Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2023. uputio Gerechtshof te Amsterdam (Nizozemska) – Electricity & Water Authority of the Government of Bahrain i dr./Prysmian Netherlands BV i dr.
(predmet C-672/23, Electricity & Water Authority of the Government of Bahrain i dr.)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Gerechtshof te Amsterdam
Stranke glavnog postupka
Žalitelji: Electricity & Water Authority of the Government of Bahrain, GCC Interconnection Authority, Kuwait Ministry of Electricity and Water, Oman Electricity Transmission Company SAOC
Druge stranke u žalbenom postupku : Prysmian Netherlands BV, Draka Holding BV, Prysmian Cavi e Sistemi Srl, Pirelli & C. SpA, Prysmian SpA, The Goldman Sachs Group Inc., ABB BV, ABB Holdings BV, ABB AB, ABB Ltd, Nexans Nederland BV, Nexans Cabling Solutions BV, Nexans Participations SA, Nexans SA, Nexans France SAS
Prethodna pitanja
1. a) Postoji li uska povezanost u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a1 između,
i. s jedne strane, tužbe protiv glavnog tuženika (također: referentni tuženik) koji nije primatelj Komisijine odluke o zabranjenom sporazumu, ali koji se, kao subjekt u pogledu kojeg se tvrdi da pripada poduzetniku u smislu prava tržišnog natjecanja Unije (u daljnjem tekstu: poduzetnik), smatra odgovornim u silaznoj liniji za utvrđenu povredu zabrane sklapanja zabranjenih sporazuma u skladu s pravom Unije, i,
ii. s druge strane, tužbe protiv
(A) sutuženika koji je primatelj te odluke, i/ili
(B) sutuženika koji nije primatelj odluke i u pogledu kojeg se tvrdi da kao pravni subjekt pripada poduzetniku koji se u odluci u javnopravnom smislu smatra odgovornim za povredu zabrane sklapanja zabranjenih sporazuma u skladu s pravom Unije?
Je li pritom važno
(a) to što je referentni tuženik koji se smatra odgovornim u silaznoj liniji u razdoblju u kojem se provodio zabranjeni sporazum samo imao udjele i upravljao njima;
(b) u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 4.a, to što je referentni tuženik koji se smatra odgovornim u silaznoj liniji sudjelovao u proizvodnji, distribuciji, prodaji i/ili isporuci proizvoda koji su predmet zabranjenog sporazuma i/ili u pružanju usluga koje su predmet zabranjenog sporazuma;
(c) smatra li se sutuženik koji je primatelj odluke u toj odluci
i. stvarnim sudionikom zabranjenog sporazuma u smislu da je stvarno sudjelovao u utvrđenom sporazumu koji se protivi pravilima o tržišnom natjecanju (ili u više takvih sporazuma) i/ili u usklađenom djelovanju, ili
ii. pravnim subjektom koji pripada poduzetniku koji se u javnopravnom smislu smatra odgovornim za povredu zabrane sklapanja zabranjenih sporazuma u skladu s pravom Unije;
(d) to što je sutuženik koji nije primatelj odluke stvarno proizvodio, distribuirao, prodavao i/ili isporučivao proizvode koji su predmet zabranjenog sporazuma i/ili pružao usluge koje su predmet zabranjenog sporazuma;
(e) pripadaju li referentni tuženik i sutuženik istom poduzetniku;
(f) to što su tužitelji izravno ili neizravno kupovali proizvode od referentnog tuženika i/ili od sutuženika odnosno izravno ili neizravno od njih primali usluge?
b) Je li za odgovor na pitanje 1.a relevantno to što je predvidivo da će dotični sutuženik biti tužen pred sudom nadležnim za referentnog tuženika? Ako je odgovor potvrdan: je li ta predvidivost zaseban kriterij prilikom primjene članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a? Postoji li ona u načelu s obzirom na presudu od 6. listopada 2021., Sumal (C-882/19, EU:C:2021:800)? Na koji način okolnosti navedene u pitanju 1.a (točke (a) do (f)) u ovom slučaju čine predvidivim to da će sutuženik biti tužen pred sudom nadležnim za referentnog tuženika?
2. Treba li prilikom utvrđivanja nadležnosti uzeti u obzir i eventualno prihvaćanje tužbe protiv referentnog tuženika? Ako je odgovor potvrdan: je li za tu ocjenu dovoljno da se ne može unaprijed isključiti mogućnost prihvaćanja tužbe?
3. a) Obuhvaća li pravo na naknadu štete u skladu s pravom Unije, koje svaka osoba ima na temelju utvrđene povrede zabrane sklapanja zabranjenih sporazuma u skladu s pravom Unije, pravo na isticanje štete nastale izvan EGP-a?
b) Treba li odnosno je li moguće pretpostavku odlučujućeg utjecaja društava majki (kojima je izrečena novčana kazna) na gospodarsku djelatnost društava kćeri priznatu u pravu tržišnog natjecanja („pretpostavka Akzo”) primijeniti u (građanskopravnim) predmetima koji se odnose na štetu nastalu zabranjenim sporazumom?
c) Ispunjava li posredničko holding društvo, koje isključivo upravlja udjelima i ima ih, drugi kriterij iz presude Sumal (postojanje konkretne veze između obavljanja gospodarske djelatnosti i predmeta povrede za koju se društvo majka smatra odgovornim)?
4. a) Mogu li prilikom primjene članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a različiti tuženici s poslovnim nastanom u istoj državi članici (zajedno) biti referentni tuženik?
b) Određuje li se izravno i neposredno člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a mjesno nadležni sud na način koji ima prednost pred nacionalnim pravom?
c) U slučaju niječnog odgovora na pitanje 4.a, odnosno da samo jedan tuženik može biti referentni tuženik, i potvrdnog odgovora na pitanje 4.b, odnosno da se člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a izravno određuje mjesno nadležni sud na način koji ima prednost pred nacionalnim pravom:
postoji li prilikom primjene članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a prostor za interno upućivanje sudu u domicilu tuženika u istoj državi članici?
____________
1 Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.)