Language of document : ECLI:EU:T:2022:358

PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto prošireno vijeće)

15. lipnja 2022.(*)

„Tržišno natjecanje – Zlouporaba vladajućeg položaja – Tržište sklopova čipova LTE – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u – Plaćanja za isključivost – Prava obrane – Članak 19. i članak 27. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003 – Učinci istiskivanja”

U predmetu T‑235/18,

Qualcomm Inc., sa sjedištem u San Diegu, Kalifornija (Sjedinjene Američke Države), koji zastupaju M. Pinto de Lemos Fermiano Rato, M. Davilla i M. English, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju N. Khan, A. Dawes i C. Urraca Caviedes, u svojstvu agenata,

tuženika,

OPĆI SUD (šesto prošireno vijeće),

u sastavu: A. Marcoulli (izvjestiteljica), predsjednica, S. Frimodt Nielsen, J. Schwarcz, C. Iliopoulos i R. Norkus, suci,

tajnik: C. Kristensen, načelnica odjela,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 4., 5. i 6. svibnja 2021.

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelj, društvo Qualcomm Inc., zahtijeva poništenje Odluke Komisije C(2018) 240 final od 24. siječnja 2018. koja se odnosi na postupak na temelju članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (Predmet AT.40220 – Qualcomm (plaćanja za isključivost)), kojom je ona utvrdila da je on zloupotrebljavao svoj vladajući položaj od 25. veljače 2011. do 16. rujna 2016. (u daljnjem tekstu: dotično razdoblje) i izrekla mu novčanu kaznu od 997 439 000 eura (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

I.      Okolnosti spora

A.      O tužitelju

2        Tužitelj je američko društvo osnovano 1985. koje posluje u području mobilne i bežične tehnologije. Razvija i isporučuje čipove i softver koji se upotrebljavaju za glasovnu i podatkovnu komunikaciju. Tužiteljevi čipovi se prodaju i njegov se sistemski softver ustupa uz licencu poduzetnicima koji ih upotrebljavaju radi opremanja prijenosnih telefona, tableta, prijenosnih računala, podatkovnih modula i druge elektroničke potrošačke robe. Tužitelj isporučuje, među ostalim, sklopove čipova za osnovni radiofrekvencijski pojas (u daljnjem tekstu: sklopovi čipova).

3        Sklopovi čipova omogućuju pametnim telefonima i tabletima povezivanje s mobilnim mrežama i upotrebljavaju za glasovne usluge i prijenos podataka. Sklop čipova proizlazi iz kombinacije triju sastavnica, to jest procesora za osnovni radiofrekvencijski pojas, radiofrekvencijskog integriranog kruga i integriranog kruga za upravljanje napajanjem, koji su obično sadržani u zasebnim sklopovima čipova ili, rjeđe, u istom čipu. Osim procesora za osnovni radiofrekvencijski pojas, neki uređaji zahtijevaju procesor za posebne namjene koji se može integrirati u isti čip s procesorom za osnovni radiofrekvencijski pojas ili biti sadržan u zasebnom čipu. Sklop čipova tako može biti „integriran” ili „samostalan” (također nazvan „tanak”), ovisno o tome je li u njemu integriran u procesor za posebne namjene. Sklop čipova može biti kompatibilan s jednim ili više standarda za mobilnu komunikaciju, poput standarda GSM (Global System for Mobile Communications), UMTS (Universal Mobile Telecommunications System) ili LTE standarda (Long Term Evolution). Sklopovi čipova prodaju se proizvođačima originalne opreme (u daljnjem tekstu: OEM), poput društava Apple Inc. (Apple), HTC Corporation (HTC), Huawei Technologies Co. Ltd (Huawei), LG Corp. (LG), Samsung Group (Samsung) i ZTE Corporation (ZTE), koji ih integriraju u svoje uređaje.

4        Ovaj se predmet odnosi konkretnije na isporučivanje društvu Apple sklopova čipova sukladnih standardu LTE kao i standardima UMTS i GSM (u daljnjem tekstu: sklopovi čipova LTE) od strane tužitelja tijekom razdoblja od 2011. do 2016.

B.      Upravni postupak

1.      Postupak s tužiteljem

5        U kolovozu 2014. Europska komisija započela je istragu o sporazumima u vezi s kupnjom i upotrebom tužiteljevih sklopova čipova.

6        Između 13. listopada 2014. i 14. siječnja 2015., na temelju članka 18. stavaka 2. i 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101. i 102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.) Komisija je tužitelju uputila zahtjeve za pružanje informacija.

7        Komisija je 16. srpnja 2015. pokrenula postupak protiv tužitelja s ciljem donošenja odluke na temelju poglavlja III. Uredbe br. 1/2003.

8        Dana 8. prosinca 2015. Komisija je tužitelju uputila obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku na koju je tužitelj odgovorio 27. lipnja 2016. Tužitelj je 27. srpnja 2016. dopunio taj odgovor.

9        Između 22. studenoga 2016. i 5. svibnja 2017. Komisija je tužitelju uputila nove zahtjeve za pružanje informacija.

10      Dana 10. veljače 2017. Komisija je tužitelju uputila dopis o činjenicama na koji je tužitelj odgovorio 13. ožujka 2017.

11      Dana 29. svibnja 2017. tužitelj je podnio naknadna očitovanja o dokazima uloženim u spis nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

12      Tijekom upravnog postupka službe Komisije više su puta primile tužitelja od čega nekoliko puta s timom glavnog ekonomista.

13      Dana 24. siječnja 2018. Komisija je donijela pobijanu odluku.

2.      Drugi poduzetnici i zainteresirane stranke

14      Prije nego što je Komisija započela istragu spomenutu u točki 5. ove presude, ona je održala sastanak s trećim doušnikom koji je zahtijevao zaštitu identiteta (u daljnjem tekstu: treći doušnik) pri čemu je sastanak organiziran na njegov zahtjev.

15      Između 12. kolovoza 2014. i 23. srpnja 2015. Komisija je nekim tužiteljevim klijentima i konkurentima uputila zahtjeve za pružanje informacija.

16      Prije slanja tužitelju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, Komisija je s trećim osobama održala sastanke i telefonske konferencije.

17      Komisija je društvima Apple i Nvidia dopustila da sudjeluju kao zainteresirane stranke u smislu članka 13. stavka 1. svoje Uredbe (EZ) br. 773/2004 od 7. travnja 2004. o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka [101. i 102. UFEU‑a] (SL 2004., L 123, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 298.). Društvo Apple je poduzetnik koji je tužiteljev klijent i opskrbljuje se sklopovima čipova među kojima su sklopovi čipova LTE. Društvo Nvidia je poduzetnik koji je tužiteljev konkurent i isporučuje neke vrste sklopova čipova.

18      Dana 15. ožujka 2016. Komisija je društvu Apple dostavila verziju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja nije povjerljiva. Dana 2. svibnja 2016. društvo Apple dostavilo je svoje stajalište o obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

19      Dana 31. ožujka 2016. Komisija je društvu Nvidia dostavila obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja nije povjerljiva. Dana 31. svibnja 2016. društvo Nvidia je dostavilo svoje stajalište o obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

20      Dana 19. listopada 2016. Komisija je društvu Apple dostavila verziju tužiteljeva odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja nije povjerljiva. Dana 21. studenoga 2016. društvo Apple dostavilo je svoje stajalište o odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

21      Između 22. studenoga 2016. i 5. svibnja 2017. Komisija je društvu Apple i tužiteljevim konkurentima uputila zahtjeve za pružanje informacija.

3.      Uvid u spis

22      Dana 21. prosinca 2015., nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, Komisija je tužitelju odobrila uvid (na CD‑ROM‑u) u spis predmeta. Nakon tužiteljevih zahtjeva Komisija mu je dostavila javne verzije određenih drugih dokumenata koje mu još nije dostavila kao i manje redigirane javne verzije određenih dokumenata koje mu je već dostavila.

23      Dana 23. i 24. svibnja 2016. službenik za saslušanja organizirao je za tužiteljeve vanjske savjetnike postupak za pristup prvoj sobi s podacima u vezi s određenim dokumentima. Dana 1. lipnja 2016. službenik za saslušanja organizirao je za tužiteljeve vanjske savjetnike postupak za pristup drugoj sobi s podacima u vezi s određenim drugim dokumentima. Dana 28. i 30. lipnja 2016. tužiteljevi vanjski savjetnici dobili su pristup trećoj sobi s podacima kako bi im se omogućilo da u meritumu iznesu povjerljiva očitovanja o dokumentima koji su stavljeni na raspolaganje u prvoj i drugoj sobi s podacima.

24      Dana 13. veljače 2017., nakon prikaza činjenica, Komisija je tužitelju odobrila novi uvid u spis predmeta (na CD‑ROM‑u) glede dokumenata primljenih nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Dana 17. veljače 2017. službenik za saslušanja organizirao je za tužiteljeve vanjske savjetnike postupak za pristup četvrtoj sobi s podacima u vezi s nekim od tih dokumenata.

25      Dana 25. siječnja 2018., nakon što je pobijana odluka donesena tužitelj je zatražio od Komisije da mu dostavi popis sastanaka ili ispitivanja organiziranih s trećim osobama u vezi s predmetom istrage. Dana 2. ožujka 2018. Komisija je odgovorila da su se održali određeni sastanci i telefonske konferencije s trećim osobama i dostavila je odgovarajuće bilješke.

C.      Pobijana odluka

26      Pobijana odluka sadržava četrnaest odjeljaka koji se odnose na uvod (odjeljak 1.), dotične poduzetnike (odjeljak 2.), postupak (odjeljak 3.), tužiteljeve postupovne prigovore (odjeljak 4.), standarde (odjeljak 5.), dotičnu tehnologiju i proizvode (odjeljak 6.), tužiteljeve aktivnosti povezane sa sklopovima čipova (odjeljak 7.), tužiteljeve sporazume s društvom Apple (odjeljak 8.), određivanje tržišta (odjeljak 9.), vladajući položaj (odjeljak 10.), zlouporabu vladajućeg položaja (odjeljak 11.), nadležnost (odjeljak 12.), učinke na trgovinu među državama članicama (odjeljak 13.) kao i na pravne lijekove i novčanu kaznu.

1.      Sporazum između tužitelja i društva Apple

27      U odjeljku 8. pobijane odluke Komisija je istaknula da je 25. veljače 2011. tužitelj s društvom Apple sklopio sporazum (u daljnjem tekstu: prijelazni sporazum) o isporuci sklopova čipova i da je taj sporazum bio izmijenjen 28. veljače 2013. sklapanjem kasnijeg sporazuma (u daljnjem tekstu: prva izmjena prijelaznog sporazuma) koji je stupio na snagu s retroaktivnim učinkom 1. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu nazvani zajedno: dotični sporazumi).

28      Komisija je pojasnila da je dotičnim sporazumima predviđeno da tužitelj odobrava društvu Apple poticajna plaćanja pod uvjetom da potonje zadovoljava kod tužitelja sve svoje potrebe za sklopovima čipova LTE (u daljnjem tekstu: dotična plaćanja). U potonjem pogledu Komisija je pojasnila da u svrhu pobijane odluke sklopovi čipova LTE obuhvaćaju sklopove čipova usklađene sa standardom LTE kao i sa standardima GSM i UMTS.

29      Komisija je navela da je od 2011. do 2015. društvo Apple nabavljalo sklopove čipova LTE samo od tužitelja i da je tužitelj platio društvu Apple svotu između 2 i 3 milijarde američkih dolara (USD).

30      Komisija je dodala da iako je u svrhu pobijane odluke istek dotičnih sporazuma bio utvrđen na 31. prosinca 2016., dotični sporazumi okončani su nakon što je 16. rujna 2016. društvo Apple pustilo u prodaju uređaje iPhone 7 u kojima su bili integrirani sklopovi čipova LTE društva Intel.

2.      Određivanje tržišta

31      U odjeljku 9. pobijane odluke Komisija je zaključila da tržište koje treba uzeti u obzir jest slobodno tržište sklopova čipova LTE i da to tržište obuhvaća cijeli svijet (u daljnjem tekstu: relevantno tržište). Konkretno, Komisija je utvrdila da relevantno tržište uključuje samostalne sklopove čipova LTE i integrirane sklopove čipova LTE, ali isključuje ograničenu proizvodnju sklopova čipova. U tom je pogledu Komisija osobito ocijenila da se sklopovi čipova LTE ne mogu nadomjestiti sklopovima čipova sukladnim standardu GSM niti sklopovima čipova sukladnim standardu UMTS (u daljnjem tekstu: sklopovi čipova UMTS).

3.      Vladajući položaj

32      U odjeljku 10. pobijane odluke Komisija je smatrala da je tužitelj zauzimao vladajući položaj na relevantnom tržištu između 1. siječnja 2011. i 31. prosinca 2016. Naime, Komisija je navela da se od 2010. tužitelj koristio velikim udjelima u relevantnom tržištu, da to tržište obilježava postojanje više zapreka ulasku i širenju i da komercijalna snaga tužiteljevih klijenata koji kupuju sklopove čipova ne može ugroziti njegov vladajući položaj.

4.      Zlouporaba vladajućeg položaja

33      U odjeljku 11. pobijane odluke Komisija je zaključila da je tužitelj zloupotrebljavao svoj vladajući položaj na relevantnom tržištu, time što je odobravao dotična plaćanja. U tu je svrhu Komisija navela da dotična plaćanja jesu plaćanja za isključivost, da ta plaćanja mogu imati protutržišne učinke, da analiza kritične marže koju je tužitelj podnio ne utječe na njezin zaključak i da tužitelj nije dokazao da su navedena plaćanja uravnotežena ili nadoknađena prednostima u pogledu učinkovitosti koje koriste također i potrošačima.

34      Komisija je navela da je do tužiteljeve zlouporabe došlo tijekom dotičnog razdoblja.

5.      Novčana kazna

35      Komisija je smatrala da tužitelju treba izreći novčanu kaznu i, nakon izračuna, zaključila da njezin iznos treba utvrditi na 997 439 000 eura.

6.      Izreka

36      Izreka pobijane odluke glasi kako slijedi:

„Članak 1.

Društvo Qualcomm Inc. povrijedilo je članak 102. Ugovora [o funkcioniranju Europske unije] i članak 54. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru dodjelom plaćanja društvu Apple Inc. pod uvjetom da društvo Apple Inc. od društva Qualcomm Inc. dobavlja sve potrebne sklopove čipova za osnovni radiofrekvencijski pojas usklađene sa standardom Long Term Evolution te standardima Global System for Mobile Communications i Universal Mobile Telecommunications System.

Povreda je trajala od 25. veljače 2011. do 16. rujna 2016.

Članak 2.

Za povredu naznačenu u članku 1. društvu Qualcomm Inc. izriče se novčana kazna u iznosu od 997 439 000 eura

[…]

Članak 3.

Društvo Qualcomm Inc. dužno je suzdržati se od ponavljanja djelovanja ili postupaka navedenih u članku 1. te od svih djelovanja ili postupaka koji imaju istovjetan ili istovrijedan predmet ili učinak.

Članak 4.

Ova je odluka upućena društvu Qualcomm Inc. […]”

II.    Postupak i zahtjevi stranaka

A.      Glavni postupovni elementi

1.      Pisani dio postupka

37      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 6. travnja 2018. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

38      Dana 5. lipnja 2018. Komisija je zatražila produljenje roka za podnošenje odgovora na tužbu uzimajući u obzir duljinu tužbe i broj priloženih dokumenata. To joj je produljenje bilo odobreno.

39      Komisija je 14. rujna 2018. tajništvu Općeg suda podnijela odgovor na tužbu.

40      Dana 5. listopada 2018. tužitelj je zatražio produljenje roka za podnošenje replike uzimajući u obzir duljinu odgovora na tužbu i broj priloženih dokumenata. To mu je produljenje bilo odobreno.

41      Tužitelj je 4. siječnja 2019. tajništvu Općeg suda podnio repliku.

42      Dana 12. veljače 2019. Komisija je zatražila produljenje roka za podnošenje odgovora na repliku uzimajući u obzir duljinu replike i broj priloženih dokumenata. To joj je produljenje bilo odobreno.

43      Komisija je 8. svibnja 2019. tajništvu Općeg suda podnijela odgovor na repliku.

44      Pisani dio postupka zatvoren je 20. svibnja 2019.

45      Tužitelj je 7. lipnja 2019. zatražio da ga se sasluša na raspravi.

2.      Zahtjev društva Apple za intervenciju

46      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 16. srpnja 2018. društvo Apple zatražilo je intervenciju u ovaj postupak u potporu zahtjevima Komisije.

47      Taj je zahtjev za intervenciju dostavljen glavnim strankama u skladu s člankom 144. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda.

48      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 17. rujna 2018. Komisija je navela da nema očitovanja u pogledu zahtjeva društva Apple za intervenciju.

49      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 17. rujna 2018. tužitelj je zatražio od Općeg suda da odbije zahtjev za intervenciju i društvu Apple naloži snošenje troškova.

50      Dana 16. studenoga i 14. prosinca 2018. te 13. veljače 2019. tužitelj i Komisija su zatražili da se, u slučaju da se intervencija društva Apple dopusti, povjerljivo postupa u odnosu na to društvo s nekim elementima sadržanim u postupovnim aktima kao i njihovim prilozima.

51      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 17. travnja 2019. društvo Apple obavijestilo je Opći sud da, u skladu s člankom 144. stavkom 8. Poslovnika Općeg suda, povlači svoj zahtjev za intervenciju u ovom predmetu.

52      Dana 5. lipnja 2019. predsjednica sedmog vijeća Općeg suda odredila je brisanje društva Apple iz ovog predmeta kao podnositelja zahtjeva za intervenciju i naložila strankama da snose vlastite troškove u vezi s tim zahtjevom za intervenciju.

3.      Zahtjev za određivanje mjera upravljanja postupkom ili izvođenja dokazâ

53      Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 16. siječnja 2019. tužitelj je zatražio donošenje mjere upravljanja postupkom ili mjere izvođenja dokazâ kako bi ishodio, s jedne strane, potpune, to jest „neredigirane” verzije određenih dokumenata trećih osoba i, s druge strane, dva dokumenta koji sadržavaju „povjerljiva očitovanja u meritumu” podnesena tijekom postupka u pogledu treće sobe s podacima od 28. lipnja 2016.

4.      Dodatni dokazi podneseni nakon zatvaranja pisanog dijela postupka

54      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 28. svibnja 2019., to jest nakon zatvaranja pisanog dijela postupka, Komisija je na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika podnijela dodatni dokaz u vidu dostave presude United States District Court for the Northern District of California (Savezni sud za sjeverni okrug Kalifornije, Sjedinjene Države; u daljnjem tekstu: District Court) od 21. svibnja 2019. na 233 stranice u predmetu Federal Trade Commission v. Qualcomm Incorporated.

55      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 20. lipnja 2019. tužitelj je podnio svoja očitovanja o Komisijinu dodatnom dokazu.

56      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 26. srpnja 2019. tužitelj je na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika podnio dodatne dokaze koji se sastoje od podneska na 62 stranice popraćenog velikim brojem dokumenata koji potječu iz postupaka vođenih u Sjedinjenim Državama (u daljnjem tekstu: dodatni dokazi od 26. srpnja 2019.).

57      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 14. kolovoza 2019., uzimajući u obzir velik broj dokumenata priloženih podnesenim dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019., Komisija je zatražila produljenje roka za podnošenje očitovanja u tom pogledu. To joj je produljenje bilo odobreno.

58      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 30. listopada 2019. Komisija je podnijela svoja očitovanja o dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019., koja se sastoje od podneska na 63 stranice koji je popraćen prilozima i kojim se, među ostalim, osporava njihova dopuštenost.

59      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 20. svibnja 2020. tužitelj se očitovao o Komisijinim očitovanjima od 30. listopada 2019. Dana 3. lipnja 2020. predsjednica šestog vijeća Općeg suda odlučila je ne uložiti taj akt u spis, dok je tužitelja obavijestila da ima mogućnost iznijeti svoje argumente u tom pogledu tijekom usmenog dijela postupka.

60      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 25. kolovoza 2020. tužitelj je na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika podnio dodatni dokaz u vidu dostave presude United States Court of Appeals for the Ninth Circuit (Savezni žalbeni sud za deveti okrug, Sjedinjene Države) od 11. kolovoza 2020. na 56 stranice u predmetu Federal Trade Commission v. Qualcomm Incorporated, kojom je ukinuta presuda District Courta iz točke 54. ove presude.

61      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 11. rujna 2020. Komisija je podnijela svoja očitovanja o dodatnom dokazu koji je tužitelj podnio 25. kolovoza 2020.

62      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 9. studenoga 2020. tužitelj je na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika podnio dodatni dokaz u vidu dostave rješenja United States Court of Appeals for the Ninth Circuit (Savezni žalbeni sud za deveti okrug) od 28. listopada 2020. na 2 stranice u predmetu Federal Trade Commission v. Qualcomm Incorporated kojim je odbijen zahtjev za ponovno suđenje u vezi s presudom iz točke 60. ove presude.

63      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 20. studenoga 2020. Komisija je podnijela svoja očitovanja o dodatnom dokazu koji je tužitelj podnio 9. studenoga 2020.

5.      Zahtjevi za neotkrivanje određenih podataka javnosti

64      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 31. svibnja 2019. tužitelj je na temelju članka 66. Poslovnika zatražio neotkrivanje određenih podataka javnosti u vezi s postupovnim aktima i povezanim prilozima podnesenim do datuma tog zahtjeva kao i nakon tog datuma.

65      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 6. kolovoza 2019. tužitelj je na temelju članka 66. Poslovnika zatražio neotkrivanje određenih podataka javnosti u vezi s dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019.

66      Na prijedlog suca izvjestitelja Opći sud (šesto vijeće) je u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. Poslovnika postavio 28. svibnja 2020. tužitelju pitanja radi davanja pisanog odgovora, zahtijevajući od njega da precizno odredi podatke koji su sadržani u nekim postupovnim aktima i u pobijanoj odluci te na koje se odnose zahtjevi za neotkrivanje određenih podataka javnosti, u skladu s točkom 75. Praktičnih pravila za provedbu Poslovnika.

67      Dana 15. lipnja 2020. tužitelj je zatražio produljenje roka za odgovor na pitanja koja je Opći sud postavio 28. svibnja 2020. Produljenje mu je bilo odobreno.

68      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 8. lipnja 2020. Komisija je Općem sudu dostavila presliku javne verzije pobijane odluke objavljene istoga dana na njezinoj internetskoj stranici. Dana 16. lipnja 2020. predsjednica šestog proširenog vijeća Općeg suda odlučila je taj akt uložiti u spis.

69      Dana 10. rujna 2020. tužitelj je zatražio novo produljenje roka za odgovor na pitanja koja je Opći sud postavio 28. svibnja 2020. Odobreno mu je posljednje produljenje.

70      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 30. listopada 2020. tužitelj je odgovorio na mjeru upravljanja postupkom.

6.      Raspoređivanje sutkinje izvjestiteljice u šesto vijeće

71      Budući da se sastav vijećâ Općeg suda promijenio, na temelju članka 27. stavka 5. Poslovnika sutkinja izvjestiteljica raspoređena je u šesto vijeće, kojem je slijedom toga dodijeljen ovaj predmet.

7.      Upućivanje predmeta proširenom sastavu suda

72      Na prijedlog šestog vijeća Opći sud odlučio je 11. lipnja 2020., na temelju članka 28. Poslovnika, uputiti predmet proširenom sastavu suda.

8.      Mjere upravljanja postupkom i mjere izvođenja dokaza

73      Na prijedlog sutkinje izvjestiteljice Opći sud (šest prošireno vijeće) postavilo je 8. listopada 2020., u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih u članku 89. Poslovnika, tužitelju i Komisiji pitanja radi davanja pisanog odgovora i zahtijevao je od Komisije podnošenje dokumenata.

74      Dana 12. listopada 2020. Komisija je zatražila produljenje roka za odgovor na pitanja i zahtjeve koje je Opći sud postavio 8. listopada 2020. Komisiji je odobreno produljenje i tužitelju je određen isti rok.

75      Dana 19. i 20. studenoga 2020. Komisija i tužitelj odgovorili su na mjere upravljanja postupkom.

76      Na prijedlog sutkinje izvjestiteljice Opći sud (šesto prošireno vijeće) je rješenjem od 12. listopada 2020. i u okviru mjera izvođenja dokaza predviđenih člankom 91. točkom (b) Poslovnika naložio Komisiji da predoči određene informacije i podnese određene dokumente.

77      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 19. studenoga 2020. (u daljnjem tekstu: akt od 19. studenoga 2020.) Komisija je postupila u skladu s navedenim rješenjem.

78      Na temelju članka 103. stavka 3. Poslovnika, Opći sud je mjerom upravljanja postupkom od 10. prosinca 2020. pozvao tužiteljeve zastupnike da preuzmu odgovarajuću obvezu glede povjerljivog postupanja s aktom od 19. studenoga 2020. u navedenom stadiju postupka.

79      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 15. prosinca 2020. tužiteljevi zastupnici odgovorili su na mjeru upravljanja postupkom od 10. prosinca 2020. dostavivši potpisanu izjavu o povjerljivosti.

80      Odlukom od 8. siječnja 2021. Opći sud (šesto prošireno vijeće) odredio je da je akt od 19. studenoga 2020. relevantan za odlučivanje o sporu u skladu s člankom 103. stavkom 2. Poslovnika.

81      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 26. siječnja 2021. tužiteljevi zastupnici koji su dali izjavu o povjerljivosti podnijeli su svoja očitovanja o aktu od 19. studenoga 2020.

82      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 21. siječnja 2021., koji je uložen u spis ovog predmeta odlukom predsjednice šestog proširenog vijeća Općeg suda od 3. veljače 2021., tužiteljevi zastupnici koji su dali izjavu o povjerljivosti zatražili su odustajanje od navedene izjave o povjerljivosti i dostavu akta od 19. studenoga 2020. tužitelju. Komisija je pozvana podnijeti svoja očitovanja u tom pogledu.

83      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 22. veljače 2021. Komisija je podnijela svoja očitovanja o aktu koji su 21. siječnja 2021. podnijeli tužiteljevi zastupnici koji su dali izjavu o povjerljivosti.

84      Uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli Komisija i tužiteljevi zastupnici koji su dali izjavu o povjerljivosti, Opći sud (šesto prošireno vijeće) je rješenjem od 20. travnja 2021. i u okviru mjera izvođenja dokaza predviđenih u članku 91. točki (b) Poslovnika, naložio Komisiji da podnese verziju akta od 19. studenoga 2020. koja nije povjerljiva.

85      Komisija je aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 26. travnja 2021. postupila u skladu s navedenim rješenjem.

86      Verzija akta od 19. studenoga 2020. koja nije povjerljiva dostavljena je tužitelju uz navod da svoja očitovanja o njoj može podnijeti na raspravi i, po potrebi, u pisanom obliku nakon rasprave.

87      Na raspravi od 6. svibnja 2021., u okviru zatvorene sjednice u vezi s aktom od 19. studenoga 2020. podnesenog na temelju članka 103. Poslovnika i obuhvaćenog izjavom o povjerljivosti koju su potpisali tužiteljevi zastupnici, Opći sud je, uzimajući razmjene do kojih je s tim u vezi došlo na raspravi, upitao Komisiju može li razmotriti odustajanje od povjerljivosti u odnosu na tužitelja glede određenih elemenata sadržanih u tom aktu koji su ostali povjerljivi u odnosu na njega. Budući da je Komisija navela da nije u mogućnosti odgovoriti na takav zahtjev za pružanje informacija na raspravi, određen joj je rok za pisani odgovor od dva tjedna.

88      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 7. svibnja 2021. Komisija je, u biti, navela da u trenutnom stanju ne može odgovoriti na navedeni zahtjev za pružanje informacije te je zatražila da joj se omogući davanje odgovora na taj zahtjev u okviru mjere izvođenja dokaza na temelju članka 92. stavka 3. Poslovnika. Komisija je također zatražila da joj se na temelju članka 115. Poslovnika omogući da posluša zvučni zapis razmjena do kojih je s tim u vezi došlo na raspravi.

89      Predsjednik Općeg suda dopustio je Komisiji da posluša dio zvučnog zapisa rasprave.

90      Nakon što je tužitelj podnio očitovanja o Komisijinu zahtjevu za mjeru izvođenja dokaza, Opći sud je rješenjem od 4. lipnja 2021., na temelju, s jedne strane, članka 24. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i, s druge strane, članka 91. točke (b) i članka 92. stavka 3. Poslovnika, naložio Komisiji da u roku koje je tajništvo odredilo navede odustaje li u odnosu na tužitelja od povjerljivosti određenih elemenata sadržanih u aktu od 19. studenoga 2020.

91      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda od 11. lipnja 2021. Komisija je postupila u skladu s navedenim rješenjem ostajući kod navoda da ne postoje opravdanja da se u odnosu na tužitelja odustane od povjerljivosti predmetnih elemenata sadržanih u aktu od 19. studenoga 2020.

92      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 20. srpnja 2021. tužiteljevi zastupnici koji su potpisali izjavu o povjerljivosti te nakon što su zatražili i ishodili produljenje roka koje im je odobren, podnijeli su svoja očitovanja o Komisijinu odgovoru od 11. lipnja 2021.

9.      Usmeni dio postupka

93      Dana 18. studenoga 2020., po odluci predsjednice šestog proširenog vijeća Općeg suda stranke su pozvane na raspravu zakazanu za 2., 3. i 4. veljače 2021.

94      U skladu s člankom 109. Poslovnika i uzimajući u obzir tužiteljev zahtjev za isključenje javnosti sa svake rasprave na kojoj se može uputiti na neke od dokumenata podnesenih po osnovi dopunskih dokaza od 26. srpnja 2019., Opći sud odlučio je saslušati stranke o isključenju javnosti s dijela rasprave.

95      Dopisom koji je podnesen tajništvu Općeg suda 10. prosinca 2020. i dopunjen 18. prosinca 2020., tužitelj je zatražio odgodu rasprave uzimajući u obzir, s jedne strane, zdravstvenu situaciju i, s druge strane, zahtjev podnesen u Sjedinjenim Državama za odustajanje od povjerljivosti određenih dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019.

96      U dopisu podnesenom tajništvu Općeg suda 15. prosinca 2020. Komisija je, s jedne strane, navela da se isključenje javnosti s dijela rasprave može opravdati glede nekih dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019. i, s druge strane, iznijela očitovanja u vezi s organizacijom rasprave.

97      U dopisu podnesenom tajništvu Općeg suda 18. prosinca 2020. tužitelj je, s jedne strane, zatražio isključenje javnosti s rasprave glede nekih dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019. i, s druge strane, naveo da takav zahtjev može postati bespredmetan ovisno o ishodu zahtjeva za odustajanje od povjerljivosti podnesenog u Sjedinjenim Državama.

98      Dana 22. prosinca 2020. predsjednica šestog proširenog vijeća Općeg suda odlučila je odobriti odgodu rasprave.

99      Dana 29. siječnja 2021., po odluci predsjednice šestog proširenog vijeća Općeg suda stranke su pozvane na raspravu zakazanu za 4., 5. i 6. svibnja 2021.

100    Dana 22. ožujka 2021. Komisija je podnijela prijedloge u vezi s organiziranjem rasprave.

101    Dana 26. ožujka 2021. tužitelj je podnio drugi zahtjev za odgodu rasprave.

102    Dopisom od 29. ožujka 2021. tužitelj je podnio očitovanja o Komisijinim prijedlozima u vezi s organiziranjem rasprave.

103    Dana 31. ožujka 2021. predsjednica šestog proširenog vijeća Općeg suda odlučila je odbiti drugi zahtjev za odgodu rasprave.

104    Dana 9. travnja 2021. Opći sud (šesto prošireno vijeće) odlučilo je pozvati stranke na neslužbeni sastanak u vezi s organiziranjem rasprave.

105    Dana 14. travnja 2021. tužitelj je podnio zahtjev za sudjelovanje svojih zaposlenika na raspravi putem videokonferencije.

106    Neslužbeni sastanak održan je 15. travnja 2021.

107    Dana 16. travnja 2021., s jedne strane, predsjednica šestog proširenog vijeća Općeg suda odlučila je uskratiti tužiteljevim zaposlenicima sudjelovanje na raspravi putem videokonferencije i, s druge strane, Opći sud (šesto prošireno vijeće) odlučio je isključiti javnost s dijela rasprave.

108    Dana 16. travnja 2021. tužitelj je podnio treći zahtjev za odgodu rasprave.

109    Dana 19. travnja 2021. predsjednica šestog proširenog vijeća Općeg suda odlučila je odbiti treći zahtjev za odgodu rasprave.

110    Dana 21. travnja 2021. tužitelj je podnio zahtjev za upotrebu tehničkih sredstava na raspravi.

111    Dana 22. travnja 2021. predsjednica šestog proširenog vijeća Općeg suda odlučila je odobriti upotrebu tehničkih sredstava na raspravi.

112    Dopisom od 28. travnja 2021., uloženim u spis ovog predmeta odlukom predsjednice šestog proširenog vijeća Općeg suda od 29. travnja 2021., Komisija je tajništvu Općeg suda podnijela dopis koji se odnosi na opseg isključenja javnosti i odražava zajedničko stajalište stranaka.

113    Dopisom od 3. svibnja 2021. tužitelj je potvrdio zajedničko stajalište stranaka o opsegu isključenja javnosti i podnio Općem sudu popis dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019. od čije se povjerljivosti u cijelosti ili djelomično odustalo.

114    Rasprava je održana 4., 5. i 6. svibnja 2021.

115    Usmeni dio postupka zatvoren je 17. rujna 2021.

B.      Zahtjevi stranaka

116    Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        podredno, poništi ili bitno smanji iznos izrečene novčane kazne;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

117    Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

III. Pravo

118    U prilog tužbi tužitelj ističe sedam tužbenih razloga:

–        prvi tužbeni razlog temelji se na očitim postupovnim pogreškama;

–        drugi tužbeni razlog temelji se na očitim pogreškama u ocjeni, nedostatku u obrazloženju i iskrivljavanju dokaza glede povećanja učinkovitosti;

–        treći tužbeni razlog temelji se na očitim pogreškama koje se tiču prava i očitim pogreškama u ocjeni glede protutržišnih učinaka;

–        četvrti tužbeni razlog temelji se na očitim pogreškama u ocjeni glede određivanja relevantnog tržišta i postojanja vladajućeg položaja;

–        peti tužbeni razlog temelji se na očitim pogreškama koje se tiču prava i očitim pogreškama u ocjeni kao i na nedostatku u obrazloženju glede trajanja navodne povrede;

–        šesti tužbeni razlog temelji se na očitim pogreškama u ocjeni glede primjene Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (SL 2006., C 210, str. 2., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58.) i povredi načela proporcionalnosti;

–        sedmi tužbeni razlog temelji se na očitim pogreškama u ocjeni glede nadležnosti Komisiji i učinka na trgovinu među državama članicama.

119    U interesu dobrog sudovanja valja ispitati prvi i treći tužbeni razlog.

120    Uvodno valja ispitati dopuštenost dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019. koju Komisija osporava.

A.      Dopuštenost dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019.

121    Uvodno valja istaknuti da se dodatni dokazi od 26. srpnja 2019. sastoje, s jedne strane, za veliku većinu, od skupa dokumenata koje je društvo Apple predalo tužitelju između veljače i lipnja 2019. povodom postupka koji je ovaj potonji pokrenuo 20. kolovoza 2018. protiv društva Apple pred District Courtom na temelju odjeljka 1782. glave 28. Zakonika Sjedinjenih Američkih Država naslovljene „Pomoć inozemnim i međunarodnim sudovima i strankama koje nastupaju pred njima” (u daljnjem tekstu: postupak 1782), te, s druge strane, za mali dio, od skupa dokumenata koji potječu iz postupka koji je Federal Trade Commission (Savezna agencija za tržišno natjecanje, Sjedinjene Države) pokrenuo protiv tužitelja pred District Courtom i koji je u okviru javnog suđenja započetog 4. siječnja 2019. doveo do donošenja presude od 21. svibnja 2019. iz točke 54. ove presude (u daljnjem tekstu: postupak FTC). Osim toga, navedeni dodatni dokazi uključuju usput i neke članke iz tiska.

122    Uvodno valja također podsjetiti na to da je prije rasprave tužitelj dostavio Općem sudu popis dokumenata podnesenih po osnovi dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019. koji potječu iz postupka 1782 od čije se povjerljivosti u cijelosti ili djelomično odustalo (vidjeti točku 113. ove presude) i da se na javnom dijelu rasprave tužitelj pozvao na neke od navedenih dokumenata kao i na postojanje postupka 1782.

123    Tužitelj navodi da niti on sam niti njegovi europski odvjetnici nisu raspolagali tim dokumentima u trenutku podnošenja tužbe ili replike i da je podnesak kojim se dostavljaju dodatni dokazi od 26. srpnja 2019. podnio čim je to bilo moguće. S jedne strane, glede dokumenata koji potječu iz postupka 1782 tužitelj navodi da mu je povodom rješenja iz veljače 2019. društvo Apple dostavilo 2300 dokumenata između 23. veljače i 24. lipnja 2019. u okviru devet zasebnih pošiljki i da su njegovi odvjetnici ispitali te dokumente i odredili one koje treba podnijeti Općem sudu. S druge strane, glede dokumenata koji potječu iz postupka FTC tužitelj objašnjava da je rješenjem o privremenoj mjeri zabranjeno njegovim američkim odvjetnicima da dostave predmetne dokumente njegovim europskim odvjetnicima.

124    Komisija uzvraća da su dodatni dokazi od 26. srpnja 2019. nedopušteni. Kao prvo, ističe da neki dokumenti potječu iz razdoblja prije tužbe, poput određenih članaka iz tiska, poruka elektroničke pošte razmijenjenih između tužitelja i društva Apple kao i tužiteljevih prezentacija. Drugo, Komisija ističe da tužitelj nije objasnio zašto, s jedne strane, nije zahtijevao dokumente pred District Courtom prije 20. kolovoza 2018., osobito prije donošenja pobijane odluke ili neposredno nakon toga i zašto, s druge strane, nije obavijestio Opći sud o tom zahtjevu ili njegovu statusu u replici. Treće, Komisija ističe da tužitelj nije objasnio zašto ranije nije zahtijevao od društva Apple odobrenje za upotrebu dokaza koji proizlaze iz postupka FTC, osobito prije suđenja organiziranog u siječnju 2019. Četvrto, Komisija navodi da se članak 92. stavak 7. Poslovnika tiče dokaza podnesenih u odgovoru na mjere izvođenja dokaza i ne dopušta glavnoj stranci da na vlastitu inicijativu i bez prikladnog odobrenja podnese dodatne dokaze. Peto, Komisija tvrdi da tužitelj samo upućuje na određene dodatne dokaze, a da nije pružio objašnjenja o obrađenim pitanjima ili pokazao kako ti dokazi potkrepljuju njegove argumente.

125    Kao prvo, valja podsjetiti na to da se u potporu podnošenju dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019., s jedne strane, tužitelj oslanja na članak 85. stavak 3. Poslovnika i, s druge strane, navodi da su oni podneseni s obzirom na članak 92. stavak 7. istog poslovnika.

126    Komisija prigovara da pretpostavke potrebne na temelju prve odredbe nisu ispunjene i da je druga odredba, u biti, irelevantna.

127    S jedne strane, valja podsjetiti na to da na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika, „[i]znimno, glavne stranke mogu podnositi dokaze i stavljati dokazne prijedloge i prije zatvaranja usmenog dijela postupka ili prije odluke Općeg suda o neprovođenju usmenog dijela postupka, pod uvjetom da opravdaju kašnjenje u podnošenju takvih dokaza odnosno stavljanju dokaznih prijedloga”. Konkretno, ta je mogućnost iznimka od općeg pravila preuzetog u stavku 1. istog članka prema kojem se dokazi i dokazni prijedlozi podnose u okviru prve razmjene podnesaka.

128    Iz teksta navedene odredbe proizlazi da se radi pozivanja na tu mogućnost kašnjenje u podnošenju dokaza mora opravdati iznimnim okolnostima (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2019., HX/Vijeće, C‑540/18 P, neobjavljenu, EU:C:2019:707, t. 67.).

129    Stoga Opći sud dopušta podnošenje dokaznih prijedloga nakon odgovora na repliku samo u iznimnim okolnostima, to jest ako podnositelj prijedloga ne može raspolagati predmetnim dokazima prije zatvaranja pisanog dijela postupka (vidjeti presudu od 12. rujna 2019., Achemos Grupė i Achema/Komisija, T‑417/16, neobjavljenu, EU:T:2019:597, t. 37. i navedenu sudsku praksu). Iznimnost takvog podnošenja podrazumijeva da je ranije podnošenje bilo nemoguće ili se nije moglo razumno zahtijevati (vidjeti u tom smislu presudu od 15. prosinca 2016., TestBioTech i dr./Komisija, T‑177/13, neobjavljenu, EU:T:2016:736, t. 251.).

130    Osim toga, u tom pogledu valja podsjetiti na to da se iznimka predviđena u članku 85. stavku 3. Poslovnika razlikuje od one koja je predviđena u stavku 2. istog članka i dopušta glavnim strankama da podnose dokaze u prilog svojim argumentima i u replici i odgovoru na repliku, pod uvjetom da opravdaju kašnjenje, pri čemu ova potonja iznimka ne zahtijeva postojanje iznimnih okolnosti.

131    S druge strane, mora se primijetiti da se glede mjera izvođenja dokaza, na temelju članka 92. stavka 7. Poslovnika „[m]ogu […] podnositi dokazi o protivnom i dopunjavati postojeći dokazni prijedlozi”.

132    U ovom se slučaju tužitelj ne oslanja kao takav na ovu potonju odredbu, nego se poziva na nju s obzirom na to da se prema sudskoj praksi smatra da članak 85. Poslovnika treba tumačiti u svjetlu članka 92. stavka 7. istog poslovnika koji predviđa da se mogu podnositi dokazi o protivnom i dopunjavati postojeći dokazni prijedlozi (presuda od 22. lipnja 2017., Biogena Naturprodukte/EUIPO (ZUM wohl), T‑236/16, EU:T:2017:416, t. 17., i od 9. rujna 2020., Grčka/Komisija, T‑46/19, neobjavljena, EU:T:2020:396, t. 30.).

133    U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz podneska kojim se podnose dodatni dokazi od 26. srpnja 2019., ti su dokazi podneseni u potporu prvom, drugom, trećem i četvrtom tužbenom razlogu. Iako tužitelj općenito navodi da su ti dokazi podneseni radi dopune dokaza podnesenih u prilog argumentima iznesenim u tužbi i replici te radi pobijanja Komisijinih argumenata iznesenih u pobijanoj odluci, u odgovoru na tužbu i u odgovoru na repliku, mora se utvrditi da navedeni dokazi nisu konkretno ni dokazi o protivnom kojima se nastoje pobiti dokazi koje je Komisija podnijela ni dokazi radi dopune dokaznih prijedloga, nego su novi dokazni prijedlozi koji su namijenjeni potpori određenih tužbenih razloga.

134    Valja, dakle, ispitati je li u konkretnom slučaju podnošenje dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019. bilo opravdano iznimnim okolnostima u skladu s člankom 85. stavkom 3. Poslovnika.

135    U tom pogledu, kao drugo, valja ispitati Komisijine prigovore kojima se nastoji dokazati da zahtjevi potrebni na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika nisu ispunjeni.

136    Prvo, glede dokumenata koji potječu iz postupka 1782 uvodno valja istaknuti da su ti dokumenti dio skupa dokumenata koje je društvo Apple dostavilo tužitelju između 23. veljače i 24. lipnja 2019. po okončanju postupka 1782. Drugim riječima, nesporno je da je tužitelj primio navedene dokumente putem više pošiljaka nakon podnošenja replike 4. siječnja 2019. Mora se, dakle, utvrditi da tužitelj nije raspolagao predmetnim dokumentima prilikom podnošenja svojih glavnih pismena i nije ih, dakle, mogao podnijeti u sklopu njih, nego ih je mogao pribaviti tek po okončanju postupka 1782.

137    S jedne strane, Komisija prigovara, međutim, da tužitelj nije objasnio zašto nije ranije pokrenuo postupak 1782 protiv društva Apple pred District Courtom.

138    No, Komisijin je prigovor irelevantan radi ocjene postojanja iznimnih okolnosti u smislu članka 85. stavka 3. Poslovnika. Naime, pitanje koje se postavlja po toj osnovi jest ono jesu li dotični dokazi bili dostupni u stadiju podnošenja tužbe ili replike (vidjeti u tom smislu presudu od 13. prosinca 2018., Haeberlen/ENISA, T‑632/16, neobjavljenu, EU:T:2018:957, t. 184. i 185.), a ne ono u vidu nagađanja je li tužitelj mogao poduzeti korake koji bi mu hipotetski omogućili da njima ranije raspolaže.

139    U svakom slučaju mora se utvrditi da navedeni prigovor počiva na pogrešnim pretpostavkama.

140    Naime, postupkom 1782 koji je tužitelj pokrenuo protiv društva Apple pred District Courtom nastojalo se pribaviti dokaze na temelju kojih bi se mogla opovrgnuti neka Komisijina utvrđenja u pobijanoj odluci s obzirom na ovaj sudski postupak. Tužitelj nije, dakle, bio u mogućnosti pokrenuti postupak 1782 prije donošenja pobijane odluke i nije inače imao – čak i pod pretpostavkom da je to bilo moguće – nikakvu obvezu postupiti u tom smislu preventivno i spekulativno s aspekta mogućeg spora čak i prije nego što je navedena odluka donesena.

141    Tužitelju se ne može, dakle, predbaciti da nije pokrenuo predmetni postupak prije donošenja pobijane odluke.

142    Usto, budući da se Komisija poziva na činjenicu da je tužitelj mogao pokrenuti navedeni postupak „tijekom dana i tjedana nakon donošenja odluke 24. siječnja 2018.”, mora se primijetiti da je takav argument također spekulativan i, štoviše, svodi se na nametanje tužitelju nerazumne obveze ili čak obveze nemoguće za ispuniti. Naime, opravdano je naprotiv da je tužitelj nakon donošenja pobijane odluke prvo pripremio i podnio ovu tužbu 6. travnja 2018. i potom, s obzirom na sadržaj pobijane odluke i navedene tužbe, pokrenuo postupak 1782 kako bi pribavio druge moguće dokaze u potporu svojoj tužbi. Komisijinim pristupom zanemaruje se i neizbježno vrijeme koordinacije između tužitelja, njegovih europskih zastupnika i njegovih američkih zastupnika kako bi pokrenuo postupak 1782 u Sjedinjenim Državama u svrhu ovog postupka. Štoviše, budući da je po okončanju postupka 1782 tužitelj primio dokumente društva Apple tijekom razdoblja od šest do deset mjeseci nakon početka navedenog postupka, čak i pod pretpostavkom, kao što to Komisija tvrdi, da je bilo moguće pokrenuti takav postupak kada je pripremao svoju tužbu (između veljače i ožujka 2018.), tužitelj vjerojatno ne bi primio sve dokumente na vrijeme kako bi ih ispitao i podnio u tužbi 6. travnja 2018. ili u replici 4. siječnja 2019.

143    S druge strane, Komisija prigovara da tužitelj nije, osobito u replici, obavijestio Opći sud o postojanju i statusu tužbe koju je podnio District Courtu. Taj se Komisijin prigovor odnosi također na irelevantne elemente, s obzirom da prethodno obavještavanje Općeg sud uopće nije potrebno na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika.

144    Drugo, glede skupa dokumenata koji potječu iz postupka FTC, uvodno valja istaknuti da su ti dokumenti dio spisa postupka FTC pred District Courtom i da je prije početka javnog suđenja u siječnju 2019. pred tim District Courtom poznavanje i upotreba navedenih dokumenata bilo ograničeno rješenjem o privremenoj mjeri od 24. listopada 2017.

145    Ti su elementi nesporni između stranaka kao što je nesporno i to da na dan podnošenja replike 4. siječnja 2019. tužitelj nije slobodno raspolagao navedenim dokumentima jer su, s jedne strane, poznavanje i upotreba tih dokumenata bili ograničeni na uski broj tužiteljevih američkih odvjetnika i unutarnjih pravnika, pri čemu ih te osobe nisu mogle dostaviti tužiteljevim europskim odvjetnicima niti ih upotrijebiti u svrhu upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke ili ovog sudskog postupka i jer se, s druge strane, javno suđenje pred District Courtom koji je sastavio te javne dokumente održalo od 4. do 29. siječnja 2019.

146    Komisija, međutim, ističe da je tužitelj, na temelju određenih odredbi iz rješenja o privremenoj mjeri od 24. listopada 2017. i ne čekajući početak javnog suđenja koje se održalo u siječnju 2019., mogao zahtijevati od društva Apple odobrenje kako bi ranije mogao upotrijebiti te dokumente u okviru ovog postupka.

147    No, niti taj se prigovor Komisije ne može prihvatiti jer počiva na pukim spekulacijama koje ne mogu služiti kao osnova za sudski nadzor Općeg suda. Naime, kao što to sama Komisija naglašava, čak i pod pretpostavkom da su tužiteljevi američki odvjetnici i unutarnji pravnici koji su imali pristup navedenim dokumentima bili u mogućnosti ocijeniti njihovu korisnost u ovom postupku, svaka upotreba u tu svrhu zahtijevala je pribavljanje prethodne suglasnosti društva Apple. Ništa ne upućuje na to da bi se u okolnostima ovog predmeta te dvije mogućnosti ostvarile.

148    U svakom slučaju valja istaknuti, kao što je to naglašeno u točki 138. ove presude, da se postavlja pitanje jesu li dotični dokazi bili dostupni u stadiju podnošenja tužbe ili podnošenja replike. Uzimajući u obzir elemente navedene u točki 145. ove presude, to ovdje nije bio slučaj jer je tužitelj 4. siječnja 2019. podnio repliku, to jest, na isti dan na koji je istekao rok produljen za podnošenje tog akta i jer je javno suđenje u okviru postupka FTC, na temelju kojeg su predmetni dokumenti postali javni, započelo tog istog 4. siječnja. Slijedom navedenog, mora se utvrditi da tužitelj nije mogao podnijeti predmetne dokumente u trenutku podnošenja replike.

149    Osim toga, ne može se zaključiti da je u okolnostima ovog predmeta tužitelj neopravdano kasnio u podnošenju Općem sudu dokumenata koji potječu iz postupka FTC. Naime, budući da je u siječnju 2019. postupak 1782 bio još u tijeku i da je između kraja veljače i kraja lipnja 2019. tužitelj primio dokumente koji potječu iz tog postupka, bilo je opravdano da ispita kao cjelinu i potom zajedno podnese u srpnju 2019. relevantne dokumente koji potječu iz obaju postupaka.

150    Treće, glede dokumenata koje je Komisija spomenula i koji su, iako potječu iz postupka 1782 ili postupka FTC, bili na raspolaganju tužitelju prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, to jest poruka elektroničke pošte razmijenjenih između njega i društva Apple i tužiteljevih prezentacija, valja istaknuti da je, doduše, tužitelj raspolagao svakim od navedenih dokumenata posebno. Međutim, ti su dokumenti dio skupa dokumenata koje je društvo Apple dostavilo tužitelju po okončanju postupka 1782 ili skupa dokumenata koji čine spis postupka FTC u okviru javnog suđenja iz siječnja 2019., tako da se ne mogu uzeti u obzir odvojeno u odnosu na druge dokumente koji čine te skupove. Stoga, tužitelj i njegovi odvjetnici nisu mogli nužno ocijeniti njihovu relevantnost u okviru ovog predmeta, neovisno o drugim dokumentima koji čine navedene skupove. Drugim riječima, uzimajući u obzir njihovo podrijetlo, dodatni dokazi od 26. srpnja 2019. ne mogu se umjetno segmentirati nego ih u dijelu u kojem potječu iz postupka 1782 ili postupka FTC treba ocijeniti kao cjelinu glede njihove dopuštenosti.

151    Četvrto, isto vrijedi za tri članka iz tiska uključenih u dodatne dokaze od 26. srpnja 2019. koji su objavljeni prije podnošenja tužbe, jer je njihovo nepravodobno podnošenje opravdano podnošenjem drugih dodatnih dokaza koje nastoje potkrijepiti u bilješkama na dnu stranice podneska u kojem su navedeni dokazi podneseni.

152    Peto, glede općenitog navoda Komisije prema kojem u podnesku kojim se podnose dodatni dokazi od 26. srpnja 2019. tužitelj samo upućuje na navedene dokaze, a ne pruža objašnjenja, takva okolnost nije relevantna u okviru ocjene potrebne na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika, već se odnosi, ovisno o okolnostima, na nerazumljivost tih dokaza u okviru ispitivanja osnovanosti tužbenih razloga.

153    S obzirom na sve prethodno navedeno, u okolnostima ovog predmeta valja zaključiti da je podnošenje dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019. kao cjeline nakon završetka pisanog dijela postupka opravdano iznimnim okolnostima i da se ti dokazi moraju, dakle, dopustiti na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika.

B.      Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitim postupovnim pogreškama

154    Prvi tužbeni razlog sastoji se od četiriju dijelova. Prvi se temelji na povredi prava obrane jer je tužitelju uskraćena mogućnost iznošenja očitovanja o važnim aspektima pobijane odluke. Drugi se temelji na povredi načela dobre uprave jer je Komisija zanemarila obvezu provođenja temeljite, objektivne i pažljive istrage. Treći se temelji na povredi prava obrane jer Komisija nije tužitelju otkrila dokaze korisne za njegovu obranu. Četvrti se temelji na povredi obveze obrazlaganja i povredi načela dobre uprave jer je Komisija netočno, djelomično i nepotpuno ocijenila činjenice.

155    Valja ispitati prvi i treći dio koji se temelje na povredi prava obrane.

1.      Uvodne napomene

156    Prava obrane temeljna su prava koja čine sastavni dio općih načela prava čije poštovanje osiguravaju Opći sud i Sud (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2011., Solvay/Komisija, C‑109/10 P, EU:C:2011:686, t. 52.).

157    Poštovanje prava obrane je opće načelo prava Europske unije koje se primjenjuje kada uprava namjerava protiv neke osobe poduzeti mjeru koja je za nju štetna (presuda od 16. siječnja 2019., Komisija/United Parcel Service, C‑265/17 P, EU:C:2019:23, t. 28.).

158    To opće načelo prava Unije navedeno je u članku 41. stavku 2. točkama (a) i (b) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (presuda od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija, C‑152/19 P, EU:C:2021:238, t. 105.).

159    U kontekstu prava tržišnog natjecanja poštovanje prava obrane podrazumijeva da se adresatu odluke kojom se utvrđuje da je počinio povredu pravila o tržišnom natjecanju tijekom upravnog postupka omogući da učinkovito izrazi svoje stajalište o postojanju i važnosti činjenica i navedenih okolnosti, kao i o dokumentima koje je Komisija priložila u prilog svojoj tvrdnji o postojanju povrede (presude od 25. listopada 2011., Solvay/Komisija, C‑109/10 P, EU:C:2011:686, t. 53., i od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija, C‑152/19 P, EU:C:2021:238, t. 106.).

160    Prema ustaljenoj sudskoj praksi postoji povreda prava obrane kada postoji mogućnost da je zbog postupovne nepravilnosti koju je počinila Komisija upravni postupak koji je ona vodila mogao dovesti do drukčijeg rezultata. Društvo tužitelj utvrđuje da je došlo do takve povrede ne kada u dovoljnoj mjeri dokaže da bi Komisijina odluka imala drukčiji sadržaj, nego da je moglo bolje osigurati svoju obranu da nije bilo postupovne nepravilnosti (presude od 2. listopada 2003., Thyssen Stahl/Komisija, C‑194/99 P, EU:C:2003:527, t. 31., i od 13. prosinca 2018., Deutsche Telekom/Komisija, T‑827/14, EU:T:2018:930, t. 129.).

161    Takvu ocjenu treba izvršiti imajući u vidu posebne činjenične i pravne okolnosti svakog slučaja (presuda od 18. lipnja 2020., Komisija/RQ, C‑831/18 P, EU:C:2020:481, t. 107.).

2.      Treći dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi prava obrane, u dijelu u kojem se odnosi na nepostojanje bilješki i informacija o sastancima i telefonskim konferencijama s trećim osobama

162    Treći dio sastoji se od dvaju prigovora. Prvi se temelji na Komisijinoj nesposobnosti da tužitelju pruži dostatan uvid u spis predmeta. Drugi se temelji na okolnosti da u spisu predmeta ne postoje bilješke i informacije o sadržaju sastanaka i telefonskih konferencije koje je Komisija održala s trećim osobama.

163    Valja ispitati drugi prigovor.

164    Tužitelj ističe da je Komisija dužna sastaviti bilješke sa svojih službenih ili neslužbenih sastanaka s trećim osobama i da te bilješke mora dostaviti strankama koje su predmet istrage. U konkretnom slučaju Komisija nije tužitelju dostavila nikakvu bilješku sa svojih sastanaka s trećim osobama. Nakon donošenja pobijane odluke i tužiteljeva zahtjeva Komisija je navela tužitelju da su se održali sastanci i telefonske konferencije s trećim osobama i dostavila mu je potpuno besmislene bilješke. Potpunije bi bilješke pomogle tužiteljevoj obrani u više aspekata. Usto, Komisija je odbila navesti je li se susrela s određenom trećom osobom tijekom istrage, iako bi za tužiteljevu obranu bilo korisno znati jesu li se takvi sastanci održali i koje su teme bile obrađene.

165    Tužitelj dodaje da se u Uredbi br. 1/2003 ne pravi razlika između ispitivanja i drugih vrsta sastanaka ili telefonskih konferencija. Komisija ne može na sastanku ili telefonskoj konferenciji odrediti što bi bila oslobađajuća okolnost, a što ne bi, već je na inkriminiranom poduzetniku da odluči mogu li određeni elementi spisa biti korisni za njegovu obranu. U ovom slučaju bilješke koje je Komisija dostavila tužitelju nisu prikladne jer ne sadržavaju nikakvu korisnu informaciju o sadržaju rasprava ili naravi informacija o navedenim temama, nego istovjetne i nejasne izraze. Tužitelj osporava da je na temelju odgovora trećih osoba na zahtjeve za pružanje informacija mogao odrediti informacije razmijenjene na predmetnom sastanku i telefonskim konferencijama, jer se u bilješkama ne upućuje na te odgovore i obrnuto. Tužitelj naglašava da nije na Komisiji da utvrdi je li treća osoba pružila oslobađajuće informacije, jer Komisija ima obvezu sastaviti bilješke i dostaviti mu ih.

166    Prvo, nakon što je navela da je sastavila prikladne bilješke sa sastanaka i telefonskih konferencija s trećim osobama, Komisija uzvraća da nema nikakvu opću obvezu sastavljati bilješke na sastancima ili telefonskim konferencijama s trećim osobama, već su njezine obveze ograničenije. S jedne strane, Komisija ima obvezu sastavljati „općenite bilješke” sa sastanaka ili telefonskih konferencija koje čine ispitivanja u smislu članka 19. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 čiji je cilj prikupljanje informacija u vezi s istragom, iako tužitelj nije, međutim, istaknuo u ovom slučaju da su sastanci ili telefonske konferencije s trećim osobama „ispitivanja”. S druge strane, Komisija ima obvezu sastavljanja „sažetih bilješki” sa sastanaka ili telefonskih konferencija čiji cilj nije prikupljanje informacija u vezi s istragom samo kada treće osobe pruže optužujuće elemente koje namjerava upotrijebiti ili oslobađajuće elemente na koje se poduzetnik može pozvati. Drugo, Komisija ističe da je na odgovarajući način sastavila „sažete bilješke” s predmetnih sastanaka i telefonskih konferencija. Navodi da je u ovom slučaju, povodom tužiteljeva zahtjeva, utvrdila da mu je slučajno propustila dostaviti bilješke sa sastanka i triju telefonskih konferencija s trećim osobama, ali da mu je potom dostavila te bilješke navodeći poduzetnike, vrijeme i obrađene teme. Isto tako pojašnjava da se pobijana odluka ne zasniva na mogućim optužujućim elementima koje su te treće osobe priopćile tijekom tih sastanaka i telefonskih konferencija. Treće, Komisija tvrdi da tužitelj nije dokazao zašto bi bilo korisno za njegovu obranu znati je li se ona sastala s određenom trećom osobom s obzirom da se odluka zasniva na elementima koje je društvo Apple pružilo i da je teško zamisliti tužitelja da tvrdi da je predmetna treća osoba mogla pružiti oslobađajuće elemente.

167    Komisija dodaje da tužitelj ne uzima u obzir činjenicu da treća osoba koja je održala sastanak s njom nije dostavila oslobađajuće elemente i da su treće osobe koje su održale telefonske konferencije s njom navele da nisu raspravljale o pitanjima koja se ne nalaze u informacijama dostavljenim u njihovim odgovorima na zahtjeve za pružanje informacija. Naime, Komisija smatra uvjerljivim da su se neke informacije dostavljene tijekom navedenih telefonskih konferencija već nalazile u odgovorima na zahtjeve za pružanje informacija, kao što je uvjerljivo to da informacije dostavljene kasnije u odgovorima na zahtjeve za pružanje informacija odražavaju sadržaj telefonskih konferencija, što je logično. Komisija tvrdi da tužiteljev argument prema kojem su predmetni sastanak i telefonske konferencije ispitivanja u smislu članka 19. Uredbe br. 1/2003 jest nepravodoban i nedopušten. Osim toga, Komisija navodi da tužitelj ne objašnjava zašto bi informacije o sastancima s trećom osobom bile važne.

168    Kao prvo, u ovom je slučaju nesporno da tijekom upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke Komisija nije tužitelju dostavila nikakvu informaciju niti o postojanju niti o sadržaju sastanaka i telefonskih konferencije koje je održala s trećim osobama.

169    Međutim, Komisija je nakon donošenja pobijane odluke tužitelju dostavila neke informacije o sedam sastanaka ili telefonskih konferencija s trećim osobama. Konkretnije, informacije o četirima među njima bile su povodom tužiteljeva zahtjeva dostavljene prije podnošenja ove tužbe, dok su informacije o drugim trima bile dostavljene tijekom ovog postupka, i to u odgovoru na tužiteljeve argumente zasnovane na dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019. ili u odgovoru na mjere izvođenja dokaza koje je Opći sud odredio 12. listopada 2020.

170    Stoga valja ispitati je li u tim okolnostima Komisija povrijedila tužiteljeva prava obrane.

a)      Sastanak i telefonske konferencije s trećim osobama za koje su informacije priopćene tužitelju prije podnošenja ove tužbe

1)      Pregled elemenata konteksta

171    Iz elemenata iznesenih na raspravi proizlazi da je nakon primitka pobijane odluke tužitelj zatražio od Komisije 25. siječnja 2018. da ga obavijesti o postojanju sastanaka ili ispitivanja koje je održala s trećim osobama i o kojima nije bio obaviješten. Dana 2. ožujka 2018. Komisija je obavijestila tužitelja porukom elektroničke pošte da je provjerila je li ga slučajno propustila obavijestiti o „svakom sastanku ili [svakom] ispitivanju” koji su održani „u kontekstu predmeta AT.40220”. U tom pogledu Komisija je pojasnila tužitelju da ga je slučajno propustila obavijestiti o postojanju sastanaka i trima telefonskim konferencijama s trećim osobama. Istom porukom elektroničke pošte Komisija je tužitelju dostavila dokumente koji sadržavaju bilješke s tog sastanka i tih telefonskih konferencija kao i prezentaciju koja je prikazana na navedenom sastanku.

172    Konkretnije, Komisija je navela sastanak s [povjerljivo](1) od [povjerljivo], telefonsku konferenciju s [povjerljivo] od [povjerljivo] i dvije telefonske konferencije od [povjerljivo], jednu s [povjerljivo] i drugu s [povjerljivo].

173    U tom pogledu, s jedne strane, mora se istaknuti da su se taj sastanak kao i te telefonske konferencije održali prije obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i nakon slanja prvih zahtjeva za pružanje informacije iz točaka 6. i 15. ove presude. Nesporno je, osim toga, da su taj sastanak i te telefonske konferencije održani, kao što je to Komisija navela, „u kontekstu predmeta AT.40220”. S druge strane i kao što to proizlazi iz pobijane odluke, te treće osobe su tužiteljeva dva konkurenta i dva klijenta koji su također odgovorili na navedene zahtjeve za pružanje informacija.

174    [povjerljivo] je tužiteljev konkurent. Kao što to proizlazi iz pobijane odluke, taj konkurent [povjerljivo]. Usto, prema pobijanoj odluci [povjerljivo].

175    [povjerljivo] je tužiteljev konkurent. Kao što to proizlazi iz pobijane odluke, on je s [povjerljivo] jedan od [povjerljivo] konkurenata koji [povjerljivo].

176    Osim toga, [povjerljivo] i [povjerljivo] su [povjerljivo].

177    [povjerljivo] je OEM koji se opskrbljuje sklopovima čipova LTE i [povjerljivo].

178    [povjerljivo] je OEM koji se opskrbljuje sklopovima čipova LTE [povjerljivo].

2)      Postojanje postupovne nepravilnosti

179    Tužitelj ističe, u biti, da je Komisija povrijedila svoju obvezu sastavljanja bilješki o navedenom sastanku i navedenim telefonskim konferencijama i svoju obvezu da mu ih dostavi. Konkretno, tužitelj naglašava da bilješke koje mu je Komisija dostavila nakon donošenja pobijane odluke nisu prikladne i potpuno su besmislene.

180    Komisija ističe uvodno da u tužbi tužitelj nije tvrdio da su predmetni sastanak i telefonske konferencije „ispitivanja” u smislu članka 19. Uredbe br. 1/2003 i da je posljedično argument koji se temelji na povredi navedene odredbe iznesen u replici nedopušten. U svakom slučaju ističe, u biti, da predmetni sastanak i telefonske konferencije nisu bili ispitivanja u smislu članka 19. Uredbe br. 1/2003 jer se njima nisu nastojale prikupiti informacije o predmetu istrage. Ona stoga nije bila dužna sastaviti cjelovite bilješke s tog sastanka i tih telefonskih konferencija, nego samo sažete bilješke u dijelu u kojem su treće osobe pružile optužujuće elemente, koje je Komisija namjeravala upotrijebiti, ili pružile oslobađajuće elemente na koje se poduzetnik mogao pozvati.

181    Glede dopuštenosti tužiteljeva argumenta, točno je doduše da se u tužbi on nije izrijekom pozvao na članak 19. Uredbe br. 1/2003. Međutim, u njoj je izrijekom istaknuo da je Komisija povrijedila obvezu čuvanja bilješki ili sastavljanja prikladnih bilješki s navedenog sastanka i navedenih telefonskih konferencija te se u tu svrhu oslonio na točku 91. presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), koja se tiče upravo obveza koje proizlaze iz članka 19. Uredbe br. 1/2003. Slijedom navedenog, argumentom koji je tužitelj iznio u tužbi jasno se željela istaknuti Komisijina povreda obveza koje proizlaze iz navedene odredbe i s njome povezane sudske prakse. Stoga treba odbiti Komisijin argument o postojanju zapreke vođenju postupka.

182    Glede osnovanosti tužiteljeva argumenta, treba podsjetiti na to da članak 19. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 čini pravni temelj koji ovlašćuje Komisiju da provede ispitivanje fizičke ili pravne osobe u okviru istrage (presuda od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 86.).

183    Iz samog teksta članka 19. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da je njegov cilj da se primijeni na svako ispitivanje kojem je cilj prikupljanje informacija u vezi s predmetom istrage. Naime, nijedan element koji se temelji na tekstu te odredbe ili cilj koji ona slijedi ne omogućuje zaključak da je zakonodavac namjeravao isključiti iz područja primjene te odredbe neka od tih ispitivanja (presuda od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 84. i 87.).

184    Naime, kao što to proizlazi iz pripremnih akata za Uredbu br. 1/2003, navedeni pravni temelj odnosi se samo na činjenicu saslušanja fizičke ili pravne osobe kako bi se prikupile informacije (vidjeti prijedlog Uredbe Vijeća o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. [UEZ‑a] i koja mijenja uredbe (EEZ) br. 1017/68, (EEZ) br. 2988/74, (EEZ) br. 4056/86 i (EEZ) br. 3975/87 (COM (2000) 582 final, SL 2000., C 365E, str. 284.)).

185    Slijedom navedenog, okolnost da su ispitivanja koje je Komisija provela s trećim osobama mogla poprimiti oblik sastanaka ili telefonskih konferencija ne može ih isključiti iz područja primjene članka 19. Uredbe br. 1/2003, ako se njima nastoje prikupiti informacije o predmetu istrage.

186    U konkretnom slučaju i nasuprot onome što Komisija predlaže, skup dosljednih elemenata dokazuje da su se predmetnim sastankom i telefonskim konferencijama nastojale prikupiti informacije o predmetu istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke.

187    S jedne strane, s formalnog aspekta predmetni sastanak i telefonske konferencije održali su se nakon što je Komisija započela istragu u kolovozu 2014. (uvodna izjava 8. pobijane odluke) i, osobito, nakon slanja prvih zahtjeva za pružanje informacija iz točaka 6. i 15. ove presude. Osim toga, sve bilješke koje je Komisija sastavila nose broj upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke, to jest „AT.40220”. Štoviše, prepiska koju je Komisija razmijenila s tužiteljem kada mu je dostavila navedene bilješke (točka 171. ove presude) nosi taj isti broj i upućuje izrijekom na „sastanke ili ispitivanja koji su održani u kontekstu predmeta AT.40220”.

188    S druge strane, s materijalnog aspekta sve navedene bilješke upućuju na to da su se predmetni sastanak i telefonske konferencije odnosili na tržište sklopova čipova, na tužiteljev položaj na tom tržištu ili na određene tužiteljeve poslovne prakse na tom tržištu. Konkretnije, u bilješci sa sastanka s [povjerljivo] od [povjerljivo] navodi se da se on odnosio na tržište sklopova čipova i na tužiteljev položaj na tom tržištu; u bilješci s telefonske konferencije s [povjerljivo] od [povjerljivo] navodi se da se ona odnosila na određene tužiteljeve poslovne prakse u sektoru sklopova čipova i da niti jedan konkretan dokaz nije pružen tijekom telefonske konferencije; u bilješci s telefonske konferencije s [povjerljivo] od [povjerljivo] navodi se da se ona odnosila na tržište sklopova čipova i na određene tužiteljeve poslovne prakse, i u bilješci s telefonske konferencije s [povjerljivo] od [povjerljivo] navodi se da se ona odnosila na tržište sklopova čipova.

189    Budući da su se sastankom s [povjerljivo] i telefonskim konferencijama s [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo] nastojale prikupiti informacije o predmetu istrage glede relevantnog tržišta, tužiteljeva položaja na tom tržištu ili tužiteljevih poslovnih praksi na tom tržištu, oni su spadali u područje primjene članka 19. Uredbe br. 1/2003.

190    Kada vodi ispitivanje na temelju članka 19. Uredbe br. 1/2003 u svrhu prikupljanja informacija o predmetu istrage Komisija ima obvezu da takvo ispitivanje bilježi u obliku po svojem izboru. U tu svrhu nije dovoljno da Komisija sastavi kratak sažetak tema o kojima se raspravljalo na ispitivanju. Ona mora biti u mogućnosti pružiti naznaku u pogledu sadržaja rasprava koje su se održale na ispitivanju, konkretno u pogledu naravi informacija pruženih na ispitivanju o temama o kojima se raspravljalo (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 91. i 92.).

191    U konkretnom slučaju, u bilješkama koje je Komisija dostavila tužitelju nakon donošenja pobijane odluke samo se, osim navođenja datuma i imena sudionika, daje vrlo općenita naznaka – ograničena, u biti, na dva do tri retka – o temama o kojima se raspravljalo, to jest o tržištu sklopova čipova, tužiteljevu položaju na tom tržištu ili tužiteljevim poslovnim praksama na tom tržištu. S druge strane, u tim bilješkama nije pružena nikakva naznaka o sadržaju rasprava koje su održale na ispitivanjima, osobito o naravi pruženih informacija o temama o kojima se raspravljalo, kako se to zahtijeva sudskom praksom navedenom u točki 190. ove presude.

192    Osim toga, manjkavost navedenih bilješki jasno je dočarana dvjema okolnostima koje je tužitelj istaknuo.

193    S jedne strane, u bilješci o telefonskoj konferenciji s [povjerljivo] navodi se da je ta treća osoba iznijela svoje „stajalište” o „određenim tužiteljevim poslovnim praksama u sektoru sklopova čipova” i da nije pružen niti jedan „konkretan dokaz”. No, kao što to tužitelj s pravom naglašava, takvom se bilješkom postavljaju pitanja o sadržaju rasprava održanih između Komisije i treće osobe o informacijama koje je ova potonja pružila i o nepostojanju „dokaza” – štoviše „konkretnog” – u vezi s tim informacijama. Na temelju takve bilješke ne mogu se, dakle, shvatiti informacije koje je [povjerljivo] dostavio Komisiji, a da nije pružio konkretan dokaz zbog čega tužitelj ne može znati za elemente navedene tijekom te telefonske konferencije i, osobito, za mogućnost da je ta treća osoba, to jest [povjerljivo], navela optužujuće ili pak oslobađajuće elemente, a da nije pružila ijedan konkretan dokaz.

194    S druge strane, u bilješci o sastanku s [povjerljivo] navodi se da se on odnosio na tržište sklopova čipova i na tužiteljev položaj na tom tržištu. No, pored činjenice da se na temelju takvog opisa ne mogu shvatiti informacije koje je [povjerljivo] dostavio Komisiji u tom pogledu, mora se utvrditi da se u toj bilješci ne spominje da je tijekom tog sastanka navedena treća osoba iznijela usmenu prezentaciju niti a fortiori njezin sadržaj. Presliku te prezentacije Komisija je, međutim, dostavila tužitelju nakon donošenja pobijane odluke 2. ožujka 2018. u odgovoru na tužiteljev zahtjev od 25. siječnja 2018. Iz te prezentacije, sastavljene na deset stranica, proizlazi da se ona konkretno odnosila na istragu koja je dovela do donošenja pobijane odluke (kao što to proizlazi iz naslovne stranice te prezentacije u kojoj je spomenut naziv i broj tog postupka), da je jedna stranica bila posvećena tužiteljevu vladajućem položaju na tržištu sklopova čipova i da je pet stranica bilo posvećeno [povjerljivo]. Nespominjanje takve prezentacije i njezina sadržaja u bilješci koju je Komisija izradila svjedoči o njezinoj nepreciznosti.

195    Usto, povrh navedene manjkavosti, iako elementi izneseni na raspravi upućuju na to da je dokumente koji sadržavaju navedene bilješke Komisija izradila na datum telefonskih konferencija ili malo nakon datuma sastanka, oni također otkrivaju da te bilješke nisu bile potpune na te datume i da su dopunjene ili dovršene naknadno po donošenju pobijane odluke. Naime, nakon što je tužitelj to od nje zatražio 25. siječnja 2018. i, dakle, oko tri godine nakon datuma navedenih ispitivanja, Komisija je, s jedne strane, kontaktirala [povjerljivo] kako bi dobila presliku prezentacije koju je ta treća osoba iznijela na sastanku te je, s druge strane, kontaktirala [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo] kako bi potvrdila sadržaj bilješki koje je pripremila glede telefonskih konferencija, pri čemu je [povjerljivo] čak predložio izmjene u bilješci koje je Komisija prihvatila. Osim toga, iz dokaza iznesenih na raspravi proizlazi da se pojašnjenje prema kojem „niti jedan konkretan dokaz nije bio pružen tijekom telefonske konferencije” nije nalazilo u prvoj verziji bilješke i da je bilo dodano nakon navedene razmjene između Komisije i [povjerljivo].

196    Iz toga slijedi da kršeći članak 19. Uredbe br. 1/2003 Komisija nije pravilno bilježila ispitivanja koja je imala s [povjerljivo], [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo].

197    Štoviše, budući da tužitelj također ističe da je Komisija propustila dostaviti mu bilješke s predmetnih ispitivanja, s jedne strane, valja primijetiti da je, kao što je to Komisija objasnila pred Općim sudom, bilješka sa sastanka s [povjerljiva] bila zabilježena u spisu predmeta dana [povjerljivo] kao nedostupan dokument, to jest kao Komisijin interni dokument, i bez preslike prezentacije koju je [povjerljivo] iznio na navedenom sastanku. S druge strane, bilješke s telefonskih konferencija s [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo] nisu bile zabilježene u spisu predmeta.

198    Bez obzira na razloge, nesporno je, dakle, da tužitelj nije primio nikakvu informaciju o postojanju i opsegu tih ispitivanja tijekom upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke. One nisu spomenute niti u opisu upravnog postupka sadržanog u pobijanoj odluci.

199    U tom je pogledu dovoljno istaknuti da iako je, doduše, dopušteno iz upravnog postupka isključiti elemente koji nemaju nikakve veze s činjeničnim i pravnim tvrdnjama koje se nalaze u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i koji stoga nisu uopće relevantni za istragu, ne može biti samo na Komisiji da odredi dokumente koji su korisni za obranu dotičnog poduzetnika (presude od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, EU:C:2004:6, t. 126., i od 16. lipnja 2011., FMC Foret/Komisija, T‑191/06, EU:T:2011:277, t. 306.). S tog se aspekta mora primijetiti da se bilješke s ispitivanja kojima se nastoje prikupiti informacije o predmetu istrage i koja su stoga obuhvaćena člankom 19. Uredbe br. 1/2003, poput predmetnih ispitivanja, ne mogu ispustiti iz spisa predmeta.

200    Iako Komisija ističe da je do propusta da se tužitelju dostave te informacije ili te bilješke došlo samo „slučajno” i da ih je ona priopćila čim je to uočila nakon tužiteljeva zahtjeva od 25. siječnja 2018., takve okolnosti nastale nakon donošenja pobijane odluke ne mogu otkloniti postupovnu nepravilnost koju je Komisija počinila. Naime, s jedne strane, bilješke koje je Komisija dostavila tužitelju, uzimajući u obzir njihovu manjkavost, ne otklanjaju izostanak bilježenja u smislu članka 19. Uredbe br. 1/2003 jer se u njima ne iznose informacije primljene tijekom predmetnih ispitivanja. S druge strane, valja podsjetiti na to da zakašnjelo saznanje, nakon donošenja odluke, za određene elemente koji su morali biti u spisu predmeta ne vraća nužno poduzetnika u situaciju u kojoj bi se nalazio da se mogao osloniti na iste elemente radi podnošenja svojih pisanih i usmenih očitovanja pred Komisijom (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2011., Solvay/Komisija, C‑109/10 P, EU:C:2011:686, t. 56.).

201    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je glede sastanka s [povjerljivo] i telefonskih konferencija s [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo] Komisija povrijedila obvezu bilježenja koja proizlazi iz članka 19. Uredbe br. 1/2003 kao i, posljedično, obvezu da u spis predmeta uključi bilješke s navedenih ispitivanja.

3)      Povreda prava obrane

202    Glede posljedica koje valja izvesti iz utvrđenja u točki 201. ove presude, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 160. i 161. ove presude valja odrediti je li uzimajući u obzir činjenične i pravne okolnosti ovog predmeta tužitelj dokazao u dovoljnoj mjeri da bi mogao bolje osigurati svoju obranu da nije bilo navedene postupovne nepravilnosti.

203    Valja započeti isticanjem da je uzimajući u obzir identitet predmetnih trećih osoba, sadržaj bilješki koje je Komisije podnijela i sadržaj pobijane odluke, tužitelj istaknuo da su te treće osobe mogle pružiti informacije koje bi mogle pomoći njegovoj obrani osobito glede određivanja relevantnog tržišta, odnosa snaga na tom tržištu i vladajućeg položaja, učinka istiskivanja i povećanja učinkovitosti. U tu svrhu tužitelj je Općem sudu podnio prilog tužbi (prilog A.9.7.) kako bi pojasnio aspekte koji su mogli biti raspravljeni prilikom navedenih ispitivanja te kako su ti elementi mogli pomoći njegovoj obrani. Iako je prethodno osporavala dopuštenost tog priloga, Komisija je pobijala njegov sadržaj u prilogu odgovoru na tužbu (prilog B.5). Stranke su potom izvršile razmjenu prepiske s tim u vezi u prilogu replici (prilog C.12) i prilogu odgovoru na repliku (prilog D.9).

204    Kao prvo, valja podsjetiti na to da se pobijanom odlukom stavlja tužitelju na teret da je svojim ponašanjem u vidu plaćanja za isključivost smanjio poticaje društva Apple da se okrene njegovim konkurentima na tržištu sklopova čipova LTE (odjeljci 11.4.1. i 11.4.2. pobijane odluke). U ovom potonjem pogledu Komisija u pobijanoj odluci upućuje izričito na [povjerljivo] i spominje također [povjerljivo].

205    Stoga su treće osobe koje je Komisija saslušala u okviru predmetnih ispitivanja bile dva tužiteljeva konkurenta koji su navodno istisnuti zbog njegova postupanja ([povjerljivo] i [povjerljivo]) i dva OEM‑a koji se opskrbljuju sklopovima čipova LTE, to jest konkurenti tužiteljeva klijenta koji je primio dotična plaćanja ([povjerljivo] i [povjerljivo]).

206    Kao drugo, s jedne strane, nesporno je da tužitelj – kao i Opći sud – ne raspolaže nikakvom konkretnom naznakom o informacijama koje je Komisija primila prilikom predmetnih ispitivanja, iako su se ta ispitivanja odnosila na predmet istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke i da su, kao što je to upravo istaknuto, predmetne treće osobe uključivale tužiteljeve konkurente navodno istisnute zbog njegova postupanja, među kojima su osobito [povjerljivo], to jest [povjerljivo].

207    Naime, ni na temelju jednog dokumenta u spisu predmeta koji se odnosi na navedena ispitivanja ne mogu se sigurnošću rekonstruirati konkretne informacije o predmetu istrage koje su predmetne treće osobe pružile prilikom tih ispitivanja i u kojem bi dijelu njihov sadržaj mogao biti oslobađajući, optužujući ili čak neutralan element.

208    U tom pogledu, glede telefonskih konferencija s [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo] spekulativno je tvrditi, kao što to Komisija čini, da je „uvjerljivo” da su informacije koje su te treće osobe dostavile bile slične onima dostavljenim u njihovim odgovorima na određene zahtjeve za pružanje informacija i da, dakle, one nisu uključivale nikakav mogući oslobađajući element. Ponajprije, bilješke s predmetnih ispitivanja uopće ne upućuju ni na kakav drugi dokument, uključujući odgovore dane na zahtjeve za pružanje informacija. Njihov se sadržaj ne može, dakle, rekonstruirati iz drugih izvora koji se nalaze u spisu predmeta. Potom, okolnost da su te treće osobe, oko tri godine nakon održavanja navedenih ispitivanja i nakon donošenja pobijane odluke, potvrdile porukom elektroničke pošte Komisiji, povodom njezina zahtjeva i to radi odgovora na tužiteljev zahtjev od 25. siječnja 2018., da se sadržaj tih ispitivanja „odražavao” u njihovim odgovorima na određene zahtjeve za pružanje informacija, ne dopušta da se iz toga izvede bilo kakav siguran zaključak o sadržaju tih rasprava, osobito o konkretnoj naravi informacija pruženih o raspravljenim temama.

209    Glede sastanka s [povjerljivo], suprotno onome što Komisija predlaže, prezentacija koju je ta treća osoba prikazala na navedenom sastanku uopće ne isključuje da su aspekti različiti od onih spomenutih u toj prezentaciji bili predmet rasprave, jer navedena prezentacija nije spomenuta u bilješci sa sastanka i jer sadržaj navedene prezentacije odgovara samo jednoj stranici u vezi s temama spomenutim u toj bilješci. U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da se za prezentaciju [povjerljivo] može smatrati da iscrpno odražava sadržaj tog sastanaka i da omogućava da se isključi mogućnost da je ta treća osoba pružila elemente korisne za tužiteljevu obranu, to ne bi utjecalo na utvrđenja izvedena u pogledu ispitivanja [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo].

210    S druge strane, međutim, uzimajući u obzir okolnosti navedene u točkama 204. i 205. ove presude, više elemenata iznesenih na raspravi od strane tužitelja može pružiti dokaz prima facie koji potkrepljuje njegovu pretpostavku prema kojoj su mu informacije koje su Komisija i [povjerljivo], [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo] mogli razmijeniti prilikom predmetnih ispitivanja mogle omogućiti da bolje osigura svoju obranu.

211    Ponajprije, kao što to proizlazi iz bilješki i prezentacije koje je tužitelj podnio, nesporno je da su se sva navedena ispitivanja odnosila, u okviru istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke, na tržište sklopova čipova, na tužiteljev položaj na tom tržištu ili na tužiteljeve poslovne prakse na tom tržištu. Konkretno, iz bilješki s dvaju navedenih ispitivanja, to jest ispitivanja [povjerljivo] i ispitivanja [povjerljivo] izričito proizlazi da su tužiteljeve poslovne prakse bile predmet rasprava između Komisije i tih trećih osoba. Iako bilješke s dvaju drugih ispitivanja ne upućuju na tužiteljeve poslovne prakse, nije vjerojatno da prilikom ispitivanja [povjerljivo] istog dana kao i ispitivanja [povjerljivo], Komisija nije nastojala dobiti i od jednog od navodno istisnutih konkurenata informacije o tužiteljevim poslovnim praksama koje su obuhvaćene njezinom istragom. Usto, kao što to proizlazi iz prezentacije koju je Komisija dostavila tužitelju, sastanak s [povjerljivo] odnosio se i na tužiteljeve poslovne prakse na tržištu sklopova čipova. Čak i pod pretpostavkom da je ta treća osoba pružila informacije u vezi s [povjerljivo], također nije vjerojatno da Komisija nije nastojala dobiti informacije o tužiteljevim poslovnim praksama koje su obuhvaćene njezinom istragom.

212    Slijedom navedenog, u takvim okolnostima i kao što to tužitelj ističe, valja zaključiti da su informacije koje je Komisija prikupila od tih trećih osoba prilikom predmetnih ispitivanja, a osobito od navodno istisnutih konkurenata, mogle biti relevantne za njegovu obranu.

213    Potom, podredno valja naglasiti da je u tablicama sadržanim u prilogu A.9.7. s obzirom na sadržaj pobijane odluke i posebne okolnosti ovog predmeta, tužitelj istaknuo činjenicu da je Komisija mogla raspraviti određene konkretne aspekte s predmetnim trećim osobama.

214    U tom pogledu uvodno valja primijetiti da se, suprotno onome što Komisija tvrdi, prilog A.9.7. tužbi koji je tužitelj podnio ne može smatrati nedopuštenim. Naime, njime se nastoji potkrijepiti na shematski način, u obliku tablica, argumente iznesene u tužbi u odnosu na svaki od predmetnih ispitivanja u pogledu sadržaja svake bilješke. Štoviše, opseg razmjene prepiske do koje je u tom pogledu došlo između stranaka, koja je sadržana u tablicama prikazanim u prilogu B.5. odgovoru na tužbu, u prilogu C.12. replici i u prilogu D.9. odgovoru na repliku te obuhvaća velik broj stranica, dokazuje svrhovitost da se takve tablice prikažu u prilozima, a ne reproduciraju u tekstu glavnih podnesaka.

215    U konkretnom slučaju, pojašnjenja koja je tužitelj dao odnose se na neke aspekte koje on smatra relevantnim za svoju obranu.

216    Prvo, tužitelj je istaknuo da se telefonska konferencija s [povjerljivo] mogla osobito odnositi na sposobnost [povjerljivo] da opskrbljuje društvo Apple sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone i iPad tijekom dotičnog razdoblja, na razloge i relevantnost nepostojanja konkurentskih integriranih sklopova čipova LTE [povjerljivo], na narav i opseg ulaganja nužnih da se ispune zahtjevi društva Apple i povezanu ugovornu zaštitu te na [povjerljivo] kao i na moguće nepostojanje prigovora od strane [povjerljivo] u pogledu dotičnih sporazuma ili pritužbe [povjerljivo], što bi bio oslobađajući element. Tužitelj smatra da s obzirom na to da je prema pobijanoj odluci [povjerljivo] bio [povjerljivo], svaka naznaka koju je pružio [povjerljivo] bila bi zasigurno relevantna za tužiteljevu obranu.

217    Drugo, tužitelj je istaknuo da se telefonska konferencija s [povjerljivo] mogla osobito odnositi na usporedna obilježja njegovih sklopova čipova LTE i onih od [povjerljivo] i [povjerljivo], na zahtjeve društva Apple u odnosu na moguće dobavljače, na narav i opseg posebnih ulaganja nužnih za društvo Apple i povezanu ugovornu zaštitu i na dinamiku tržišta i razloge [povjerljivo]. Tužitelj smatra da s obzirom na to da je prema pobijanoj odluci sklopove čipova LTE [povjerljivo] društvo Apple smatralo kao moguće konkurentske alternative tužiteljevim sklopovima čipova za određene modele uređaja iPad, svaka naznaka koju je pružio [povjerljivo] bila bi zasigurno relevantna za tužiteljevu obranu.

218    Treće, tužitelj je istaknuo da su se sastanak s [povjerljivo] i telefonska konferencija s [povjerljivo] mogli osobito odnositi na zahtjeve društva Apple prema njegovim dobavljačima u odnosu na zahtjeve drugih OEM‑ova te na usporedna obilježja njegovih sklopova čipova i usporedna obilježja sklopova čipova njegovih konkurenata.

219    Kako bi opovrgnula tužiteljeve argumente Komisija je navela u prilogu B.5. odgovoru na tužbu da odgovori [povjerljivo] na zahtjeve za pružanje informacija od [povjerljivo] i od [povjerljivo] potvrđuju da bilješka s telefonske konferencije s [povjerljivo] nije otkrila nikakav oslobađajući element glede aspekata koje je tužitelj naveo, zbog toga što u navedenim odgovorima [povjerljivo] nije pružio niti jednu informaciju s tim u vezi. Komisija je iznijela istovjetnu argumentaciju glede aspekata koje je tužitelj naveo u odnosu na [povjerljivo], oslanjajući se na odgovore te treće osobe na zahtjeve za pružanje informacija od [povjerljivo] i od [povjerljivo], glede aspekata koje je tužitelj naveo u odnosu na [povjerljivo], oslanjajući se na prezentaciju koju je ta treća osoba prikazala na predmetnom sastanku, i glede aspekata koje je tužitelj naveo u odnosu na [povjerljivo], oslanjajući se na odgovore te treće osobe na zahtjeve za pružanje informacija od [povjerljivo] i [povjerljivo] te od [povjerljivo].

220    Ponajprije, budući da Komisija upućuje na odgovore [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo] na zahtjeve za pružanje informacija i na prezentaciju [povjerljivo] radi tvrdnje da te treće osobe nisu iznijele oslobađajuće elemente, dovoljno je istaknuti da takve argumente treba odbiti zbog razloga spomenutih u točkama 208. i 209. ove presude.

221    S druge strane, suprotno onome što Komisija predlaže, u posebnim okolnostima ovog predmeta pojašnjenjima koja je tužitelj dao u prilogu tužbi nastoji se konkretno dokazati da su se Komisijina ispitivanja predmetnih trećih osoba mogla odnositi na elemente poput onih navedenih u točkama 216. do 218. ove presude, a koji su, ovisno o okolnostima, mogli pomoći tužitelju da se bolje brani osobito glede učinaka i opravdanja za njegovo postupanje na tržištu sklopova čipova LTE.

222    Naposljetku i još podrednije te kao što to Komisija navodi, valja utvrditi da u odjeljcima 11.4.1. i 11.4.2. pobijane odluke, povrh informacija koje je tužitelj sam pružio, Komisija upućuje samo na informacije i dokumente koji potječu od društva Apple. Naprotiv, u navedenim odjeljcima pobijane odluka Komisija nije uputila ni na jedan element koji su dostavili [povjerljivo], [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo], a osobito tužiteljevi navodno istisnuti konkurenti. Naime, informacije koje su pružile neke od tih trećih osoba ([povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo]) spomenute su samo u pododjeljku 11.4.4. pobijane odluke (uvodne izjave 475., 476. i 478.) kako bi se potkrijepila pretpostavka prema kojoj je društvo Apple „zanimljiv klijent”.

223    Međutim, takvim utvrđenjem, u posebnim okolnostima ovog predmeta, koje teško da mogu dovesti do isključenja povrede tužiteljevih prava obrane, nastoji se dokazati, kao što to tužitelj, u biti, ističe, da se poznavanje sadržaja predmetnih ispitivanja moglo pokazati korisnim za njegovu obranu. Naime, poznavanje okolnosti da navedene treće osobe, a osobito tužiteljevi konkurenti navodno istisnuti zbog njegova postupanja ([povjerljivo] i [povjerljivo]), nisu iznijele niti jedan optužujući element, koji može poduprijeti učinak istiskivanja koji Komisija stavlja na teret, kada su bile saslušane u okviru upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke, moglo je omogućiti tužitelju da postupanje koje mu je stavljeno na teret prikaže u drukčijem svjetlu i drukčije potkrijepi svoju obranu.

224    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da, s obzirom na posebne činjenične i pravne okolnosti ovog predmeta, da Komisija nije pravilno bilježila predmetna ispitivanja i da tužitelj ili njegovi zastupnici nisu primili nikakvu informaciju o samom postojanju tih ispitivanja sve dok pobijana odluka nije donesena i prije nego što je ova tužba podnesena, Komisija je povrijedila tužiteljeva prava obrane. Naime, elementima koje je tužitelj iznio na raspravi nastoji se dokazati da su se prilikom ispitivanja [povjerljivo] i [povjerljivo], to jest dvaju tužiteljevih konkurenata koji su navodno istisnuti, i [povjerljivo] i [povjerljivo], to jest dvaju OEM‑ova koji se opskrbljuju sklopovima čipova LTE, mogle iznijeti informacije koje su bitne za nastavak postupka i mogle su biti relevantne za tužitelja time što bi mu omogućile da bolje osigura svoju obranu.

225    Uzimajući u obzir tu povredu tužiteljevih prava obrane, valja prihvatiti treći dio prvog tužbenog razloga u dijelu u kojem se odnosi na sastanak s [povjerljivo] i telefonske konferencije s [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo] za koje su informacije bile priopćene tužitelju prije podnošenja ove tužbe.

226    U okolnostima ovog predmeta valja nastaviti s ispitivanjem ovog dijela glede sastanka i telefonske konferencije s trećom osobom za koje su informacije priopćene tužitelju tijekom ovog postupka u odgovoru na argumente zasnovane na dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019.

b)      Telefonska konferencija i sastanak s trećom osobom za koje su informacije bile priopćene tužitelju tijekom ovog postupka u odgovoru na argumente zasnovane na dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019.

1)      Pregled elemenata konteksta

227    Iz elemenata iznesenih na raspravi proizlazi da je povodom odgovora Komisije od 2. ožujka 2018. kojim su tužitelju priopćene informacije o postojanju sastanka s [povjerljivo] i telefonskih konferencija s [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo], porukom elektroničke pošte od 5. ožujka 2018., tužitelj zatražio od Komisije da mu potvrdi da se nije službeno ili neslužbeno susrela s [povjerljivo]. Porukom elektroničke pošte od 13. ožujka 2018. Komisija je ponovila da je povodom tužiteljeva zahtjeva od 25. siječnja 2018. povjerila je li slučajno propustila obavijestiti ga o „svakom sastanku ili [svakom] ispitivanju” koji su održani „u kontekstu predmeta AT.40220” i da mu je pružila informacije u tom pogledu u svojoj poruci elektroničke pošte od 2. ožujka 2018. zbog razloga dobre uprave. Komisija je dodala da neće više odgovarati na tu vrstu pitanja jer je pobijana odluka bila donesena.

228    Na temelju odgovora koje je Komisija dala tužitelju 2. i 13. ožujka 2018. moglo se pomisliti da su naznake pružene u odnosu na sastanke ili telefonske konferencije s trećim osobama bile iscrpne i da slijedom toga Komisija nije održala sastanke ili telefonske konferencije s [povjerljivo], nego samo s [povjerljivo], [povjerljivo], [povjerljivo] i [povjerljivo].

229    Tužitelj je, međutim, u tužbi naveo da ne raspolaže nikakvom izričitom naznakom koja potvrđuje ili opovrgava postojanje i opseg mogućih sastanaka ili telefonskih konferencija između Komisije i [povjerljivo].

230    Niti u odgovoru na tužbu niti u odgovoru na repliku Komisija nije opovrgnula niti potvrdila postojanje takvih sastanaka ili telefonskih konferencija.

231    Tek nakon što je tužitelj podnio dodatne dokaze od 26. srpnja 2019. Komisija je, u okviru svojih očitovanja od 30. listopada 2019. o navedenim dokazima, navela postojanje telefonske konferencije s [povjerljivo] od [povjerljivo] i sastanak s [povjerljivo] od [povjerljivo], izričito navodeći da ne raspolaže niti bilješkama niti zapisnicima s te telefonske konferencije i tog sastanka.

232    No, budući da je Komisija navela da je spremna pružiti daljnje informacije o kontekstu telefonske konferencije s [povjerljivo] od [povjerljivo] u okviru mjera izvođenja dokaza, Opći sud donio je takve mjere radi pribavljanja tih informacija. Postupanje s Komisijinim odgovorom na te mjere izvođenja dokaza dovelo je do postupovnih koraka reproduciranih u točkama 78. do 92 ove presude.

233    U tom pogledu, s jedne strane, mora se istaknuti da su telefonska konferencija i sastanak s [povjerljivo] održani prije obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i nakon slanja prvih zahtjeva za pružanje informacija iz 15. ove presude. S druge strane i kao što to proizlazi iz pobijane odluke, ta treća osoba [povjerljivo] i odgovorila je na neke zahtjeve za pružanje informacija.

234    Međutim, [povjerljivo] ima poseban položaj u okviru pobijane odluke. Naime, više elemenata svjedoče o važnosti te treće osobe u strukturi pobijane odluke: [povjerljivo]. Osim toga, na postupovnoj razini ta treća osoba [povjerljivo].

2)      Postojanje postupovne nepravilnosti

235    Argumentima koje je tužitelj podnio nastoji se tvrditi da je Komisija povrijedila svoju obvezu da ga obavijesti o navedenoj telefonskoj konferenciji i navedenom sastanku te obvezu sastavljanja bilješki o njima.

236    Kada njihovo postojanje nije još bilo potvrđeno (u stadiju odgovora na tužbu i odgovora na repliku), Komisija je istaknula da tužitelj nije dokazao da su takve informacije bile relevantne. Potom, nakon što je priznala njihovo postojanje (u stadiju očitovanja o dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019.) istaknula je, s jedne strane, da tužitelj nije dokazao da je žaljenja vrijedno nepostojanje bilješki s telefonske konferencije od [povjerljivo] bilo štetno za njega i, s druge strane, da se sastanak od [povjerljivo] odnosio na općenite aspekte prije nego na predmet AT.40220.

237    Ponajprije, glede bilješki s predmetne telefonske konferencije i sastanka, nesporno je, kao što je to Komisija priznala u svojim očitovanjima o dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019., da nije sastavila niti jednu bilješku niti s telefonske konferencije od [povjerljivo] niti sa sastanka od [povjerljivo]. Komisija priznaje, osim toga, i da nepostojanje bilješki s telefonske konferencije od [povjerljivo] jest žaljenja vrijedan propust s njene strane.

238    U svakom slučaju, budući da bi se Komisijini argumenti trebali shvatiti na način da upućuju na to da predmetna telefonska konferencija i sastanak nisu podlijegali obvezama bilježenja koje proizlaze iz članka 19. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 i na koje se tužitelj poziva u tužbi, dovoljno je istaknuti da iz elementa iznesenih na raspravi proizlazi da je namjena telefonske konferencije od [povjerljivo] i sastanka od [povjerljivo] – povrh činjenice da su se održali nakon što je Komisija započela istragu u kolovozu 2014. (uvodna izjava 8. pobijane odluke) i, osobito, nakon slanja prvih zahtjeva za pružanje informacija iz točke 15. ove presude – bila prikupiti informacije o predmetu istrage koja je dovela do pobijane odluke.

239    Što se, s jedne strane, tiče telefonske konferencije s [povjerljivo] od [povjerljivo], verzija koja nije povjerljiva dokumenta koji sadržava unos te telefonske konferencije u elektronički kalendar koji je Komisija predočila 26. travnja 2021. u odgovoru na mjeru izvođenja dokaza od 12. listopada 2020., upućuje u polju o njezinu „predmetu” na naziv upravnog postupka koji je doveo do pobijane odluke, to jest „Sapphire”. Usto, u svojim očitovanjima o dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019. i u verziji akta od 19. studenoga 2020. koja nije povjerljiva, Komisija je sama objasnila da se navedenom telefonskom konferencijom željelo prikupiti informacije o određivanju tržišta i o dinamici tržišta obuhvaćenog navedenim postupkom, i s tog aspekta raspolagati osnovnim pregledom tog tržišta i pripremiti korisna pitanja koja treba uvrstiti u zahtjeve za pružanje informacija. Iz toga proizlazi da se navedenom telefonskom konferencijom željelo prikupiti informacije o predmetu istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke.

240    Što se, s druge strane, tiče sastanka s [povjerljivo] od [povjerljivo], Komisija je navela da namjerava navesti opće aspekte prava tržišnog natjecanja i tužiteljeve prakse u području patenata. Razmjena poruka elektroničke pošte u vezi s organizacijom tog sastanka koju je Komisija predočila u odgovoru na mjere upravljanja postupka od 8. listopada 2020. zapravo potvrđuje da je [povjerljivo] zahtijevao njegovo održavanje kako bi se raspravila „[t]renutačna pitanja o tržišnom natjecanju i pravu intelektualnog vlasništva”. Međutim, taj navod uopće ne isključuje da se mogao raspraviti predmet istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke. Komisija je sama objasnila da je na tom sastanku [povjerljivo] tvrdio da su neke tužiteljeve prakse u području intelektualnog vlasništva morale biti uključene u područje navedene istrage. Prema tome, budući da je treća osoba izrijekom spomenula opseg istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke kako bi ga se proširilo, mora se utvrditi da se i taj sastanak odnosio u cijelosti ili djelomično na informacije o predmetu navedene istrage.

241    Osim toga, ovo potonje utvrđenje potkrijepljeno je dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019.

242    U prvoj prezentaciji [povjerljivo] od [povjerljivo] koja se odnosi na tužitelja i prethodi sastanku od [povjerljivo], a koju je tužitelj podnio u okviru dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019., navodi se izrijekom da je [povjerljivo] predvidio da će imati sastanak s Komisijom u tjednu od [povjerljivo] o istragama ove potonje koje se odnose na tužitelja, glede, s jedne strane, „rabata za vjernost”, to jest poticaja nuđenih klijentima za kupnju isključivo tužiteljevih sklopova čipova i, s druge strane, [povjerljivo]. U toj je istoj prezentaciji bilo navedeno glede spomenutih „rabata za vjernost” da [povjerljivo] i postavljeno je pitanje [povjerljivo]. Osim toga, navedena je prezentacija sadržavala stranicu u vezi s [povjerljivo], navodeći da [povjerljivo].

243    U drugoj se prezentaciji [povjerljivo] od [povjerljivo] koja se odnosila na tužitelja i uslijedila je nakon sastanka od [povjerljivo], a koju je tužitelj podnio u okviru dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019., s jedne strane, analizirala Komisijina istraga, navodeći da neposredno predstoji obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i da se Komisija susrela s tužiteljem dana [povjerljivo], da se ta istraga odnosila na rabate za vjernost i uvjete isključivosti, da je bila [povjerljivo] i da je bila [povjerljivo]. S druge strane, nakon što je opisala [povjerljivo] u navedenoj je prezentacija navedeno da ima više [povjerljivo], to jest [povjerljivo] prema kojima [povjerljivo], i da je vjerojatna znatna novčana kazna u iznosu od oko jedne milijarde USD.

244    Te prezentacije [povjerljivo] koje su prethodile sastanku i uslijedile nakon njega, a koji je ta treća osoba održala s Komisijom dana [povjerljivo] samo potkrepljuju utvrđenje da su na tom sastanku Komisija i ta treća osoba raspravile informacije o predmetu istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke.

245    Budući da je namjena telefonske konferencije i sastanka s [povjerljivo] bila prikupiti informacije o predmetu istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke, osobito glede dinamike tržišta, opsega istrage te čak nekih argumenata iz tužiteljeve obrane, oni su spadali u područje primjene članka 19. Uredbe br. 1/2003.

246    U ovom slučaju, kao što je to istaknuto u točki 237. ove presude, nesporno je da Komisija uopće nije bilježila predmetna ispitivanja.

247    Osim toga, takav se propust teško može pomiriti s dokumentima koje je tužitelj podnio u okviru dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019. i koji otkrivaju da je treća osoba s kojom se Komisija susrela prvo pripremila sastanak od [povjerljivo] i potom osigurala daljnje interno postupanje povodom tog sastanka (vidjeti točke 242. i 243. ove presude), što potvrđuje njegovu važnost u okviru istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke.

248    Iz toga slijedi da kršenjem članka 19. Uredbe br. 1/2003 Komisija nije pravilno bilježila ispitivanja [povjerljivo].

249    Osim toga, budući da tužitelj također ističe da ga je Komisija propustila obavijestiti o predmetnim ispitivanjima, valja podsjetiti na to da tijekom upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke Komisija zapravo nije navela ispitivanja [povjerljivo]. No, kao što to proizlazi iz točke 199. ove presude, Komisija ne može propustiti u spis predmeta uvrstiti bilješke s ispitivanja poput onih ispitivanja [povjerljivo].

250    Osim toga, ta se povreda ne može otkloniti pukom činjenicom da je tijekom ovog postupka Komisija pružila određene informacije o ispitivanjima [povjerljivo]. Naime, sudski nadzor nad istaknutim tužbenim razlozima koji Opći sud provodi nema ni za cilj ni za učinak zamijeniti punu istragu slučaja u okviru upravnog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2011., Solvay/Komisija, C‑109/10 P, EU:C:2011:686, t. 56.). Usto, s jedne strane, u okviru ovog postupka Komisija nije podnijela nikakvu bilješku u kojoj bi bile navedene informacije prikupljene prilikom predmetnih ispitivanja. S druge strane, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 200. ove presude, zakašnjelo saznanje za određene elemente koji su morali biti u spisu predmeta ne vraća poduzetnika, koji je podnio tužbu protiv Komisijine odluke, u položaj u kojem bi se nalazio da se mogao osloniti na te elemente kako bi toj instituciji podnio svoja pisana i usmena očitovanja.

251    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je glede telefonske konferencije i sastanka s [povjerljivo] Komisija povrijedila obvezu bilježenja koja proizlazi iz članka 19. Uredbe br. 1/2003 kao i, posljedično, obvezu da u spis predmeta uvrsti bilješke s navedenih ispitivanja.

3)      Povreda prava obrane

252    Glede posljedica koje valja izvesti iz utvrđenja u točki 251. ove presude, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 160. i 161. ove presude valja odrediti je li, uzimajući u obzir činjenične i pravne okolnosti ovog predmeta, tužitelj dokazao u dovoljnoj mjeri da bi mogao bolje osigurati svoju obranu da nije bilo navedenih postupovnih nepravilnosti.

253    U tu svrhu valja započeti isticanjem da je, uzimajući u obzir identitet te treće osobe i sadržaj pobijane odluke, tužitelj naveo da je za njegovu obranu zasigurno relevantno znati o čemu se raspravljalo između Komisije i te treće osobe. Konkretno, tužitelj je istaknuo da bi mu prikladne bilješke s tih ispitivanja pomogle u više aspekata njegove obrane te je u prilogu A.9.7. tužbi pružio pojašnjenja u tom pogledu. Tužitelj smatra da činjenica da je ta treća osoba bila neprijateljski nastrojena prema njemu ne isključuje mogućnost da bi mu pružila informacije korisne za njegovu obranu, zato što su mogle biti oslobađajuće ili zato što su mogle biti nepotpune ili netočne optužujuće informacije.

254    Kao prvo, valja podsjetiti na to da se pobijanom odlukom stavlja tužitelju na teret da je smanjio poticaje društva Apple da se okrene njegovim konkurentima na tržištu sklopova čipova LTE (točka 204. ove presude).

255    Stoga, treća osoba koju je Komisija saslušala u okviru dvaju predmetnih ispitivanja [povjerljivo]. Osim toga, na postupovnoj razini ta treća osoba [povjerljivo].

256    Kao drugo, s jedne strane, nesporno je da tužitelj – kao i Opći sud – ne raspolaže nikakvom konkretnom naznakom o informacijama koje je Komisija prikupila prilikom predmetnih ispitivanja, iako su se ta ispitivanja odnosila na predmet istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke i da je, kao što je to upravo istaknuto, predmetna treća osoba [povjerljivo].

257    Naime, ni na temelju jednog dokumenta u spisu predmeta koji se odnosi na navedena ispitivanja ne mogu se sa sigurnošću rekonstruirati informacije o predmetu istrage koje je predmetna treća osoba pružila prilikom tih ispitivanja i u kojem bi dijelu njihov sadržaj mogao biti oslobađajući, optužujući ili čak neutralan element.

258    U tom pogledu Komisijini argumenti prema kojima, glede telefonske konferencije od [povjerljivo], s jedne strane, nije „uvjerljivo” da bi [povjerljivo] mogao pružiti oslobađajuće elemente te je, s druge strane, „uvjerljivo” da se teme raspravljene prilikom te telefonske konferencije nalaze u odgovorima [povjerljivo] na zahtjeve za pružanje informacija, isključivo su spekulativni jer se Komisija oslanja na puke pretpostavke i nije u mogućnosti precizno iznijeti sadržaj elemenata koje je pružio [povjerljivo] prilikom tog ispitivanja.

259    Ne može se prihvatiti ni Komisijin argument prema kojem tužitelj nije zahtijevao od Općeg suda da sasluša zaposlenike [povjerljivo] koji su sudjelovali na navedenoj telefonskoj konferenciji i nije izravno kontaktirao s tim zaposlenicima da potvrdi, jesu li pružili oslobađajuće dokaze. Naime, pored činjenice da je tužitelj saznao za postojanje te telefonske konferencije tek u vrlo poodmaklom stadiju ovog postupka i da, osim toga, Komisija nije odredila identitet zaposlenika ili zastupnika [povjerljivo] koji su sudjelovali u njoj, valja istaknuti da u svakom slučaju nije na tužitelju – niti inače na Općem sudu – da vodi ispitivanje treće osobe (ili njezinih zaposlenika ili zastupnika) koje je Komisija saslušala u okviru istrage kako bi pokušao a posteriori odrediti informacije koje je ona pružila Komisiji da bi se ublažilo nepostojanje bilješke s njezine strane, jer Komisija mora poštovati obveze koje proizlaze iz članka 19. Uredbe br. 1/2003. Osim toga, u ovom slučaju tužitelj – kao i Opći sud – ne raspolaže nikakvim dokumentom na temelju kojeg bi se mogle rekonstruirati činjenice koje je pružila predmetna treća osoba, za razliku od situacije iz točaka 99. do 101. presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), na koju se Komisija pozvala i koju je obilježavala činjenica da je u navedenom predmetu poduzetnik tužitelj pribavio tijekom upravnog postupka verziju koja nije povjerljiva interne bilješke što ju je Komisija sastavila u odnosu na sporno ispitivanje i prateći dokument koji je sadržavao pisane odgovore na usmena pitanja postavljena prilikom navedenog ispitivanja.

260    S druge strane, međutim, uzimajući u obzir okolnosti navedene u točkama 254. i 255. ove presude, većim brojem elemenata koje je tužitelj iznio na raspravi nastoji se pružiti prima facie dokaz koji potkrepljuje njegovu pretpostavku prema kojem su mu informacije koje su Komisija i [povjerljivo] mogli razmijeniti tijekom predmetnih ispitivanja mogle omogućiti da bolje osigura svoju obranu.

261    Ponajprije, kao što je to tužitelj naveo u aktu kojim podnosi dodatne dokaze od 26. srpnja 2019., poznavanje informacija koje je pružio [povjerljivo] o određivanju tržišta prilikom telefonske konferencije od [povjerljivo] moglo je biti korisno za njegovu obranu. Naime, kao što je to istaknuto u točki 239. ove presude sama je Komisija objasnila da je namjena telefonske konferencije bila pojasniti osnovne pojmove o određivanju tržišta i dinamici tržišta kako bi se omogućila priprema korisnih pitanja koje je trebalo uključiti u drugi krug zahtjeva za pružanje informacija. Iz toga proizlazi da je u ranom stadiju postupka [povjerljivo] doprinio razjašnjenju osnovnih pojmova na kojima se temelje pitanja koja je Komisija postavila u zahtjevima za pružanje informacija koji su potom upućeni tužitelju, njegovim konkurentima i njegovim klijentima, a da nije moguće odrediti informacije koje su konkretno pružene u tom pogledu i da tužitelj nije mogao podnijeti očitovanja o osnovnim pojmovima čijem je pojašnjenju [povjerljivo] doprinio.

262    Potom, u aktu kojim su podneseni dodatni dokazi od 26. srpnja 2019. tužitelj ističe, u biti, da su Komisija i [povjerljivo] raspravljali u vezi s određenim povjerljivim aspektima istrage glede [povjerljivo]. U svojim očitovanjima o dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019. Komisija je navela da [povjerljivo] nije priopćio povjerljive informacije koje su konkretno glede [povjerljivo] spomenute u drugoj prezentaciji [povjerljivo] od [povjerljivo] (vidjeti točku 243. ove presude). Međutim, neovisno čak i o povjerljivosti takvih informacija, mora se primijetiti da s obzirom da su prilikom ispitivanja od [povjerljivo] koje je prethodilo navedenoj prezentaciji Komisija i [povjerljivo] raspravljali u vezi s [povjerljivo], poznavanje informacija koje je Komisija prikupila prilikom takvih rasprava moglo je omogućiti tužitelju da bolje osigura svoju obranu.

263    Naposljetku, u prilogu A.9.7. tužbi tužitelj je naglasio da su bilješke o ispitivanjima [povjerljivo] koja je Komisija mogla održati mogle pomoći njegovoj obrani kako bi, s jedne strane, dokazao da dotični sporazumi nisu dali povoda učincima istiskivanja jednako učinkovitih konkurenata i da su stvorili povećanje učinkovitosti koje pospješuje tržišno natjecanje te kako bi, s druge strane, raspolagao s više informacija o Komisijinu zaključku prema kojem uslijed izostanka dotičnih sporazuma [povjerljivo].

264    U tom pogledu, uvodno, budući da se Komisijinim argumentima nastoji osporiti dopuštenost navedenog priloga u dijelu u kojem se odnosi na ispitivanja [povjerljivo], takvi se argumenti ne mogu prihvatiti. Pored činjenice da se predmetnim prilogom nastoje potkrijepiti argumenti izneseni u tužbi (točke 214. i 253. ove presude), mora se podsjetiti da glede ispitivanja [povjerljivo], u stadiju tužbe tužitelj nije imao nikakvu informaciju o njihovu postojanju. Stoga mu se u posebnim okolnostima ovog predmeta ne može predbaciti da je dao takva pojašnjenja u prilogu tužbi koja potkrepljuju njegove argumente u odnosu na sastanke i telefonske konferencije s trećim osobama.

265    Kao što to, dakle, tužitelj ističe u navedenom prilogu, uzimajući u obzir identitet predmetne treće osobe i sadržaj pobijane odluke, Komisija je prilikom predmetnih ispitivanja zapravo mogla prikupiti informacije koje su korisne za njegovu obranu i odnose se na usporedna obilježja njegovih sklopova čipova i usporedna obilježja sklopova čipova njegovih konkurenata, na zahtjeve društva Apple u odnosu na zahtjeve drugih OEM‑ova ili pak na mogućnost društva Apple da se svim svojim modelima ili nekim od njih opskrbljuje kod njegovih konkurenata. Osim toga, u uvodnoj izjavi 322. pobijane odluke Komisija je utvrdila, a da nije dala nikakvo pojašnjenje ili upućivanje, da između 2011. i 2015. društvo Apple nije imalo tehničke alternative u odnosu na tužitelja za svoje potrebe za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone.

266    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je, uzimajući u obzir posebne činjenične i pravne okolnosti ovog predmeta, s obzirom na to da Komisija nije sastavila bilješke s predmetnih ispitivanja i da tužitelj ili njegovi zastupnici nisu primili nikakvu informaciju o samom postojanju tih ispitivanja osim tijekom ovog postupka u odgovoru na argumente zasnovane na dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019., Komisija povrijedila tužiteljeva prava obrane. Naime, elementima koje je tužitelj iznio na raspravi nastoji se dokazati da su se prilikom ispitivanja [povjerljivo], to jest [povjerljivo], mogle iznijeti informacije bitne za nastavak postupka koje su mogle biti relevantne za tužitelja time što bi mu omogućile da bolje osigura svoju obranu.

267    Uzimajući u obzir tu povredu tužiteljevih prava obrane, valja prihvatiti treći dio prvog tužbenog razloga u dijelu u kojem se odnosi na telefonsku konferenciju i sastanak s [povjerljivo], za koje su informacije tužitelju bile priopćene tijekom ovog postupka u odgovoru na argumente zasnovane na dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019.

268    U okolnostima ovog predmeta valja nastaviti s ispitivanjem ovog dijela također glede sastanka s trećom osobom za koji su informacije bile priopćene tužitelju tijekom ovog postupka u odgovoru na mjere izvođenja dokaza od 12. listopada 2020.

c)      Sastanak s trećom osobom za koji su informacije bile priopćene tužitelju tijekom ovog postupka u odgovoru na mjere izvođenja dokaza od 12. listopada 2020.

1)      Pregled elemenata konteksta

269    Iz elemenata iznesenih na raspravi proizlazi da je u odgovoru na mjere izvođenja dokaza od 12. listopada 2020. kojima se nastoje pribaviti dodatne informacije o kontekstu telefonske konferencije s [povjerljivo] od [povjerljivo], Komisija u povjerljivoj verziji akta od 19. studenoga 2020. navela sastanak s trećim doušnikom koji je zatražio zaštitu identiteta, odnosno sastanak koji je organiziran na zahtjev te treće osobe i održan je prije nego što je Komisija započela istragu spomenutu u točki 5. ove presude, a osobito prije slanja zahtjeva za pružanje informacija iz točaka 6. i 15. ove presude.

270    Komisija je Općem sudu također predočila unos datuma tog sastanka u elektronički kalendar i dvije poruke elektroničke pošte čiji je sadržaj, u biti, istovjetan u pogledu navedenog sastanka (u daljnjem tekstu: interne poruke elektroničke pošte).

271    Valja podsjetiti na to da su tužiteljevi zastupnici bili upoznati s povjerljivom verzijom akta od 19. studenoga 2020. pod uvjetom prethodnog davanja izjave o povjerljivosti, također i u odnosu na tužitelja, dok je tužitelj bio upoznat s verzijom akta od 19. studenoga 2020. koja nije povjerljiva i koju je Komisija podnijela 26. travnja 2021.

272    Nakon podnošenja tih dokumenata tužitelj je putem svojih zastupnika koji su potpisali izjavu u povjerljivosti istaknuo, u biti, da je Komisija bila dužna sastaviti bilješke s predmetnog sastanka i dostaviti mu ih, kao što to proizlazi iz presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), kako ne bi ugrozila prava obrane poduzetnika obuhvaćenog istragom. No, u ovom slučaju Komisija je propustila sačuvati bilješke s predmetnog sastanka iako je njezina obveza da sastavi bilješke i dostavi ih inkriminiranom poduzetniku bila utvrđena. Tužitelj je putem svojih zastupnika koji su potpisali izjavu o povjerljivosti naglasio da je pravo uvida u spis dio temeljnih postupovnih prava i jamstava nužnih za odgovarajuće ostvarivanje njegovih prava obrane i da je u ovom slučaju pretrpio štetu koja proizlazi iz činjenice da je Komisija propustila sastaviti bilješke s predmetnog sastanka i da je tek pred Općim sudom otkrila njegovo postojanje.

273    Komisija uzvraća da se obveza bilježenja predviđena u članku 19. Uredbe br. 1/2003 nije primjenjivala na taj sastanak.

2)      Postojanje postupovne nepravilnosti

274    Uvodno, iz elemenata iznesenih na raspravi proizlazi da je među strankama nesporno da tijekom upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke Komisija nije obavijestila tužitelja ili njegove zastupnike ni o postojanju ni a fortiori o sadržaju tog sastanka. Također je nesporno da ni unos datuma sastanka u elektronički kalendar ni interne poruke elektroničke pošte koje je Komisija podnijela Općem sudu nisu bili zabilježeni u spisu predmeta.

275    Komisija je, međutim, na raspravi tvrdila da se sastanak s trećom osobom doušnikom održao prije nego što je poduzela svoju prvu istražnu radnju i da, slijedom toga, nije podlijegala obvezama bilježenja predviđenim u članku 19. Uredbe br. 1/2003, kako je to potvrđeno presudama od 5. listopada 2020., Casino, Guichard‑Perrachon i AMC/Komisija (T‑249/17, žalbeni postupak u tijeku, EU:T:2020:458), i od 5. listopada 2020., Les Mousquetaires i ITM Entreprises/Komisija (T‑255/17, žalbeni postupak u tijeku, EU:T:2020:460).

276    No, s jedne strane, doduše, kao što je to Komisija naglasila na raspravi, iz sudske prakse Općeg suda iz točke 275. ove presude proizlazi da se obveza bilježenja predviđena u članku 19. Uredbe br. 1/2003 ne nalaže u pogledu ispitivanja prije prve istražne radnje (vidjeti u tom smislu presudu od 5. listopada 2020., Casino, Guichard‑Perrachon i AMC/Komisija, T‑249/17, žalbeni postupak u tijeku, EU:T:2020:458, t. 193. i 195.).

277    S druge strane, međutim, neovisno o članku 19. Uredbe br. 1/2003, valja podsjetiti na to, kao što to tužitelj naglašava oslanjajući se na obvezu Komisije da mu dostavi bilješke koje je morala sastaviti na tom sastanku i na važnost prava na uvid u spis radi ostvarivanja svojih prava obrane (vidjeti točku 272. ove presude), da je Komisija dužna poštovati obveze koje ime na temelju prava na uvid u spis predmeta (vidjeti po analogiji presude od 25. listopada 2005., Groupe Danone/Komisija, T‑38/02, EU:T:2005:367, t. 67., i od 5. listopada 2020., HeidelbergCement i Schwenk Zement/Komisija, T‑380/17, EU:T:2020:471, t. 652. (neobjavljena)), što je pravo koje je posljedica načela poštovanja prava obrane (presuda od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, EU:C:2004:6, t. 68.).

278    U tom pogledu valja podsjetiti na to da pravo na pristup spisu u predmetima koji se tiču tržišnog natjecanja osobito ima za cilj da adresatima obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku omogući da se upoznaju s dokazima koji se nalaze u Komisijinom spisu kako bi se mogli učinkovito izjasniti o zaključcima do kojih je ona došla u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku na temelju tih dokaza (presuda od 30. rujna 2003., Atlantic Container Line i dr./Komisija, T‑191/98 i T‑212/98 do T‑214/98, EU:T:2003:245, t. 334.).

279    Konkretno, iz navedenih obveza proizlazi da ako Komisija namjerava u svojoj odluci upotrijebiti dokaz optužbe koji joj je pružila treća osoba doušnik ili podnositelj pritužbe, ona ga mora učiniti dostupnim poduzetnicima koji su primili obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, prema potrebi sastavljajući u tu svrhu pisani dokument koji mora sadržavati njezin spis. Ne može se, naime, dopustiti da korištenje praksom u vidu usmenih odnosa s trećim osobama ugrozi prava obrane (vidjeti u tom smislu presude od 30. rujna 2003., Atlantic Container Line i dr./Komisija, T‑191/98 i T‑212/98 do T‑214/98, EU:T:2003:245, t. 352., od 25. listopada 2005., Groupe Danone/Komisija, T‑38/02, EU:T:2005:367, t. 67., i od 5. listopada 2020., HeidelbergCement i Schwenk Zement/Komisija, T‑380/17, EU:T:2020:471, t. 652. (neobjavljena)).

280    Osim toga, sama Komisija je u okviru ovog postupka branila pretpostavku prema kojoj je, neovisno o članku 19. Uredbe br. 1/2003, imala obvezu u skladu sa sudskom praksom iz točke 279. ove presude sastaviti „sažete bilješke” sa sastanaka s trećim osobama kada su one pružale optužujuće elemente koje je namjeravala upotrijebiti (vidjeti točku 166. ove presude).

281    To je bio ovdje slučaj glede sastanka s trećom osobom doušnikom. Naime, iz internih poruka elektroničke pošte koje je Komisija podnijela Općem sudu proizlazi da je treća osoba doušnik iznijela navode optužujuće za tužitelja koji su se, u biti, podudarali s pretpostavkom koju je Komisija prihvatila po okončanju upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke, kako je iznesena u pododjeljku 11.4.1. i u tekstu uvodne izjave 412. te odluke u kojoj je navedeno da su „[p]laćanja za isključivost [tužitelja] […] smanjila poticaje društva Apple da se okrene konkurentskim dobavljačima sklopova čipova LTE”.

282    Međutim, u ovom slučaju Komisija nije ni u jednom dokumentu, čak ni sažeto, ni na bilo kojem drugom nosaču, zabilježila elemente koje je treća osoba doušnik možda iznijela u odnosu na njezine navode ili čak odgovore na moguća pitanja koja mu je možda postavila u tom pogledu. Osim toga, ni u internim porukama elektroničke pošte nisu izneseni takvi elementi.

283    Iz toga slijedi da je Komisija povrijedila svoje obveze time što nije navela sastanak koji je održala s trećom osobom doušnikom i što u spis predmeta nije uvrstila pisani dokument kojim bi se dostupnim učinili optužujući elementi koje je usmeno pružila treća osoba doušnik.

284    Osim toga, kao što to proizlazi iz točke 250. ove presude, ta se povreda ne može otkloniti pukom činjenicom da je Komisija navela taj sastanak tijekom ovog sudskog postupka.

285    Usto, okolnost da u ovom slučaju treća osoba doušnik nije željela podnijeti formalnu pritužbu i sudjelovati u istrazi kao podnositelj pritužbe te je zahtijevala da se s njezinim sudjelovanjem postupa anonimno i povjerljivo, ne može izuzeti Komisiju iz poštovanja njezinih obveza i omogućiti joj da ugrozi prava obrane inkriminiranog poduzetnika.

286    Naime, moguća zaštita koju u određenim okolnostima Komisija može opravdano dodijeliti fizičkoj ili pravnoj osobi, koja iznese optužujuće navode o navodno protutržišnom postupanju poduzetnika, mora se pomiriti s poštovanjem navedenih prava obrane i, po potrebi, dodijeliti na način koji neće uzaludnim učiniti ostvarivanje takvih prava, i to osobito u posebnim okolnostima ovog predmeta, tako da izradi verziju pisanog dokumenta koja nije povjerljiva i anonimna ili da, zbog vrlo posebnih ili čak jedinstvenih činjeničnih okolnosti ovog predmeta, samo zastupnicima inkriminiranog poduzetnika koji su potpisali izjavu o povjerljivosti dopusti pristup povjerljivoj verziji tog pisanog dokumenta.

287    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je glede sastanka s trećom osobom doušnikom, u okolnostima ovog predmeta Komisija povrijedila obveze čija je namjena učiniti dostupnim optužujuće elemente koje je usmeno pružila treća osoba doušnik.

3)      Povreda prava obrane

288    Glede posljedica koje valja izvesti iz utvrđenja u točki 287. ove presude, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 160. i 161. ove presude, treba odrediti je li uzimajući u obzir posebne činjenične i pravne okolnosti ovog predmeta tužitelj u dovoljnoj mjeri dokazao da bi mogao bolje osigurati svoju obranu da nije bilo navedene postupovne nepravilnosti.

289    Valja započeti isticanjem da je putem svojih zastupnika koji su potpisali izjavu o povjerljivosti tužitelj naveo da je Komisija povrijedila njegova prava obrane jer su prikladne bilješke s predmetnog sastanka mogle sadržavati oslobađajuće elemente, uključujući motivaciju trećeg doušnika, jer je Komisija bez kritičkog ispitivanja prihvatila izjave treće osobe doušnika i izgradila njegov slučaj na temelju njih i jer zaštita identiteta te treće osobe doušnika nije bila opravdana. Tužitelj je putem svojih zastupnika koji su potpisali izjavu o povjerljivosti dodao da bi se u slučaju da je znao za predmetni sastanak tijekom upravnog postupka mogao drukčije braniti, podnijeti dodatne argumente, pružiti pojašnjenja o valjanosti i vjerodostojnosti zahtjeva za zaštitu identiteta treće osobe doušnika, iznijeti pitanje pred službenika za saslušanja, člana Komisije zaduženog za tržišno natjecanje ili europskog ombudsmana i zahtijevati uvid u interne dokumente Komisije.

290    Ponajprije, kao što je to navedeno u točki 281. ove presude, budući da interne poruke elektroničke pošte sadržavaju optužujuće navode koje je treća osoba doušnik iznijela na predmetnom sastanku, s jedne strane, valja podsjetiti na to da iz elemenata iznesenih na raspravi proizlazi da se pretpostavka koju je Komisija prihvatila u pobijanoj odluci – kako je objašnjena u naslovu pododjeljka 11.4.1. i u tekstu uvodne izjave 412. te odluke – podudara s optužujućim navodima koje je treća osoba doušnik iznijela na predmetnom sastanku. S druge strane, nesporno je da tužitelj – kao i Opći sud – ne raspolaže nikakvom konkretnom naznakom o optužujućim elementima koje je usmeno priopćila treća osoba doušnik u potporu tim navodima. U tim okolnostima Opći sud ne može, dakle, odrediti u kojoj se mjeri u pobijanoj odluci Komisija oslonila na takve elemente ili je čak, kao što to tužitelj tvrdi putem svojih zastupnika koji su potpisali izjavu o povjerljivosti, bila neopravdano pod utjecajem izjava treće osobe doušnika.

291    Međutim, u posebnim okolnostima ovog predmeta ne može se osporiti, kao što to, u biti, tužitelj tvrdi putem svojih zastupnika koji su potpisali izjavu o povjerljivosti, da je taj sastanak imao utjecaja u okviru upravnog postupka koji je doveo do pobijane odluke, pri čemu tužitelj nije mogao iznijeti svoje stajalište o podrijetlu, osnovi i vjerodostojnosti optužujućih navoda koje je iznijela treća osoba doušnik i koji se podudaraju sa središnjim aspektom Komisijina rasuđivanja u pobijanoj odluci protiv tužitelja. Osim toga, ne može se prihvatiti Komisijin argument prema kojem informacije koje je treća osoba doušnik pružila na predmetnom sastanku nisu bile upotrijebljene u pobijanoj odluci čiji su prigovori dokazani drugim elementima. Naime, taj argument podrazumijeva da je treća osoba doušnik pružila druge, moguće optužujuće informacije koje Komisija još nije navela. U svakom slučaju, konkretne informacije koje je ta treća osoba pružila na predmetnom sastanku i dalje su nepoznate.

292    Potom valja primijetiti da interne poruke elektroničke pošte također pružaju određene naznake o razlozima koji su naveli Komisiju da trećoj osobi doušniku dodijeli zaštitu identiteta i odobri povjerljivo postupanje. Kao što to tužitelj relevantno naglašava putem svojih zastupnika koji su potpisali izjavu o povjerljivosti, on bi mogao bolje osigurati svoju obranu da mu je, ovisno o slučaju, omogućeno u vrlo posebnim okolnostima ovog predmeta da putem svojih zastupnika koji djeluju pod okriljem izjave o povjerljivosti iznese očitovanja u stadiju upravnog postupka o elementima koje je treća osoba doušnik istaknula u potporu svojem zahtjevu za zaštitu identiteta i povjerljivo postupanje. Naime, moguće odbijanje tog zahtjeva moglo je utjecati na tužiteljevu obranu u okviru njegova odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku ili čak na odvijanje upravnog postupka, uključujući osobito kontradiktornu provjeru optužujućih navoda koje je iznijela treća osoba doušnik.

293    Naposljetku, povrh naznaka koje proizlaze iz internih poruka elektroničke pošte glede, s jedne strane, optužujućih navoda koje je iznijela treća osoba doušnik i, s druge strane, razloga koji su Komisiju naveli da mu odobri zaštitu identiteta i povjerljivo postupanje (točke 290. i 292. ove presude), nesporno je da tužitelj – kao ni Opći sud – ne raspolaže nikakvom naznakom glede pitanja jesu li drugi aspekti relevantni za istragu koja je dovela do donošenja pobijane odluke bili raspravljeni između treće osobe doušnika i Komisije na predmetnom sastanku.

294    Stoga Opći sud ne može sa sigurnošću odrediti sve što je moglo biti predmet rasprava na tom sastanku i u kojoj je mjeri treća osoba doušnik Komisiji usmeno pružila oslobađajuće elemente, neutralne elemente ili pak činjenične elemente (vidjeti po analogiji točke 207. i 257. ove presude).

295    Mora se, dakle, utvrditi da je u posebnim okolnostima ovog predmeta te uzimajući u obzir i pojašnjenja koja je Komisija dala u povjerljivoj verziji akta od 19. studenoga 2020. u koju su tužiteljevi zastupnici koji su potpisali izjavu o povjerljivosti mogli izvršiti uvid, saznanje za postojanje predmetnog sastanka i elemenata koje je Komisiji dostavila treća osoba doušnik moglo biti korisno za tužiteljevu obranu.

296    Iz svega prethodno navedenog proizlazi, uzimajući u obzir posebne činjenične i pravne okolnosti ovog predmeta, s obzirom na to da Komisija nije sastavila nikakvu bilješku sa sastanka s trećom osobom doušnikom i da tužitelj ili njegovi zastupnici nisu primili nikakvu informaciju o samom postojanju tog sastanka osim tijekom ovog postupka u odgovoru na mjere izvođenja dokaza od 12. listopada 2020., da je Komisija povrijedila tužiteljeva prava obrane. Naime, elementima koji su izneseni na raspravi nastavno na mjeru izvođenja dokaza od 12. listopada 2020. nastoji se dokazati da su se na tom sastanku mogle iznijeti informacije bitne za nastavak postupka koje su mogle biti relevantne za tužitelja time što bi mu omogućile da bolje osigura svoju obranu.

297    Uzimajući u obzir tu povredu tužiteljevih prava obrane, valja prihvatiti treći dio prvog tužbenog razloga u dijelu u kojem se odnosi na sastanak s trećom osobom, za koji su informacije tužitelju bile priopćene tijekom ovog postupka u odgovoru na mjere izvođenja dokaza od 12. listopada 2020.

298    U okolnostima ovog predmeta valja nastaviti ispitivanje prvog tužbenog razloga glede njegova prvog dijela.

3.      Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi prava obrane, u dijelu u kojem se odnosi na razlike između obavijesti o preliminarnom utvrđenim činjenicama u postupku i pobijane odluke

299    Prvi dio prvog tužbenog razloga temelji se na povredi prava obrane s obzirom na to da se obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i pobijana odluka razlikuju u bitnim točkama analize i prigovora iznesenih protiv tužitelja.

300    Taj se dio sastoji, u biti, od pet prigovora. Konkretno, prvi prigovor temelji se na činjenici da se obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku odnosila na zlouporabu na tržištu sklopova čipova UMTS i sklopova čipova LTE, dok se pobijana odluka odnosi na zlouporabu samo na tržištu sklopova čipova LTE. Četvrti prigovor temelji se na činjenici da je ograničavanjem dosega zlouporabe „,sporni’ udio potražnje društva Apple uzet u obzir u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku bio potpuno drukčiji od onog razmatranog u pobijanoj odluci”.

301    Osim toga, u okviru trećeg dijela trećeg tužbenog razloga, a osobito njegova šestog prigovora tužitelj je upućivanjem na prvi dio prvog tužbenog razloga istaknuo povredu svojih prava obrane i svojeg prava na saslušanje zbog činjenice da je pobijana odluka odstupila od teorije o šteti navedene u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

302    Valja, dakle, zajedno ispitati prvi i četvrti prigovor iz prvog dijela prvog tužbenog razloga, također i s obzirom na šesti prigovor iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga.

303    U tim pogledima tužitelj ističe da se dotični sporazumi i dotična plaćanja odnose na dvije vrste sklopova čipova koji se upotrebljavaju u uređajima društva Apple (UMTS i LTE), ali je pobijanom odlukom, za razliku od obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, obuhvaćena zlouporaba samo na tržištu sklopova čipova LTE. Tužitelj navodi da mu je bila uskraćena mogućnost iznošenja svojeg stajališta o analizi kritične marže prikazane u pobijanoj odluci uzimajući u obzir različit sporni udio potražnje društva Apple, iako uže područje pobijane odluke nije u njegovu korist u tom pogledu te iako su ti elementi bitni za ocjenu mogućnosti istiskivanja u skladu s točkom 140. presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632). Tužitelj naglašava da unatoč činjenici da pobijana odluka osjetno odstupa od obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, on nije imao mogućnost odgovoriti na prigovore o analizi kritične marže ili ispraviti Komisijinu revidiranu analizu.

304    Tužitelj dodaje da za njega nije povoljna izmjena zaključaka o dotičnim sklopovima čipova i o spornom udjelu potražnje društva Apple. Komisija je iz pobijane odluke povukla prigovore o isporuci barem [povjerljivo] sklopova čipova UMTS, jer su plaćanja u vezi s tim sklopovima čipova bila, dakle, zakonita. Međutim, u pobijanoj odluci Komisija je zanemarila te jedinice iskrivivši analizu na tužiteljevu štetu, jer su plaćanja u vezi sa sklopovima čipova UMTS morala biti isključena iz analize kritične marže.

305    Komisija uzvraća da se razlike koje je tužitelj primijetio odnose na isto postupanje i nisu stvorile novo pravo na saslušanje te da ona nije bila dužna uputiti mu dodatnu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Konkretno, ograničavanje prigovora samo na sklopove čipova LTE povoljno je za tužitelja i dokazuje da je Komisija poštovala njegovo pravo na saslušanje. Usto, Komisija nije bila dužna raspraviti s tužiteljem njegove dvojbe o pretpostavkama na kojima je počivala analiza kritične marže koju je tužitelj podnio. Komisija se nije oslonila ni na jedan ekonomski model radi zaključka da su plaćanja za isključivost mogla proizvesti protutržišne učinke i samo je zaključila da analiza kritične marže tužitelja ne dovodi u pitanje njezine zaključke. Ne može se utvrditi nikakva povreda prava na saslušanje s obzirom da je tužitelj podnio analizu kritične marže i da se Komisija nije oslonila na drugu verziju navedene analize. Komisija nije, osim toga, dužna dati poduzetniku mogućnost da prije donošenja njezine odluke podnese svoje primjedbe o njezinoj konačnoj ocjeni njegovih razloga obrane.

306    Komisija dodaje da je nedopušten argument koji se temelji na [povjerljivo] sklopova čipova UMTS na koje je konkurentski dobavljač također mogao raspodijeliti troškove povezane s naknadom za plaćanja za isključivost jer nije bio iznesen u tužbi te je irelevantan zato što su uređaji UMTS društva Apple bili postojeći uređaji i nisu bili sporni u svrhu analize kritične marže, jer je zadnji takav uređaj bio pušten u prodaju u 2011., dok je 2012. godina uzeta u analizi kritične marže kao prva referentna godina. Isto tako, osim što je zbog istih razloga nedopušten, argument koji se temelji na okolnosti da povlačenje prigovora u vezi sa sklopovima čipova UMTS nije povoljno jest irelevantan jer tužitelj nije dokazao na koji bi to način imalo nepovoljne posljedice, tim više jer je on u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku tvrdio da Komisija mora povući svoje prigovore u vezi sa sklopovima čipova UMTS.

307    Uvodno valja podsjetiti na to da se člankom 27. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003 predviđa slanje obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku strankama. U toj se obavijesti moraju jasno navesti svi bitni elementi na kojima Komisija temelji svoj zaključak u toj fazi postupka (rješenje od 7. srpnja 2016., Panasonic/Komisija, C‑608/15 P, neobjavljeno, EU:C:2016:538, t. 20.).

308    Međutim, ti se elementi mogu sažeto navesti te odluka Komisije kojom ona utvrđuje postojanje povrede ne mora nužno biti preslika preliminarno utvrđenih činjenica u postupku jer ta obavijest predstavlja pripremni dokument čije su činjenične i pravne ocjene tek privremene prirode. Naime, Komisija treba saslušati adresate obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i, prema potrebi, uzeti u obzir njihova očitovanja kojima odgovaraju na preliminarno utvrđene činjenice u postupku te izmijeniti svoju analizu upravo kako bi poštovala njihova prava obrane (rješenje od 7. srpnja 2016., Panasonic/Komisija, C‑608/15 P, neobjavljeno, EU:C:2016:538, t. 21.).

309    Usto, obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku je pripremni postupovni akt u odnosu na odluku koja je krajnji akt upravnog postupka. Posljedično, dok se ne donese konačna odluka, Komisija može, među ostalim s obzirom na pisana ili usmena očitovanja stranaka, odustati od nekih ili čak svih prvotno iznesenih preliminarno utvrđenih činjenica u postupku u odnosu na njih i time izmijeniti svoje stajalište u njihovu korist ili, obrnuto, odlučiti dodati nove činjenice, pod uvjetom da je predmetnim poduzetnicima dala priliku da iznesu svoje stajalište o tom pitanju (presuda od 27. lipnja 2012., Microsoft/Komisija, T‑167/08, EU:T:2012:323, t. 184.).

310    Priopćenje strankama o dopuni obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenica u postupku nužno je samo kada Komisija zbog rezultata provjera poduzetnicima na teret stavi nove radnje ili značajno izmijeni dokaze spornih povreda, a ne kada Komisija ispuni svoju dužnost odustajanja od prigovora koji su se, s obzirom na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, pokazali kao neosnovani (presuda od 27. lipnja 2012., Microsoft/Komisija, T‑167/08, EU:T:2012:323, t. 191.).

311    S obzirom na ta načela valja ispitati tužiteljeve argumente.

312    Ti se argumenti odnose, u biti, na tri zasebna aspekta.

313    Kao prvo, budući da se tužiteljevi argumenti odnose, općenito, na činjenicu da je u uvodnoj izjavi 388. pobijane odluke Komisija utvrdila zlouporabu samo na tržištu sklopova čipova LTE, dok je u uvodnom izjavama 254 i 256. obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku razmatrala zlouporabu na tržištu sklopova čipova LTE i na tržištu sklopova čipova UMTS, takva okolnost, iako je točna, ne podrazumijeva kao takva postupovnu nepravilnost niti a fortiori povredu tužiteljevih prava obrane.

314    Naime, u pobijanoj odluci Komisija je ograničila povrede utvrđene protiv tužitelja u odnosu na one koje je razmatrala u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, odustavši od povrede na tržištu sklopova čipova UMTS. Drugim riječima, Komisija nije dodala nove prigovore ili dokaze na teret tužitelja, nego je odustala od prigovora koji su se s obzirom na odgovore na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku pokazali kao neosnovani. No, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 309. i 310. ove presude, takva izmjena ne stvara obvezu za Komisiju da tužitelju priopći dopunu obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenica u postupku.

315    Kao drugo, tužiteljevi argumenti odnose se na činjenicu da mu Komisija nije dala mogućnost da iznese svoje stajalište o razlozima koji su je naveli u pobijanoj odluci da odbije analizu kritične marže koju je podnio u okviru svojeg odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Valja istaknuti da prije donošenja pobijane odluke Komisija nije bila dužna dati tužitelju mogućnost da iznese očitovanja o razlozima zbog kojih je namjeravala odbiti navedenu analizu u pobijanoj odluci. Naime, pravo na saslušanje obuhvaća sve činjenične ili pravne elemente koji predstavljaju temelj akta kojim se donosi odluka, ali ne i konačan stav koji uprava namjerava zauzeti (vidjeti presudu od 15. ožujka 2006., BASF/Komisija, T‑15/02, EU:T:2006:74, t. 94. i navedenu sudsku praksu; presude od 19. svibnja 2010., IMI i dr./Komisija, T‑18/05, EU:T:2010:202, t. 109., i od 9. ožujka 2015., Deutsche Börse/Komisija, T‑175/12, neobjavljena, EU:T:2015:148, t. 344.).

316    Kao treće, tužitelj kritizira činjenicu da iako je odustala od prigovora o sklopovima čipova UMTS Komisija nije uzela u obzir to odustajanje u svojem ispitivanju analize kritične marže i nije mu dala mogućnost da podnese očitovanja o posljedicama koje je valjalo izvesti iz takve okolnosti glede analize kritične marže, što je bilo nepovoljno za njega. Kao što to proizlazi iz tužiteljevih pismena i objašnjenja koja je on dao na raspravi, on kritizira činjenicu da mu Komisija nije dopustila da ga se sasluša o podacima upotrijebljenim u analizi kritične marže, uzimajući u obzir odustajanje od prigovora o sklopovima čipova UMTS, i tako prilagodi te podatke.

317    Uvodno valja podsjetiti na to da, kao što to proizlazi iz sudske prakse spomenute u točki 159. ove presude, poštovanje prava obrane podrazumijeva da je svakom adresatu odluke, kojom je utvrđeno da je počinio povredu pravila tržišnog natjecanja, moralo biti omogućeno da tijekom upravnog postupka učinkovito iznese svoje stajalište o prigovorima koji su mu stavljeni na teret.

318    Konkretno, dotični poduzetnik može tijekom upravnog postupka na temelju dokaza tvrditi da njegovo ponašanje nije moglo ograničiti tržišno natjecanje i konkretno proizvesti učinke istiskivanja koji se stavljaju na teret (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 138.).

319    U ovom je slučaju nesporno da je u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koju je Komisija dostavila tužitelju razmatrana zlouporaba vladajućeg položaja kako na tržištu sklopova čipova LTE tako i na tržištu sklopova čipova UMTS. Drugim riječima, u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku razmatrana je zlouporaba koja se proteže na dva tržišta.

320    Također je nesporno da je u okviru svojeg odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku tužitelj prikazao „analizu kritične marže” kako bi dokazao da ponašanje koje mu je stavljeno na teret nije moglo proizvesti učinke istiskivanja na tim dvama tržištima.

321    Kao što je to tužitelj izričito potvrdio u odgovoru na mjeru upravljanja postupkom Općeg suda, a da mu Komisija nije proturječila, analiza kritične marže prikazana u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku odnosila se na sklopove čipova UMTS i sklopove čipova LTE obuhvaćene dotičnim sporazumima i oslonila se na podatke svojstvene tim dvjema vrstama sklopova čipova.

322    Analiza kritične marže koju je tužitelj prikazao opisana je u uvodnoj izjavi 487. pobijane odluke i sažeta u tablici 16. u toj uvodnoj izjavi.

323    U biti se radi o ekonomskoj analizi kojom se nastoji dokazati da je hipotetski konkurent jednako učinkovit kao i tužitelj mogao konkurirati ovom potonjem u isporuci sklopova čipova LTE i UMTS društvu Apple, jer bi taj konkurent bio u mogućnosti ponuditi cijenu koja pokriva njegove troškove pri čemu može nadoknaditi društvu Apple gubitak dotičnih plaćanja.

324    Također je nesporno da je u pobijanoj odluci, prije zaključka da je tužitelj zloupotrijebio svoj vladajući položaj samo na tržištu sklopova čipova LTE, Komisija odbila tu istu analizu kritične marže koju je tužitelj prikazao u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Kao što je to Komisija izrijekom navela u svojim pismenima, ona se nije izjasnila o drugoj verziji te analize.

325    Konkretno, u pobijanoj odluci Komisija je prikazala tu analizu, navela razloge zbog kojih se nije mogla prihvatiti i prikazala „revidiranu” analizu koja uključuje njezine ispravke.

326    Osim toga, iz pobijane odluke proizlazi da je Komisija odbila analizu kritične marže koju je tužitelj prikazao zbog postojanja triju navodno pogrešnih pretpostavki koje je ispravila u svojoj „revidiranoj” analizi i da uopće nije dovela u pitanje činjenicu da je navedena analiza bila kao takva alat koji je omogućavao da se ospori mogućnost dotičnih plaćanja da proizvedu učinak istiskivanja.

327    Drugim riječima, u pobijanoj odluci Komisija je, s jedne strane, odbila analizu kritične marže koja je prikazana u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i čiji su se podaci odnosili kako na sklopove čipova LTE tako i na sklopove čipova UMTS te je, s druge strane, provela „revidiranu” analizu kritične marže i dalje se oslanjajući na podatke koji se odnose kako na sklopove čipova LTE tako i na sklopove čipova UMTS, i to iako je u uvodnim izjavama 487., 491., 492., 498., 499. i 503. pobijane odluke, pozivajući se na navedenu analizu, pogrešno uputila samo na sklopove čipova LTE.

328    U pobijanoj odluci Komisija je, dakle, prikazala, ispitala i revidirala analizu kritične marže (u vezi s tržištem kako sklopova čipova UMTS tako i sklopova čipova LTE) koja nije bila ili više nije bila relevantna u odnosu na zlouporabu utvrđenu u navedenoj odluci (koja se odnosila samo tržište sklopova čipova LTE).

329    No, postupivši na taj način, neovisno o osnovanosti triju prigovora iznesenih protiv pretpostavki prihvaćenih u tužiteljevoj analizi kritične marže i ispravaka unesenih u tom pogledu u „revidiranu” analizu kritične marže, Komisija je povrijedila tužiteljeva prava obrane.

330    Naime, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 318. ove presude, tužitelj se mogao osloniti na element poput analize kritične marže prikazane u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku radi tvrdnje da njegovo postupanje nije moglo ograničiti tržišno natjecanje, a osobito proizvesti učinak istiskivanja.

331    Tužitelj se pozvao na takvu mogućnost tako što je u odjeljku svojeg odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, kojim se htjelo dokazati nepostojanje učinaka istiskivanja (odjeljak VII.), posvetio jedan pododjeljak prikazu svoje analize kritične marže (pododjeljak VII.F). Ta je analiza kritične marže imala, dakle, važnu ulogu u tužiteljevoj obrani protiv prigovora koje je Komisija iznijela. Osim toga, Komisija je odjeljku pobijane odluke u vezi s postojanjem zlouporabe vladajućeg položaja (odjeljak 11.), posvetila jedan odjeljak ispitivanju i pobijanju te analize kritične marže (odjeljak 11.5.).

332    Mogućnost da poduzetnik tvrdi da postupanje ne može ograničiti tržišno natjecanje, a osobito proizvesti učinke istiskivanja oslanjajući se na ekonomsku analizu poput analize kritične marže koju je u ovom slučaju tužitelj podnio nema koristan učinak, ako doseg postupanja stavljenog na teret Komisija izmijeni nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku osobito glede dotičnih tržišta.

333    Određivanje dosega postupanja stavljenog na teret ima, naime, utjecaja na ekonomske podatke upotrijebljene u navedenoj analizi osobito glede troškova i jediničnih cijena dotičnih proizvoda, spornog tržišnog udjela ili pak troškova koji bi jednako učinkovit konkurent morao snositi.

334    Analiza kritične marže koja se odnosi na dva tržišta navodno različitih i nenadomjestivih proizvoda (poput, prema pobijanoj odluci, tržišta sklopova čipova UMTS i sklopova čipova LTE) razlikuje se nužno od analize koja se odnosi samo na jedno od tih dvaju tržišta (poput tržišta samo sklopova čipova LTE).

335    Konkretno, u ovom slučaju ograničenje zlouporabe stavljene na teret samo na tržište sklopova čipova LTE ima utjecaja na bitne parametre analize poput analize kritične marže. Ponajprije se radi osobito o iznosu dotičnih plaćanja jer, kao što to tužitelj naglašava, plaćanja koja odgovaraju sklopovima čipova UMTS morala su se isključiti iz analize kritične marže. Radi se, potom, o spornom udjelu uzetom u obzir u analizi kritične marže, to jest udjelu potražnje društva Apple glede kojeg bi konkurent jednako učinkovit kao i tužitelj mogao ući u tržišno natjecanje s njim i glede kojeg bi mogao rasporediti troškove nužne da se društvu Apple nadoknadi gubitak dotičnih plaćanja. Naposljetku, radi se o troškovima i cijenama sklopova čipova uzetim u obzir u analizi kritične marže jer je u pobijanoj odluci Komisija osobito utvrdila da prosječne cijene sklopova čipova UMTS i LTE nisu bile slične (uvodna izjava 217. pobijane odluke).

336    Slijedom navedenog, budući da je Komisija izmijenila prigovore koji utječu na relevantnost podataka na koje se oslonila analiza kritičke marže koju je tužitelj prikazao u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku radi tvrdnje da njegovo postupanje nije moglo proizvesti učinke istiskivanja, tom se poduzetniku, kako bi mogao učinkovito ostvariti svoja prava obrane, moralo omogućiti da ga se sasluša i, po potrebi, prilagodi navedenu ekonomsku analizu, i to čak i ako se u takvoj situaciji nije od Komisije zahtijevalo da mu dostavi „dopunu obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku” u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 310. ove presude i utvrđenjima u točkama 313. i 314. ove presude.

337    Naime, obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku jest po prirodi provizorna i može se mijenjati tijekom ocjene koju Komisija izvršava kasnije na temelju očitovanja koja joj kao odgovor podnesu stranke te drugih činjeničnih utvrđenja. Zbog svoje provizornosti obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku ni na koji način ne sprečava Komisiju da izmijeni svoje stajalište u korist dotičnih poduzetnika a da pritom nije obvezna objasniti eventualne razlike u odnosu na svoje provizorne ocjene sadržane u toj obavijesti (presuda od 16. siječnja 2019., Komisija/United Parcel Service, C‑265/17 P, EU:C:2019:23, t. 36.).

338    Međutim, ta razmatranja ne dopuštaju zaključak da nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku Komisija može izmijeniti doseg prigovora s obzirom na koje je dotični poduzetnik podnio ekonomsku analizu poput analize kritičke marže koju je u ovom slučaju tužitelj podnio, a da s takvom izmjenom ne upozna tog poduzetnika i ne omogući mu da iznese svoja očitovanja u tom pogledu te po potrebi prilagodi prethodno podnesenu ekonomsku analizu. Takvo bi tumačenje bilo, naime, suprotno načelu poštovanja prava obrane i članku 27. stavku 1. Uredbe br. 1/2003 koji zahtijevaju da je dotični poduzetnik imao priliku učinkovito iznijeti svoje stajalište u vezi s prigovorima koje je Komisija istaknula (vidjeti po analogiji presudu od 16. siječnja 2019, Komisija/United Parcel Service, C‑265/17 P, EU:C:2019:23, t. 31. i 37.).

339    Naime, iako je u pobijanoj odluci Komisija mogla odbiti analizu kritične marže koju je tužitelj podnio i odnosi se na tržište sklopova čipova LTE i na tržište sklopova čipova UMTS, smatrajući da ona nije dovela u pitanje njezine zaključke samo o tržištu sklopova čipova LTE, iz toga se ne može zaključiti da je ona na isti način mogla odbiti analizu kritične marže koja se odnosi samo na tržište sklopova čipova LTE.

340    Mora se, dakle, utvrditi da je u ovom slučaju, kako bi mogao učinkovito iznijeti svoje stajalište o učinku istiskivanja stavljenom na teret i, dakle, mogao bolje osigurati svoju obranu, tužitelj morao biti u mogućnosti da ga se sasluša i, po potrebi, prilagodi svoju analizu kritične marže kako bi u obzir uzeo povlačenje prigovora svojstvenih sklopovima čipova UMTS čiju isporuku Komisija više nije stavljala na teret.

341    To se utvrđenje ne može dovesti u pitanje Komisijinim navodima kojima se osporava dopuštenost i relevantnost tužiteljeva argumenta koji se temelji na broju sklopova čipova UMTS koji nije bio uzet u obzir na njegovu štetu (točka 306. ove presude). S druge strane, tužitelj je navedeni argument iznio u replici kako bi potkrijepio prigovor koji je sadržan u tužbi i prema kojem je izmjena dosega zlouporabe kojom se isključuju sklopovi čipova UMTS bila nepovoljna za njega glede njegove analize kritične marže. Navedeni je argument, dakle, dopušten. S druge strane, tužitelj je sklopove čipova UMTS uključio u analizu kritične marže podnesene u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku jer je u ovoj potonjoj razmotrena zlouporaba i na tržištu sklopova čipova UMTS te je u tom pogledu izričito u njoj navedeno, na temelju podataka koje je pružilo društvo Apple, da se od 2011. do 2014. ovo potonje opskrbljivalo sklopovima čipova UMTS kod tužitelja za ukupni broj jedinica koji, u biti, odgovara onom koji je tužitelj istaknuo (vidjeti tablicu 14. u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku). Tužiteljev argument nije, dakle, irelevantan.

342    Iz toga slijedi da je Komisija povrijedila tužiteljeva prava obrane jer nije saslušala tužitelja o posljedicama koje valja izvesti iz povlačenja prigovora u vezi s tržištem sklopova čipova UMTS na analizu kritične marže koju je tužitelj podnio kako bi dokazao da ponašanje koje mu je stavljeno na teret nije moglo ograničiti tržišno natjecanje, a osobito proizvesti učinke istiskivanja.

343    Uzimajući u obzir tu povredu tužiteljevih prava obrane, valja prihvatiti i prvi dio prvog tužbenog razloga.

4.      Zaključak

344    Iz ispitivanja prvog tužbenog razloga, a osobito njegova prvog i trećeg dijela, proizlazi da je upravni postupak koji je doveo do donošenja pobijane odluke zahvaćen većim brojem postupovnih nepravilnosti koje su utjecale na tužiteljeva prava obrane.

345    Zbog tih razloga i uzimajući u obzir povrede tužiteljevih prava obrane utvrđene u okviru ispitivanja prvog i trećeg dijela prvog tužbenog razloga, razmatranih pojedinačno ili zajedno, pri čemu nije potrebno odlučiti o drugim dijelovima koje je tužitelj istaknuo, valja prihvatiti prvi tužbeni razlog i po toj osnovi poništiti pobijanu odluku.

346    U okolnostima ovog predmeta i u interesu dobrog sudovanja valja također ispitati treći tužbeni razlog.

C.      Treći tužbeni razlog koji se temelji na očitim pogreškama koje se tiču prava i na očitim pogreškama u ocjeni glede zaključka prema kojem su dotični sporazumi mogli proizvesti potencijalne protutržišne učinke

347    Treći tužbeni razlog sastoji se od triju dijelova. Prvi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci koja se tiče prava i na povredi načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja jer Komisija nije primijenila pravilan pravni standard. Drugi se temelji na očitoj pogrešci koja se tiče prava i očitoj pogrešci u ocjeni jer je Komisija propustila primijeniti sudsku praksu o cjenovnim praksama. Treći se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni jer je Komisija zaključila da su dotični sporazumi mogli proizvesti potencijalne protutržišne učinke.

348    Valja ispitati treći dio.

1.      Uvodne napomene 

a)      Pregled načela iz sudske prakse

349    Valja podsjetiti na to da cilj članka 102. UFEU‑a nipošto nije spriječiti poduzetnika da vlastitim zaslugama osvoji vladajući položaj na tržištu Cilj te odredbe nije ni osigurati da konkurenti koji su manje učinkoviti od poduzetnika u vladajućem položaju ostanu na tržištu (presude od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 21. i od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 133.).

350    Članak 102. UFEU‑a, među ostalim, zabranjuje poduzetniku u vladajućem položaju da provodi prakse koje imaju učinak istiskivanja za njegove konkurente koji se smatraju jednako učinkovitima kao i on sam i da jača svoj vladajući položaj korištenjem drukčijim sredstvima od onih koja su obuhvaćena tržišnim natjecanjem prema zaslugama (vidjeti presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 136. i navedenu sudsku praksu).

351    Prema tome, svaki učinak istiskivanja ne narušava nužno tržišno natjecanje. Tržišno natjecanje prema zaslugama po definiciji može dovesti do nestanka s tržišta ili do marginalizacije konkurenata koji su manje učinkoviti i stoga manje zanimljivi potrošačima, osobito u pogledu cijena, izbora, kvalitete ili inovacije (presude od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 22. i od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 134.).

352    U tom kontekstu, međutim, na poduzetniku u vladajućem položaju osobita je odgovornost da svojim postupanjem ne ugrozi djelotvorno i nenarušeno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu (presuda od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 135.).

353    U tom je okviru već presuđeno da činjenica da poduzetnik koji uživa vladajući položaj na tržištu vezuje kupce – čak i na njihov zahtjev – obvezom ili obećanjem da će oni sve svoje potrebe ili njihov znatan dio zadovoljavati isključivo kod tog poduzetnika predstavlja zlouporabu vladajućeg položaja u smislu članka 102. UFEU‑a, bilo da je predmetna obveza ugovorena bez daljnjih uvjeta bilo da se njoj u zamjenu odobrava rabat. Isti je slučaj kada navedeni poduzetnik, bez vezivanja kupaca formalnom obvezom, primjenjuje, bilo na temelju ranijih sporazuma s tim kupcima bilo jednostrano, režim rabata za vjernost, to jest rabata vezanih uz okolnost da klijent – bez obzira na iznos svojih kupnji – sve svoje potrebe ili njihov znatan dio zadovoljava kod poduzetnika u vladajućem položaju (vidjeti presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 137. i navedenu sudsku praksu).

354    Međutim, u slučaju da dotični poduzetnik tijekom upravnog postupka na temelju dokaza tvrdi da njegovo ponašanje nije moglo ograničiti tržišno natjecanje i konkretno proizvesti učinke istiskivanja koji se stavljaju na teret, na Komisiji je da provede analizu mogućnosti istiskivanja u najmanju ruku jednako učinkovitih konkurenata (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 138 do 140.).

355    Naime, zlouporabno postupanje pretpostavlja da je ono moglo ograničiti tržišno natjecanje i konkretno proizvesti učinke istiskivanja koji se stavljaju na teret, pri čemu se ta ocjena mora dati s obzirom na sve relevantne činjenične okolnosti navedenog postupanja (vidjeti presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 154. i navedenu sudsku praksu).

356    Ako je u odluci Komisija izvršila takvu analizu, na Općem je sudu da ispita sve tužiteljeve argumente kojima nastoji dovesti u pitanje osnovanost Komisijinih utvrđenja u pogledu mogućnosti istiskivanja u najmanju ruku jednako učinkovitih konkurenata, svojstvene predmetnoj praksi (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 141.).

357    Osim toga, u ovom potonjem pogledu valja podsjetiti na to da se opseg nadzora zakonitosti predviđenog u članku 263. UFEU‑a proteže na sve elemente Komisijinih odluka u vezi s postupcima na temelju članka 102. UFEU‑a nad kojima Opći sud provodi detaljan nadzor kako prava tako i činjenica u pogledu razloga koje navede tužitelj i uzimajući u obzir sve elemente koje je tužitelj naveo, prije ili nakon donošenja odluke, ranije u okviru upravnog postupka ili pak prvi put u okviru postupka pred Općim sudom, ako su ti elementi važni za nadzor zakonitosti Komisijine odluke (presuda od 21. siječnja 2016., Galp Energía España i dr./Komisija, C‑603/13 P, EU:C:2016:38, t. 72.).

358    Čak i u područjima u kojima je nužno provoditi složene ocjene sudac Unije ne samo da mora provjeriti materijalnu točnost navedenih dokaznih elemenata, kao i njihovu pouzdanost i dosljednost, već i to predstavljaju li navedeni elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene složene situacije te jesu li oni takve naravi da podupiru zaključke koji su iz njih izvedeni (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, C‑295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 54.).

359    Naposljetku, na području prava tržišnog natjecanja, u slučaju spora o postojanju povrede, na Komisiji je da podnese dokaze o povredama koje utvrđuje te odredi dokaze koji su prikladni da se njima u dovoljnoj mjeri dokaže postojanje činjenica koje predstavljaju povredu. Postojanje sumnje na strani suda treba ići u korist poduzetnika na kojeg se odnosi odluka o utvrđenju povrede (presuda od 22. studenoga 2012., E.ON Energie/Komisija, C‑89/11 P, EU:C:2012:738, t. 71. i 72.).

b)      Pregled strukture pobijane odluke

360    U odjeljku 11. pobijane odluke, koji se sastoji od osam dijelova, Komisija je zaključila da je tužitelj zloupotrijebio svoj vladajući položaj (vidjeti točku 33. ove presude).

361    Konkretno, u odjeljku 11.3 pobijane odluke Komisija je zaključila da dotična plaćanja jesu plaćanja za isključivost (uvodna izjava 395. pobijane odluke).

362    U odjeljku 11.4 pobijane odluke Komisija je navela da pretpostavka prema kojoj dodjela plaćanja za isključivost od strane tužitelja čini zlouporabu vladajućeg položaja jest potvrđena u okolnostima konkretnog slučaja na temelju analize mogućnosti predmetnih plaćanja da imaju protutržišne učinke (uvodna izjava 406. pobijane odluke). Taj se odjeljak sastoji od četiriju pododjeljaka.

363    Prvo, Komisija je smatrala da su dotična plaćanja smanjila poticaje društva Apple da se okrene konkurentskim dobavljačima sklopova čipova LTE (pododjeljak 11.4.1. pobijane odluke).

364    Drugo, Komisija je navela da interni dokumenti i objašnjenja društva Apple potvrđuju da su dotična plaćanja smanjila poticaje društva Apple da se okrene konkurentskim dobavljačima sklopova čipova LTE (pododjeljak 11.4.2. pobijane odluke).

365    Treće, Komisija je smatrala da su dotična plaćanja pokrivala znatan dio tržišta sklopova čipova LTA tijekom dotičnog razdoblja (pododjeljak 11.4.3. pobijane odluke).

366    Četvrto, Komisija je smatrala da je društvo Apple privlačan klijent uzimajući u obzir njegovu važnost za ulazak na relevantno tržište ili proširenje na njemu (pododjeljak 11.4.4. pobijane odluke).

367    U odjeljku 11.5. pobijane odluke Komisija je zaključila da tužiteljeva analiza kritične marže ne dokazuje da njegova plaćanja za isključivost nisu mogla imati protutržišne učinke (uvodna izjava 488. pobijane odluke).

c)      Pregled tužiteljevih prigovora

368    Kao što to proizlazi iz točaka 361. i 362. ove presude, Komisija se nije ograničila na to da dotična plaćanja okvalificira kao plaćanja za isključivost, nego je provela analizu mogućnosti navedenih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke. Prema tome, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 356. ove presude, na Općem sudu je da ispita tužiteljeve argumente kojima nastoji dovesti u pitanje osnovanost te analize.

369    U tom pogledu, u sklopu trećeg dijela trećeg tužbenog razloga, tužitelj ističe osam prigovora i određene uvodne argumente kojima predbacuje Komisiji, u biti, da je počinila očite pogreške u ocjeni u svojoj analizi mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke i u svojoj ocjeni analize kritične marže koju je podnio.

370    Glede analize mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke, valja ispitati prva tri prigovora iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga kao i uvodne argumente koji se odnose na njih.

2.      Prvi prigovor iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga koji se temelji na neuzimanju u obzir svih relevantnih okolnosti

371    Tužitelj ističe da u pobijanoj odluci nije podnesen dokaz da su dotični sporazumi mogli dovesti do protutržišnog istiskivanja konkurenata. Komisija nije dokazala da su Intel ili drugi konkurentski poduzetnik mogli poštovati stroge tehničke zahtjeve i vremenski raspored društva Apple. Naprotiv, u pobijanoj odluci priznaje se da niti jedan konkurent nije bio u mogućnosti isporučiti sklopove čipova LTE namijenjene uređajima iPhone tijelom cijelog dotičnog razdoblja i ne navodi se da su dotična plaćanja utjecala na odluke o opskrbi društva Apple uređajima iPad puštenim u prodaju u između 2011. i 2013. te u 2016. Pobijanom odlukom nastoji se dokazati istiskivanje samo jednog konkurenta (društva Intel) za opskrbu uređajima iPad namijenjenim puštanju u prodaju u 2014. i 2015. što predstavlja manje od 1 % relevantnog tržišta i podrazumijeva da dotična plaćanja nisu mogla istisnuti niti jednog konkurenta.

372    Tužitelj tvrdi da Komisija nije prepoznala, analizirala ili protumačila određene odlučujuće činjenične elemente i da pobijana odluka sadržava nepreciznosti glede uređaja i dotičnih konkurenata. Navodi da, kao što to Komisija priznaje u pobijanoj odluci, dotični sporazumi nisu mogli spriječiti bilo kojeg konkurenta da isporučuje sklopove čipova LTE namijenjene modelima uređaja iPhone puštenim u prodaju dok su ti sporazumi bili na snazi. Konkretno, kao što to proizlazi iz pobijane odluke, između 2011. i 2015. društvo Apple nije imalo alternativno tehničko rješenje da zadovolji potrebe za sklopovima čipova LTE svojih uređaja iPhone. Usto, Komisija ne tvrdi da su dotični sporazumi mogli spriječiti bilo kojeg konkurenta da isporuči sklopove čipova LTE za modele uređaja iPad puštene u prodaju u 2011., 2012., 2013. i 2016. Stoga, u biti, Komisija ističe samo moguće istiskivanje društva Intela za sklopove čipova LTE namijenjene uređajima iPad puštenim u prodaju u 2014. i 2015.

373    Tužitelj dodaje da u odgovoru na tužbu Komisija priznaje da društvo Apple nije smatralo društvo Intel vjerodostojnim dobavljačem sklopova čipova LTE upotrijebljenih u prijenosnim telefonima. Tužitelj je dokazao da je to također bio slučaj s bilo kojim drugim konkurentom. Naposljetku, Komisija ne odgovara na argumente prema kojima je mogućnost istiskivanja morala biti utvrđena u odnosu na sve klijente sklopova čipova na širem predmetnom tržištu. U pobijanoj odluci ne navodi se čak ni moguće protutržišno istiskivanje s tržišta, za razliku od nemogućnosti opskrbe određenog klijenta.

374    Komisija uzvraća da tužiteljevi argumenti počivaju na shvaćanju pobijane odluke koje je u temelju pogrešno. Komisija je zaključila da je tijekom cijelog dotičnog razdoblja tužitelj dodjeljivao društvu Apple plaćanja za isključivost u vezi s uređajima iPhone i iPad koja mogu imati protutržišne učinke, pri čemu je društvo Intel samo konkretan primjer za tu mogućnost. Dakle, Komisijini zaključci uključuju osobito, ali ne i jedino, činjenicu da su dotična plaćanja stvarno utjecala na odluke društva Apple o kupnji za uređaje iPad namijenjene puštanju u prodaju u 2014. i 2015. Uzimajući u obzir tužiteljevo pogrešno shvaćanje, beskorisno je da Opći sud ispita treći dio trećeg tužbenog razloga, ali u svakom slučaju Komisija podnosi argumente kako bi opovrgnula tužiteljeve argumente.

375    Stoga, s jedne strane i ponajprije, Komisija ističe da tužitelj ne iznosi sustavno relevantne okolnosti niti razloge zbog kojih je počinila pogrešku, time što je dala težinu čimbenicima na koje se oslonila. Potom, Komisija podsjeća na okolnosti navedene u uvodnoj izjavi 411. pobijane odluke. Konkretno, navodi da važnost tužiteljeva vladajućeg položaja, veličina obuhvata tržišta i uvjeti pod kojima su plaćanja dodijeljena jesu čimbenici koje treba uzeti u obzir, naglašava da u trećem dijelu trećeg tužbenog razloga nije obrađeno pitanje trajanja dotičnih sporazuma, pojašnjava da je iznos dotičnih plaćanja bio visok te objašnjava da se pobijana odluka ne zasniva na postojanju strategije istiskivanja. Naposljetku, Komisija objašnjava da su prema pobijanoj odluci dotična plaćanja mogla imati protutržišne učinke tijekom cijelog dotičnog razdoblja i da su stvarno imala protutržišne učinke na odluke o kupnji sklopova čipova LTE za uređaje iPad koje je društvo Apple predvidjelo pustiti u prodaju u 2014. i 2015.

376    S druge strane, Komisija navodi da nije primila na znanje činjenicu da je društvo Intel bilo manje učinkovit konkurent. Tužitelj ne uzima u obzir zaključak iznesen u uvodnoj izjavi 464. pobijane odluke prema kojem društvo Apple smatra društvo Intel zanimljivim izvorom sklopova čipova LTE za svoje uređaje iPad. U svakom slučaju, zaključak naveden u uvodnoj izjavi 486. ne zasniva se samo na prihvaćanju društva Intel kao jednako učinkovitog konkurenta, jer je Komisija uzela u obzir mogućnost dotičnih plaćanja da proizvedu učinke istiskivanja za bilo kojeg jednako učinkovitog konkurenta, pri čemu se u uvodnoj izjavi 426. pobijane odluke primjećuje da je društvo Apple razmatralo tri druga dobavljača za uređaje iPad koje je predvidjelo pustiti u prodaju u 2014.

377    Komisija dodaje da je tužiteljevo ustrajanje u tvrdnji da se društvo Intel nije moglo smatrati jednako učinkovitim konkurentom potpuno beskorisno, jer se zaključak o mogućnosti dotičnih plaćanja da imaju protutržišne učinke primjenjuje na jednako učinkovitog konkurenta.

378    Uvodno i pod pretpostavkom da se Komisijini argumenti koji se odnose na beskorisnost ispitivanja trećeg dijela trećeg tužbenog razloga moraju shvatiti na način da se njima ističe bespredmetnost tog dijela, oni se moraju odbiti kao neosnovani. Naime, u okviru navedenog dijela stranke se ne slažu, u biti, oko osnovanosti Komisijina dokazivanja u pobijanoj odluci glede mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke. Stoga, ako se treći dio trećeg tužbenog razloga pokaže osnovanim, on bi doveo do poništenja pobijane odluke.

379    U tom okviru, kako bi se ispitali tužiteljevi argumenti valja prethodno podsjetiti na određene elemente svojstvene strukturi i sadržaju pobijane odluke.

380    Prije svega valja podsjetiti na to da iako relevantno tržište koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci jest svjetsko tržište sklopova čipova LTE (vidjeti točku 31. ove presude), postupanje stavljeno na teret tužitelju samo je dio okvira njegovih ugovornih odnosa s društvom Apple. Konkretnije, Komisija je utvrdila da se protupravno postupanje sastoji od okolnosti da je tužitelj dodijelio društvu Apple dotična plaćanja (članak 1. izreke pobijane odluke).

381    Potom valja podsjetiti na to da je u odjeljku 11.4. pobijane odluke Komisija zaključila da dotična plaćanja čine zlouporabu vladajućeg položaja zato što su ona plaćanja za isključivost koja mogu proizvesti protutržišne učinke (uvodna izjava 406. pobijane odluke), jer su smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima (uvodna izjava 407. pobijane odluke).

382    Konkretno, dokazivanje smanjenja poticaja društva da se okrene tužiteljevim konkurentima Komisija je provela u pododjeljcima 11.4.1. i 11.4.2. pobijane odluke (uvodne izjave 407. i 408. pobijane odluke).

383    Naposljetku valja istaknuti da je radi izvođenja zaključka prema kojem su dotična plaćanja mogla proizvesti protutržišne učinke u pobijanoj odluci Komisija navela da je također uzela u obzir znatan udio u relevantnom tržištu pokrivenom dotičnim plaćanjima iz pododjeljka 11.4.3. pobijane odluke (uvodne izjave 409. i 411. pobijane odluke), važnost društva Apple kao klijenta za ulazak na relevantno tržište iz pododjeljka 11.4.4. pobijane odluke ili proširenje na njemu (uvodne izjave 410. i 411. pobijane odluke), kao i opseg tužiteljeva vladajućeg položaja iz odjeljka 10., uvjete za dodjelu dotičnih plaćanja iz odjeljka 11.3. pobijane odluke te trajanje i iznos navedenih plaćanja iz pododjeljka 11.4.1. i odjeljka 11.8. pobijane odluke (uvodna izjava 411. pobijane odluke). S druge strane, kao što to proizlazi iz pobijane odluke i kao što je to Komisija potvrdila u svojim pismenima, ona se nije oslonila na postojanje strategije istiskivanja, to jest tužiteljevu protutržišnu namjeru.

384    No, budući da, kao što to proizlazi iz točke 381. ove presude, Komisijin zaključak prema kojem su dotična plaćanja mogla proizvesti protutržišne učinke počiva prije svega na ocjeni da su navedena plaćanja smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima, valja početi ispitivanjem je li, kao što to tužitelj ističe, Komisija dala takvu ocjenu, a da u obzir nije uzela sve relevantne okolnosti.

385    Kao prvo, valja podsjetiti na to da je, kao što je to primijećeno u točki 382. ove presude, Komisija stigla do ocjene prema kojoj su dotična plaćanja smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima u skladu s analizom sadržanom u pododjeljcima 11.4.1. i 11.4.2. pobijane odluke.

386    S jedne strane, u pododjeljku 11.4.1. pobijane odluke Komisije je stigla do navedene ocjene (uvodna izjava 412. pobijane odluke) na temelju usporedne analize iznosa dotičnih plaćanja primljenih tijekom dotičnog razdoblja (uvodna izjava 413. pobijane odluke), iznosa dotičnih plaćanja koje bi društvo Apple izgubilo u slučaju puštanja u prodaju uređaja u kojem je integriran sklop čipova LTE tužiteljeva konkurenta tijekom cijelog dotičnog razdoblja (uvodna izjava 414. pobijane odluke) i iznosa dotičnih plaćanja koje bi društvo Apple moralo vratiti u slučaju puštanja u prodaju uređaja u kojem je integriran sklop čipova LTE tužiteljeva konkurenta u 2013., 2014. i 2015. (uvodna izjava 416. pobijane odluke) kao i mogućeg kumulativnog utjecaja navedenog gubitka i navedenog povrata dotičnih plaćanja (uvodna izjava 417. pobijane odluke).

387    S druge strane, u odjeljku 11.4.2. pobijane odluke Komisija je zaključila da interni dokumenti i objašnjenja društva Apple potvrđuju navedenu ocjenu (uvodna izjava 423. pobijane odluke). Taj se pododjeljak sastoji od četiri podpododjeljka: prvi sadržava Komisijinu analizu navedenih internih dokumenata i objašnjenja društva Apple (podpododjeljak 11.4.2.1. pobijane odluke), drugim se želi odgovoriti na tužiteljev argument prema kojem ti interni dokumenti i ta objašnjenja nisu pouzdani (podpododjeljak 11.4.2.2. pobijane odluke), trećim se želi odgovoriti na tužiteljev argument prema kojem je društvo Apple zatražilo isključivost (podpododjeljak 11.4.2.3. pobijane odluke) i četvrtim se želi odgovoriti na tužiteljev argument prema kojem bi ga društvo Apple odabralo u svakom slučaju vodeći računa o vrhunskoj kvaliteti njegovih sklopova čipova LTE i sadržava ocjenu Komisije prema kojoj su, suprotno tužiteljevim argumentima, dotična plaćanja imala utjecaja na strategiju opskrbe društva Apple (podpododjeljak 11.4.2.4. pobijane odluke).

388    Kao drugo, valja istaknuti, kao što to proizlazi iz njihova sadržaja kao i objašnjenja koja je Komisija pružila pred Općim sudom, da je opseg dokazivanja provedenog u pododjeljcima 11.4.1. i 11.4.2. drukčiji.

389    S jedne strane, pododjeljkom 11.4.1. pobijane odluke nastoji se dokazati da su dotična plaćanja smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima tijekom dotičnog razdoblja, kako bi se sklopovima čipova LTE opskrbio za sve svoje uređaje, to jest uređaje iPhone i iPad. U tom okviru, kao što to proizlazi iz pobijane odluke te kako je to Komisija objasnila pred Općim sudom, ona se oslonila na analizu mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke.

390    Osim toga, glede potražnje društva Apple za sklopovima čipova LTE na koju se odnosi Komisijina analiza, valja primijetiti da je u pododjeljku 11.4.3. pobijane odluke, kako bi utvrdila stopu pokrivenosti tržišta dotičnim plaćanjima, Komisija također uputila na sve sklopove čipova LTE koje je društvo Apple dobilo od tužitelja, ne praveći razliku između uređajâ iPhone i iPad. Isto tako, u pododjeljku 11.4.4. pobijane odluke Komisija je smatrala da je društvo Apple privlačan klijent za dobavljače sklopova čipova LTE, ne praveći razliku između uređajâ iPhone i iPad.

391    Stoga se, pododjeljak 11.4.1. pobijane odluke, kao i pododjeljci 11.4.3. i 11.4.4. pobijane odluke, tiču ukupne potražnje društva Apple za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone i iPad. Komisija je, osim toga, potvrdila u svojim pismenima da je zaključila da su tijekom cijelog dotičnog razdoblja dotična plaćanja mogla proizvesti protutržišne učinke u odnosu na sklopove čipova LTE namijenjene uređajima iPhone i iPad.

392    S druge strane, pododjeljkom 11.4.2. pobijane odluke želi se, zapravo na temelju internih dokumenata i objašnjenja društva Apple, potvrditi ocjena sadržana u pododjeljku 11.4.1. pobijane odluke i, konkretnije, kao što to proizlazi iz pobijane odluke i kako je to Komisija objasnila pred Općim sudom, dokazati da su dotična plaćanja zapravo smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima kako bi se opskrbilo sklopovima čipova LTE za neke od svojih uređaja.

393    Naime, u tom pogledu, u odgovoru na tužbu, Komisija je izrijekom potvrdila da se navedenim pododjeljkom pobijane odluke nastoji dokazati da su dotična plaćanja „stvarno utjecala” ili imala „stvarni učinak utjecanja” na odluke o kupnji sklopova čipova LTE koje je društvo Apple donijelo za „uređaje iPad koje je predvidjelo pustiti u prodaju u 2014. i 2015.”. Tako je Komisija objasnila da se zaključak do kojeg je došla u tom pogledu odnosi na „stvarne učinke” dotičnih plaćanja.

394    Osim toga, glede potražnje društva Apple za sklopovima čipova LTE navedene u sklopu njezine analize sadržane u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke, upitana u okviru mjera upravljanja postupkom o dosegu riječi i izraza „uređaji”, „pušteni u prodaju” (u 2014. i 2015.) i „trebali biti pušteni u prodaju” (u 2014. i 2015.), upotrijebljenih u navedenom pododjeljku, Komisija je izrijekom potvrdila da se taj odjeljak ne odnosi na uređaje iPhone, nego samo na uređaje iPad, navela da je došlo do žaljenja vrijedne „pogreške u pisanju” po tome što navedeni odjeljak upućuje na uređaje iPad koji su stvarno „pušteni u prodaju” u 2014. i 2015. i potom je izrijekom potvrdila da se navedeni pododjeljak odnosi samo na neke modele uređaja iPad „koji nisu zasnovani na CDMA standardu” i koje je društvo Apple trebalo „pustiti u prodaju” u 2014. i 2015.

395    Iz toga slijedi, kao što to proizlazi iz sadržaja pobijane odluke i kao što je to Komisija potvrdila u svojim pismenima i na raspravi, da se, s jedne strane, cjelokupna analiza Komisije sadržana u pododjeljku 11.4.1. pobijane odluke odnosi na mogućnost dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke u vezi s uređajima iPhone i iPad, kao što na to ukazuje, osim toga, naslov odjeljka 11.4.1. pobijane odluke u dijelu u kojem upućuje općenito na „moguće” protutržišne učinke tih plaćanja. Ta je analiza obuhvaćena ovim prvim prigovorom iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga. S druge strane, Komisijina analiza sadržana u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke odnosi se na učinke koje bi dotična plaćanja stvarno imala u vezi s određenim modelima uređaja iPad koje je društvo Apple predvidjelo pustiti u prodaju u 2014. i 2015. Ta je analiza obuhvaćena drugim i trećim prigovorom iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga (vidjeti točku 429. i sljedeće ove presude).

396    Kao treće, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 355. ove presude, analiza mogućnosti dotičnih plaćanja da ograniče tržišno natjecanje, a osobito da istisnu konkurente koji su barem jednako učinkoviti mora se provesti s obzirom na sve relevantne činjenične okolnosti koje okružuju navedeno postupanje.

397    Iz toga proizlazi da zato što se u obzir moraju sve relevantne okolnosti koje okružuju postupanje stavljeno na teret, analiza protutržišne mogućnosti tog postupanja ne može biti samo hipotetska (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2015., Post Danmark, C‑23/14, EU:C:2015:651, t. 65. i 68.).

398    Kao četvrto, uzimajući u obzir prethodno navedeno, valja ispitati je li, kao što to tužitelj tvrdi, Komisija stigla do ocjene prema kojoj su dotična plaćanja smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima kako bi se opskrbilo sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone i iPad koji su se morali pustiti u prodaju tijekom dotičnog razdoblja, a da nije na odgovarajući način uzela u obzir sve relevantne činjenične okolnosti.

399    Prvo, iz pobijane odluke proizlazi da se za modele uređaja iPhone i iPad puštene u prodaju prije 2011. društvo Apple opskrbljivalo sklopovima čipova UMTS kod društva Infineon, čije je djelatnosti isporuke sklopova čipova društvo Intel preuzelo 2011. (uvodne izjave 89. i 90. pobijane odluke). Između 2011. i 2015. i do 16. rujna 2016., to jest tijekom dotičnog razdoblja, društvo Apple opskrbljivao se sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone i iPad isključivo kod tužitelja (uvodna izjava 168. pobijane odluke). Od uređaja iPhone 7, puštenog u prodaju 16. rujna 2016., društvo Apple integriralo je sklopove čipova društva Intel u neke verzije tog modela (uvodne izjave 91. i 169. pobijane odluke).

400    Drugo, kao što to tužitelj naglašava, valja istaknuti da je u uvodnoj izjavi 322. pobijane odluke, u okviru odjeljka 10. te odluke u vezi s tužiteljevim vladajućim položajem, Komisija utvrdila da između 2011. i 2015. „društvo Apple nije imalo alternative glede svojih potreba za sklopovima čipova LTE za svoje uređaje iPhone”.

401    U tom pogledu, s jedne strane, valja istaknuti da u pobijanoj odluci Komisija nije odredila osnovu za utvrđenje izvedeno u uvodnoj izjavi 322. navedene odluke. Naime, s time povezana bilješka na dnu stranice br. 392, u verziji pobijane odluke dostavljene tužitelju, upućuje na odjeljak pobijane odluke koji ne postoji (odjeljak 0.), a u javnoj verziji pobijane odluke upućuje bez ikakva drugog objašnjenja na pododjeljak 11.4.2. pobijane odluke. Međutim, valja podsjetiti, kao što je to Komisija potvrdila u odgovoru na mjere upravljanja postupkom, na to da se pododjeljak 11.4.2. pobijane odluke ne odnosi na uređaje iPhone, nego se odnosi samo na neke modele uređaja iPad koji su trebali biti pušteni u prodaju u 2014. i 2015. (točka 394. ove presude). No, upitana u tom pogledu na raspravi, Komisija je objasnila da je upućivanje na odjeljak 0. u verziji pobijane odluke dostavljene tužitelju proizašlo iz tehničke pogreške i da upućivanje na pododjeljak 11.4.2. pobijane odluke u javnoj verziji pobijane odluke treba shvatiti suprotno, na način da iako društvo Apple nije imalo alternativu tužiteljevim sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju između 2011. i 2015. prema uvodnoj izjavi 322. pobijane odluke, ono je imalo takvu alternativu za neke uređaje iPad koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014. i 2015. prema pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke.

402    S druge strane, iz pobijane oduke proizlazi da utvrđenje sadržano u uvodnoj izjavi 322. navedene odluke upućuje na nepostojanje tehničke alternative s obzirom na potrebe društva Apple za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone. Naime, u uvodnoj izjavi 447. pobijane odluke, oslanjajući se na očitovanja društva Apple o tužiteljevu odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku Komisija je navela da bi za uređaje koje je trebalo pustiti u prodaju u 2016. poboljšanje društva Intel u „ključnim tehnologijama” omogućilo ovom potonjem da ga se razmotri za uređaje iPhone, a ne samo za uređaje iPad. Isto tako, u uvodnim izjavama 491., 492. i 495. pobijane odluke Komisija je navela da potreba društva Apple za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone nije bila sporna između 2012. i 2015., osobito ističući činjenicu da sklopovi čipova LTE društva Intel nisu raspolagali određenim tehničkim obilježjima.

403    U odgovoru na pitanja koja je Opći sud postavio na raspravi na temelju utvrđenja sadržanog u uvodnoj izjavi 322. pobijane odluke, Komisija i tužitelj potvrdili su izričito, s jedne strane, da navedeno utvrđenje treba zapravo shvatiti na način da upućuje na nepostojanje tehničke alternative s obzirom na potrebe društva Apple za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju između 2011. i 2015. te, s druge strane, da je to utvrđenje točno s činjeničnog aspekta.

404    Osim toga, u okviru ovog spora nije nužno odrediti jedno ili više tehničkih obilježja na koje se odnosi navedeno nepostojanje alternative za različite modele uređaja iPhone koje je društvo Apple trebalo pustiti u prodaju između 2011. i 2015., a osobito je li se radilo o standardu „Code Division Multiple Access” (CDMA) navedenom, među ostalim, u izjavama reproduciranim u uvodnoj izjavi 187. točki 2. i u uvodnim izjavama 454. i 461. pobijane odluke, tehnologiji „Voice over LTE” (VoLTE) navedenoj osobito u izjavi reproduciranoj u bilješci na dnu stranice br. 586. pobijane odluke povezanoj (upućivanjem na bilješku na dnu stranice br. 587.) s uvodnom izjavom 447. te odluke, „glasovnoj povezivosti” ili „glasovnoj funkciji” navedenim u izjavama reproduciranim u uvodnoj izjavi 492. pobijane odluke ili pak drugim obilježjima.

405    Naime, neovisno o tehničkom objašnjenju koje valja dati za činjenično utvrđenje Komisije u uvodnoj izjavi 322. pobijane odluke, nesporno je između stranaka da društvo Apple nije raspolagalo nikakvom tehničkom alternativom tužiteljevim sklopovima čipova LTE glede svojih potreba za uređajima iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju između 2011. i 2015.

406    Osim toga, ni na temelju jednog elementa u pobijanoj odluci ne može se zaključiti, s jedne strane, da se za uređaje iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju između 2011. i 2015. društvo Apple namjeravalo opskrbljivati sklopovima čipova LTE koji nisu poštovali njegove tehničke zahtjeve i, s druge strane, da je to nepostojanje alternative za uređaje iPhone utvrđeno u uvodnoj izjavi 322. pobijane odluke proizlazilo iz razloga koji nisu tehnički.

407    Treće, u uvodnim izjavama 491., 493. i 495. pobijane odluke Komisija je također utvrdila da je sporna bila samo oko polovica potreba društva Apple za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju u 2016. U tu se svrhu, u uvodnoj izjavi 493. pobijane odluke, Komisija oslonila na izjavu društva Apple sadržanu u očitovanjima ovog potonjeg o tužiteljevu odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, navodeći da je ono bilo u mogućnosti opskrbiti se kod društva Intel samo za polovicu svojih količinskih potreba za uređaje iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju u 2016. Elementi sadržani u pobijanoj odluci u tom pogledu također upućuju na tehničke razloge. Naime, u bilješci na dnu stranice br. 586. pobijane odluke, reproducirajući očitovanja društva Apple o tužiteljevu odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, navedeno je da se glede svojih potreba za sklopovima čipova LTE za uređaj iPhone koji je trebalo pustiti u prodaju u 2016. društvo Apple moglo opskrbiti kod društva Intel samo za „dio koji nije zasnovan na CDMA standardu”, što podrazumijeva da se Apple ne bi mogao opskrbiti kod društva Intel za dio navedenih potreba koji je zasnovan na CDMA standardu.

408    Četvrto, prema procjenama sadržanim u pobijanoj odluci uređaji iPhone predstavljali su oko 90 % prodaje društva Apple glede LTE uređaja tijekom dotičnog razdoblja i, dakle, njegovih potreba za sklopovima čipova LTE, dok su uređaji iPad predstavljali oko 10 % prodaje društva Apple glede LTE uređaja tijekom dotičnog razdoblja i, dakle, tih istih potreba (vidjeti uvodnu izjavu 421. pobijane odluke).

409    Iz toga slijedi da za vrlo velik dio potreba društva Apple za sklopovima čipova LTE za uređaje koje je trebalo pustiti u prodaju tijekom dotičnog razdoblja, to jest za sve uređaje iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju između 2011. i 2015. i za više od polovice uređaja iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju u 2016. društvo Apple nije imalo tehničku alternativu tužiteljevim sklopovima čipova LTE i nije se, dakle, mogao okrenuti konkurentskim dobavljačima.

410    Nesporna činjenica da na relevantnom tržištu nije postojala tehnička alternativa tužiteljevim sklopovima čipova LTE za vrlo velik dio potreba društva Apple tijekom dotičnog razdoblja jest relevantna činjenična okolnost koja se mora uzeti u obzir prilikom analize mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu učinke istiskivanja, jer je navedenu mogućnost Komisija utvrdila s obzirom na sve potrebe društva Apple za sklopovima čipova LTE, a osobito na smanjenje poticaja društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima za sve svoje potrebe.

411    Peto, uzimajući u obzir prethodno navedeno mora se utvrditi da je Komisija došla do zaključka prema kojem su dotična plaćanja mogla ograničiti tržišno natjecanje jer su smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima kako bi se opskrbilo sklopovima čipova LTE za svu svoju potražnju za uređaje iPhone i iPad u skladu s analizom u kojoj je propustila na odgovarajući način uzeti u obzir sve relevantne činjenične okolnosti koje okružuju postupanje stavljeno na teret.

412    Naime, iako je Komisija utvrdila da društvo Apple nije imalo tehničku alternativu tužiteljevim sklopovima čipova LTE za sve uređaje iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju između 2011. i 2015. i za više od polovice uređaja iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju u 2016., ona nije uspostavila vezu između te relevantne činjenične okolnosti, koja podrazumijeva nepostojanje konkurenata koji mogu opskrbljivati društvo Apple sklopovima čipova LTE za navedene uređaje iPhone, i navodnog smanjenja poticaja društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima kako bi se opskrbilo sklopovima čipova LTE za sve svoje potrebe, dakle, i za uređaje iPhone, iako su ti uređaji predstavljali vrlo velik dio navedenih potreba.

413    Osim toga, Komisija se u odjeljku 11.5. pobijane odluke proturječno oslonila osobito na navedenu okolnost kako bi odbila tužiteljevu analizu kritične marže uz obrazloženje da u spornom udjelu potražnje društva Apple koji je tužitelj istaknuo nije uzeta u obzir činjenica da društvo Apple nije moglo promijeniti dobavljača za sklopove čipova LTE za uređaje iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju u 2012., 2013., 2014. i 2015. i za više od polovice uređaja iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju u 2016. (uvodna izjava 491. i uvodna izjava 495. točka 2. pobijane odluke).

414    U tim okolnostima, budući da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da se društvo Apple nije moglo okrenuti niti jednom drugom dobavljaču radi ispunjavanja svojih tehničkih zahtjeva za vrlo velik dio svoje potražnje za sklopovima čipova LTE (koji odgovara uređajima iPhone, osim za manje od polovice uređaja iPhone koje je trebalo pustiti u prodaju u 2016.), ona nije mogla valjano zaključiti da su dotična plaćanja smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima za sve svoje potrebe koje obuhvaćaju uređaje iPhone i iPad koje je trebalo pustiti u prodaju tijekom dotičnog razdoblja, i da su ta plaćanja mogla tako ograničiti tržišno natjecanje na cijelom relevantnom tržištu sklopova čipova LTE. Naime, okolnost – koja nije na odgovarajući način uzeta u obzir u pobijanoj odluci – da se sklopovima čipova LTE društvo Apple opskrbljivalo kod tužitelja, a ne kod tužiteljevih konkurenata, s obzirom na nepostojanje alternativa koje odgovaraju njegovim vlastitim tehničkim zahtjevima mogla bi proizlaziti iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga, a ne protutržišnog učinka istiskivanja koji je posljedica dotičnih plaćanja.

415    Doduše, članak 102. UFEU‑a zabranjuje postupanja poduzetnika u vladajućem položaju čiji je cilj jačanje tog položaja i zlouporabu istoga, osobito u slučaju kada se njima nastoji dokazane moguće konkurente lišiti stvarnog pristupa tržištu (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 151.). U ovom slučaju, uzimajući u obzir teoriju štete koja je iznesena u pobijanoj odluci i počiva na smanjenju poticaja društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima za sve svoje potrebe za sklopovima čipova LTE tijekom dotičnog razdoblja, Komisija nije mogla propustiti uzeti u obzir okolnost da se zbog vlastitih tehničkih zahtjeva društvo Apple nije moglo okrenuti tužiteljevim konkurentima za vrlo velik dio svoje potražnje za sklopovima čipova LTE tijekom navedenog razdoblja.

416    Osim toga, mora se istaknuti da u pobijanoj odluci Komisija nije uopće tvrdila da je tužiteljevo postupanje spriječilo konkurente manje učinkovite nego ovaj potonji da razviju proizvode koji poštuju zahtjeve društva Apple, nego samo da su bili smanjeni poticaji društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima za sve svoje potrebe za sklopovima čipova LTE. U svakom slučaju valja podsjetiti, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 351. ove presude, na to da tržišno natjecanje prema zaslugama može dovesti do nestanka s tržišta ili do marginalizacije konkurenata koji su manje učinkoviti i stoga manje zanimljivi potrošačima, osobito u pogledu cijena, izbora, kvalitete ili inovacije.

417    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da Komisijin zaključak glede mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu učinke istiskivanja zato što su smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima kako bi se ono opskrbilo sklopovima čipova LTE za cijelu svoju potražnju, počiva na analizi koja nije provedena s obzirom na sve relevantne činjenične okolnosti i koja je zbog tog razloga zahvaćena nezakonitošću.

418    Taj zaključak nije doveden u pitanje drugim Komisijinim argumentima.

419    Prvo, na raspravi, u odgovoru na pitanja Općeg suda, Komisija se oslonila na uvodnu izjavu 421. pobijane odluke kako bi tvrdila da je opisala učinak „poluge” na kojem počiva dokazivanje mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke. U biti, Komisija drži da čak i ako opskrba uređajima iPhone od strane tužiteljevih konkurenata ne bi bila tehnički moguća, dotični sporazumi omogućili su tužitelju da stvori „polugu” na tom nespornom dijelu potražnje društva Apple u vezi s uređajima iPhone radi istiskivanja konkurenata sa spornog dijela navedene potražnje u vezi s uređajima iPad i tako spriječi konkurente da se prošire i rastu na tržištu.

420    U tom pogledu, ponajprije valja primijetiti da Komisijin argument nije u skladu s teorijom štete koja je izložena u pobijanoj odluci i odnosi se na mogućnost dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke na cijelom relevantnom tržištu sklopova čipova LTE, zato što je društvo Apple bilo odgovoreno da se opskrbi kod tužiteljevih konkurenata glede svih svojih potreba za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone i iPad. Drugim riječima, pobijana odluka upućuje na učinak istiskivanja koji se općenito i na jednak način odnosi na sklopove čipova LTE za uređaje iPhone i za uređaje iPad, a ne na učinak istiskivanja ograničen samo na opskrbu društva Apple sklopovima čipova LTE za uređaje iPad. Osim toga, s jedne strane, u pobijanoj odluci povreda stavljena tužitelju na teret određena je u odnosu na opću potražnju društva Apple za uređaje iPhone i iPad te, s druge strane, sam pojam učinka „poluge” koji je tužitelj upotrijebio s obzirom na različite uređaje društva Apple nije razvidan u rasuđivanju koje je Komisija iznijela u odjeljku 11.4. pobijane odluke.

421    Potom valja istaknuti da iako je dio odjeljka 11.4.1. pobijane odluke, uvodnom izjavom 421. te odluke želi se odgovoriti, zajedno s uvodnim izjavama 419. i 420. pobijane odluke, na argument koji je tužitelj iznio tijekom upravnog postupka u vezi s mogućnošću svojih konkurenata da društvu Apple ponude istovjetne poticaje. Stoga se ne može smatrati da je u navedenoj uvodnoj izjavi izložena teorija štete na kojoj se zasniva mogućnost dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke. Osim toga, u svakom slučaju i suprotno onome što Komisija predlaže, uvodna izjava 421. pobijane odluke ne sadržava nikakvu konkretnu naznaku o činjenici da je putem nespornog udjela potražnje društva Apple za sklopovima čipova LTE tužitelj ishodio učinak „poluge” na spornom udjelu te potražnje.

422    Naposljetku, podredno valja istaknuti da Komisijin argument koji se temelji na uvodnoj izjavi 421. pobijane odluke počiva na pretpostavci da je pobijanom odlukom dokazana protutržišna mogućnost dotičnih plaćanja u odnosu na uređaje iPad. S jedne strane, kao što je to primijećeno u točki 391. ove presude, u pododjeljcima 11.4.1., 11.4.3. i 11.4.4. pobijane odluke, Komisija je provela općenitu analizu mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke, a da nije provela nikakvu posebnu analizu u odnosu na uređaje iPad. S druge strane, kao što je to primijećeno u točkama 392. do 394. ove presude, Komisija se u odnosu na uređaje iPad, u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke, ograničila na ispitivanje navodnih stvarnih učinaka dotičnih plaćanja u pogledu modela uređaja iPad koji nisu zasnovani na CDMA standardu i koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014. i 2015., što predstavlja analizu obuhvaćenu drugim i trećim prigovorom ispitanim u daljnjem tekstu.

423    Drugo, kao što je to istaknuto u točki 375. ove presude, Komisija se oslonila na elemente spomenute u uvodnoj izjavi 411. pobijane odluke i navedene u točki 383. ove presude kako bi dokazala da je uzela u obzir relevantne okolnosti ovog slučaja.

424    S jedne strane, budući da se Komisija oslanja na uvjete za dodjelu dotičnih plaćanja iz odjeljka 11.3. pobijane odluke, valja podsjetiti na to da se u navedenom odjeljku ona ograničila na zaključak da dotična plaćanja jesu plaćanja za isključivost te da je analiza navodne mogućnosti tih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke sadržana u odjeljku 11.4. te odluke. Usto, mora se primijetiti da u okolnostima ovog predmeta kvalifikacija dotičnih plaćanja kao plaćanja za isključivost nije bila dovoljna za zaključak da su ta plaćanja činila zlouporabu vladajućeg položaja. Naime, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 354. ove presude, uzimajući u obzir prigovore koje je tužitelj podnio tijekom upravnog postupka, Komisija je bila dužna provesti analizu mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke, a osobito mogućnosti istiskivanja konkurenta koji su barem jednako učinkoviti.

425    S druge strane, iako Komisija s pravom naglašava, u biti, da se elementi iz točke 383. ove presude ne bi trebali zanemariti, ostaje činjenica da navedeni elementi, iako su to elementi koji mogu biti relevantni u ocjeni mogućnosti postupanja da proizvede protutržišne učinke, ne dokazuju kao takvi u ovom slučaju protutržišni učinak, a osobito učinak istiskivanja. Isto vrijedi glede opsega tužiteljeva vladajućeg položaja (iz odjeljka 10. pobijane odluke), trajanja i iznosa dotičnih plaćanja (iz pododjeljka 11.4.1. i odjeljka 11.8. pobijane odluke), tržišnog udjela pokrivenog tim plaćanjima (iz pododjeljka 11.4.3. pobijane odluke) i važnosti društva Apple kao klijenta (iz pododjeljka 11.4.4. pobijane odluke). Naime, navođenje spomenutih elemenata ne može dovesti u pitanje činjenicu da u ovom slučaju Komisijino dokazivanje mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke, osobito glede mogućnosti istiskivanja barem jednako učinkovitih konkurenata svojstvene predmetnoj praksi, nije bilo provedeno s aspekta svih relevantnih činjeničnih okolnosti koje okružuju postupanje stavljeno na teret s obzirom na navodno smanjenje poticaja društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima glede svih svojih potreba za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone i iPad.

426    Osim toga, valja istaknuti, kao što to proizlazi iz pobijane odluke i kako je to Komisija izrijekom navela pred Općim sudom, da se u toj istoj odluci ona nije oslonila na ekonomski model, poput testa jednako učinkovitog konkurenta, radi zaključka da su dotična plaćanja mogla proizvesti protutržišne učinke te se u odjeljku 11.5. pobijane odluke ona ograničila na navod da analiza kritične marže koju je tužitelj podnio ne dovodi u pitanje njezine zaključke.

427    Treće, Komisijini argumenti koji se temelje na uvodnim izjavama 426., 464. i 486. pobijane oduke ne mogu se prihvatiti. Naime, uvodne izjave 426. i 464., u vezi s pododjeljkom 11.4.2. pobijane odluke, tiču se samo nekih modela uređaja iPad koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014. i 2015. i ne mogu, dakle, dovesti u pitanje utvrđenja izvedena u točki 409. ove presude u odnosu na uređaje iPhone. Naposljetku i suprotno onome što Komisija predlaže, niti zaključak sadržan u uvodnoj izjavi 486. pobijane odluke ne može dovesti u pitanje navedena utvrđenja.

428    Uzimajući u obzir sva ta razmatranja, valja prihvatiti prvi prigovor iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga.

3.      Drugi i treći prigovor iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga koji se temelje na nedokazivanju da su dotični sporazumi utjecali na odluke društva Apple o opskrbi za uređaje iPad „iz 2014.” i iz „iz 2015.”

429    Drugim i trećim prigovorom iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga nastoji se osporiti dokazivanje iz pododjeljka 11.4.2. pobijane odluke.

430    Tužitelj osporava Komisijine zaključke sadržane u uvodnim izjavama 424. i 451. pobijane odluke ističući da pobijana odluka ne dokazuje, glede prve uvodne izjave, da su dotični sporazumi smanjili poticaje društva Apple da se okrene drugim konkurentskim dobavljačima za „uređaje puštene u prodaju u 2014. i 2015.” ili, glede druge uvodne izjave, da su imali utjecaja na strategiju opskrbe društva Apple za „uređaje koje je trebalo pustiti prodaju u 2014. i 2015.”.

431    S jedne strane, glede uređaja iPad „iz 2014.”, tužitelj tvrdi, prije svega, da pobijana odluka ne sadržava dokaz da je društvo Apple razmatralo upotrebu sklopova čipova društva Intel u uređajima iPad „koji su stvarno pušteni u prodaju u listopadu 2014.”. Potom, Komisija u više navrata upućuje na model uređaja iPad koji je društvo Apple „[povjerljivo]”, nazvan „[povjerljivo]”, ali nije dokazala da su dotični sporazumi utjecali na odluku društva Apple o opskrbi za taj model. Društvo Apple nije nikada ozbiljno razmatralo upotrebu sklopova čipova društva Intel za taj model, nego je uvidjelo da se sklop čipova društva Intel ne može upotrijebiti, što je potvrdilo izvješće koje je tužitelj podnio u prilogu svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Naposljetku, nemogućnost sklopova čipova društva Intel da poštuju tehničke zahtjeve i vremenski raspored društva Apple objašnjava to da nisu bili prihvaćeni za opremanje uređaja iPad „iz 2014.”.

432    Tužitelj dodaje da je netočna Komisija tvrdnja prema kojoj je bio svjestan uređaja za koje je društvo Apple razmatralo opskrbu kod društva Intel. Usto, pobijana odluka ne sadržava nikakvu analizu o odabiru dobavljača za model „[povjerljivo]” i nije dokazala uzročnu vezu između prve izmjene prijelaznog sporazuma i odluke o upotrebi tužiteljeva sklopa čipova za model „[povjerljivo]”.

433    Komisija ističe, prije svega, da se pobijana odluka odnosi na uređaje „koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014.”, a ne na one „koji su stvarno pušteni u prodaju”. Tužitelj je potpuno bio svjestan uređaja za koje je društvo Apple razmatralo opskrbu kod društva Intel. Društvo Apple također je potvrdilo da je nastojalo diversificirati svoju opskrbu. Potom, glede modela „[povjerljivo]”, Komisija naglašava da uvodne izjave 428. do 435. pobijane odluke dokazuju utjecaj dotičnih sporazuma. Usto, pregovori između tužitelja i društva Apple o prvoj izmjeni prijelaznog sporazuma utjecali su na odluku društva Apple o kupnji donesenoj na početku 2013. Prijelazni sporazum je svakako dostatan bio da utječe na društvo Apple koje je razmatralo uvesti društvo Intel za dio uređaja iPad koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014. Usto, tužiteljev navod prema kojem društvo Apple nije nikada ozbiljno razmatralo upotrebu sklopova čipova društva Intel u modelima „[povjerljivo]” nije potkrijepljen. Naposljetku, glede izvješća koje je tužitelj podnio u prilogu svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, Komisija upućuje na odgovor koje je društvo Apple dalo u tom pogledu u svojim očitovanjima na tužiteljev odgovor na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

434    Komisija dodaje da je društvo Apple odlučilo [povjerljivo] i da su na tu odluku utjecali pregovori o prvoj izmjeni prijelaznog sporazuma i gubitak dotičnih plaćanja proizašao iz prijelaznog sporazuma. Dokumenti društva Apple dokazuju da su dotična plaćanja stvarno utjecala na odluku o kupnji sklopova čipova LTE za „uređaje iPad koje je ono predvidjelo pustiti u prodaju u 2014.”.

435    S druge strane, glede uređaja iPad „iz 2015.”, tužitelj ističe da Komisija ne upućuje na modele „uređaja iPad puštene u prodaju” u proljeće ili rujnu i studenom 2015. niti na one čije je „puštanje u prodaju bilo predviđeno za proljeće 2015.”, nego navodi neodređeni model „koji je trebalo pustiti u prodaju u jesen 2015.”. Kako bi se potkrijepila tvrdnja da su sklopovi čipova društva Intel bili ozbiljno razmatrani, pobijana odluka počiva na samo jednoj poruci elektroničke pošte inženjera društva Apple čije je izjave Komisija izvrnula. Spis ne sadržava nikakav dokaz, osobito od zaposlenika društva Apple koji su zapravo donijeli odluke o kupnji sklopova čipova, iz kojeg bi bilo razvidno da je sklop čipova društva Intel bio istinska mogućnost. Usto, elementi spisa dokazuju da sklopovi čipova društva Intel nisu poštovali tehničke zahtjeve i vremenski raspored društva Apple.

436    Tužitelj dodaje da interne dokumente društva Apple Komisija po prvi put tumači u odgovoru na tužbu.

437    Komisija ističe glede stvarnih učinaka dotičnih plaćanja na kupnju sklopova čipova da interne poruke elektroničke pošte društva Apple potvrđuju interes društva Apple da se koristi drugim dobavljačem. Potom, interna poruka elektroničke pošte inženjera društva Apple navedena u uvodnoj izjavi 436. pobijane odluke ne sadržava neizvjesnost glede sklopa čipova društva Intel, što je potvrđeno porukom elektroničke pošte drugog zaposlenika društva Apple. Naposljetku, Komisija upućuje na uvodnu izjavu 437. pobijane odluke koja sadržava izjavu zaposlenika društva Apple kojom je s komercijalnog aspekta kao neodrživa okvalificirana činjenica prelaska na sklop čipova društva Intel uzimajući u obzir dotična plaćanja, te upućuje i na izjavu sadržanu u očitovanjima društva Apple o tužiteljevu odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Dakle, tužiteljevi argumenti koji se odnose na vremenski raspored sklopova čipova društva Intel su irelevantni i u svakom slučaju pogrešni.

438    Komisija dodaje da izvješće koje je tužitelj podnio u prilogu svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku počiva na testovima provedenim na sklopovima čipova upotrijebljenim u uređajima drugih proizvođača i da njezini zaključci nisu, stoga, iznenađujući. Osim toga, tužitelj propušta objasniti zašto je pogrešno Komisijino tumačenje poruke elektroničke pošte zaposlenika društva Apple iz uvodne izjave 437. pobijane odluke i ne dovodi u pitanje izjavu društva Apple istaknutu u odgovoru na tužbu. Usto, tužiteljevim argumentima proturječe njegovi vlastiti dokazi u okviru postupka FTC.

a)      Uvodne napomene

439    Valja podsjetiti, kao što to proizlazi iz točaka 392. do 394. ove presude, na to da se u odjeljku 11.4.2. pobijane odluke nastoji se dokazati da prema Komisijinu stajalištu interni dokumenti i objašnjenja društva Apple potvrđuju da su dotična plaćanja stvarno smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima kako bi se opskrbilo sklopovima čipova LTE posebno glede svojih potreba za nekim njegovim uređajima. Kao što je to Komisija izrijekom potvrdila pred Općim sudom, to se dokazivanje tiče „stvarnih učinaka” dotičnih plaćanja u odnosu na te uređaje.

440    Drugim riječima, u navedenom pododjeljku nastoji se potvrditi mogućnost dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke, tako da se dokažu njihovi stvarni učinci u odnosu na određene uređaje.

441    Konkretno, glede potražnje društva Apple obuhvaćene analizom Komisije sadržanom u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke, valja podsjetiti na to da se taj pododjeljak odnosi samo na navodne stvarne učinke koje su proizvela dotična plaćanja u odnosu na neke verzije modela uređaja iPad koji nisu zasnovani na CDMA standardu i koji su „pušteni u prodaju” ili „koje je trebalo pustiti u prodaju” u 2014. i 2015. S druge strane, navedeni pododjeljak ne odnosi se na druge uređaje iPad „puštene u prodaju” ili „koje je trebalo pustiti u prodaju” tijekom dotičnog razdoblja.

442    Ponajprije valja istaknuti da takvo posebno dokazivanje navodnih stvarnih učinaka dotičnih plaćanja, ograničeno na određene verzije modela uređaja iPad iz 2014. i 2015., ne može otkloniti neuzimanje u obzir svih relevantnih činjeničnih okolnosti u okviru Komisijina općenitog dokazivanja koje je ispitano prilikom ispitivanja prvog prigovora iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga i odnosi se na mogućnost dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke tijekom dotičnog razdoblja u odnosu na sve potrebe društva Apple za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone i za uređaje iPad.

443    Drugim riječima, čak i pod pretpostavkom da drugi i treći prigovor iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga nisu osnovani i da analiza sadržana u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke nije stoga dovedena u pitanje, navedeni pododjeljak, uzimajući u obzir njegov doseg ograničen na neke uređaje iPad iz 2014. i 2015., ne može valjano poduprijeti zaključak prihvaćen u pobijanoj odluci glede protutržišne naravi dotičnih plaćanja tijekom cijelog dotičnog razdoblja u odnosu na sve potrebe društva Apple za sklopovima čipova LTE za uređaje iPhone i za uređaje iPad.

444    Stoga u okolnostima ovog predmeta podredno valja ispitati osnovanost navedenog pododjeljka i, dakle, nije li, kao što to tužitelj osporava, Komisija na odgovarajući način dokazala učinke koje su stvarno proizvela dotična plaćanja na poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima za modele uređaja iPad navedene u tom pododjeljku.

445    U ovom slučaju drugi i treći prigovor iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga sastoje se svaki, u biti, od triju dijelova prigovora od kojih se prvi odnosi na određivanja uređaja ispitanih u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke, drugi na dokaze koje je Komisija uzela u obzir u navedenom pododjeljku i treći na neuzimanje u obzir drugih relevantnih elemenata.

446    U okolnostima ovog predmeta valja ispitati ponajprije prvi dio prigovora, potom treći dio prigovora i naposljetku drugi dio prigovora s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 357. do 359. ove presude.

b)      Prvi dio prigovora koji se odnosi na uređaje navedene u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke

447    U biti, tužitelj ističe prethodno da Komisija nije odredila uređaje obuhvaćene njezinom analizom. Taj se prigovor podudara s prvim prigovorom iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga u okviru kojeg je tužitelj naveo da je Komisijino rasuđivanje neprecizno jer općenito upućuje na „uređaje” i pogrešno spominje „uređaje iPad [povjerljivo]” kao „[povjerljivo]”.

448    U tom pogledu, uvodno valja podsjetiti na to da je pododjeljak 11.4.2 pobijane odluke podijeljen u četiri podpododjeljka: prvi (11.4.2.1.) sadržava analizu internih dokumenata i objašnjenja društva Apple koji su naveli Komisiju na zaključak da su dotična plaćanja stvarno smanjila poticaje društva Apple da se okrene konkurentskim dobavljačima, dok su tri potonja (11.4.2.2., 11.4.2.3. i 11.4.2.4.) ograničena, u biti, na odgovor na tužiteljeve argumente koji ne utječu na navedeni zaključak (vidjeti uvodnu izjavu 423. pobijane odluke i točku 387. ove presude).

449    Što se prije svega tiče podpododjeljka 11.4.2.1. pobijane odluke, on obuhvaća uvodne izjave 424. do 439. te odluke i, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 424., njime se nastoji dokazati da su dotična plaćanja smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima, osobito društvu Intel, čije je sklopove čipova društvo Apple ozbiljno procjenjivalo radi uporabe u „uređajima puštenim u prodaju u 2014. i 2015.”.

450    U tekstu navedenog podpododjeljka Komisija više nije upućivala na takve uređaje, nego na dokaze koji upućuju na „modele uređaja iPad koji nisu zasnovani na CDMA standardu” (uvodna izjava 425. pobijane odluke), na „puštanje u prodaju u 2014. verzija uređaja iPad koje nisu zasnovane na CDMA standardu” (uvodna izjava 426. pobijane odluke), na „mobilne uređaje iz 2014.” (uvodna izjava 427. pobijane odluke), na „[povjerljivo]” i na „[povjerljivo]” (uvodna izjava 428. pobijane odluke), na „neke njegove uređaje iPad u 2014.” i na „sav njegov portfelj uređaja iPad s mobilnom mrežom u 2015.” (uvodna izjava 430. pobijane odluke), na „modele uređaja iPad iz 2014. i 2015.” kao i na „model uređaja iPhone iz 2015.” (uvodna izjava 431. pobijane odluke), na „[povjerljivo] prvotno predviđene za puštanje u prodaju u proljeće 2014.” i „konačno puštene u prodaju u jesen 2013.” (uvodna izjava 433. i bilješka na dnu stranice br. 558. pobijane odluke), na „mobilne uređaje iz 2014. i 2015.” (uvodna izjava 435. pobijane odluke), na „modele uređaja iPad iz jeseni 2015.” (uvodna izjava 436. pobijane odluke), na „puštanje u prodaju uređaja iPad […] u 2015.” (uvodna izjava 437. pobijane odluke), na „potrebe društva Apple za sklopovima čipova koji nisu zasnovani na CDMA standardu” (uvodna izjava 438. pobijane odluke) i na „modele uređaja iz 2015.” kao i na „programiranje prijenosnih uređaja iz jeseni 2015.” (uvodna izjava 439. pobijane odluke). Mora se, dakle, utvrditi da je Komisija promjenjivo kvalificirala uređaje i razdoblja na koje se istaknuti dokazi odnose.

451    Potom, glede podpodjeljaka 11.4.2.2. i 11.4.2.3. pobijane odluke, njima se želi odgovoriti na tužiteljeve argumente kojima se nastoji, s jedne strane, osporiti pouzdanost internih dokumenata i objašnjenja društva Apple i, s druge strane, tvrditi da je društvo Apple zahtijevalo isključivost.

452    No, u okviru prvog od navedenih podpododjeljaka Komisija upućuje kako na „uređaje puštene u prodaju u 2014. i 2015.” (uvodna izjava 442. pobijane odluke) tako i na „uređaje koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014.” (uvodna izjava 445. pobijane odluke) ili čak u jednoj rečenici na „uređaje koje je trebalo pustiti u prodaju u 2015.” i na „uređaje puštene u prodaju u 2015.” (uvodna izjava 446. pobijane odluke).

453    Naposljetku, glede podpodjeljka 11.4.2.4. pobijane odluke, odgovarajući na tužiteljeve argumente prema kojima bi društvo Apple u svakom slučaju odabralo opskrbiti se kod tužitelja uzimajući u obzir nadmoćnost njegovih sklopova čipova (uvodna izjava 423. pobijane odluke), Komisija je zaključila da su dotična plaćanja imala utjecaja na strategiju opskrbe društva Apple za „uređaje koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014. i 2015.” (uvodna izjava 451. pobijane odluke).

454    No, iako u tekstu tog podpododjeljka Komisija upućuje na „uređaje koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014. i 2015.” (uvodna izjava 455. pobijane odluke) i na „uređaje iPad koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014. i 2015.” (uvodna izjava 464. pobijane odluke), ona u više navrata upućuje na „uređaje puštene u prodaju u 2014. i 2015.” (uvodne izjave 456. do 458., 462. i 463. pobijane odluke) kao i na „verziju uređaja iPhone 4 koja nije zasnovana na CDMA standardu i puštena je u prodaju u veljači 2011.” (uvodna izjava 460. pobijane odluke) i na „[povjerljivo]” (uvodna izjava 465. pobijane odluke).

455    Iz prethodno navedenog proizlazi da je u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke Komisija iznijela općenito rasuđivanje koje se tiče i obrađuje zajedno čas „uređaje” čas uređaje iPad koje se promjenjivo određivalo, osobito kao one „iz 2014. i 2015.”, one „puštene u prodaju u 2014. i 2015.” ili one „koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014. i 2015.”, a da nije odredila doseg tih izraza niti objasnila njihov odnos.

456    Konkretno, u uvodnoj izjavi 424. pobijane odluke, iznijevši zaključak izveden iz podpododjeljka 11.4.2.1. te odluke, Komisija je uputila na uređaje „puštene u prodaju” u 2014. i u 2015., dok je u uvodnoj izjavi 451. iste odluke, iznijevši zaključak izveden iz podpododjeljka 11.4.2.4. navedene odluke, Komisija uputila na uređaje „koje je trebalo pustiti u prodaju” u 2014. i 2015. Međutim, u tekstu svakog od navedenih podpododjeljaka Komisija je također uputila na druge uređaje čiji naziv ne odgovara uređajima koji su obuhvaćeni dokazivanjem.

457    Doduše, u odgovoru na tužbu i u odgovoru na mjere upravljanja postupkom Komisija je pojasnila da ne samo da se dokazivanje iz pododjeljka 11.4.2. glede učinaka koje su stvarno proizvela dotična plaćanja nije odnosilo na uređaje iPhone, nego se odnosilo jedino na neke modele uređaja iPad „koji nisu zasnovani na CDMA standardu” i koje „je trebalo pustiti u prodaju” u 2014. i 2015., a ne na uređaje iPad koji su stvarno „pušteni u prodaju” u 2014. i 2015., pri čemu Komisija inače žali zbog bilo kojeg nesporazuma uzrokovanog tom „pogreškom u pisanju”.

458    Međutim, suprotno onome na što Komisija upućuje, pogrešno određivanje uređaja na koje se odnosi dokazivanje stvarnih učinaka dotičnih plaćanja ne može se smatrati pukom „pogreškom u pisanju”. Stoga osobito model [povjerljivo] koji je prepoznat po kratici „[povjerljivo]” spomenutom u uvodnim izjavama 433. i 465. pobijane odluke odgovara s komercijalnog stajališta modelu nazvanom „[povjerljivo]” i taj je model, kao što to sama Komisija naglašava u pobijanoj odluci, bio „pušten u prodaju” u jesen 2013. No, budući da je navedeni model bio „pušten u prodaju” u 2013., on je irelevantan u okviru dokazivanja poput onog u podpododjeljku 11.4.2.1. pobijane odluke, a čija je namjena ispitati stvarne učinke dotičnih plaćanja na modele „puštene u prodaju” u 2014. i 2015.

459    Usto, mora se podsjetiti na to da se nadzor zakonitosti predviđen u članku 263. UFEU‑a odnosi na pobijani akt, a ne na sadržaj pisanih podnesaka koje je tuženik podnio sudu Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 25. srpnja 2018., Orange Polska/Komisija, C‑123/16 P, EU:C:2018:590, t. 85.).

460    Osim toga, u ovom potonjem pogledu, Komisijin argument prema kojem je tužitelj bio svjestan uređaja za koje se društvo Apple namjeravalo opskrbiti kod društva Intel jest irelevantan s obzirom na to da se, kao što to proizlazi iz točke 459. ove presude, nadzor Općeg suda odnosi na sadržaj pobijane odluke. Osim toga, s obzirom na izraze korištene u pobijanoj odluci, tužitelj je morao osporavati Komisijino rasuđivanje kako glede uređaja koji su „pušteni u prodaju” tako i glede onih koje „je trebalo pustiti u prodaju” (točka 430. ove presude).

461    Naposljetku, mora se istaknuti da uslijed nepostojanja ikakva pojašnjenja u tom pogledu sadržanog u pobijanoj odluci, nije na Općem sudu da odredi a posteriori uređaje na koje se odnosi svaki od izraza kojima se Komisija koristila u svakoj uvodnoj izjavi pododjeljka 11.4.2. pobijane odluke.

462    Mora se, dakle, utvrditi da su dokazi na koje je Komisija oslonila u potporu svojim zaključcima u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke nedosljedni kako međusobno tako i u odnosu na zaključke koje se njima želi potkrijepiti u okviru podpododjeljaka 11.4.2.1., 11.4.2.2. i 11.4.2.4. navedene odluke što se, osim toga, odražava na unutarnju dosljednost pododjeljka 11.4.2. te odluke.

463    Iz toga slijedi da ocjena koju je u pododjeljku 11.4.2. pobijane oduke Komisija dala o protutržišnim učincima koje su dotična plaćanja stvarno proizvela, to jest koja su stvarno smanjila poticaje društva Apple da se okrene konkurentskim dobavljačima sklopova čipova LTE za određene uređaje, jest zahvaćena nedosljednošću dokaza na koje se oslonila u potporu svojim zaključcima.

c)      Treći dio prigovora koji se odnosi na neuzimanje u obzir određenih relevantnih dokaza u okviru dokazivanja u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke 

464    Tužitelj ističe, u biti, da društvo Apple nije odabralo sklopove čipova društva Intel uzimajući u obzir njihovu nesposobnost da poštuju tehničke potrebe i vremenski raspored društva Apple za te uređaje, a ne zbog dotičnih plaćanja, o čemu Komisija nije vodila računa.

465    U tom pogledu, iako pobijana odluka već trpi nedosljednost otkrivenu u prvom dijelu prigovora (vidjeti točku 463. ove presude), valja provjeriti je li povrh toga u svojoj analizi Komisija vodila računa o svim relevantnim elementima koje je trebalo uzeti u obzir. U tu svrhu valja nastaviti analizu pretpostavkom, kao što je to Komisija navela u odgovoru na tužbu i na raspravi, da su uređaji obuhvaćeni navedenom analizom verzije modela „[povjerljivo] „koja nije zasnovana na CDMA standardu” (ili „[povjerljivo]”) za 2014. i modelâ „[povjerljivo]” i „[povjerljivo]” za 2015. (u daljnjem tekstu: modeli na koje se analiza navodno odnosi), pri čemu nije potrebno obraditi i pitanje jesu li ti uređaji jasno i nedvosmisleno određeni u pobijanoj odluci.

466    Ponajprije valja primijetiti da pitanje jesu li sklopovi čipova LTE tužiteljevih konkurenata stvarno mogli ispuniti tehničke zahtjeve i vremenski raspored društva Apple za modele na koje se analiza navodno odnosi jest u okolnostima ovog slučaja relevantan element koji treba uzeti u obzir prilikom analize učinaka koje su dotična plaćanja stvarno proizvela na odluke društva Apple o zadovoljenju njegovih potreba za sklopovima čipova LTE za modele na koje se analiza navodno odnosi. Naime, iako, kao što to tužitelj tvrdi, društvo Apple nije raspolagalo tehničkom alternativom ili vremenskim rasporedom u odnosu na tužiteljeve sklopova čipova LTE za modele na koje se analiza navodno odnosi, takva je okolnost nužno imala utjecaja na njegove odluke o opskrbi za te modele i time na moguće učinke koja su dotična plaćanja mogla imati na takve odluke.

467    Dokazi koje je tužitelj istaknuo potiču dvojbe u tom pogledu.

468    Prvo, glede modela na koji se analiza navodno odnosi i koji je trebao „biti pušten u prodaju” u 2014., određen skraćenicom „[povjerljivo]”, kao što to tužitelj naglašava, iz elemenata iznesenih na raspravi proizlazi da je razvoj sklopova čipova društva Intel ([povjerljivo]) koje je društvo Apple razmatralo za moguću uporabu u modelu „[povjerljivo]” bio [povjerljivo].

469    Konkretno, u internoj prezentaciji društva Apple o [povjerljivo], koju je Komisija spomenula na u bilješci dnu stranice br. 612. pobijane odluke povezanoj s uvodnom izjavom 464. te odluke, navedeno je [povjerljivo].

470    Dodatni dokazi od 26. srpnja 2019. potkrepljuju ta utvrđenja. Naime, u internoj poruci elektroničke pošte društva Apple od [povjerljivo] navedeno je, glede upotrebe sklopa čipova [povjerljivo] za uređaj iPad predviđen u [povjerljivo], to jest model „[povjerljivo]”, da [povjerljivo] i da [povjerljivo]. Druga interna poruka elektroničke pošte društva Apple od [povjerljivo] otkriva da je taj sklop čipova bio [povjerljivo] i da, ako [povjerljivo].

471    Osim toga, budući da je društvo Apple predvidjelo pustiti u prodaju u 2014. modele uređaja iPad različite od modela „[povjerljivo]”, mora se primijetiti da u svakom slučaju sadržaj spisa otkriva da sklopovi čipova tužiteljevih konkurenata nisu ispunjavali tehničke zahtjeve i vremenski raspored društva Apple. Stoga, tablica nazvana [povjerljivo] u vezi s 2014., koja je bila priložena internoj poruci elektroničke pošte društva Apple od [povjerljivo], pokazuje da sklopovi čipova tužiteljevih konkurenata, a osobito oni od društva Intel, nisu potpuno zadovoljavali tehničke potrebe ili vremenski raspored društva Apple, kao što to proizlazi iz [povjerljivo].

472    Konkretno, kao što je to, osim toga potvrdila Komisija u odgovoru na mjere upravljanja postupkom, sklop čipova društva Intel koji je bio predviđen za model „[povjerljivo]” [povjerljivo] ispunjavao je „djelomično potrebu odnosno potrebe društva Apple”, pri čemu je nedostajuće obilježje bilo povezano s nepostojanjem tehnologije [povjerljivo]. U tom je pogledu dovoljno istaknuti da je u internoj poruci elektroničke pošte društva Apple od [povjerljivo], čiji je predmet bio [povjerljivo], navedeno, u biti, da [povjerljivo], da, međutim, [povjerljivo] i da, u tom novom kontekstu, [povjerljivo]. S tog je aspekta u internoj poruci elektroničke pošte društva Apple od [povjerljivo] naveden [povjerljivo]. Osim toga, važnost navedene tehnologije za druge uređaje iPad koje je društvo Apple predvidjelo pustiti u prodaju u 2014. ne može se opovrgnuti Komisijinim argumentima koji se temelje na izjavama zaposlenika društva Apple koje se odnose na model „[povjerljivo]” ili su svojstvene prevladavajućoj situaciji, kada navedena tehnologija nije dobila na važnosti jer su takvi argumenti irelevantni.

473    Drugo, glede modela na koje se analiza navodno odnosi i koji je trebalo „pustiti u prodaju” u 2015., kao što to tužitelj naglašava, iz sadržaja spisa proizlazi da sklopovi čipova tužiteljevih konkurenata, a osobito sklopovi čipova društva Intel, koje je društvo Apple razmatralo za moguću uporabu u uređajima iPad koje je predvidio pustiti u prodaju u 2015. nisu ispunjavali tehničke zahtjeve i vremenski raspored društva Apple.

474    S jedne strane, tužitelj je istaknuo tablicu naslovljenu [povjerljivo] u vezi s 2015. koja je bila priložena internoj poruci elektroničke pošte društva Apple od [povjerljivo]. Ta tablica pokazuje da sklopovi čipova društva Intel nisu u potpunosti odgovarali tehničkim potrebama i vremenskom rasporedu društva Apple, kao što to proizlazi iz [povjerljivo].

475    S druge strane, valja istaknuti da su u razmjeni internih poruka elektroničke pošte društva Apple od 18. veljače 2014. koja je uslijedila nakon interne poruke elektroničke pošte društva Apple spomenute u uvodnoj izjavi 436. i čiji je sadržaj otkriven u okviru dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019., dva inženjera društva Apple navela da sklop čipova društva Intel predviđen za uređaj iPad koji je trebalo pustiti u prodaju u jesen 2015. nije „uistinu” bio izjednačen po funkcijama s tužiteljevim sklopom čipova. No, valja primijetiti da su ta dva inženjera pojasnila da ta razlika proizlazi, glede sklopa čipova društva Intel, iz nepostojanja tehnologije [povjerljivo], što je tehnologija za koju se smatralo da je [povjerljivo].

476    Iz prethodno navedenog proizlazi da se na temelju više činjeničnih elemenata koji su bili Komisiji na raspolaganju i potvrđeni su, osim toga, elementima iznesenim na raspravi, pojavljuju dvojbe glede sposobnosti sklopova čipova društva Intela ili čak drugih tužiteljevih konkurenata da odgovaraju tehničkim potrebama i vremenskom rasporedu društva Apple za modele na koje se analiza navodno odnosi kao, i po potrebi, za druge modele uređaja iPad koje je društvo Apple predvidjelo pustiti u prodaju tijekom istog razdoblja.

477    No, Komisija nije mogla valjano zaključiti da su dotična plaćanja stvarno smanjila poticaje društva Apple da se okrene konkurentskim dobavljačima sklopova čipova LTE, a da u obzir ne uzme činjenicu da za potrebe društva Apple za modele na koje se analiza navodno odnosi nije postojala tehnička alternativa ili vremenski raspored u odnosu na tužiteljeve sklopove čipova.

478    Doduše, u uvodnoj izjavi 464. pobijane odluke Komisija je tvrdila da je društvo Apple predvidjelo upotrijebiti sklopove čipova društva Intel za „uređaje iPad koje je trebalo pustiti u prodaju u 2014. i 2015. uzimajući u obzir sve parametre, i to ne samo tehničku nadmoćnost, te uključujući posebne zahtjeve za te modele” te je tako smatralo da društvo Intel nije manje privlačno od tužitelja, barem za navedene modele. Međutim, doseg te Komisijine tvrdnje ne proizlazi jasno iz njezina teksta, osobito glede navedene „tehničke nadmoćnosti”.

479    Usto, čak i pod pretpostavkom da se navedena tvrdnja mora shvatiti na način da su prema Komisijinu stajalištu sklopovi čipova LTE društva Intel bili održiva alternativa za modele na koje se analiza navodno odnosi, također i na tehničkoj razini ili glede vremenskog rasporeda, mora se primijetiti da je u potporu navedenoj ocjeni, u bilješci na dnu stranice br. 612. pobijane odluke u vezi s uvodnom izjavom 464. te odluke, Komisija samo uputila primjera radi na tri interna dokumenta društva Apple na temelju kojih se ne može, međutim, zaključiti da su sklopovi čipova društva Intel ispunjavali tehničke zahtjeve ili vremenski raspored društva Apple za modele na koje se analiza navodno odnosi. Naime, prvi dokument na koji Komisija upućuje navodeći samo njegovu naslovnu stranicu jest prezentacija društva Apple [povjerljivo] u kojoj se prije upućuje na [povjerljivo] sklopova čipova društva Intel (vidjeti u tom pogledu također točku 469. ove presude), drugi je dokument interna poruka elektroničke pošte društva Apple iz listopada 2012. koja je obuhvaćena uvodnom izjavom 433. pobijane odluke i u kojoj se, doduše, navodi da bi društvo Intel bilo „dobar plan” za model „[povjerljivo]”, ali ne sadržava nikakvu naznaku glede izvedivosti takvog „plana” u pogledu vremenskog rasporeda i treći je dokument interna poruka elektroničke pošte društva Apple iz lipnja 2012. koja je također obuhvaćena uvodnom izjavom 428. pobijane odluke i upućuje na prijedlog društva Intel koji nije bio zadovoljavajuć u pogledu cijene. Stoga, ne samo da Komisijina tvrdnja prema kojoj društvo Intel nije bilo manje privlačno od tužitelja za modele na koje se analiza navodno odnosi nije potkrijepljena tim trima dokumentima, nego se na temelju nje ne može zaključiti da se s obzirom na svoje tehničke zahtjeve i vremenski raspored društvo Apple moglo stvarno opskrbiti kod tužiteljevih konkurenata za modele na koje se analiza navodno odnosi.

480    Mora se, dakle, utvrditi da u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke Komisija nije uistinu ispitala postojanje konkurentskih dobavljača sklopova čipova LTE kod kojih bi se, s obzirom na svoje tehničke zahtjeve, također i glede vremenskog rasporeda, društvo Apple moglo opskrbiti za modele na koje se analiza navodno odnosi.

481    Iz toga slijedi da ocjena koju je u pododjeljku 11.4.2. pobijane oduke Komisija dala o protutržišnim učincima koje su dotična plaćanja stvarno proizvela, to jest koja su smanjila poticaje društva Apple da se okrene konkurentskim dobavljačima sklopova čipova LTE za modele na koje se analiza navodno odnosi, nije dana s obzirom na sve relevantne elemente koje je trebalo uzeti u obzir.

d)      Drugi dio prigovora koji se odnosi na dokaze uzete u obzir u okviru dokazivanja u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke

482    Tužitelj ističe, u biti, da Komisija nije podnijela dokaz da su za uređaje obuhvaćene njezinom analizom dotična plaćanja smanjila poticaje društva Apple da se opskrbi kod njegovih konkurenata.

483    U tom pogledu, iako je pobijana odluka već nedosljedna kako je to istaknuto u pogledu prvog dijela prigovora (vidjeti točku 463. ove presude) te iako u njoj nisu uzeti u obzir svi relevantni elementi kako je istaknuto u pogledu trećeg dijela prigovora (vidjeti točku 481. ove presude), valja dodatno ispitati mogu li dokazi na koje se Komisija pozvala potkrijepiti zaključke koji su izvedeni iz njih u odnosu na modele na koje se analiza navodno odnosi.

484    Uvodno, s jedne strane, valja istaknuti da, osim modela „[povjerljivo]”, niti jedan od modela na koje se analiza navodno odnosi nije izričito spomenut u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke. Naime, iz navedenog pododjeljka proizlazi da Komisija nije provela posebno dokazivanje za svaki model na koji se analiza odnosi, nego je provela općenito dokazivanje kako bi obuhvatila sve uređaje iPad „puštene u prodaju” ili „koje je trebalo pustiti u prodaju” u 2014. i 2015., ispitujući ponekad čak dvije godine zajedno.

485    S druge strane, mora se primijetiti da se u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke Komisija oslonila, u bitnome, na dokaze koji potječu od društva Apple, pri čemu podpododjeljak 11.4.2.1. te odluke počiva isključivo na odgovoru društva Apple na pitanje [povjerljivo] iz zahtjeva za pružanje informacija [povjerljivo] i na internim dokumentima društva Apple dostavljenim u prilogu navedenom odgovoru.

486    Kao prvo, što se tiče modela na koji se analiza odnosi i koji je trebao „biti pušten u prodaju” u 2014., to jest, prema stajalištu Komisije, modela određenog skraćenicom „[povjerljivo]” (ili „[povjerljivo]”), kao što to proizlazi iz pobijane odluke i kako je to Komisija objasnila u svojem odgovoru na tužbu, dokazivanje navodnih učinaka dotičnih plaćanja na odluku društva Apple o kupnji sklopova čipova LTE sadržana je u uvodnim izjavama 428. do 435. pobijane odluke.

487    Prvo, u tom pogledu valja istaknuti da je u uvodnim izjavama 425. do 433. pobijane odluke Komisija, u biti, naglasila elemente koji dokazuju, prema njezinu stajalištu, da je prije sklapanja prve izmjene prijelaznog sporazuma društvo Apple predvidjelo okrenuti se tužiteljevim konkurentima za modele na koje analiza navodno odnosi i da je to moglo biti zanimljivo za društvo Apple s ekonomskog aspekta, jer je „dugoročna prilika za uštedu prevagnula nad plaćanjima koja proizlaze iz prijelaznog sporazuma”.

488    Stoga, iako ocjene sadržane u uvodnim izjavama 425. do 433. pobijane odluke otkrivaju, doduše, da je društvo Apple uzelo u obzir postojanje plaćanja koja proizlaze iz prijelaznog sporazuma, u njima nije navedeno da su dotična plaćanja koja proizlaze iz prijelaznog sporazuma stvarno smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima za modele na koje se analiza navodno odnosi, a osobito za model „[povjerljivo]”.

489    Naime, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 434. i 435. pobijane odluke, Komisija je utvrdila da je prva izmjena prijelaznog sporazuma objasnila da je društvo Apple prestalo uzimati u obzir konkurentske dobavljače modele na koje se analiza navodno odnosi i koje je predvidjela pustiti u prodaju u 2014. i 2015.

490    Prema tome, suprotno onome što Komisija tvrdi, iz pobijane odluke ne proizlazi da je prijelazni sporazum sam po sebi stvarno smanjio poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima za modele na koje se analiza navodno odnosi.

491    Drugo, mora se istaknuti da se ocjena koja je sadržana u uvodnoj izjavi 435. pobijane odluke i prema kojoj je „kao posljedica prve izmjene prijelaznog sporazuma društvo Apple ,prestalo […] svako razmatranje tužiteljevih alternativnih dobavljača sklopova čipova za mobilne uređaje iz 2014. i 2015.’”, zasniva isključivo na izjavi sadržanoj u odgovoru društva Apple na pitanje [povjerljivo] iz zahtjeva za pružanje informacija [povjerljivo].

492    Mora se utvrditi da se taj odgovor ne odnosi na model „[povjerljivo]” (ili „[povjerljivo]”), koji je prema navodima Komisije jedini model iz 2014. na koji se analiza navodno odnosi i obuhvaćen je pododjeljkom 11.4.2. pobijane odluke. Naime, glede modela iz 2014. koji nisu zasnovani na CDMA standardu, navedeni se odgovor odnosi samo na modele [povjerljivo]. Usto, izjava društva Apple reproducirana u uvodnoj izjavi 435. pobijane odluke nalazi se u dijelu njegova odgovora u vezi s ovim dvama potonjim modelima. Razvidno je, dakle, da je navedena izjava irelevantna s aspekta dokazivanja u pobijanoj odluci u vezi s modelom „[povjerljivo]”.

493    Treće, valja istaknuti da je u uvodnoj izjavi 465. pobijane odluke, u okviru podpododjeljka 11.4.2.4. navedenog odjeljka, Komisija navela [povjerljivo] i tu se svrhu oslonila na dvije izjave društva Apple izvedene iz točke 52. treće alineje svojih očitovanja o tužiteljevu odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

494    Međutim, kao što to tužitelj s pravom naglašava, u tim izjavama nije navedeno [povjerljivo] zbog dotičnih plaćanja. Konkretno, navedene izjave ne pružaju nikakvu naznaku o razlozima zbog kojih [povjerljivo]. Budući da u pobijanoj odluci Komisija nije podnijela uvjerljive dokaze, nije na Općem sudu da utvrdi razloge koji su doveli do [povjerljivo].

495    Kao drugo, što se tiče modela na koje se analiza navodno odnosi i koje je Apple predvidio pustiti u prodaju u 2015., to jest, prema stajalištu Komisije, modela „[povjerljivo]” i „[povjerljivo], kao što to proizlazi iz pobijane odluke i kako je to Komisija objasnila u svojem odgovoru na tužbu, dokazivanje navodnih učinaka dotičnih plaćanja zasniva se na dokazima istaknutim u uvodnim izjavama 436. i 437. pobijane odluke.

496    Uvodno, budući da izjava društva Apple reproducirana u uvodnoj izjavi 435. pobijane odluke općenito upućuje zajedno na „mobilne uređaje iz 2014. i 2015.”, dovoljno je podsjetiti na to da je ona dana u odnosu na određene modele uređaja iPad iz 2014. različite od „[povjerljivo]” (točka 492. ove presude). Dakle, nije dokazana niti relevantnost navedene izjave u odnosu na modele iz 2015. na koje se analiza navodno odnosi.

497    Prvo, u uvodnoj izjavi 436. pobijane odluke, Komisija se oslonila na interni dokument društva Apple koji sadržava razmjenu internih poruka elektroničke pošte od 18. veljače 2014. u kojoj je navedeno da je inženjer društva Apple predložio upotrebu sklopa čipova društva Intel za model uređaja iPad „iz jeseni 2015.”, s obzirom da je „po funkcijama izjednačen” s tužiteljevim sklopom čipova.

498    S jedne strane, ni u uvodnoj izjavi 436. pobijane odluke ni u navedenoj razmjeni internih poruka elektroničke pošte nije određen model uređaja iPad koji je društvo Apple predvidjelo pustiti u prodaju u 2015. i koji je obuhvaćen tvrdnjom inženjera društva Apple. S druge strane, u okviru dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019., tužitelj je predočio drugu razmjenu internih poruka elektroničke pošte društva Apple od istog dana koja otkriva da je tvrdnju zaposlenika društva Apple reproduciranu u uvodnoj izjavi 436. pobijane odluke u stvarnosti doveo u pitanje voditelj tima inženjera društva Apple. Naime, ovaj potonji je u odgovoru naveo da sklop čipova društva Intel „nije uistinu bio izjednačen po funkcijama” s tužiteljevim sklopom čipova, pri čemu je engleska riječ koja izražava nijekanje, to jest „not”, napisana, osim toga, velikim slovima u toj internoj poruci elektroničke pošte. Usto, ovu potonju ocjenu potvrdio je drugi zaposlenik društva Apple u toj istoj razmjeni poruka elektroničke pošte.

499    Dakle, ti elementi moraju dovesti u pitanje osnovanost ocjene sadržane u uvodnoj izjava 436. pobijane odluke jer počiva na samo jednoj internoj poruci elektroničke pošte kojoj proturječe druge dvije.

500    Drugo, u uvodnoj izjavi 437. pobijane odluke Komisija upućuje na razmjenu internih poruka elektroničke pošte društva Apple od 20. veljače 2014. kojima se odgovara na internu poruku elektroničke pošte iz uvodne izjave 436. te odluke u kojoj, s jedne strane, zaposlenik društva Apple navodi da je drugi zaposlenik izrazio „određenu zabrinutost u pogledu poslovno uvjetovanih penala u vezi s vremenskim rasporedom” glede puštanja u prodaju uređaja iPad u kojem je integriran sklop čipova drugog dobavljača i, s druge strane, ovaj potonji zaposlenik potvrđuje da je takvo puštanje u prodaju bilo „komercijalno neodrživo”.

501    Međutim, mora se utvrditi da te poruke elektroničke pošte i uvodna izjava 437. pobijane odluke ne upućuju konkretno ni na jedan model uređaja iPad ni na dotična plaćanja i sporazume. Dakle, ni na temelju čega se ne može sa sigurnošću zaključiti da su te interne poruke elektroničke pošte upućivale na gubitak i povrat dotičnih plaćanja.

502    Osim toga, budući da se u svojem odgovoru na tužbu Komisija oslonila na izjavu koju je društvo Apple dalo u okviru svojih očitovanja o tužiteljevu odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku kako bi uspostavila vezu između navedenih internih poruka elektroničke pošte i dotičnih plaćanja, mora se utvrditi da se navedena izjava ne nalazi u uvodnoj izjavi 437. pobijane odluke i, štoviše, ne tiče se internih poruka elektroničke pošte spomenutih u navedenoj uvodnoj izjavi.

503    Treće, štoviše, u uvodnoj izjavi 438. pobijane odluke, Komisija je uputila na ekonomsku analizu tima za nabavu društva Apple od 29. siječnja 2014. koja se odnosi na gospodarski učinak promjene dobavljača u 2015. za potrebe sklopova čipova koji nisu zasnovani na CDMA standardu i koju je društvo Apple podnijelo u svojem odgovoru na pitanje [povjerljivo] iz zahtjeva za pružanje informacija [povjerljivo].

504    U tom je pogledu dovoljno istaknuti, kako to društvo Apple objašnjava u svojem odgovoru na pitanje [povjerljivo] iz zahtjeva za pružanje informacija od [povjerljivo], da navedena ekonomska analiza „nije poslužila kao osnova ni za jednu od odluka uprave društva Apple o kupnji”, tako da se, neovisno čak o razlozima zbog kojih se uprava društva Apple nije oslonila na takvu analizu, a što nije na Općem sudu da utvrdi, na temelju nje ne može izvesti nikakav zaključak o učincima koja su dotična plaćanja stvarno imala na odluke društva Apple o opskrbi sklopovima čipova LTE.

505    Iz toga proizlazi da se u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke, u okviru opće analize koja miješa modele i godine, Komisija oslonila na dokaze koji nisu relevantni, kojima proturječe drugi elementi ili koji ne mogu potkrijepiti njezine zaključke u odnosu na koje se analiza navodno odnosi te koji, slijedom toga, ne omogućuju da se dokaže da su dotična plaćanja stvarno smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima kako bi se opskrbilo sklopovima čipova LTE za navedene modele.

506    Iz svega prethodno navedenog proizlazi, s jedne strane, da pododjeljak 11.4.2. pobijane odluke ne može otkloniti nezakonitost utvrđenu po okončanju ispitivanja prvog prigovora iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga (točke 442. i 443. ove presude) i, s druge strane, da u svakom slučaju u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke Komisija nije iznijela analizu na temelju koje bi se mogao poduprijeti zaključak da su dotična plaćanja stvarno smanjila poticaje društva Apple da se okrene tužiteljevim konkurentima kako bi se opskrbilo sklopovima čipova LTE za modele uređaja iPad koji nisu zasnovani na CDMA standardu i na koje se analiza navodno odnosi, a koje je društvo Apple predvidjelo pustiti u prodaju u 2014. i 2015.

507    Naime, Komisija je stigla do takvog zaključka na kraju rasuđivanja koje je, prvo, zahvaćeno nedosljednošću dokaza istaknutih u potporu njezinim zaključcima (točka 463. ove presude), drugo i štoviše, bilo izneseno bez uzimanja u obzir svih elemenata relevantnih u tu svrhu (točka 481. ove presude) te je, treće i dodatno, izvedeno oslanjanjem na elemente na temelju kojih se njezini zaključci ne mogu poduprijeti (točka 505. ove presude).

508    Prema tome, Komisijin zaključak prema kojem su dotična plaćanja stvarno proizvela protutržišne učinke što potvrđuje njihovu mogućnost da proizvedu takve učinke jest zahvaćen nezakonitošću.

509    Osim toga, zbog tih istih razloga i suprotno onome što Komisija tvrdi, ni rasuđivanjem izvedenim u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke ne može se dokazati, i to podredno, da su dotična plaćanja mogla proizvesti protutržišne učinke u odnosu na modele na koje se analiza navodno odnosi. U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je to slučaj, valja podsjetiti na to da se teorija štete prihvaćena u pobijanoj odluci ne odnosi na protutržišnu mogućnost dotičnih plaćanja ograničenu na potrebe društva Apple samo za modele na koje se analiza navodno odnosi, nego obuhvaća sve potrebe društva Apple tijekom dotičnog razdoblja glede uređaja iPhone i uređaja iPad (vidjeti točke 420., 442. i 443. ove presude).

510    Uzimajući u obzir sve te elemente, valja prihvatiti drugi i treći prigovor iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga.

4.      Zaključak

511    Iz ispitivanja prvog, drugog i trećeg prigovora iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga, pri čemu nije potrebno ispitati ostale prigovore iz tog dijela, proizlazi da je kvalifikacija dotičnih plaćanja kao zlouporabe vladajućeg položaja zahvaćena nezakonitošću jer, s jedne strane, ispitivanje mogućnosti dotičnih plaćanja da proizvedu protutržišne učinke počiva na analizi koja nije provedena s obzirom na sve relevantne činjenične okolnosti i jer, s druge strane, ispitivanje učinaka koje su dotična plaćanja stvarno proizvela počiva na analizi na temelju koje se ne može poduprijeti zaključak koji je Komisija prihvatila.

512    Zbog tih razloga i uzimajući u obzir nezakonitosti utvrđene u okviru ispitivanja trećeg dijela trećeg tužbenog razloga, pri čemu nije potrebno odlučiti o ostalim dijelovima koje je tužitelj istaknuo, valja prihvatiti treći tužbeni razlog te i po toj osnovi poništiti pobijanu odluku.

D.      Opći zaključak

513    Budući da su prvi tužbeni razlog (u pogledu njegova prvog i trećeg dijela) i treći tužbeni razlog (u pogledu njegova trećeg dijela) prihvaćeni, valja poništiti pobijanu odluku, pri čemu nije potrebno odlučiti o ostalim tužbenim razlozima niti i o zahtjevima za mjere upravljanja postupkom ili mjere izvođenja dokaza koje je podnio tužitelj i to u dijelu u kojem ti zahtjevi nadilaze mjere o kojima je odlučio ili koje je odredio Opći sud, niti o dodatnim dokazima različitim od dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019.

IV.    Troškovi

514    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

515    Budući da Komisija nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje vlastitih i tužiteljevih troškova, sukladno zahtjevu tužitelja.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (šesto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se Odluka Komisije C(2018) 240 final od 24. siječnja 2018. koja se odnosi na postupak na temelju članka 102. UFEUa i članka 54. Sporazuma o EGPu (Predmet AT.40220 – Qualcomm (plaćanja za isključivost)).

2.      Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

Marcoulli

Frimodt Nielsen

Schwarcz

Iliopoulos

 

      Norkus

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. lipnja 2022.

Potpisi


Sadržaj


I. Okolnosti spora

A. O tužitelju

B. Upravni postupak

1. Postupak s tužiteljem

2. Drugi poduzetnici i zainteresirane stranke

3. Uvid u spis

C. Pobijana odluka

1. Sporazum između tužitelja i društva Apple

2. Određivanje tržišta

3. Vladajući položaj

4. Zlouporaba vladajućeg položaja

5. Novčana kazna

6. Izreka

II. Postupak i zahtjevi stranaka

A. Glavni postupovni elementi

1. Pisani dio postupka

2. Zahtjev društva Apple za intervenciju

3. Zahtjev za određivanje mjera upravljanja postupkom ili izvođenja dokazâ

4. Dodatni dokazi podneseni nakon zatvaranja pisanog dijela postupka

5. Zahtjevi za neotkrivanje određenih podataka javnosti

6. Raspoređivanje sutkinje izvjestiteljice u šesto vijeće

7. Upućivanje predmeta proširenom sastavu suda

8. Mjere upravljanja postupkom i mjere izvođenja dokaza

9. Usmeni dio postupka

B. Zahtjevi stranaka

III. Pravo

A. Dopuštenost dodatnih dokaza od 26. srpnja 2019.

B. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitim postupovnim pogreškama

1. Uvodne napomene

2. Treći dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi prava obrane, u dijelu u kojem se odnosi na nepostojanje bilješki i informacija o sastancima i telefonskim konferencijama s trećim osobama

a) Sastanak i telefonske konferencije s trećim osobama za koje su informacije priopćene tužitelju prije podnošenja ove tužbe

1) Pregled elemenata konteksta

2) Postojanje postupovne nepravilnosti

3) Povreda prava obrane

b) Telefonska konferencija i sastanak s trećom osobom za koje su informacije bile priopćene tužitelju tijekom ovog postupka u odgovoru na argumente zasnovane na dodatnim dokazima od 26. srpnja 2019.

1) Pregled elemenata konteksta

2) Postojanje postupovne nepravilnosti

3) Povreda prava obrane

c) Sastanak s trećom osobom za koji su informacije bile priopćene tužitelju tijekom ovog postupka u odgovoru na mjere izvođenja dokaza od 12. listopada 2020.

1) Pregled elemenata konteksta

2) Postojanje postupovne nepravilnosti

3) Povreda prava obrane

3. Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi prava obrane, u dijelu u kojem se odnosi na razlike između obavijesti o preliminarnom utvrđenim činjenicama u postupku i pobijane odluke

4. Zaključak

C. Treći tužbeni razlog koji se temelji na očitim pogreškama koje se tiču prava i na očitim pogreškama u ocjeni glede zaključka prema kojem su dotični sporazumi mogli proizvesti potencijalne protutržišne učinke

1. Uvodne napomene

a) Pregled načela iz sudske prakse

b) Pregled strukture pobijane odluke

c) Pregled tužiteljevih prigovora

2. Prvi prigovor iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga koji se temelji na neuzimanju u obzir svih relevantnih okolnosti

3. Drugi i treći prigovor iz trećeg dijela trećeg tužbenog razloga koji se temelje na nedokazivanju da su dotični sporazumi utjecali na odluke društva Apple o opskrbi za uređaje iPad „iz 2014.” i iz „iz 2015.”

a) Uvodne napomene

b) Prvi dio prigovora koji se odnosi na uređaje navedene u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke

c) Treći dio prigovora koji se odnosi na neuzimanje u obzir određenih relevantnih dokaza u okviru dokazivanja u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke

d) Drugi dio prigovora koji se odnosi na dokaze uzete u obzir u okviru dokazivanja u pododjeljku 11.4.2. pobijane odluke

4. Zaključak

D. Opći zaključak

IV. Troškovi


*      Jezik postupka: engleski


1      Povjerljivi podaci su izostavljeni.