Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. siječnja 2021. uputilo Ustavno sodišče Republike Slovenije (Slovenija) – Banka Slovenije/Državni zbor Republike Slovenije
(predmet C-45/21)
Jezik postupka: slovenski
Sud koji je uputio zahtjev
Ustavno sodišče Republike Slovenije
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Banka Slovenije
Druga stranka u postupku: Državni zbor Republike Slovenije
Prethodna pitanja
a) Treba li članak 123. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 21. Protokola br. 4 tumačiti na način da se njima zabranjuje da nacionalna središnja banka koja je članica Europskog sustava središnjih banaka bude odgovorna za naknadu štete, koju treba isplatiti iz vlastitih sredstava, bivšim vlasnicima izbrisanih financijskih instrumenata koje je ta banka odlučila izbrisati prilikom izvršavanja svoje zakonom povjerene nadležnosti za donošenje izvanrednih mjera u javnom interesu kako bi se spriječilo ugrožavanje financijskog sustava, u slučaju kad se u okviru naknadnih sudskih postupaka pokaže da u kontekstu tog brisanja financijskih instrumenata nije poštovano načelo prema kojem izvanredna mjera ne smije nijednog vlasnika financijskog instrumenta dovesti u položaj koji je nepovoljniji od onog u kojem bi se nalazio da ta mjera nije donesena, kad je u tom pogledu nacionalna središnja banka odgovorna: 1. za štetu koja se mogla predvidjeti na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale u trenutku kada je središnja banka donijela odluku i za koje je ta banka znala ili je trebala znati i 2. za štetu koja je posljedica postupanja osoba koje su djelovale u izvršavanju tih nadležnosti središnje banke po njezinu nalogu, ali koje u tom kontekstu, s obzirom na činjenice i okolnosti za koje su te osobe znale ili za koje su trebale znati u skladu s dobivenim ovlastima, nisu postupale s pažnjom stručne i oprezne osobe?
b) Treba li članak 123. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 21. Protokola br. 4 tumačiti na način da se njima zabranjuje da nacionalna središnja banka koja je članica Europskog sustava središnjih banaka, iz vlastitih sredstava isplaćuje posebne novčane naknade dijelu bivših vlasnika izbrisanih financijskih instrumenata (u skladu s kriterijem imovinskog stanja) zbog brisanja instrumenata, o čemu je navedena banka donijela odluku u okviru izvršavanja svoje zakonom povjerene nadležnosti za donošenje izvanrednih mjera u javnom interesu kako bi se spriječilo ugrožavanje stabilnosti financijskog sustava, u slučaju kad je za pravo na dobivanje naknade u tom kontekstu dovoljno da je financijski instrument izbrisan, a da pritom nije relevantno pitanje je li povrijeđeno načelo prema kojem izvanredna mjera ne smije nijednog vlasnika financijskog instrumenta dovesti u položaj koji je nepovoljniji od onog u kojem bi se nalazio da ta mjera nije donesena?
c) Treba li članak 130. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 7. Protokola br. 4 o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke tumačiti na način da im se protivi to da se nacionalnoj središnjoj banci nalaže isplata naknade štete koja je nastala kao posljedica izvršavanja njezinih zakonskih nadležnosti, u iznosu koji bi mogao negativno utjecati na sposobnost navedene banke da učinkovito obavlja svoje zadaće? Jesu li u tom pogledu relevantni, kako bi se moglo zaključiti da je povrijeđeno načelo financijske neovisnosti nacionalne središnje banke, zakonski uvjeti pod kojima se preuzima navedena odgovornost?
d) Treba li članke 53. do 62. Direktive 2013/36/EU1 odnosno članke 44. do 52. Direktive 2006/48/EZ2 , kojima se štiti povjerljivost povjerljivih informacija koje su primljene ili koje su nastale u okviru bonitetnog nadzora nad bankama, tumačiti na način da se tim dvjema direktivama štiti i povjerljivost informacija koje su primljene ili koje su nastale u okviru provedbe mjera čiji je cilj bilo spašavanje banaka radi osiguravanja stabilnosti financijskog sustava u trenutku u kojem se rizici za solventnost i likvidnost banaka nisu mogli otkloniti uobičajenim mjerama bonitetnog nadzora, a te su se mjere ipak smatrale mjerama restrukturiranja u smislu Direktive 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija […]3 ?
e) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje navedeno u točki d), treba li članke 53. do 62. Direktive 2013/36/EU odnosno članke 44. do 52. Direktive 2006/48/EZ o zaštiti povjerljivih informacija koje su primljene ili koje su nastale u okviru bonitetnog nadzora, tumačiti na način da je u svrhu zaštite koju one pružaju relevantna Direktiva 2013/36/EU, koja je donesena kasnije, čak i kad je riječ o povjerljivim informacijama koje su primljene ili koje su nastale za vrijeme primjene Direktive 2006/48/EZ, ako je te informacije trebalo otkriti za vrijeme primjene Direktive 2013/36/EU?
f) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje navedeno u točki d), treba li članak 53. stavak 1. prvi podstavak Direktive 2013/36/EU (i članak 44. stavak 1. prvi podstavak Direktive 2006/48/EZ, ovisno o odgovoru na prethodno navedeno pitanje) tumačiti na način da se povjerljivim informacijama na koje se primjenjuje obveza čuvanja poslovne tajne, više ne smatraju informacije kojima nacionalna središnja banka raspolaže kao nadzorno tijelo, a koje su postale javne u određenom trenutku nakon što su nastale, odnosno informacije koje bi mogle predstavljati poslovnu tajnu, ali koje su stare pet ili više godina pa se za njih stoga u načelu smatra da su zbog proteka vremena zastarjele te da iz tog razloga više nisu povjerljive? Ovisi li zadržavanje statusa povjerljivosti, u slučaju zastarjelih informacija koje su stare pet ili više godina, o pitanju može li se povjerljivost opravdati razlozima koji nisu vezani uz gospodarski položaj banaka nad kojima se provodi nadzor ili drugih poduzetnika?
g) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje navedeno u točki d), treba li članak 53. stavak 1. treći podstavak Direktive 2013/36/EU [i članak 44. stavak 1. treći podstavak Direktive 2006/48/EZ, ovisno o odgovoru na pitanje navedeno u točki e)], tumačiti na način da se njime dopušta da se povjerljivi dokumenti, koji se ne odnose na treće osobe koje su pokušale spasiti određenu kreditnu instituciju i pravno su relevantni da bi sud donio odluku u okviru građanskog postupka za naknadu štete pokrenutog protiv tijela nadležnog za bonitetni nadzor, otkrivaju automatski i prije početka sudskog postupka svim potencijalnim tužiteljima i njihovim zastupnicima, a da se pritom ne pokreće poseban postupak radi odlučivanja o zakonitosti otkrivanja svakog pojedinačnog dokumenta svakom pojedinačnom nositelju prava i da se ne procjenjuju predmetni interesi u svakom konkretnom slučaju, čak ni u slučaju kad je riječ o informacijama o kreditnim institucijama koje nisu u stečaju ili prisilnoj likvidaciji, nego im je, štoviše, država dodijelila potporu u postupku u kojem su izbrisani financijski instrumenti dioničara i podređenih vjerovnika kreditnih institucija?
h) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje navedeno u točki d), treba li članak 53. stavak 1. drugi podstavak Direktive 2013/36/EU [i članak 44. stavak 1. drugi podstavak Direktive 2006/48/EZ, ovisno o odgovoru na pitanje navedeno u točki e)], tumačiti na način da se njime dopušta da se na internetu na način dostupan svima objavljuju povjerljivi dokumenti odnosno sažeci tih dokumenata, koji se ne odnose na treće osobe koje su pokušale spasiti određenu kreditnu instituciju, a pravno su relevantni da bi sud donio odluku u okviru građanskog postupka za naknadu štete pokrenutog protiv tijela nadležnog za bonitetni nadzor, u slučaju kad je riječ o informacijama o kreditnim institucijama koje nisu u stečaju ili prisilnoj likvidaciji, nego im je, štoviše, država dodijelila potporu u postupku u kojem su izbrisani financijski instrumenti dioničara i podređenih vjerovnika kreditnih institucija, pri čemu se, međutim, propisuje da se u okviru predmetnog objavljivanja na internetu izostave sve povjerljive informacije?
____________
1 Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL 2013., L 176, str. 338.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 14., str. 105. i ispravak SL 2017., L 20, str. 1.)
2 Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (SL 2006., L 177, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 58.)
3 (SL 2001., L 125, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 14.)