nije moguće isključiti da se više uzastopnih državnih intervencija u cilju primjene članka 107. stavka 1. treba smatrati jedinstvenom intervencijom. Takav osobito može biti slučaj kada su uzastopne intervencije u pogledu svoje kronologije, svojeg cilja i položaja poduzetnika u trenutku tih intervencija toliko međusobno usko povezane da ih je nemoguće razdvojiti.

(t. 71.)

5.      Pripisivanje mjere državi ne može se izvesti iz same okolnosti da je predmetnu mjeru donio javni poduzetnik Naime, čak i ako postoji mogućnost da država nadzire javnog poduzetnika i ima prevladavajući utjecaj na njegovo poslovanje, ne može se automatski pretpostaviti da je u konkretnom slučaju stvarno obavljen nadzor. Javni poduzetnik može djelovati s većim ili manjim stupnjem samostalnosti, ovisno o stupnju samostalnosti koji mu je omogućila država.

Stoga, sama činjenica da je javni poduzetnik pod državnom kontrolom nije dovoljna da se državi pripišu mjere koje je on poduzeo. Nadalje, valja ispitati može li se smatrati da su javna tijela na određeni način sudjelovala u donošenju tih mjera. U tom pogledu – na temelju precizne istrage – ne može se tražiti dokazivanje toga da su tijela javne vlasti konkretno potaknula javno poduzeće da poduzme predmetne mjere potpore. Naime, s jedne strane, s obzirom na to da su država i javni poduzetnici blisko povezani, postoji stvaran rizik od dodjele državne potpore preko posrednika tih poduzetnika na netransparentan način i uz kršenje pravila o državnim potporama utvrđenih Ugovorom. S druge strane, upravo zbog toga što između države i javnih poduzetnika postoji povlašten odnos, trećoj strani bit će općenito vrlo teško dokazati da su mjere koje je poduzeo takav poduzetnik u konkretnom slučaju zapravo donesene na temelju uputa tijela javne vlasti. Zbog toga valja priznati da se zaključak o pripisivanju državi određene mjere potpore koju je poduzelo javno poduzeće može donijeti na temelju svih indicija koje proizlaze iz okolnosti konkretnog slučaja i iz konteksta u kojem je ta mjera donesena.

Osim toga, sve su ostale indicije koje, u konkretnom slučaju, upućuju na uključenost tijela javne vlasti ili nepostojanje vjerojatnosti da nisu bila uključena u donošenje mjere – uzimajući također u obzir njezin doseg, sadržaj ili uvjete koje sadržava – mogle, ako je to primjenjivo, biti relevantne za donošenje zaključka o mogućnosti pripisivanja mjere koju je donio javni poduzetnik državi.

(t. 75.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 102.-105.)

7.      Sukladno načelima koja se odnose na teret dokazivanja u području državnih potpora, na Komisiji je da iznese dokaz o takvoj potpori. U tom je pogledu dužna savjesno i nepristrano provesti postupak ispitivanja predmetnih mjera na način da u trenutku donošenja konačne odluke o postojanju ili, ako je to slučaj, o nespojivosti ili nezakonitosti potpore, raspolaže najpotpunijim i najpouzdanijim mogućima elementima. Što se tiče traženog standarda dokazivanja, narav dokaza koji moraju biti predstavljeni Komisiji uvelike ovisi o naravi predviđene državne mjere.

Osim toga, Komisijino ispitivanje pitanja mogu li se određene mjere kvalificirati kao državna potpora, s obzirom na to da tijela javne vlasti nisu postupala na isti način kao privatni ulagač, zahtijeva složenu gospodarsku ocjenu. Međutim, u okviru nadzora koji sud Unije provodi nad Komisijinim složenim gospodarskim ocjenama u području državnih potpora, nije na njemu da vlastitom gospodarskom ocjenom zamijeni Komisijinu te njegov nadzor treba obuhvaćati samo provjeru u pogledu poštovanja postupovnih pravila i obveze obrazlaganja, sadržajne točnosti utvrđenih činjenica, nepostojanja očite pogreške u ocjeni tih činjenica ili zloporabe ovlasti.

Kako bi se utvrdilo da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni pri ispitivanju činjenica koja bi opravdala poništenje predmetne odluke, država članica mora predočiti dovoljno dokaza kako bi osporila utemeljenost ocjene činjenica iz navedene odluke.

Sud Unije ne treba dakle samo provjeravati materijalnu točnost dokaznih elemenata, njihovu pouzdanost i dosljednost nego treba i nadzirati čine li navedeni elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene složene situacije i provjeriti jesu li oni takve naravi da podupiru zaključke koji su iz njih izvedeni.

Tako je na Komisiji da prilikom primjene kriterija privatnog vjerovnika izvrši opću ocjenu vodeći računa o svim relevantnim dokazima u predmetnom slučaju na temelju kojih može utvrditi je li očito da poduzetnik koji je dobio olakšice u plaćanju dugova ne bi usporedive olakšice dobio od privatnog vjerovnika. U tom pogledu, s jedne strane, relevantnom treba smatrati svaku informaciju koja bi mogla osjetno utjecati na odlučivanje razboritog i pažljivog privatnog vjerovnika koji se nalazi u situaciji koja je najsličnija situaciji javnog vjerovnika koji nastoji namiriti iznose koje potražuje od dužnika u financijskim problemima. S druge strane, u svrhu primjene kriterija privatnog vjerovnika relevantni su samo raspoloživi elementi i okolnosti koje su se mogle predvidjeti u trenutku kad je ta odluka donesena. Naime, Komisija nije obvezna ispitati informaciju ako su podneseni dokazi utvrđeni nakon donošenja odluke o predmetnom ulaganju te oni ne oslobađaju predmetnu državu članicu obveze provođenja prikladne prethodne analize isplativosti svojeg ulaganja, prije nego provede to ulaganje.

(t. 106.-110.)