Language of document : ECLI:EU:C:2016:355

Predmet C‑607/14

Bookit Ltd

protiv

Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio First‑tier Tribunal (Tax Chamber))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Direktiva 2006/112/EZ – Izuzeće – Članak 135. stavak 1. točka (d) – Transakcije koje se odnose na plaćanja i transfere – Pojam – Telefonska ili internetska kupnja kino‑ulaznica – Plaćanje debitnom ili kreditnom karticom– Usluge ‚obrade plaćanja karticom’”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. svibnja 2016.

1.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Izuzeća – Bankovne transakcije iz članka 135. stavka 1. točke (d) Direktive 2006/112 – Pojam – Telefonska ili internetska kupnja kino‑ulaznica – Plaćanje debitnom ili kreditnom karticom – Usluge „obrade plaćanja karticom” – Isključenje

(Direktiva Vijeća br. 2006/112, čl. 135. st. 1. t. (d))

2.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Izuzeća – Bankovne transakcije iz članka 135. stavka 1. točke (d) Direktive 2006/112 – Transakcije koje se odnose na plaćanja i transfere u smislu navedenog članka – Kriteriji za utvrđivanje

(Direktiva Vijeća br. 2006/112, čl. 135. st. 1. t. (d))

1.        Članak 135. stavak 1. točku (d) Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se izuzeće od poreza na dodanu vrijednost koje je u njemu predviđeno za transakcije koje se odnose na plaćanja i transfere ne primjenjuje na uslugu „obrade plaćanja debitnom ili kreditnom karticom” koju provodi porezni obveznik koji je pružatelj te usluge, u slučaju kada određena osoba kupuje putem tog pružatelja kino‑ulaznicu koju potonji prodaje u ime i za račun drugog subjekta i koju ta osoba plaća debitnom ili kreditnom karticom.

Naime, pružatelj usluge obrade plaćanja karticom – koja se za tog obveznika u biti sastoji od pribavljanja od kupca podataka o platnoj kartici kojom se kupac želi koristiti, prosljeđivanja podataka banci prihvatiteljici, od zaprimanja putem banke prihvatiteljice autorizacijskog koda koji je izdala banka izdavateljica kada je dostupnost karte potvrđena, potom ponovnog prosljeđivanja navedenih podataka i autorizacijskog koda banci prihvatiteljici – ne sudjeluje bitno i specifično u pravnim i financijskim promjenama kojima se ostvaruje prijenos vlasništva nad odnosnim sredstvima i omogućuje, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, da se određena transakcija u vezi s plaćanjem ili transferom karakterizira kao izuzeta na temelju navedenog članka 135. stavka 1. točke (d), nego se ograničava na korištenje tehničkim i administrativnim sredstvima koja mu omogućuju da prikupi podatke te ih dostavi banci prihvatiteljici kao i da istim putem primi obavijesti o podacima koji mu omogućuju da ostvari prodaju i primi odgovarajuća sredstva.

(t. 31., 51., 57. i izreka)

2.        Kako bi ih se moglo kvalificirati kao transakcije koje se odnose na transfere u smislu članka 135. stavka 1. točke (d) Direktive o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, odnosne usluge moraju općenito gledano činiti zasebnu cjelinu koja ispunjava temeljne i specifične funkcije transfera i koja ima za učinak prenošenje sredstava i dovodi do promjena u pravnom i financijskom smislu. U tom pogledu, treba razlikovati uslugu koja je izuzeta u smislu navedene direktive od isporuke obične materijalne ili tehničke usluge. U tu svrhu, važno je ispitati posebice doseg odgovornosti pružatelja usluga i osobito je li ta odgovornost ograničena na tehničke aspekte ili obuhvaća i temeljne i specifične funkcije transakcija. Osim toga, budući da su funkcionalni aspekti odlučujući za utvrđivanje odnosi li se određena transakcija na transfer u smislu navedenog članka 135. stavka 1. točke (d), kriterij koji omogućuje razlikovanje između transakcije koja ima za učinak prenošenje sredstava i dovodi do promjena u pravnom i financijskom smislu u skladu sa sudskom praksom Suda i koja pripada u predmetno izuzeće i transakcije koja nema takve učinke i stoga nije obuhvaćena tim izuzećem počiva na pitanju prenosi li se transakcijom, stvarno ili potencijalno, vlasništvo nad odnosnim sredstvima ili ona ispunjava temeljne i specifične funkcije takvog prijenosa.

Kriteriji koji se odnose na transakcije koje se tiču transfera primjenjuju se također i na transakcije koje se tiču plaćanja.

(t. 40., 41., 43.)