PRESUDA OPĆEG SUDA (deseto prošireno vijeće)
7. prosinca 2022.(*)
„Žig Europske unije – Prijava žiga Europske unije koji prikazuje cilindrični sanitarni umetak – Pozicijski taktilni žig – Apsolutni razlozi za odbijanje – Područje primjene zakona – Isticanje po službenoj dužnosti – Razmatranje razlikovnog karaktera koje provodi žalbeno vijeće – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001) – Znak od kojeg se ne može sastojati žig Europske unije – Nepostojanje preciznog i samodostatnog grafičkog prikaza taktilnog dojma znaka – Članak 4. i članak 7. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2007 (koji su postali članak 4. i članak 7. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001)”
U predmetu T‑487/21,
Neoperl AG, sa sjedištem u Reinachu (Švicarska), koji zastupa U. Kaufmann, odvjetnica,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju T. Klee i D. Hanf, u svojstvu agenata,
tuženika,
OPĆI SUD (deseto prošireno vijeće),
u sastavu, tijekom vijećanja: A. Kornezov, predsjednik, E. Buttigieg (izvjestitelj), K. Kowalik‑Bańczyk, G. Hesse i D. Petrlík, suci,
tajnik: R. Ūkelytė, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
nakon rasprave održane 12. svibnja 2022.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Tužitelj, društvo Neoperl AG, svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a zahtijeva poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 3. lipnja 2021. (predmet R 2327/2019‑5) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
Okolnosti spora
2 Dana 1. rujna 2016. tužitelj je podnio EUIPO‑u prijavu za registraciju žiga Europske unije, na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) (zamijenjene Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)), za sljedeći znak:
3 U prijavi za registraciju prijavljeni žig naznačen je kao „drugi žig”, odnosno „pozicijski taktilni žig” i opisan na sljedeći način:
„Žig je pozicijski taktilni žig. Zaštita se zahtijeva za strukturu koja na kraju ima cilindrični sanitarni dio koji treba umetnuti, namijenjen otjecanju vode, usmjeren prema van i koji istupa iz neelastične podloge; ta struktura je sastavljena od kružnih, koncentričnih i elastičnih lamela u visini nekoliko milimetara koje se nalaze na čitavoj površini kraja, pri čemu se elastične lamele pritiskom prstom na podlogu usporedno s podlogom deformiraju. Ne zahtijeva se nikakva zaštita za ostatak obrisa elementa koji treba umetnuti, koji je u prikazu naslikan isprekidanom crtom.”
4 Proizvodi za koje je podnesena prijava za registraciju pripadaju razredu 11. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te odgovaraju sljedećem opisu: „Sanitarni dijelovi za umetanje, osobito regulatori mlaza i usmjerivači mlaza”.
5 U odnosu na prijavu za registraciju primijećeno je da postoje formalni razlozi za odbijanje registracije propisani u članku 26. stavku 1. točki (d) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 31. stavak 1. točka (d) Uredbe 2017/1001) u vezi s pravilom 9. stavkom 3. točkom (a) Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL 1995., L 303, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.) (koji je postao članak 41. stavak 2. Uredbe 2017/1001), s obzirom na to da „općenito, [EUIPO] ne prihvaća taktilne žigove”. Tako je tužitelju predloženo da prijavljeni žig prekvalificira u pozicijski žig.
6 Dopisom od 22. prosinca 2016. tužitelj je odbio prekvalificirati prijavljeni žig te je u tom pogledu ustrajao na kvalifikaciji tog žiga kao pozicijskog taktilnog žiga kao i na podnesenom opisu.
7 Ispitivačica je 11. listopada 2019. odbila zahtjev za registraciju na temelju članka 41. stavka 4. Uredbe 2017/1001 u vezi s člankom 4. i člankom 31. stavkom 3. navedene uredbe zbog formalnih razloga jer u biti prijava, u dijelu u kojem se odnosi na registraciju taktilnog žiga, nije dovoljno precizna u smislu tih odredbi.
8 Tužitelj je 16. listopada 2019. podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke ispitivačice. Dana 22. siječnja 2020. dostavio je obrazloženje te žalbe.
9 Dopisom izvjestitelja od 3. kolovoza 2020. žalbeno vijeće EUIPO‑a obavijestilo je tužitelja da je, neovisno o tome ispunjava li prijava žiga zahtjeve iz članka 31. Uredbe 2017/1001, ocijenilo da je apsolutni razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (b) navedene uredbe relevantan i da prijavljeni žig nema razlikovni karakter u smislu potonje odredbe.
10 Dana 3. ožujka 2021. tužitelj je podnio svoja očitovanja na dopis od 3. kolovoza 2020.
11 Pobijanom odlukom peto žalbeno vijeće EUIPO‑a smatralo je da znak za koji je zatražena registracija kao žiga Europske unije nema razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 te je odbilo žalbu.
Zahtjevi stranaka
12 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
13 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Uvodne napomene
14 Budući da je zahtjev za registraciju o kojem je riječ podnesen 1. rujna 2016., a datum podnošenja tog zahtjeva je odlučujući kako bi se odredilo mjerodavno materijalno pravo za razmatranje postojanja apsolutnih razloga za odbijanje, na ovaj predmet se primjenjuju materijalne odredbe Uredbe br. 207/209 kako su, ovisno o slučaju, izmijenjene Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe br. 207/2009 i Uredbe br. 2868/95, te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2869/95 o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (SL 2015., L 341, str. 21.) (vidjeti u tom smislu presude od 12. prosinca 2019., EUIPO/Wajos, C‑783/18 P, neobjavljenu, EU:C:2019:1073, t. 2. i od 8. svibnja 2019., VI.TO./EUIPO – Bottega (oblik zlatne boce), T‑324/18, neobjavljenu, EU:T:2019:297, t. 17. i navedenu sudsku praksu).
15 Konkretnije, člankom 4. Uredbe 2015/2424 predviđa se da ta uredba stupa na snagu 23. ožujka 2016., ali da će se određene odredbe Uredbe br. 207/2009, kako je izmijenjena, među kojima se nalaze članak 4. i članak 26. stavak 3., primjenjivati tek od 1. listopada 2017.
16 Slijedom toga se u ovom slučaju, što se tiče materijalnih pravila, primjenjuju članak 4. i članak 26. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, u verziji koja je bila na snazi prije izmjene Uredbom 2015/2424, kao i članak 7. Uredbe br. 207/2009, kako je izmijenjen Uredbom 2015/2424. Međutim, kada je riječ o potonjoj odredbi, primjena ratione temporis Uredbe br. 207/2009, kako je izmijenjena Uredbom 2015/2424, ne dovodi do drukčijeg ishoda za razmatranje ove tužbe. Naime, izmjena Uredbe br. 207/2009 provedena Uredbom 2015/2424 ne odnosi se na odredbe članka 7. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 207/2009, koje su jedine relevantne za razmatranje ove tužbe. Stoga u ovom slučaju valja smatrati, što se tiče materijalnih pravila, da se upućivanja žalbenog vijeća u pobijanoj odluci i tužitelja u tužbi na članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe 2017/1001 odnose na članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009, kako je izmijenjena, koji ima isti sadržaj.
17 Budući da se postupovna pravila općenito trebaju primjenjivati od datuma na koji stupe na snagu (vidjeti presudu od 11. prosinca 2012., Komisija/Španjolska, C‑610/10, EU:C:2012:781, t. 45. i navedenu sudsku praksu), na spor se primjenjuju postupovna pravila iz Uredbe 2017/1001, koja su bila na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke.
Isticanje tužbenog razloga koji se temelji na povredi područja primjene zakona
18 U prilog svojoj tužbi tužitelj je istaknuo dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, a drugi na povredi članka 95. stavka 1. prve rečenice Uredbe 2017/1001. On u biti tvrdi da žalbeno vijeće nije u dovoljnoj mjeri uzelo u obzir posebnosti prijavljenog žiga kao pozicijskog taktilnog žiga i prigovara mu da nije utvrdilo, protivno osobito obvezi koja proizlazi iz članka 95. Uredbe 2017/1001 da po službenoj dužnosti ocijeni relevantne činjenice, ni uobičajeni taktilni dojam regulatora mlaza ni taktilni dojam znaka za koji je zatražena registracija, ni činjenicu da je taj taktilni dojam elastičnosti lamela od kojih se sastoji taj znak nužno povezan s funkcionalnosti proizvoda o kojima je riječ. Tužitelj iz toga zaključuje da, za razliku od onog što je utvrdilo žalbeno vijeće, navedeni znak ima razlikovni karakter.
19 EUIPO osporava tužiteljeve argumente i tvrdi da je žalbeno vijeće, nakon iscrpnog i točnog utvrđivanja činjenica, pravilno utvrdilo da znak za koji je zatražena registracija nema razlikovni karakter.
20 U tom pogledu valja istaknuti da je ispitivačica odbila prijavu za registraciju na temelju članka 41. stavka 4. Uredbe 2017/1001 u vezi s člankom 4. navedene uredbe (vidjeti točku 7. ove presude) jer je vrsta prijavljenog žiga pogrešno navedena, jer je opis iz zahtjeva za registraciju irelevantan i jer se tim opisom u svakom slučaju može opisati samo ono što bi se trebalo i vidjeti na grafičkom prikazu tog žiga, a ne može se tumačiti to kako bi se neki žig trebao shvatiti. Dodala je da se prijavljeni žig percipira kroz osjet dodira, dok se osjetilna svojstva ne mogu izravno izvesti iz prikaza znaka. Slijedom toga, prema mišljenju ispitivačice, grafički prikaz znaka nije dovoljno precizno reproducirao prijavu.
21 Tužitelj je osporavao tu odluku, navodeći u okviru svojeg obrazloženja žalbe od 22. siječnja 2020. (vidjeti točku 8. ove presude) da se od stupanja na snagu Uredbe 2017/1001 više ne zahtijeva podnošenje grafičkog prikaza znaka za koji je podnesena prijava za registraciju žiga Europske unije. Tužitelj je podredno tvrdio, za slučaj da se u obzir moraju uzeti zahtjevi u vezi s grafičkim prikazom žiga iz Uredbe br. 207/2009, oslanjajući se pritom na stručno pravno mišljenje priloženo njegovim očitovanjima, da u žigovnom pravu Europske unije nije isključeno da pozicijski taktilni žigovi mogu općenito biti prikladni za registraciju i da grafički prikaz znaka o kojem je riječ popraćen opisom omogućava „konkretizaciju” prijavljenog žiga, i u pogledu njegova taktilnog dojma, tako da omogućava nadležnim tijelima i javnosti da jasno i nedvosmisleno mogu utvrditi koji je predmet tražene zaštite.
22 Žalbeno vijeće je u dopisu izvjestitelja od 3. kolovoza 2021., koje je tužitelju poslano nakon podnošenja žalbe protiv odluke ispitivačice (vidjeti točku 9. ove presude), i u pobijanoj odluci odlučilo razmotriti apsolutni razlog za odbijanje registracije iz članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 te je navelo da pitanje treba li usto odbiti registraciju prijavljenog žiga u skladu s člankom 41. stavkom 4. Uredbe 2017/1001 u vezi s člankom 4. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao, nakon izmjene, članak 4. Uredbe 2017/1001) ili u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009, kako je izmijenjena, nije relevantno s obzirom na to da je za odbijanje dovoljno da registracija nije moguća samo zbog jednog od razloga za odbijanje iz tog članka 7. stavka 1. (vidjeti točku 58. pobijane odluke).
23 Tužitelj nije istaknuo tužbeni razlog koji se temelji na povredi područja primjene zakona kako bi osporio izbor žalbenog vijeća da prijavu za registraciju razmotri samo s obzirom na odredbu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
24 U skladu sa sudskom praksom Suda, sud Unije, iako određene tužbene razloge može, odnosno mora, ispitati po službenoj dužnosti, tužbeni razlog koji se odnosi na materijalnu zakonitost sporne odluke, nasuprot tomu, može ispitati samo ako se na njega pozove tužitelj (vidjeti presudu od 25. listopada 2017., Komisija/Italija, C‑467/15 P, EU:C:2017:799, t. 15. i navedenu sudsku praksu).
25 Međutim, iz sudske prakse također proizlazi da, u granicama spora koje su odredile stranke, sud Unije, iako mora odlučivati samo o zahtjevima stranaka, ne može biti vezan samo argumentima koje one navode u prilog svojim zahtjevima jer bi u protivnome, ovisno o slučaju, mogao biti prisiljen svoju odluku temeljiti na pogrešnim pravnim razmatranjima (vidjeti presudu od 21. rujna 2010., Švedska i dr./API i Komisija, C‑514/07 P, C‑528/07 P i C‑532/07 P, EU:C:2010:541, t. 65. i navedenu sudsku praksu; presuda od 20. siječnja 2021., Komisija/Printeos, C‑301/19 P, EU:C:2021:39, t. 58.). Konkretno, u sporu između stranaka u pogledu tumačenja i primjene odredbe prava Unije, u ovom slučaju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, na sudu Unije je da na činjenice koje su mu podnijele stranke primijeni pravna pravila relevantna za rješavanje spora. Naime, na temelju načela iura novit curia, utvrđivanje smisla zakona nije obuhvaćeno područjem primjene načela slobodne dispozicije stranaka u sporu (vidjeti presudu od 12. prosinca 2018., Servier i dr./Komisija, T‑691/14, u žalbenom postupku, EU:T:2018:922, t. 102. i navedenu sudsku praksu).
26 U skladu s tim, sud Unije ima mogućnost i, prema potrebi, obvezu po službenoj dužnosti istaknuti određene tužbene razloge koji se odnose na materijalnu zakonitost (mišljenje nezavisnog odvjetnika Tancheva u predmetu Changmao Biochemical Engineering/Komisija, C‑666/19 P, EU:C:2021:827, t. 25.). To je na primjer slučaj kad je riječ o razlogu materijalne zakonitosti koji se temelji na apsolutnoj pravomoćnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 1. lipnja 2006., P & O European Ferries (Vizcaya) i Diputación Foral de Vizcaya/Komisija, C‑442/03 P i C‑471/03 P, EU:C:2006:356, t. 45.).
27 U tom pogledu valja podsjetiti na to da je tužbeni razlog koji se temelji na području primjene zakona razlog koji se odnosi na javni poredak te je na Općem sudu da ga ispita po službenoj dužnosti. Naime, Opći sud očito bi povrijedio svoju dužnost suda koji ispituje zakonitost kad ne bi istaknuo da je odluka koja se pred njim pobija donesena na temelju pravnog pravila koje se ne može primijeniti u slučaju o kojem je riječ, čak i ako stranke nisu pobijale odluku u tom smislu, i kad bi, posljedično, odlučio o sporu koji se pred njim vodi i sam primjenjujući takvo pravilo (vidjeti u tom smislu presudu od 12. lipnja 2019., RV/Komisija, T‑167/17, EU:T:2019:404, t. 60. i 61. i navedenu sudsku praksu).
28 Međutim, sud Unije mora obvezu da po službenoj dužnosti istakne razlog javnog poretka ispunjavati s obzirom na načelo kontradiktornosti. Tako, osim u posebnim slučajevima poput osobito onih predviđenih u poslovnicima sudova Unije, sud Unije ne može svoju odluku temeljiti na pravnom razlogu koji je istaknut po službenoj dužnosti, čak i kada se odnosi na javni poredak, ako prethodno nije pozvao stranke da se o tom razlogu očituju (presuda od 2. prosinca 2009., Komisija/Irska i dr., C‑89/08 P, EU:C:2009:742, t. 57.; vidjeti također u tom smislu presudu od 27. ožujka 2014., OHIM/National Lottery Commission, C‑530/12 P, EU:C:2014:186, t. 54. i navedenu sudsku praksu.).
29 Budući da je Opći sud u ovom slučaju odlučio po službenoj dužnosti razmotriti tužbeni razlog koji se temelji na povredi područja primjene zakona, na raspravi i pitanjem na koje je trebalo odgovoriti pisanim putem postavljenim u okviru mjere upravljanja postupkom pozvao je stranke da podnesu svoja očitovanja u tom pogledu. Konkretno, stranke su bile pozvane iznijeti svoja stajališta o postojanju, ako je potrebno, obveze žalbenog vijeća da razmotri ispunjava li prijavljeni žig zahtjev grafičkog prikaza iz članka 4. Uredbe br. 207/2009 i ako je tako, može li se na taj žig primijeniti apsolutni razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (a) te uredbe, osobito s obzirom na sudsku praksu koja proizlazi iz presude od 6. listopada 2021, M/S. Indeutsch International/EUIPO – 135 Kirkstall (Prikaz uzorka u obliku slova V (chevron) između dviju paralelnih crta) (T‑124/20, neobjavljena, EU:T:2021:668). Usto, stranke su pozvane pojasniti može li se, prema njihovu mišljenju, primijeniti članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 u okolnostima ovog slučaja.
30 U odgovoru na navedeno pitanje tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće trebalo razmotriti ispunjava li znak o kojem je riječ zahtjeve iz članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 i, konkretnije, prije nego što znak razmotri s obzirom na uvjete iz članka 7. stavka 1. točke (b) navedene uredbe, ispunjava li zahtjev grafičkog prikaza iz njezina članka 4. Takva obveza proizlazi iz doslovnog, teleološkog i sustavnog tumačenja odredbi o kojima je riječ kao i iz sudske prakse proizašle iz presude od 6. listopada 2021., Prikaz uzorka u obliku slova V (chevron) između dviju paralelnih crta (T‑124/20, neobjavljena, EU:T:2021:668). Prema tužiteljevu mišljenju, pristup koji je žalbeno vijeće slijedilo u pobijanoj odluci predstavlja povredu odredaba Uredbe br. 207/2009, osobito njezina članka 71. stavka 1. u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 1. točkom (a) i člankom 94. stavkom 1. prvom rečenicom. Tužitelj smatra da Opći sud mora po službenoj dužnosti ispitati te povrede.
31 EUIPO smatra da u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za isticanje po službenoj dužnosti razloga koji se temelji na povredi područja primjene zakona. Konkretno, EUIPO tvrdi da je žalbeno vijeće pravilno postupilo odbivši žalbu tako što je znak za koji je zatražena registracija razmotrilo samo s obzirom na odredbu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, smatrajući slijedom toga u točki 58. pobijane odluke da pitanje primjenjivosti članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) te uredbe u ovom slučaju nije relevantno. Naime, prema EUIPO‑ovu mišljenju, s jedne strane, odbijanje prijave za registraciju može se temeljiti samo na jednom od apsolutnih razloga za odbijanje jer nijedan od tih razloga ne može prevladati nad drugim i, s druge strane, razmatranje koje je provelo žalbeno vijeće na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 bilo je najpotpunije moguće. Osim toga, EUIPO tvrdi da načelo koje je Opći sud utvrdio u presudi od 6. listopada 2021., Prikaz uzorka u obliku slova V (chevron) između dviju paralelnih crta (T‑124/20, neobjavljena, EU:T:2021:668) nije primjenjivo na ovaj spor.
32 U tom pogledu, valja istaknuti da se, na temelju članka 4. Uredbe br. 207/2009, u verziji primjenjivoj ratione temporis (vidjeti točku 16. ove presude), žig Europske unije može sastojati od bilo kojeg znaka koji se može grafički prikazati, posebno riječi, uključujući osobna imena, crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.
33 Članak 7. Uredbe br. 207/2009 glasi:
„1. Neće se registrirati sljedeće:
(a) znakovi koji nisu u skladu sa zahtjevima iz članka 4.;
(b) žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter;
[…]
3. Stavak 1. točke (b), (c) i (d) ne primjenjuju se ako je žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.”
34 Iz članka 4. Uredbe br. 207/2009 tako proizlazi da znak može činiti žig Europske unije ako ispunjava uvjete navedene u toj odredbi, među kojima je i uvjet da se znak može grafički prikazati. Grafički prikaz koji služi, među ostalim, definiranju žiga kako bi se utvrdio točan predmet zaštite koju registrirani žig pruža svojem nositelju, mora biti jasan, precizan, samodostatan, lako dostupan, razumljiv, postojan i objektivan (presude od 12. prosinca 2002., Sieckmann, C‑273/00, EU:C:2002:748, t. 48. i 55. i od 6. lipnja 2019., Deichmann/EUIPO, C‑223/18 P, neobjavljena, EU:C:2019:471, t. 44.; vidjeti također u tom smislu presudu od 29. srpnja 2019., Red Bull/EUIPO, C‑124/18 P, EU:C:2019:641, t. 36. i navedenu sudsku praksu).
35 Tako se prema članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 neće registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter.
36 Iz toga slijedi da se razlikovni karakter znaka u svrhu njegove registracije kao žiga Europske unije može ocjenjivati tek nakon što se utvrdi da od njega može biti sastavljen žig u smislu članka 4. Uredbe br. 207/2009, odnosno od trenutka u kojem je utvrđeno da se taj znak može grafički prikazati kao što je izloženo u točki 34. ove presude (presuda od 6. listopada 2021., Prikaz uzorka u obliku slova V (chevron) između dviju paralelnih crta, T‑124/20, neobjavljena, EU:T:2021:668, t. 46.), što u biti priznaje EUIPO.
37 Posljedično, kao što to tvrdi EUIPO, doista je dovoljno da se za odbijanje registracije žiga primijeni samo jedan razlog za odbijanje (presuda od 19. rujna 2002., DKV/OHIM, C‑104/00 P, EU:C:2002:506, t. 28.). Međutim, kao što to proizlazi iz točke 36. ove presude, razmatranje apsolutnog razloga za odbijanje koji se temelji na nepostojanju razlikovnog karaktera, poput razmatranja žalbenog vijeća u ovom slučaju, pretpostavlja da osporavani žig ispunjava uvjete iz članka 4. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021., Prikaz uzorka u obliku slova V (chevron) između dviju paralelnih crta, T‑124/20, neobjavljena, EU:T:2021:668, t. 56.).
38 U ovom slučaju iz točke 58. pobijane odluke (vidjeti točku 22. ove presude) proizlazi da žalbeno vijeće nije razmotrilo može li znak za koji je zatražena registracija činiti žig jer je smatralo da takvo razmatranje nije relevantno s obzirom na to da je zaključilo da taj znak nema razlikovni karakter. Stoga, za razliku od onog što proizlazi iz razmatranja iz točke 36. ove presude, koja se odnose na pravila o razmatranju prijava za registraciju s obzirom na apsolutne razloge za odbijanje iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, žalbeno vijeće razmotrilo je razlikovni karakter navedenog znaka a da prethodno nije razmotrilo može li on činiti žig.
39 Iako priznaje da razmatranje razlikovnog karaktera žiga „u načelu” pretpostavlja da on ispunjava uvjete koji proizlaze iz članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, EUIPO tvrdi da u ovom slučaju žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku time što nije postupilo u skladu s tim pristupom s obzirom na to da je primjenu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 razmotrilo u najvećoj mogućoj mjeri, odnosno s obzirom na „sve predmete zaštite i oblike žigova u kojima se znak [o kojem je riječ] može pojaviti” te je tako žalbu razmotrilo na način koji je povoljniji za tužitelja. Prema EUIPO‑ovu mišljenju, žalbeno vijeće razmotrilo je znak, s jedne strane, na temelju njegova grafičkog prikaza i dijela opisa koji odgovara tom grafičkom prikazu i, s druge strane, uzimajući u obzir opis koji ne odgovara tom prikazu, odnosno u dijelu u kojem je opisan taktilni dojam.
40 U tom pogledu valja istaknuti da, pod pretpostavkom da je žalbeno vijeće stvarno razmotrilo eventualni razlikovni karakter različitih hipotetskih oblika koje bi znak čija je registracija zatražena mogao imati, što ipak ne proizlazi jasno iz pobijane odluke, takvo razmatranje ne može opravdati to da žalbeno vijeće nije poštovalo obveze koje se odnose na razmatranje apsolutnih razloga za odbijanje koje ima na temelju Uredbe br. 207/2009.
41 Usto, valja podsjetiti na to da, kako bi se ocijenilo ima li neki žig razlikovni karakter ili ne, valja uzeti u obzir njegov cjelokupni dojam (vidjeti presudu od 25. listopada 2007., Develey/OHIM, C‑238/06 P, EU:C:2007:635, t. 82. i navedenu sudsku praksu).
42 Međutim, u ovom slučaju, prema prijavi za registraciju, zaštita se traži i za element strukture regulatora mlaza i za taktilni aspekt znaka o kojem je riječ (vidjeti točku 3. ove presude). Iz toga slijedi da, u svakom slučaju, žalbeno vijeće nije moglo razmotriti razlikovni karakter navedenog znaka na temelju hipotetskih slučajeva u okviru kojih bi selektivno uzelo u obzir određene aspekte znaka, isključujući, među ostalim, njegov taktilni aspekt. Osim toga, argument koji je EUIPO iznio na raspravi, prema kojem je žalbeno vijeće smatralo da taktilni dojam znaka čija je registracija zatražena ne odgovara njegovu grafičkom prikazu nego proizlazi isključivo iz njegova opisa, ulazi u okvir razmatranja primjene članka 4. Uredbe br. 207/2009 i njezina članka 7. stavka 1. točke (a).
43 Stoga se EUIPO‑ov argument ne može prihvatiti.
44 EUIPO također tvrdi da se razmatranja iz točke 36. ove presude, koja je Opći sud iznio u presudi od 6. listopada 2021., Prikaz uzorka u obliku slova V (chevron) između dviju paralelnih crta (T‑124/20, neobjavljena, EU:T:2021:668), odnose na postupak za proglašenje žiga ništavim i da se ne mogu primijeniti u ovom slučaju. Taj je argument neutemeljen. Naime, za razliku od onog što se čini da EUIPO tvrdi, razmatranje postojanja apsolutnih razloga za odbijanje registracije ne može se provesti prema načelima različitima od onih koja se primjenjuju na razmatranje postojanja navedenih razloga kada se na njih poziva u potporu zahtjevu za proglašenje žiga ništavim, kao u predmetu u kojem je donesena navedena presuda.
45 Osim toga, ne može se prihvatiti ni EUIPO‑ov argument koji se temelji na činjenici da, za razliku od predmeta u kojem je donesena presuda od 6. listopada 2021., Prikaz uzorka u obliku slova V (chevron) između dviju paralelnih crta (T‑124/20, neobjavljena, EU:T:2021:668), razlikovni karakter stečen uporabom znaka za koji je zatražena registracija nije sporan u ovom slučaju. Naime, razmatranja iz točke 36. ove presude doista imaju posebnu težinu kada se podnositelj prijave za registraciju poziva na razlikovni karakter stečen uporabom žiga o kojem je riječ, s obzirom na to da, u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe br. 207/2009, razlikovni karakter stečen uporabom, pod pretpostavkom da je dokazan, čini neprimjenjivim apsolutni razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (b) te uredbe. Međutim, interes na kojem se temelje navedena razmatranja ne može se svesti na takve okolnosti. Naime, također treba odrediti predmet zaštite koju pruža registracija znaka kao žiga Europske unije u smislu članka 4. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti točku 34. ove presude) prije razmatranja njegova inherentnog razlikovnog karaktera, kao što to proizlazi iz točke 36. ove presude.
46 Usto, valja istaknuti da je u ovom slučaju žalbeno vijeće u točkama 51. do 54. pobijane odluke podredno razmotrilo je li prijavljeni žig uporabom stekao razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009. Međutim, takvo razmatranje nije čak ni moguće ako se znak o kojem je riječ ne može grafički prikazati u smislu članka 4. te uredbe te stoga treba odbiti registraciju tog znaka kao žiga u skladu s njezinim člankom 7. stavkom 1. točkom (a) (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021., Prikaz uzorka u obliku slova V (chevron) između dviju paralelnih crta, T‑124/20, neobjavljena, EU:T:2021:668, t. 47.).
47 Iz prethodno navedenog proizlazi da je tumačenje relevantnih pravnih pravila i osobito pitanja ispunjava li znak za koji je zatražena registracija kao žiga Europske unije uvjete navedene u članku 4. Uredbe br. 207/2009, među kojima je i uvjet da se znak može grafički prikazati, i može li stoga činiti žig, prethodno pitanje na koje je potrebno odgovoriti kako bi se razmotrili tužbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 95. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.
48 Slijedom toga, Opći sud bi povrijedio svoju dužnost suda koji ispituje zakonitost kad, s jedne strane, ne bi istaknuo da je pobijana odluka donesena na temelju pravnog pravila, odnosno članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, za koje bi se moglo pokazati da se ne može primijeniti u slučaju o kojem je riječ ako znak čija je registracija zatražena ne čini žig u smislu članka 4. iste uredbe, što nije provjerilo žalbeno vijeće, čak i ako stranke nisu pobijale odluku u tom smislu, i kad bi, s druge strane, odlučio o sporu koji se pred njim vodi i sam primjenjujući takvo pravilo.
49 Stoga valja po službenoj dužnosti istaknuti tužbeni razlog koji se temelji na povredi područja primjene zakona.
Osnovanost tužbenog razloga koji se temelji na povredi područja primjene zakona
50 Kao što to proizlazi iz točaka 36. i 47. ove presude, kako bi se odlučilo je li članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 primjenjiv u ovom slučaju radi razmatranja prijave za registraciju, valja razmotriti ispunjava li znak čija je registracija zatražena uvjete za registraciju iz članka 4. iste uredbe, odnosno, među ostalim, može li se grafički prikazati u smislu izloženom u točki 34. ove presude.
51 Tužitelj tvrdi da je grafički prikaz znaka za koji je zatražena registracija kao žiga Europske unije, popraćen njegovim opisom, osobito što se tiče elastičnosti i svojstva da se lamele od kojih se sastoji taj znak pritiskom prstom na podlogu usporedno s podlogom deformiraju, dovoljan za prikaz tog znaka, uključujući njegov taktilni dojam. Osim toga, uputio je na svoja očitovanja podnesena u podnesku od 22. siječnja 2020. u kojem su navedeni žalbeni razlozi pred žalbenim vijećem (vidjeti točku 21. ove presude).
52 EUIPO tvrdi da taktilni dojam znaka za koji je zatražena registracija ne proizlazi iz njegova grafičkog prikaza, nego iz samog opisa koji je priložen tom prikazu. Međutim, prema njegovu mišljenju, taj se opis ne može uzeti u obzir, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/626 od 5. ožujka 2018. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu određenih odredbi Uredbe 2017/1001 i stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2017/1431 (SL 2018., L 104, str. 37.) jer se njime proširuje predmet tražene zaštite kako to proizlazi iz grafičkog prikaza znaka.
53 Uvodno valja istaknuti da je članak 3. Provedbene uredbe 2018/626 dio njezine glave II. Međutim, iako je ta uredba bila na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke, njezinim člankom 39. stavkom 2. točkom (a) predviđa se da se navedena glava II. ne primjenjuje na prijave žiga EU‑a podnesene prije 1. listopada 2017. Stoga, za razliku od onog što proizlazi iz EUIPO‑ovih argumenata, ta uredba nije primjenjiva u ovom slučaju jer je prijava za registraciju žiga o kojoj je riječ podnesena 1. rujna 2016. Osim toga, na temelju primjene prijelaznih mjera predviđenih člankom 37. Provedbene uredbe 2018/626, odredbe Uredbe br. 2868/95 nastavljaju se primjenjivati na postupke koji su u tijeku na koje se navedena provedbena uredba ne primjenjuje do okončanja tih postupaka.
54 Nadalje, valja podsjetiti na to da se prema prijavi za registraciju žiga o kojoj je riječ zaštita zahtijeva i za strukturu regulatora mlaza i za taktilni aspekt znaka. Osim toga, u odgovoru na usmeno pitanje Općeg suda tužitelj je na raspravi potvrdio da su dva aspekta tog žiga, odnosno činjenica da se radi o pozicijskom žigu i njegov taktilni aspekt, od jednake važnosti za potrebe njegove prijave za registraciju i da bi kombinacija tih elemenata stoga trebala biti odlučujuća u tu svrhu.
55 Stoga, što se tiče pitanja ispunjava li znak za koji je zatražena registracija uvjete za registraciju iz članka 4. Uredbe br. 207/2009, valja istaknuti da je točno da se struktura tog znaka, koja na kraju ima cilindrični sanitarni dio koji treba umetnuti, s obzirom na to da se sastoji od kružnih i koncentričnih lamela u visini nekoliko milimetara koje se nalaze na čitavoj površini kraja, može grafički prikazati, kao što to proizlazi iz prikaza iz točke 2. ove presude. Nasuprot tomu, to nije slučaj, kao što to priznaje EUIPO (vidjeti točke 39. i 52. ove presude), s taktilnim dojmom te strukture, kad je riječ o elastičnosti lamela, koje se navodno pritiskom prstom na podlogu usporedno s podlogom deformiraju. Međutim, kao što je to navedeno u točki 34. ove presude, znak može činiti žig Europske unije ako ispunjava uvjete navedene u toj odredbi, među kojima je uvjet da se može grafički prikazati, pri čemu taj grafički prikaz žiga usto mora biti jasan, precizan, samodostatan, lako dostupan, razumljiv, postojan i objektivan.
56 Točno je da se pravilom 3. stavkom 3. Uredbe br. 2868/95 predviđa da prijava za registraciju „može sadržavati opis [žiga]”. Stoga, kao što to u biti tvrdi tužitelj (vidjeti točku 51. ove presude) u slučaju da se u prijavi za registraciju nalazi opis, valja ga ispitati zajedno s grafičkim prikazom (vidjeti presudu od 19. lipnja 2019., adidas/EUIPO – Shoe Branding Europe (Prikaz triju usporednih traka), T‑307/17, EU:T:2019:427, t. 31. i navedenu sudsku praksu). Međutim, prema sudskoj praksi, ako je uz zahtjev priložen verbalni opis znaka, taj opis mora pridonijeti preciziranju predmeta i opsega tražene zaštite na temelju žigovnog prava te takav opis ne može biti u suprotnosti s grafičkim prikazom žiga niti biti takve prirode da dovodi do sumnji o predmetu i opsegu tog grafičkog prikaza (vidjeti presudu od 29. srpnja 2019., Red Bull/EUIPO, C‑124/18 P, EU:C:2019:641, t. 37. i navedenu sudsku praksu).
57 Međutim, u ovom slučaju taktilni dojam znaka za koji je zatražena registracija ne proizlazi precizno i potpuno iz samog grafičkog prikaza tog znaka, nego u najboljem slučaju iz opisa koji ga prati. Slijedom toga, taj opis ne precizira grafički prikaz navedenog znaka u smislu sudske prakse navedene u točki 56. ove presude, već naprotiv može izazvati sumnje o predmetu i opsegu tog grafičkog prikaza jer se njime nastoji proširiti predmet zatražene zaštite, kao što to u biti tvrdi EUIPO.
58 Iz prethodno navedenog proizlazi da znak za koji je zatražena registracija ne ispunjava uvjete iz članka 4. Uredbe br. 207/2009 i da se stoga na njega primjenjuje apsolutni razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (a) te uredbe.
59 Taj zaključak ne dovodi u pitanje tumačenje i primjenu članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe 2017/1001 u slučajevima koji ulaze u područje primjene ratione temporis te uredbe.
60 Iz toga slijedi da se, kao što to proizlazi iz točaka 36. i 37. ove presude, članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 nije mogao primijeniti na ocjenu prijave za registraciju znaka o kojem je riječ kao žiga Europske unije. Slijedom toga, žalbeno vijeće nije moglo zakonito primijeniti tu odredbu kako bi donijelo odluku o odbijanju žalbe protiv odluke ispitivačice o odbijanju registracije tog znaka.
61 Stoga valja utvrditi da je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno područje primjene zakona te je stoga treba poništiti a da pritom nije potrebno ispitati dopuštenost uzoraka koje je tužitelj podnio dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 15. travnja 2022.
Troškovi
62 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da EUIPO nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova postupka u skladu sa zahtjevom tužitelja.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deseto prošireno vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 3. lipnja 2021. (predmet R 2327/2019‑5).
2. EUIPO‑u se nalaže snošenje troškova.
Kornezov | Buttigieg | Kowalik‑Bańczyk |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 7. prosinca 2022.
Potpisi