Privremena verzija
PRESUDA OPĆEG SUDA (deseto vijeće)
18. studenoga 2020.(*)
„Dizajn Zajednice – Postupak za proglašavanje dizajna ništavim – Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje uređaj za razvođenje tekućina – Razlog ništavosti – Nepoštovanje uvjeta zaštite – Članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002 – Obilježja izgleda proizvoda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom – Članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002”
U predmetu T-574/19,
Tinnus Enterprises LLC, sa sjedištem u Planu, Teksas (Sjedinjene Američke Države), koji zastupaju A. Odle i R. Palijama, odvjetnici, i J. St Ville, barrister,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju J. Ivanauskas i A. Folliard-Monguiral, u svojstvu agenata,
tuženika,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Koopman International BV, sa sjedištem u Amsterdamu (Nizozemska), koji zastupaju G. van den Bergh i B. Brouwer, odvjetnici,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a bio je
Mystic Products Import & Export, SL, sa sjedištem u Badaloni (Španjolska),
povodom tužbe podnesene protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. lipnja 2019. (predmet R 1002/2018-3) koja se odnosi na postupak za proglašavanje dizajna ništavim između društava Mystic Products Import & Export i Koopman International, s jedne strane, i društva Tinnus Enterprises, s druge strane,
OPĆI SUD (deseto vijeće),
u sastavu: A. Kornezov, predsjednik, E. Buttigieg (izvjestitelj) i K. Kowalik-Bańczyk, suci,
tajnik: R. Ūkelytė, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 16. kolovoza 2019.,
uzimajući u obzir EUIPO-ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 19. studenoga 2019.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 11. studenoga 2019.,
uzimajući u obzir novu dodjelu predmeta novom sucu izvjestitelju iz desetog vijeća,
uzimajući u obzir pisana pitanja Općeg suda postavljena strankama i njihove odgovore na njih podnesene tajništvu Općeg suda 4., 9. i 10. lipnja 2020.,
nakon rasprave održane 10. srpnja 2020.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, društvo Tinnus Enterprises LLC, nositelj je dizajna Zajednice prijavljenog Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) 10. ožujka 2015. i registriranog pod brojem 1 431 829-0001 (u daljnjem tekstu: osporavani dizajn) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45. i ispravak SL 2018., L 72, str. 42.).
2 Osporavani dizajn prikazan je na sljedeći način:
3 Tužitelj je u skladu s člankom 36. stavkom 2. Uredbe br. 6/2002 u prijavi za registraciju naveo da je osporavani dizajn namijenjen primjeni na proizvod „uređaj za razvođenje tekućina” iz razreda 23.01 u smislu Sporazuma iz Locarna od 8. listopada 1968. o uspostavi međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn.
4 Društvo Mystic Products Import & Export, SL 7. lipnja 2016. podnijelo je zahtjev za proglašavanje osporavanog dizajna ništavim na temelju članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 1. i člankom 8. stavkom 1. Društvo Mystic Products Import & Export među ostalim je isticalo da su sva obilježja osporavanog dizajna uvjetovana samo njegovom tehničkom funkcijom. Posljedično, s obzirom na članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002, navedeni dizajn ne može uživati zaštitu.
5 Intervenijent, društvo Koopman International BV, 19. travnja 2017. također je podnijelo zahtjev za proglašavanje osporavanog dizajna ništavim na temelju odredbi i argumentacije koje su u bitnome istovjetne onima iz točke 4. ove presude. Intervenijent je tražio da se navedeni dizajn proglasi ništavim ili da barem uživa samo ograničenu zaštitu.
6 EUIPO je 30. kolovoza 2017. obavijestio oba podnositelja zahtjeva za proglašavanje dizajna ništavim da će se njihovi zahtjevi razmatrati u okviru jedinstvenog postupka na osnovi članka 54. Uredbe br. 6/2002.
7 Odjel za poništaje odlukom od 30. travnja 2018. proglasio je osporavani dizajn ništavim.
8 Tužitelj je 31. svibnja 2018., na temelju članaka 55. do 60. Uredbe br. 6/2002, podnio tužbu EUIPO-u kojom je tražio poništenje odluke Odjela za poništaje.
9 Odlukom od 12. lipnja 2019. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) treće žalbeno vijeće EUIPO-a potvrdilo je zaključak Odjela za poništaje u skladu s kojim se osporavani dizajn temeljio na obilježjima proizvoda, odnosno uređaja za razvođenje tekućina, koja su isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom tog proizvoda tako da je navedeni dizajn trebalo proglasiti ništavim na temelju zajedničke primjene članka 25. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002. Posljedično, tužiteljeva je tužba odbijena.
Zahtjevi stranaka
10 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– izmijeni pobijanu odluku na način da se, kao prvo, prihvati tužba, kao drugo, odbiju zahtjevi za proglašavanje osporavanog dizajna ništavim, kao treće, podnositeljima zahtjeva za proglašavanje dizajna ništavim naloži snošenje troškova koje je tužitelj imao u postupku pred žalbenim vijećem i Odjelom za poništaje i, kao četvrto i podredno, predmet vrati Odjelu za poništaje u svrhu njegova ispitivanja s obzirom na članak 4. stavak 1. Uredbe br. 6/2002;
– odluku o troškovima donese u korist tužitelja.
11 EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
12 Tužitelj se poziva na četiri tužbena razloga u prilog svojoj tužbi koji se odnose na to da je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci primijenilo članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002.
13 Članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 propisuje da se dizajnom Zajednice ne štite obilježja izgleda proizvoda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom.
14 U vezi s člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002 njezina uvodna izjava 10. navodi kako slijedi:
„Tehnološke inovacije ne bi trebale biti sputavane priznavanjem zaštite dizajna obilježjima koja su isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom. Podrazumijeva se da to ne znači kako dizajn mora imati estetsku vrijednost. Isto tako, ne smije se sprečavati interoperabilnost proizvoda različitih proizvođača proširenjem zaštite na dizajn mehaničkih spojeva. Posljedično, obilježja dizajna koja su iz tih razloga isključena iz zaštite ne bi trebalo uzimati u obzir kako bi se ocijenilo ispunjavaju li ostala obilježja dizajna uvjete za zaštitu.”
15 Sud je u presudi od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172, t. 31.) među ostalim zaključio da članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 isključuje zaštitu obilježja izgleda proizvoda na temelju prava dizajna Zajednice ako razmatranja različita od potrebe da spomenuti proizvod ispuni svoju tehničku funkciju, osobito ona povezana s vizualnim aspektom, nisu igrala nikakvu ulogu prilikom izbora tih obilježja, i to čak i ako postoje drugi dizajni koji omogućavaju ostvarivanje te iste funkcije.
16 Sud je pojasnio da pri ocijeni toga jesu li obilježja izgleda proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom treba dokazati da je ta funkcija jedini čimbenik koji je odredio ta obilježja, pri čemu postojanje alternativnih dizajna nije odlučujuće u tom pogledu (presuda od 8. ožujka 2018., DOCERAM, C-395/16, EU:C:2018:172, t. 32.).
17 Prema mišljenju Suda, ocjenu pitanja jesu li obilježja izgleda proizvoda obuhvaćena člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002 treba provesti s obzirom na sve relevantne objektivne okolnosti svakog pojedinog slučaja. Takva ocjena mora se osobito provesti uzimajući u obzir predmetni dizajn, objektivne okolnosti koje upućuju na razloge izbora obilježja izgleda predmetnog proizvoda, informacije o njegovu korištenju ili pak postojanje alternativnih dizajna koji omogućavaju ostvarivanje iste tehničke funkcije, pod uvjetom da su te okolnosti, te informacije ili te alternative potkrijepljene pouzdanim dokazima (presuda od 8. ožujka 2018., DOCERAM, C-395/16, EU:C:2018:172, t. 36. i 37.).
18 Tužbene razloge koje je tužitelj istaknuo treba ocijeniti s obzirom na te elemente.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da žalbeno vijeće nije usvojilo strukturiran i sustavan pristup u pobijanoj odluci
19 Tužitelj ističe da je, s obzirom na presudu od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172), žalbeno vijeće u svrhu utvrđivanja toga je li osporavani dizajn valjano registriran trebalo usvojiti sustavan i strukturiran pristup koji se sastoji od toga da se, kao prvo, utvrdi tehnička funkcija proizvoda za koji je odobrena registracija osporavanog dizajna, kao drugo, odrede obilježja izgleda proizvoda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom, kao treće, ispita je li svako od navedenih obilježja zaista uvjetovano tehničkom funkcijom navedenog proizvoda i, kao četvrto, ocijeni osporavani dizajn s obzirom na kriterije novosti i individualnog karaktera propisane člancima 4. do 6. Uredbe br. 6/2002, uz isključenje obilježja izgleda koja su isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom proizvoda.
20 Međutim, prema tužiteljevu mišljenju, analiza žalbenog vijeća iz pobijane odluke nema takvu strukturu. Prema njegovu mišljenju, žalbeno vijeće svoju analizu nije započelo određivanjem tehničke funkcije predmetnog proizvoda. Usto, žalbeno vijeće odredilo je četiri sastavnice predmetnog proizvoda, odnosno navoj, cijevi, balone i spojnice kojima su baloni pričvršćeni na cijevi, umjesto da utvrdi i ispita obilježja izgleda predmetnog proizvoda te je također pogrešno ispitalo tehničku funkciju četiriju navedenih sastavnica proizvoda umjesto da ispita tehničku funkciju samog proizvoda. Tako je prema tužiteljevu mišljenju žalbeno vijeće primijenilo pravni kriterij različit od onog propisanog člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002 i stoga počinilo pogrešku time što je u točki 37. pobijane odluke u bitnome utvrdilo da nijedno od obilježja osporavanog dizajna nije izabrano samo kako bi se poboljšao izgled proizvoda.
21 Usto, tužitelj ističe da žalbeno vijeće zbog svoje nestrukturirane analize nije meritorno ispitalo iskaz dizajnera osporavanog dizajna. Ono također nije pravilno primijenilo drugu, treću i četvrtu fazu analize iz točke 19. ove presude.
22 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljevu argumentaciju.
23 Iz teksta članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002, njezine uvodne izjave 10. i presude od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172) proizlazi da ocjena dizajna Zajednice s obzirom na prethodno navedenu odredbu uključuje sljedeće faze: kao prvo, valja odrediti tehničku funkciju predmetnog proizvoda, kao drugo, analizirati obilježja izgleda navedenog proizvoda u smislu članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 i, kao treće, ispitati s obzirom na sve relevantne objektivne okolnosti jesu li ta obilježja isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom predmetnog proizvoda odnosno, drugim riječima, je li potreba ispunjavanja te tehničke funkcije jedini čimbenik koji je odredio dizajnerov izbor tih obilježja, dok razmatranja drukčije naravi, osobito ona povezana s vizualnim aspektom navedenog proizvoda, nisu imala nikakvu ulogu prilikom izbora tih obilježja (vidjeti u tom smislu presudu od 8. ožujka 2018., DOCERAM, C-395/16, EU:C:2018:172, t. 26. i 31.). S obzirom na uvodnu izjavu 10. Uredbe br. 6/2002, isključivo funkcionalna obilježja predmetnog dizajna ne treba uzeti u obzir u svrhu ocjene toga ispunjavaju li druga obilježja navedenog dizajna uvjete za ostvarivanje zaštite, osobito s obzirom na kriterije „novosti” i „individualnog karaktera” predviđene člankom 4. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002.
24 Iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 i uvodne izjave 10. navedene uredbe proizlazi da, ako je utvrđeno da barem jedno od obilježja izgleda predmetnog proizvoda nije isključivo uvjetovano njegovom tehničkom funkcijom, predmetni dizajn ostaje valjan i štiti to obilježje.
25 Nasuprot tomu, kao što to također proizlazi iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 i uvodne izjave 10. navedene uredbe i kao što to pravilno navodi EUIPO, ako su sva obilježja izgleda predmetnog proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom, predmetni dizajn neće biti valjan, osim ako se ne ustanovi da je raspored navedenih obilježja uvjetovan razmatranjima koja ne proizlaze isključivo iz potrebe ispunjavanja tehničke funkcije predmetnog proizvoda dajući vizualan dojam cjeline koji premašuje puku tehničku funkciju. U tom pogledu valja podsjetiti na to da u okviru sustava predviđenog Uredbom br. 6/2002, izgled čini odlučujući element dizajna (vidjeti presudu od 8. ožujka 2018., DOCERAM, C-395/16, EU:C:2018:172, t. 25. i navedenu sudsku praksu) i, posljedično, određeni raspored obilježja može biti odabran u svrhu koja je različita od potrebe ispunjavanja tehničke funkcije, osobito u ukrasne svrhe te, konkretnije, u svrhu poboljšavanja vizualnog aspekta dizajna.
26 Kao što je to EUIPO pravilno naveo, pod pretpostavkom prethodno navedenog posebnog rasporeda, predmetni dizajn ostaje valjan i zaštitu pruža samo tom posebnom rasporedu, a ne isključivo funkcionalnim obilježjima izgleda proizvoda na koja se odnosi taj raspored.
27 Iz točaka 23. do 26. ove presude proizlazi da je tužiteljeva definicija faza analize propisanih člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002 iz točke 19. ove presude u biti točna. Stoga valja ispitati je li žalbeno vijeće pravilno primijenilo te faze u pobijanoj odluci.
28 Kad je riječ o prvoj fazi analize, žalbeno vijeće je u točki 23. pobijane odluke navelo da najprije treba odrediti tehničku funkciju proizvoda na koji se odnosi osporavani dizajn. Žalbeno vijeće uzelo je u obzir činjenicu da je tužitelj, nositelj navedenog dizajna, opisao taj proizvod u prijavi za registraciju osporavanog dizajna kao „uređaj za razvođenje tekućina” (točka 23. pobijane odluke). Žalbeno je vijeće utvrdilo da je svrha navedenog proizvoda zabaviti djecu lakšom izvedbom borbe vodenim balonima (točka 33. pobijane odluke) te je navelo da je tehnička funkcija tog proizvoda istodobno punjenje određenog broja balona na napuhavanje (točka 34. pobijane odluke). Iz prethodno navedenog slijedi da je prva faza analize iz točke 23. ove presude sadržana u pobijanoj odluci.
29 Kad je riječ o drugoj fazi analize, valja utvrditi da je žalbeno vijeće u točki 34. pobijane odluke jasno odredilo i analiziralo obilježja izgleda predmetnog proizvoda, a to su: kao prvo, navoj s otvorom i određenim brojem rupa, kao drugo, određeni broj cijevi spojenih na navoj, kao treće, određeni broj balona na napuhavanje pričvršćenih na krajevima cijevi i, kao četvrto, određeni broj spojnica kojima su baloni pričvršćeni na cijevi. Iz toga slijedi da je druga faza analize iz točke 23. ove presude također sadržana u pobijanoj odluci.
30 U točkama 33. do 36. pobijane odluke žalbeno je vijeće provelo treću fazu analize ispitujući je li svako od obilježja izgleda proizvoda isključivo uvjetovano njegovom tehničkom funkcijom. Konkretno, žalbeno je vijeće u točki 34. pobijane odluke – kako bi ispitalo funkciju četiriju utvrđenih obilježja – uzelo u obzir sljedeći opis proizvoda koji je tužitelj i nositelj osporavanog dizajna pod naslovom „Bunch O Balloons” naveo na internetu:
„Navoj za crijevo za zalijevanje s 37 prethodno pričvršćenih balona koji se automatski vežu nakon što se napune vodom. […] Baloni koji nisu napuhani pričvršćeni su na 37 štapića. Oko otvora svakog balona nalazi se gumica koja čvrsto drži balon na štapiću. Štapići su spojeni na jedan kraj koji se može priključiti na crijevo za zalijevanje u svrhu punjenja. Taj sustav omogućuje da se svi baloni istodobno napune vodom. Jednom kad se baloni napune, dovoljno je zaustaviti dovod vode i lagano protresti balone kako bi se oslobodili i priključili vašem ,naoružanju’.”
31 Usto, žalbeno vijeće je u točkama 35. i 36. pobijane odluke i u odgovoru na tužiteljeve argumente koji se temelje na iskazu dizajnera osporavanog dizajna utvrdilo da vizualni aspekt uređaja proizlazi iz njegove tehničke funkcije i iako je točno da načelno postoje dizajni koji su alternativni po svojoj veličini, obliku i rasporedu obilježja izgleda predmetnog proizvoda, u ovom slučaju ipak valja voditi računa o činjenici da obilježja i način njihove izrade jamče tehničke učinke koji proizvodu omogućuju da funkcionira bez greške. Usto, žalbeno je vijeće u točki 28. pobijane odluke utvrdilo i odobrilo analizu Odjela za poništaje koja se sastoji od ispitivanja osporavanog dizajna u njegovoj cjelini. Tako iz točaka 28., 35. i 36. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće ispitivalo stvara li raspored pojedinačnih obilježja izgleda predmetnog proizvoda vizualni dojam cjeline iz kojeg se može zaključiti da taj raspored nije isključivo uvjetovan razmatranjima koja se odnose na potrebu da navedeni proizvod ispunjava svoju tehničku funkciju.
32 Žalbeno je vijeće u točkama 37. i 38. pobijane odluke tako u biti zaključilo da su sva obilježja izgleda predmetnog proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom te u točki 39. pobijane odluke da osporavani dizajn posljedično treba proglasiti ništavim.
33 Iz točaka 30. do 32. ove presude proizlazi da je treća faza analize iz točke 23. ove presude sadržana u pobijanoj odluci.
34 Kad je riječ o četvrtoj fazi analize na koju se poziva tužitelj i koja se navodi u točki 19. ove presude, valja utvrditi da, s obzirom na to da je žalbeno vijeće smatralo da su sva obilježja izgleda predmetnog proizvoda uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom te je stoga na osnovi članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s člankom 8. stavkom 1. navedene uredbe proglasilo osporavani dizajn ništavim, nije bilo potrebno da ono ispita novost i individualni karakter prethodno navedenog dizajna.
35 S obzirom na prethodna razmatranja, valja zaključiti da je žalbeno vijeće provelo sve faze koje su nužne za ispitivanje primjene članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002. Pitanje osnovanosti ocjene žalbenog vijeća dio je različite problematike i obradit će se u okviru ispitivanja drugih razloga koje iznosi tužitelj.
36 Kad je riječ o tužiteljevu prigovoru u skladu s kojim žalbeno vijeće nije meritorno ispitalo iskaz dizajnera osporavanog dizajna, valja navesti da je navedeni iskaz iznesen u točki 14. pobijane odluke. Žalbeno vijeće u točki 35. pobijane odluke odgovara na meritum tužiteljeve argumentacije koja se temelji na navedenom iskazu. Konkretnije, u navedenoj točki 35. žalbeno vijeće odgovara na argument u skladu s kojim se osporavani dizajn odnosi na proizvod namijenjen prodaji potrošačima, na argument u skladu s kojim postoji nekoliko drugih načina na koje se može postići isti tehnički rezultat poput onog koji je prikazan osporavanim dizajnom i nekoliko mogućih varijacija navedenog dizajna te na argument u skladu s kojim osporavani dizajn ima „jednostavan, pregledan i elegantan izgled”. Žalbeno vijeće odbija te argumente ističući da oni ne mijenjaju činjenicu da vizualni aspekt uređaja doista proizlazi iz njegove tehničke funkcije i da, u skladu s presudom od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172), puka činjenica da postoji alternativni dizajn ne znači da je izgled proizvoda uvjetovan čimbenicima koji nisu tehnički. Žalbeno vijeće dalje razvija tu analizu u točki 36. pobijane odluke.
37 Iz toga slijedi da tužiteljev prigovor u skladu s kojim žalbeno vijeće nije ispitivalo meritum iskaza dizajnera osporavanog dizajna treba odbiti.
38 Imajući u vidu prethodna razmatranja, prvi tužbeni razlog treba odbiti.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da žalbeno vijeće nije analiziralo obilježja izgleda predmetnog proizvoda i njegovu tehničku funkciju te je primijenilo pogrešan prag primjene članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002
39 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je, kao prvo, analiziralo tehnička obilježja predmetnog proizvoda ili njegove sastavnice umjesto da analizira obilježja njegova izgleda (prvi prigovor) i, kao drugo, da je analiziralo funkcije navedenih tehničkih obilježja ili navedenih sastavnica umjesto da analizira tehničku funkciju proizvoda (drugi prigovor). Prema tužiteljevu mišljenju, iz tih pogrešaka proizlazi da je žalbeno vijeće usvojilo prethodni kriterij koji je različit i manje zahtjevan od onog propisanog člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002, kako ga tumači presuda od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172), koji se sastoji od ispitivanja toga je li svako od obilježja izgleda proizvoda isključivo uvjetovano njegovom tehničkom funkcijom (treći prigovor).
40 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljevu argumentaciju.
Prvi prigovor, koji se temelji na nepostojanju analize žalbenog vijeća o obilježjima izgleda predmetnog proizvoda
41 Uvodno valja primijetiti da Uredba br. 6/2002 ne daje preciznu definiciju „obilježja izgleda proizvoda”. U definiciji dizajna iz članka 3. točke (a) navedene uredbe pojam „obilježja” koristi se općenito i obuhvaća sve moguće aspekte izgleda proizvoda, osobito obilježja crta, obrisa, boja, oblika, teksture i/ili materijala proizvoda. Kao što je to EUIPO pravilno naveo, određivanje tih obilježja treba provesti od slučaja do slučaja i ono ovisi o predmetnom proizvodu (vidjeti analogijom presudu od 24. rujna 2019., Roxtec/EUIPO – Wallmax (Prikaz crnog kvadrata koji sadržava sedam plavih koncentričnih kružnica), T-261/18, EU:T:2019:674, t. 51. i 55.).
42 Tako, utvrđivanje obilježja izgleda proizvoda može se, ovisno o slučaju i osobito s obzirom na stupanj njegove složenosti, provesti običnom vizualnom analizom dizajna ili se, pak, može temeljiti na detaljnom ispitivanju u okviru kojeg se uzimaju u obzir kriteriji relevantni za ocjenu, poput istraživanja i stručnih mišljenja ili podataka u vezi s pravima intelektualnog vlasništva koja su ranije dodijeljena predmetnom proizvodu (vidjeti analogijom presudu od 19. rujna 2012., Reddig/OHIM – Morleys (Držak noža), T-164/11, neobjavljena, EU:T:2012:443, t. 38. i sudsku praksu).
43 Žalbeno je vijeće u pobijanoj odluci svoju analizu započelo navođenjem da je tužitelj u prijavi za registraciju osporavanog dizajna opisao proizvod na koji se navedeni dizajn primjenjuje kao „uređaj za razvođenje tekućina” (točka 23. pobijane odluke).
44 Zatim je žalbeno vijeće u bitnome navelo da vodi računa o prijavi europskog patenta EP 3 005 948 A 2, podnesenoj u tužiteljevo ime 3. listopada 2015., kako bi dobilo preciznije informacije i dokaze koji se odnose na prirodu prethodno navedenog proizvoda i funkcionalna obilježja osporavanog dizajna (točka 25. pobijane odluke).
45 Žalbeno je vijeće tako u točki 34. pobijane odluke utvrdilo da su obilježja izgleda proizvoda, kao prvo, navoj s otvorom i određenim brojem rupa, kao drugo, određeni broj cijevi spojenih s navojem, kao treće, određeni broj balona na napuhavanje pričvršćenih na krajevima cijevi i, kao četvrto, određeni broj spojnica kojima su baloni pričvršćeni na cijevima. Žalbeno je vijeće smatralo da su sva ta obilježja nužna za funkcioniranje tehničkog rješenja koje omogućuje da se istodobno napuni određeni broj balona na napuhavanje.
46 Točno je da u skladu s analizom žalbenog vijeća četiri prethodno navedena obilježja izgleda proizvoda odgovaraju pojedinačnim sastavnicama tog proizvoda. Naime, žalbeno je vijeće u točki 33. pobijane odluke navelo da se proizvod „uređaj za razvođenje tekućina” sastoji od navoja koji se može spojiti s uređajem za dovod vode kao što je to slavina ili crijevo za zalijevanje, da se voda distribuira putem brojnih štapića (cijevi) spojenih s navojem putem otvora te da se njome pune baloni na napuhavanje koje na krajevima štapića (cijevi) drže gumice. Prema stajalištu žalbenog vijeća, jednom kad se baloni dovoljno napune vodom, težina tekućine omogućava im da se odvoje od štapića, a gumice ih zatvaraju čime se voda zadržava unutar njih tako da ih se može koristiti za borbu vodenim balonima.
47 Međutim, okolnost da postoji podudaranje između obilježja izgleda predmetnog proizvoda i njegovih pojedinačnih sastavnica ne znači da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku prilikom utvrđivanja navedenih obilježja. U skladu s razmatranjima sadržanima u točkama 41. i 42. ove presude, valja navesti da, s jedne strane, utvrđivanje tih obilježja ovisi o predmetnom proizvodu. U ovom slučaju, s obzirom na složenost tog proizvoda koji se sastoji od nekoliko pojedinačnih elemenata, logično je da se obilježja njegova izgleda podudaraju s tim pojedinačnim elementima. S druge strane, kad je riječ o metodi, žalbeno je vijeće s obzirom na složenost predmetnog proizvoda pravilno postupilo tako što se nije ograničilo na puku vizualnu analizu tog proizvoda nego je provelo detaljno ispitivanje i kao obilježja njegova izgleda odredilo njegove vidljive sastavnice koje čine taj izgled.
48 Na temelju tih razmatranja valja odbiti tužiteljev prigovor u skladu s kojim žalbeno vijeće nije analiziralo obilježja izgleda predmetnog proizvoda. Taj je zaključak potkrijepljen činjenicom da je tijekom postupka pred EUIPO-om sâm tužitelj priznao da četiri pojedinačna elementa predmetnog proizvoda doista čine obilježja njegova izgleda.
Drugi prigovor, koji se temelji na tome da žalbeno vijeće nije provelo analizu tehničke funkcije predmetnog proizvoda
49 Najprije valja navesti da je žalbeno vijeće doista uzelo u obzir tehničku funkciju predmetnog proizvoda utvrdivši da je njegova svrha zabaviti djecu lakšim izvođenjem borbe vodenim balonima (točka 33. pobijane odluke), a tehnička funkcija istodobno napuniti određeni broj balona na napuhavanje (točka 34. pobijane odluke).
50 Zatim je žalbeno vijeće, nakon što je utvrdilo obilježja izgleda predmetnog proizvoda, zaključilo da su sva ta obilježja isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom navedenog proizvoda i da su zbog toga obuhvaćena područjem primjene članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 (točke 38. i 39. pobijane odluke).
51 Stoga treba odbiti tužiteljev prigovor u skladu s kojim žalbeno vijeće nije analiziralo tehničku funkciju predmetnog proizvoda.
52 Točno je da je žalbeno vijeće, kako bi došlo do zaključka iz točke 50. ove presude, u točkama 33. i 34. pobijane odluke također analiziralo tehničku funkciju svakog od četiriju obilježja izgleda predmetnog proizvoda, odnosno navoj, cijevi, balone i spojnice i doprinos svakog od njih postizanju tehničke funkcije navedenog proizvoda odnosno istodobnog punjenja vodom određenog broja balona na napuhavanje koji se mogu koristiti u borbi vodenim balonima. Primjerice, kao što je to navedeno u točki 30. ove presude, žalbeno vijeće u točki 34. pobijane odluke navodi funkcije tih obilježja onako kako ih tužitelj predstavlja na internetu.
53 Taj pristup žalbenog vijeća nije pogrešan.
54 Naime, kad se predmetni dizajn primjenjuje na složeni proizvod kao što je to proizvod o kojem je riječ u ovom slučaju, čija se obilježja izgleda podudaraju s njegovim pojedinačnim sastavnicama, odgovor na pitanje jesu li navedena obilježja „isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom proizvoda” u smislu članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 prethodno zahtijeva ispitivanje tehničke funkcije svakog od tih obilježja i ispitivanje uzročne veze između tehničke funkcije svakog od tih obilježja i tehničke funkcije predmetnog proizvoda. Ako ne postoji uzročna veza između tehničke funkcije obilježja i tehničke funkcije proizvoda, odnosno ako to obilježje ne pridonosi tehničkoj funkciji proizvoda, ne može se tvrditi da je to obilježje „isključivo uvjetovano” tehničkom funkcijom proizvoda. Nasuprot tomu, ako postoji takva uzročna veza, ona omogućava donošenje zaključka da je obilježje izgleda proizvoda „isključivo uvjetovano” tehničkom funkcijom navedenog proizvoda, pod uvjetom da razmatranja različita od potrebe da navedeni proizvod ispuni svoju tehničku funkciju, osobito ona povezana s vizualnim aspektom, nisu imala nikakvu ulogu prilikom izbora tog obilježja u smislu presude od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172, t. 31.).
55 Kako bi se predočila prethodno navedena razmatranja, valja se pozvati na primjer navoja koji je prikazan na osporavanom dizajnu. Navoj, u skladu s prethodnom analizom, čini jedno od obilježja izgleda složenog proizvoda u ovom slučaju ali i pojedinačan element, drugim riječima, sastavnicu navedenog proizvoda. Funkcija tog navoja jest spajanje predmetnog proizvoda s izvorom vode, primjerice, slavinom. Tako je jasno da čak i ako navoj pojedinačno ima različitu funkciju od one predmetnog proizvoda koji služi istodobnom punjenju nekoliko balona vodom, on ipak pridonosi tehničkoj funkciji tog proizvoda. Ta uzročna veza može dovesti do zaključka da je navedeni navoj „isključivo uvjetovan” tehničkom funkcijom predmetnog proizvoda, pod uvjetom da razmatranja različita od potrebe da navedeni proizvod ispuni svoju tehničku funkciju, osobito ona u vezi s vizualnim aspektom, nisu imala nikakvu ulogu prilikom izbora navoja.
56 Iz toga slijedi da, kao što je to EUIPO pravilno naveo, činjenica da predmetni proizvod sadržava nekoliko obilježja od kojih svako ispunjava drukčiju funkciju ne isključuje primjenu članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002. Ta odredba ne zahtijeva da obilježja izgleda upućuju samo na jedan jedini tehnički rezultat. Obilježja mogu dovesti do nekoliko tehničkih rezultata pod uvjetom da doprinose postizanju tehničkog rezultata kojem je proizvod namijenjen.
57 Kao što to primjećuje EUIPO, nepriznavanje takvog tumačenja članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 dovelo bi do toga da se ta odredba ne primjenjuje na određeni broj isključivo funkcionalnih obilježja samo zato što oni ne ispunjavaju neposredno funkciju predmetnog proizvoda. Jednako tako bi primjena te odredbe bila isključena za dizajne koji uključuju samo dio proizvoda ili njegova elementa s obzirom na to da bi potonji samo rijetko ispunjavali funkciju proizvoda kao takvog. Takva situacija nije u skladu s ciljem prethodne odredbe.
58 S obzirom na prethodna razmatranja, valja odbaciti tužiteljev prigovor koji se odnosi na metodu analize koju je žalbeno vijeće primijenilo kako bi došlo do zaključka da su sva obilježja izgleda predmetnog proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom.
Treći prigovor, koji se odnosi na kriterij primjene članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 koji je žalbeno vijeće koristilo u pobijanoj odluci
59 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je primijenilo kriterij primjene članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 koji nije toliko zahtjevan kao onaj predviđen tom odredbom u skladu s kojim obilježja izgleda proizvoda trebaju biti „isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom”. U prilog svojem prigovoru tužitelj se poziva na sljedeće tvrdnje žalbenog vijeća: tvrdnja iz točke 34. pobijane odluke u skladu s kojom su „sva ta obilježja potrebna za funkcioniranje tehničkog rješenja”; tvrdnja iz točke 35. pobijane odluke u skladu s kojom „vizualni aspekt uređaja doista proizlazi iz njegove tehničke funkcije”; tvrdnja iz točke 36. pobijane odluke u skladu s kojom „u ovom slučaju ipak treba voditi računa i o tome da obilježja i način na koji su zamišljena također jamče tehničke učinke koji omogućuju da proizvod savršeno funkcionira”; tvrdnje iz točke 37. pobijane odluke u skladu s kojima su „sva bitna obilježja osporavanog [dizajna] odabrana kako bi se dobio proizvod koji ispunjava svoju funkciju” te da „nijedno od tih obilježja nije odabrano samo kako bi se poboljšao izgled proizvoda”.
60 Valja utvrditi da se, doduše, prethodno navedeni izrazi koje žalbeno vijeće koristi u pobijanoj odluci nužno ne podudaraju s onima iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002. Međutim, u kontekstu te odluke i s obzirom na njezinu strukturu, terminologija koju kritizira tužitelj, kao takva, ne dokazuje da je žalbeno vijeće taj članak primijenilo na pogrešan način. Naime, žalbeno vijeće pozivajući se na prethodnu odredbu nedvojbeno zaključuje u točki 38. pobijane odluke da sva obilježja izgleda predmetnog proizvoda ispunjavaju samo njegovu tehničku funkciju.
61 Iz toga slijedi da ovaj tužiteljev prigovor treba odbiti i slijedom toga drugi tužbeni razlog u cijelosti.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koju je žalbeno vijeće počinilo prilikom analize drugih dizajna Zajednice čiji je nositelj tužitelj i njegove prijave europskog patenta
62 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da nije dovelo u pitanje analizu Odjela za poništaje u skladu s kojom sama činjenica da je on nositelj nekoliko vizualno različitih dizajna Zajednice koji se primjenjuju na proizvod „uređaj za razvođenje tekućina” omogućava donošenje zaključka da su sva obilježja izgleda predmetnog proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom.
63 Tužitelj također prigovara žalbenom vijeću da je na temelju činjenice da je on podnio prijavu patenta za proizvod istovjetan onomu na koji se primjenjuje osporavani dizajn – koja sadržava detaljan opis obilježja izgleda tog proizvoda – smatralo da su ta obilježja isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom. Prema tužiteljevu mišljenju, ta prijava patenta može biti samo izvor informacija o razlozima koji su odredili izbor obilježja izgleda predmetnog proizvoda i ne može biti prečica kojom će se izbjeći strukturna analiza koja se nameće presudom od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172) i koja je opisana u okviru prvog tužbenog razloga.
64 EUIPO i intervenijent osporavaju osnovanost tužiteljevih prigovora.
65 Valja primijetiti da je u presudi od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172, t. 32.) Sud pojasnio da postojanje alternativnih dizajna nije odlučujuće kad je riječ o pitanju je li tehnička funkcija predmetnog proizvoda jedini čimbenik koji je odredio obilježja njegova izgleda.
66 Jednako tako, valja podsjetiti na to da je Sud u presudi od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172, t. 36. i 37.) utvrdio da postojanje alternativnih dizajna koji omogućuju ostvarenje iste tehničke funkcije čini relevantnu objektivnu okolnost koju treba uzeti u obzir prilikom ocjene pitanja jesu li obilježja izgleda predmetnog proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom (vidjeti točku 17. ove presude).
67 Oba tužiteljeva prigovora valja ocijeniti s obzirom na ta pojašnjenja.
Prigovor koji se odnosi na postojanje drugih dizajna Zajednice čiji je nositelj tužitelj
68 U svrhu ocjene tužiteljeva prigovora koji se odnosi na činjenicu da je on nositelj drugih dizajna koji se primjenjuju na proizvod „uređaj za razvođenje tekućina” potrebno je najprije se osvrnuti na odluku Odjela za poništaje.
69 Odjel za poništaje naveo je da iako se predmetni postupak odnosi na valjanost osporavanog dizajna, s obzirom na presudu od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172), relevantno je uzeti u obzir druge dizajne Zajednice čiji je nositelj tužitelj koji su zajedno s osporavanim dizajnom bili predmet višestruke prijave za registraciju (stranica 8. odluke Odjela za poništaje).
70 Odjel za poništaje naveo je da barem četiri dizajna među onima iz tužiteljeve višestruke prijave pokazuju moguće alternative za postizanje istog tehničkog rješenja, čime se ne ostavlja mnogo prostora za druge alternative. Prema mišljenju Odjela za poništaje, različite konfiguracije prikazanih cijevi i balona samo su različiti načini kojima se može osigurati da se velik broj balona istodobno napuni vodom i da registracijom tih oblika tužitelj svojim konkurentima ostavi vrlo malu mogućnost da postignu isti rezultat (stranica 9. odluke Odjela za poništaje).
71 Tako je Odjel za poništaje, pozivajući se na nužnost uzimanja u obzir relevantnih objektivnih okolnosti u svrhu primjene članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002, smatrao da takva objektivna okolnost u ovom slučaju može biti okolnost da su svi alternativni oblici predstavljeni u ovom predmetu zaštićeni svojom registracijom kao dizajn Zajednice, kao što je to bio slučaj za osporavani dizajn te se stoga ne mogu smatrati raspoloživim alternativama za konkurente (stranica 9. Odluke Odjela za poništaje). Također je važno navesti da se, kao što to proizlazi iz odluke Odjela za poništaje, on nije ograničio na to razmatranje za donošenje zaključka o primjeni članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 nego je uzeo u obzir i druge čimbenike i, među ostalim, tužiteljevu prijavu patenta i prirodu predmetnog proizvoda koji je namijenjen jednokratnoj uporabi (stranice 9. i 10. odluke Odjela za poništaje).
72 Iz toga slijedi da je Odjel za poništaje postojanje drugih dizajna Zajednice čiji je nositelj tužitelj uzeo u obzir kao jedan od čimbenika u svrhu ocjenjivanja toga jesu li obilježja izgleda predmetnog proizvoda u ovom slučaju isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom u smislu članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002.
73 Taj je pristup Odjela za poništaje potvrdilo žalbeno vijeće. Ono je u točki 29. pobijane odluke utvrdilo da je Odjel za poništaje u potpunosti utemeljeno uzeo u obzir druge tužiteljeve dizajne Zajednice s obzirom na to da, na temelju presude od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172), treba uzeti u obzir sve objektivne okolnosti ovog slučaja, a jednu od tih okolnosti čine informacije koje se mogu izvesti iz drugih tužiteljevih registracija koje se odnose na isti proizvod.
74 Kao što je to utvrđeno u točki 81. ove presude, žalbeno je vijeće također uzelo u obzir „relevantne objektivne okolnosti” u smislu presude od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172) kako bi došlo do zaključka da su sva obilježja izgleda predmetnog proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom.
75 Iz prethodno navedenog slijedi da se prvi tužiteljev prigovor temelji na pogrešnom shvaćanju pobijane odluke s obzirom na to da se žalbeno vijeće za donošenje zaključka o primjeni članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 nije temeljilo samo na postojanju drugih tužiteljevih dizajna Zajednice. Na toj osnovi, prvi prigovor valja odbiti.
Prigovor koji se odnosi na tužiteljevu prijavu europskog patenta
76 Iz pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće koristilo tužiteljevu prijavu europskog patenta kao važan izvor informacija kako bi ocijenilo osporavani dizajn s obzirom na članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002.
77 Tako je žalbeno vijeće u biti utvrdilo da se prijava patenta odnosila na proizvod koji je posve istovjetan onomu na koji se primjenjivao osporavani dizajn (vidjeti točke 30. do 32. pobijane odluke).
78 Žalbeno vijeće koristilo je informacije sadržane u prijavi patenta kako bi odredilo sastavnice proizvoda na koji se primjenjuje osporavani dizajn kao i njegovu svrhu odnosno zabavljanje djece lakšom izvedbom borbe vodenim balonima (točka 33. pobijane odluke).
79 Žalbeno vijeće također je koristilo informacije sadržane u prijavi patenta kako bi utvrdilo tehničku funkciju četiriju obilježja izgleda predmetnog proizvoda odnosno navoja, cijevi, balona i spojnica kao i uzročnu vezu između tehničke funkcije tih četiriju obilježja i tehničke funkcije predmetnog proizvoda. Žalbeno vijeće utvrdilo je da su ta obilježja detaljnije opisana u prijavi patenta i da se ta dva instrumenta (osporavani dizajn i prijavljeni patent) odnose na isti proizvod (točka 34. pobijane odluke).
80 Usto, žalbeno je vijeće u točki 35. pobijane odluke navelo da odobrava analizu Odjela za poništaje koja se temeljila na tužiteljevoj prijavi patenta. Konkretno, Odjel za poništaje naveo je da izgled proizvoda na koji se primjenjuje osporavani dizajn nije poboljšan u odnosu na strog primjer izvedbe iz prijave patenta te da je taj primjer gotovo istovjetan osporavanom dizajnu (stranica 11. odluke Odjela za poništaje).
81 Osim toga, valja navesti da se žalbeno vijeće nije temeljilo samo na tužiteljevoj prijavi patenta za donošenje zaključka da su obilježja izgleda predmetnog proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom. On je također uzeo u obzir druge „relevantne objektivne okolnosti” u smislu presude od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172), odnosno osporavani dizajn (točka 35. pobijane odluke), prirodu i uporabu predmetnog proizvoda (točka 33. pobijane odluke), objektivne podatke koji upućuju na razloge koji su odredili odabir obilježja izgleda predmetnog proizvoda odnosno funkciju navedenih obilježja (točka 34. pobijane odluke) i druge tužiteljeve dizajne (točka 29. pobijane odluke).
82 Iz prethodno navedenih razmatranja proizlazi da se žalbeno vijeće nije temeljilo samo na tužiteljevoj prijavi patenta kao što to on ističe (točka 63. ove presude). Iz toga također slijedi da analiza žalbenog vijeća ne čini „prečicu” kojom se zaobilazi analiza koju zahtijeva presuda od 8. ožujka 2018., DOCERAM (C-395/16, EU:C:2018:172).
83 Stoga valja odbiti drugi tužiteljev prigovor i, posljedično, treći tužbeni razlog u cijelosti.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava koje je počinilo žalbeno vijeće
84 Tužitelj ističe da, s jedne strane, četiri obilježja izgleda predmetnog proizvoda, koja je odredilo žalbeno vijeće, nisu isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom navedenog proizvoda i da, s druge strane, ta četiri obilježja ne čine sva obilježja izgleda predmetnog proizvoda. Iz toga slijedi da osporavani dizajn nije trebalo poništiti na osnovi članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 bez provedbe analize na temelju članaka 4. do 6. navedene uredbe.
85 Tužitelj, pozivajući se na točku 35. pobijane odluke, kao obilježja izgleda predmetnog proizvoda koja nisu isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom izdvaja sljedeća obilježja: „jednostavan i pregledan izgled” osporavanog dizajna koji je istovjetan ili sličan „cvijetu sa stabljikom” zahvaljujući izboru duljine štapića u odnosu na duljinu balona i „razmjere navedenog dizajna u cjelini [čija je] duljina otprilike 18 puta veća od širine, čime se navedenom dizajnu daje uredan i elegantan izgled, privlačan korisnicima”. Prema tužiteljevu mišljenju, nijedno od tih obilježja nije isključivo uvjetovano tehničkom funkcijom proizvoda.
86 U prilog svojoj argumentaciji tužitelj se poziva na iskaz dizajnera osporavanog dizajna dân tijekom postupka pred žalbenim vijećem.
87 U prethodno navedenom iskazu dizajner osporavanog dizajna objasnio je da postoje drugi načini za postizanje iste tehničke funkcije osim onog koji pokazuje osporavani dizajn. Primjerice, „cijevi bi mogle biti povezane u ravnini uzduž crijeva za zalijevanje ili bi mogle biti raspoređene spiralno oko crijeva ili kružno oko središnje točke” (točka 6. iskaza).
88 U istom smislu, prema dizajnerovu mišljenju, različiti elementi osporavanog dizajna mogli bi se razlikovati, kao što je to oblik navoja, broj, razmak i duljina cijevi kao i kombinacija nekoliko cijevi različite duljine (točka 7. iskaza).
89 Dizajner je potvrdio da osporavani dizajn ima veću estetsku vrijednost od bilo kojeg dizajna koji ispunjava tehničku funkciju u skladu s alternativnim načinima navedenima u točki 6. njegova iskaza s obzirom na to da je on duguljastog oblika s duljinom koja je otprilike četiri puta veća od širine. Osporavani dizajn stoga ima jednostavan, uredan i elegantan izgled (točka 8. iskaza). Dizajner je tvrdio da je odabir rasporeda elemenata navedenih u točki 7. njegova iskaza uvjetovan činjenicom da je on jedan od mogućih rasporeda koji osporavanom dizajnu omogućuju duguljast oblik koji mu daje jednostavan, uredan i elegantan izgled (točka 9. iskaza).
90 Dizajner se također pozvao na komercijalni uspjeh predmetnog proizvoda (pod komercijalnim nazivom „Bunch O Balloons”) i nagrade koje je dobio, koje su se temeljile na kriteriju privlačnosti dizajna proizvoda za potrošače (točke 10. i 11. iskaza).
91 Tužitelj također navodi argumente kojima ističe individualni karakter osporavanog dizajna i u ovom slučaju osporava primjenu članka 8. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.
92 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.
93 Kao prvo, valja primijetiti da tužitelj ne navodi nijedan argument kako bi potkrijepio svoju tvrdnju u skladu s kojom četiri obilježja izgleda predmetnog proizvoda, koja žalbeno vijeće navodi u točki 34. pobijane odluke, odnosno navoj s otvorom i određenim brojem rupa, određeni broj cijevi spojenih na navoj, određeni broj balona na napuhavanje pričvršćenih na krajevima cijevi i određeni broj spojnica kojima su baloni pričvršćeni na cijevima, nisu isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom navedenog proizvoda. Stoga tu tvrdnju treba odbiti.
94 Kao drugo, valja navesti da tužitelj u svojoj argumentaciji u bitnome navodi raspored obilježja izgleda predmetnog proizvoda i opći dojam osporavanog dizajna koji je „jednostavan i pregledan”, sličan „cvijetu sa stabljikom”. Dizajner osporavanog dizajna u svojem se iskazu također poziva na poseban raspored obilježja izgleda koji je uvjetovan estetskim čimbenicima kao i općim dojmom navedenog dizajna.
95 U tom pogledu, važno je podsjetiti na to da, kako bi se utvrdilo jesu li predmetna obilježja izgleda proizvoda obuhvaćena člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002, valja uzeti u obzir sve relevantne objektivne okolnosti svakog slučaja te se takva ocjena mora osobito provesti uzimajući u obzir predmetni dizajn, objektivne okolnosti koje upućuju na razloge izbora obilježja izgleda predmetnog proizvoda, informacije o njegovu korištenju ili pak postojanje alternativnih dizajna koji omogućavaju ostvarivanje iste tehničke funkcije, pod uvjetom da su te okolnosti, te informacije ili te alternative potkrijepljene pouzdanim dokazima (presuda od 8. ožujka 2018., DOCERAM, C-395/16, EU:C:2018:172, t. 36. i 37.).
96 U ovom slučaju valja utvrditi da je žalbeno vijeće, potvrdom odluke Odjela za poništaje, u svrhu ocjene osporavanog dizajna s obzirom na članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 uzelo u obzir objektivne okolnosti, potkrijepljene pouzdanim dokazima, na koje se pozivaju oba podnositelja zahtjeva za proglašavanje dizajna ništavim. Žalbeno je vijeće među ostalim uzelo u obzir tužiteljevu prijavu patenta i utvrdilo da se taj zahtjev odnosi upravo na isti proizvod kao i osporavani dizajn (točka 32. pobijane odluke). Naime, ta je prijava patenta pomogla žalbenom vijeću da analizira proizvod na koji se primjenjivao osporavani dizajn i da utvrdi da četiri pojedinačne sastavnice proizvoda koje pridonose njegovoj tehničkoj funkciji odgovaraju obilježjima njegova izgleda (točke 33. i 34. pobijane odluke). Tako je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da se osporavani dizajn ne razlikuje od ranije podnesenog patenta (točka 34. pobijane odluke) te da sve pojedinačne sastavnice izgleda predmetnog proizvoda ispunjavaju tehničku funkciju (točka 35. pobijane odluke).
97 Žalbeno vijeće također je potvrdilo zaključak Odjela za poništaje koji proizlazi iz ispitivanja cjelokupnog osporavanog dizajna u skladu s kojim nije dokazano da su se u postupku izrade osporavanog dizajna uzeli u obzir čimbenici povezani s vizualnim aspektom (točka 28. pobijane odluke). Žalbeno je vijeće tako potvrdilo ocjenu Odjela za poništaje u skladu s kojom on nije uočio nikakvo poboljšanje u izgledu proizvoda zaštićenog osporavanim dizajnom u odnosu na strogu izvedbu prikazanu u prijavi patenta.
98 Tužiteljeva argumentacija ne dovodi u pitanje prethodnu ocjenu žalbenog vijeća. Naime, tužiteljeva tvrdnja koja se odnosi na prikaz osporavanog dizajna koji je „jednostavan i pregledan” i njegova sličnost s „cvijetom i njegovom stabljikom” (vidjeti točku 85. ove presude) osporena je primjerice – i kao što to proizlazi iz upravnog spisa pred EUIPO-om – izjavom autora članka „Bunch O Balloons will revolutionize water fights” (Bunch O Balloons napravit će revoluciju u borbama vodenim balonima) koji je opisao izgled predmetnog proizvoda kao „ispuhane bobice grožđa”. Vizualni dojam tužiteljeva proizvoda tako se čini arbitrarnim ili u najmanju ruku nedovoljno određenim i nije potkrijepljen objektivnim podacima.
99 Stoga valja odobriti zaključak žalbenog vijeća iz točke 35. pobijane odluke u skladu s kojim tužiteljeva tvrdnja iz točke 85. ove presude ništa ne mijenja u pogledu činjenice da je vizualni aspekt proizvoda isključivo uvjetovan njegovom tehničkom funkcijom.
100 Kao treće, kad je riječ o iskazu dizajnera osporavanog dizajna na koji se poziva tužitelj, najprije valja navesti da taj iskaz ima ograničenu dokaznu vrijednost jer čini osobno i subjektivno mišljenje navedenog dizajnera u kojem taj dizajner, kao tužiteljev predsjednik i vlasnik, ima osobni interes za proglašenje valjanosti osporavanog dizajna. Iz toga slijedi da taj iskaz, s obzirom na to da se u njemu navodi „jednostavan, uredan i elegantan izgled” osporavanog dizajna te da on nije potkrijepljen nijednim drugim dokazom iz pouzdanih i objektivnih izvora, ne uvjerava Opći sud da se prilikom stvaranja osporavanog dizajna uzelo u obzir estetske čimbenike.
101 Zatim, valja navesti da dizajner u biti navodi da je moguće izraditi dizajne koji su alternativni u pogledu svoje veličine, oblika i razmjera svojih obilježja a koji ispunjavaju istu tehničku funkciju poput predmetnog proizvoda. U tom pogledu i s obzirom na stajalište žalbenog vijeća (vidjeti točke 35. i 36. pobijane odluke), valja podsjetiti na to da prema mišljenju Suda postojanje alternativnih dizajna nije odlučujuće kad je riječ o pitanju je li tehnička funkcija predmetnog proizvoda jedini čimbenik koji je odredio obilježja njegova izgleda (presuda od 8. ožujka 2018., DOCERAM, C-395/16, EU:C:2018:172, t. 32.). U ovom slučaju, uzimajući u obzir objektivne elemente koje je žalbeno vijeće uzelo u obzir za donošenje zaključka o primjeni članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002, Opći sud smatra da tvrdnje dizajnera osporavanog dizajna nisu dovoljne da bi se doveo u pitanje taj zaključak žalbenog vijeća.
102 Usto, također valja odbiti tvrdnje dizajnera osporavanog dizajna koje se odnose na komercijalni uspjeh proizvoda na koji se primjenjuje kao i na nagrade koje je dobio. Komercijalni uspjeh prethodno navedenog proizvoda ne znači da su se prilikom stvaranja osporavanog dizajna uzela u obzir razmatranja koja nisu vezana samo uz potrebu ispunjavanja njegove tehničke funkcije. Kad je riječ o argumentu koji se odnosi na dobivene nagrade, iz spisa proizlazi da se kriteriji na temelju kojih su se te nagrade dodijelile nisu odnosili samo na dizajn predmetnih proizvoda te se iz njega ne može zaključiti da je predmetni proizvod nagrađen zbog svojeg dizajna. Iz toga slijedi da prethodni argument ne potkrjepljuje tužiteljevu tezu.
103 Kao četvrto, valja odbiti tužiteljeve argumente koji se odnose na individualni karakter osporavanog dizajna i na primjenu, u ovom slučaju, članka 8. stavka 2. Uredbe br. 6/2002 (vidjeti točku 91. ove presude) s obzirom na to da se žalbeno vijeće nije izjasnilo o tim elementima spora te je odlučivalo samo na osnovi članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002. Posljedično, Opći sud nije nadležan odlučivati o tim elementima bilo u okviru tužbe za poništenje ili u okviru zahtjeva za izmjenu (vidjeti u tom smislu i analogijom presudu od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C-263/09 P, EU:C:2011:452, t. 71. i 72.).
104 S obzirom na prethodna razmatranja, četvrti tužbeni razlog valja odbiti i slijedom toga, tužbu u cijelosti.
Troškovi
105 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje EUIPO-ovih i intervenijentovih troškova, u skladu s njihovim zahtjevima.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deseto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvo Tinnus Enterprises LLC snosit će vlastite troškove kao i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društva Koopman International BV.
Kornezov | Buttigieg | Kowalik-Bańczyk |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 18. studenoga 2020.
Potpisi