Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. ožujka 2022. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Nexive Commerce Srl i dr./Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni i dr.
(predmet C-226/22)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Consiglio di Stato
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Nexive Commerce Srl, Nexive Scarl, Nexive Services Srl, Nexive Network Srl, Nexive SpA, Brt SpA, A.I.C.A.I. Associazione Italiana Corrieri Aerei Internazionali, DHL Express (Italy) Srl, TNT Global Express Srl, Fedex Express Italy Srl, United Parcel Service Italia Srl, General Logistics Systems Enterprise Srl, General Logistics Systems Italy SpA, Federal Express Europe Inc. Filiale Italiana
Tuženici: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell’Economia e delle Finanze, Ministero dello Sviluppo Economico
Prethodna pitanja
Treba li članak 9. stavak 2. drugi podstavak četvrtu alineju, članak 9. stavak 3. te članak 22. Direktive 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga1 , kako je izmijenjena Direktivom 2008/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o izmjeni Direktive 97/67/EZ u pogledu potpunog postizanja unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici2 , tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onog koji se primjenjuje u talijanskom pravnom sustavu (kako proizlazi iz članka 1. stavaka 65. i 66. Zakona br. 266 od 23. prosinca 2005. te članka 65. Uredbe sa zakonskom snagom br. 50 od 24. travnja 2017., koja je uz izmjene pretvorena u Zakon br. 96 od 21. lipnja 2017.) i koji omogućuje da obvezu financijskog doprinosa za operativni trošak regulatornog tijela za poštanski sektor snose isključivo pružatelji usluga u poštanskom sektoru, uključujući pružatelje usluga koji ne pružaju usluge koje su u okviru univerzalne usluge, pri čemu se na taj način dopušta mogućnost da se isključi svaki oblik javnog sufinanciranja iz državnog proračuna?
Treba li članak 9. stavak 2. drugi podstavak četvrtu alineju i članak 22. Direktive 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga, kako je izmijenjena Direktivom 2008/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o izmjeni Direktive 97/67/EZ u pogledu potpunog postizanja unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici, tumačiti na način da se njima dopušta da se u operativne troškove koje financiraju pružatelji poštanskih usluga uključe i troškovi regulatornih aktivnosti za poštanske usluge koje su izvan okvira univerzalne usluge te troškovi za administrativne i političke strukture (takozvane „transverzalne” strukture) čija aktivnost, iako nije izravno namijenjena regulaciji tržištâ poštanskih usluga, u svakom slučaju služi za obavljanje svih institucionalnih nadležnosti regulatornog tijela, s posljedičnom mogućnošću da se ta aktivnost neizravno i djelomično (u razmjernim dijelovima) pripiše sektoru poštanskih usluga?
Protivi li se načelima proporcionalnosti i nediskriminacije, članku 9. stavku 2. drugom podstavku četvrtoj alineji, članku 9. stavku 2. trećem podstavku te članku 22. Direktive 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga, kako je izmijenjena Direktivom 2008/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o izmjeni Direktive 97/67/EZ u pogledu potpunog postizanja unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici, nacionalni propis kao što je onaj talijanski (kako proizlazi iz članka 1. stavaka 65. i 66. Zakona br. 266 od 23. prosinca 2005. te članka 65. Uredbe sa zakonskom snagom br. 50 od 24. travnja 2017., koja je uz izmjene pretvorena u Zakon br. 96 od 21. lipnja 2017.), kojim se određuje da obvezu doprinosa financiranju regulatornog tijela za poštanski sektor snose pružatelji usluga u poštanskom sektoru, pri čemu ne postoji mogućnost razlikovanja između položaja pružateljâ usluga ekspresne pošte i položaja pružateljâ univerzalne usluge, a samim time ni mogućnost da se uzme u obzir drukčiji intenzitet regulatorne aktivnosti koju nacionalno regulatorno tijelo provodi u pogledu različitih vrsta poštanskih usluga?
____________
1 SL 1998, L 15, str. 14. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 53.)
1 SL 2008, L 52, str. 3. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 214. i ispravak SL 2015., L 225, str. 49.)