PRESUDA SUDA (peto vijeće)
17. prosinca 2020.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Žigovi Europske unije – Uredba (EZ) br. 207/2009 – Članak 51. stavak 1. točka (a) – Članak 55. stavak 1. – Opoziv prava koja proizlaze iz žiga Unije – Žig Unije koji se tijekom neprekinutog petogodišnjeg razdoblja nije stvarno rabio – Istek petogodišnjeg razdoblja – Datum ocjene”
U predmetu C‑607/19,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odlukom od 6. lipnja 2019., koju je Sud zaprimio 12. kolovoza 2019., u postupku
Husqvarna AB
protiv
Lidl Digital International GmbH & Co. KG, prije Lidl E‑Commerce International GmbH & Co. KG,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: E. Regan, predsjednik vijeća, M. Ilešič, E. Juhász (izvjestitelj), C. Lycourgos i I. Jarukaitis, suci,
nezavisni odvjetnik: E. Tanchev,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Husqvarna AB, A. von Mühlendahl, C. Eckhartt i P. Böhner, Rechtsanwälte,
– za Lidl Digital International GmbH & Co. KG, prije Lidl E‑Commerce International GmbH & Co. KG, M. Wolter i A. Berger, Rechtsanwälte,
– za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju A. Pelusa, avvocato dello Stato,
– za Europsku komisiju, É. Gippini Fournier i T. Scharf, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o [žigu Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) i članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društava Husqvarna AB i Lidl Digital International GmbH & Co. KG, prije Lidl E‑Commerce International GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: Lidl), povodom postupka zbog povrede žiga Europske unije koji je društvo Husqvarna pokrenulo protiv Lidla.
Pravni okvir
Uredba br. 207/2009
3 Uvodna izjava 3. Uredbe br. 207/2009 glasi:
„Radi ostvarivanja spomenutih ciljeva [Unije] bilo bi potrebno predvidjeti mehanizme [Unije] s obzirom na žigove prema kojima bi poduzeća putem jedinstvenog postupka mogla stjecati žigove [Unije] kojima je dana jedinstvena zaštita i koji proizvode učinke na području cijele [Unije]. Trebalo bi primjenjivati tako navedeno načelo jedinstvenog karaktera žiga [Unije], osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom.”
4 Članak 1. te uredbe, naslovljen „Žig [Unije]”, u stavku 2. propisuje:
„Žig [Unije] ima jedinstveni karakter. Ima jednak učinak u cijeloj [Uniji]: ne smije se registrirati, ne smije se prenositi, […] ne smije ga se odreći, ne smije biti predmetom odluke kojom se opozivaju prava nositelja žiga ili odluke kojom se žig proglašava ništavim i njegova se uporaba ne smije zabraniti, osim u odnosu na cijelu [Uniju]. To se načelo primjenjuje, osim ako je drukčije određeno ovom Uredbom.”
5 Članak 14. navedene uredbe naslovljen „Dopunska primjena nacionalnog zakonodavstva o povredi prava” u stavku 3. navodi:
„Pravila postupanja koja će se primijeniti određuju se u skladu s odredbama glave X.”
6 Članak 51. pod naslovom „Razlozi za opoziv”, koji se nalazi u odjeljku 2., također naslovljenom „[r]azlozi za opoziv” i sadržanom u glavi VI. Uredbe br. 207/2009 naslovljenoj „Odricanje, opoziv i ništavost”, u stavku 1. predviđa:
„Prava nositelja žiga [Unije] proglašavaju se opozvanima na zahtjev podnesen Uredu [Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)] ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:
(a) ako se tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig nije stvarno rabio u [Uniji] u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu; međutim, nitko ne može zahtijevati da prava nositelja žiga Zajednice budu opozvana kad stvarna uporaba žiga započne ili se nastavi tijekom vremenskog razmaka između isteka petogodišnjeg razdoblja i podnošenja zahtjeva ili protutužbe; međutim, početak ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva ili protutužbe, a koje je započelo najranije nakon isteka neprekinutog razdoblja od pet godina neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili za nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj saznao da postoji mogućnost podnošenja zahtjeva ili protutužbe;
(b) ako zbog djelovanja ili nedjelovanja nositelja, žig postane uobičajeni naziv u trgovini za proizvod ili uslugu za koje je registriran;
(c) ako, zbog uporabe žiga od strane nositelja žiga ili uz njegovu suglasnost, a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, žig može javnost dovesti u zabludu, posebno u pogledu vrste, kakvoće ili zemljopisnog podrijetla tih proizvoda ili usluga.”
7 Članak 55. te uredbe naslovljen „Posljedice opoziva i ništavosti”, koji se nalazi u odjeljku 4. također naslovljenom „Posljedice opoziva i ništavosti” i sadržanom u glavi VI. te uredbe, u stavku 1. navodi:
„Smatra se da žig [Unije] nema učinke navedene u ovoj Uredbi od datuma podnošenja zahtjeva za opoziv ili od datuma podnošenja protutužbe, u mjeri u kojoj su prava nositelja opozvana. Moguće je da se na zahtjev jedne od stranaka u odluci utvrdi i neki raniji datum, na koji se pojavio neki od razloga za opoziv.”
8 Glava X. navedene uredbe naslovljena „Nadležnosti i sudski postupci koji se odnose na žigove [Unije]” sadržava odjeljak 2., koji se odnosi na „[s]porov[e] u vezi s povredom i valjanosti žigova [Unije]”.
9 Taj odjeljak među ostalim sadržava članak 101. te uredbe, naslovljen „Mjerodavno pravo”, u skladu s kojim:
„1. Sudovi za žig [Unije] primjenjuju odredbe ove Uredbe.
2. U svim pitanjima koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, sud za žig [Unije] primjenjuje svoje nacionalno pravo, uključujući svoje međunarodno privatno pravo.
3. Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, sud za žig [Unije] primjenjuje poslovnik kojim se uređuje isti tip parnice u odnosu na nacionalni žig u državi članici u kojoj se nalazi njegovo sjedište.”
Uredba 2017/1001
10 U skladu s uvodnom izjavom 24. Uredbe 2017/1001:
„Nema opravdanja za zaštitu žigova ili, u odnosu na njih, svakog žiga registriranog prije njih, osim ako se ti žigovi stvarno rabe.”
11 Članak 17. te uredbe naslovljen „Dopunska primjena nacionalnog zakonodavstva o povredi prava” u stavku 3. navodi:
„Pravila postupanja koja će se primijeniti određuju se u skladu s odredbama poglavlja X.”
12 Članak 58. pod naslovom „Razlozi za opoziv”, koji se nalazi u odjeljku 2., također naslovljenom „[r]azlozi za opoziv” i sadržanom u poglavlju VI. navedene uredbe naslovljenom „Odricanje, opoziv i ništavost”, u stavku 1. predviđa:
„Prava nositelja žiga [Unije] proglašavaju se opozvanima na zahtjev podnesen [EUIPO‑u] ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:
(a) ako se tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig nije stvarno rabio u Uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu; međutim, nitko ne može zahtijevati da prava nositelja žiga EU‑a budu opozvana kad stvarna uporaba žiga započne ili se nastavi tijekom vremenskog razmaka između isteka petogodišnjeg razdoblja i podnošenja zahtjeva ili protutužbe; međutim, početak ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva ili protutužbe, a koje je započelo najranije nakon isteka neprekinutog razdoblja od pet godina neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili za nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj saznao da postoji mogućnost podnošenja zahtjeva ili protutužbe;
(b) ako zbog djelovanja ili nedjelovanja nositelja, žig postane uobičajeni naziv u trgovini za proizvod ili uslugu za koje je registriran;
(c) ako, zbog uporabe žiga od strane nositelja žiga ili uz njegovu suglasnost, a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, žig može javnost dovesti u zabludu, posebno u pogledu vrste, kakvoće ili zemljopisnog podrijetla tih proizvoda ili usluga.”
13 Poglavlje X. te uredbe naslovljeno „Nadležnosti i sudski postupci koji se odnose na žigove [Unije]” sadržava odjeljak 2., koji se odnosi na „[s]porov[e] u vezi s povredom i valjanosti žigova [Unije]”.
14 Taj odjeljak među ostalim sadržava članak 129. Uredbe 2017/1001, naslovljen „Mjerodavno pravo”, u skladu s kojim:
„1. Sudovi za žig [Unije] primjenjuju odredbe ove Uredbe.
2. U svim pitanjima žiga koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, mjerodavan sud za žigove [Unije] primjenjuje primjenjivo nacionalno pravo.
3. Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, sud za žig [Unije] primjenjuje poslovnik kojim se uređuje isti tip parnice u odnosu na nacionalni žig u državi članici u kojoj se nalazi njegovo sjedište.”
15 Članci 211. i 212. te uredbe naslovljeni „Stavljanje izvan snage” i „Stupanje na snagu” predviđaju da se Uredba br. 207/2009 stavlja izvan snage te da će Uredba 2017/1001 stupiti na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije, odnosno 6. srpnja 2017. i da će se primjenjivati od 1. listopada 2017.
Njemačko pravo
16 Članak 25. stavak 2. prva rečenica Gesetz über den Schutz von Marken und sonstigen Kennzeichena (Zakon o zaštiti žigova i drugih razlikovnih znakova) od 25. listopada 1994. (BGBl. 1994. I, str. 3082., u daljnjem tekstu: MarkenG) predviđa da se, kad je riječ o prigovoru u odnosu na opoziv žiga tijekom postupka, petogodišnje razdoblje uporabe treba računati od datuma podnošenja tužbe. Međutim, ako razdoblje neuporabe završava tek nakon što je podnesena tužba, u skladu s člankom 25. stavkom 2. drugom rečenicom MarkenG‑a uzima se u obzir datum zaključenja rasprave.
17 Članak 55. stavak 3. druga rečenica MarkenG‑a predviđa da se, u slučaju podnošenja tužbe nositelja ranijeg registriranog žiga, u svrhu ocjene neuporabe povodom podnošenja tuženikova prigovora uzima u obzir petogodišnje razdoblje koje se računa od zaključenja rasprave.
Glavni postupak i prethodna pitanja
18 Društvo Husqvarna proizvodi uređaje i alat za vrtlarenje te uređenje okoliša. Nositelj je trodimenzionalnog žiga Unije registriranog 26. siječnja 2000. pod brojem 456244 za proizvode „raspršivači za navodnjavanje”.
19 Lidl je u razdoblju od srpnja 2014. do siječnja 2015. prodavao komplet spiralnog crijeva za zalijevanje, koji se sastojao od spiralnog crijeva za zalijevanje, mlaznice i navoja.
20 Društvo Husqvarna je, smatrajući da proizvod koji Lidl stavlja na tržište čini povredu žiga čiji je ono nositelj, pokrenulo postupak zbog povrede pred Landgerichtom Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka) kako bi, među ostalim, došlo do prestanka povrede i isplate naknade štete i kamata.
21 Lidl je podnošenjem protutužbe zatražio opoziv prava društva Husqvarna koja proizlaze iz žiga o kojem je riječ u glavnom postupku zbog neuporabe tog žiga.
22 Landgericht Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu) prihvatio je zahtjeve društva Husqvarna navedene u točki 20. ove presude te je odbio protutužbu društva Lidl.
23 Lidl je podnio žalbu protiv presude tog suda Oberlandesgerichtu Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka) koji je, nakon posljednje rasprave održane 24. listopada 2017., ukinuo navedenu presudu i opozvao prava društva Husqvarna koja proizlaze iz žiga o kojem je riječ u glavnom postupku s početkom od 31. svibnja 2017.
24 U tu je svrhu Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) smatrao da je datum relevantan za izračun neprekinutog razdoblja neuporabe datum održavanja posljednje rasprave pred tim sudom, odnosno 24. listopada 2017., a ne datum na koji je Lidl podnio svoju protutužbu, odnosno rujan 2015. Taj je sud utvrdio da se proizvodi zaštićeni žigom o kojem je riječ u glavnom postupku od svibnja 2012. više nisu stavljali na tržište te da iz toga treba zaključiti da na datum podnošenja protutužbe za opoziv neprekinuto petogodišnje razdoblje predviđeno člankom 51. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009 još nije isteklo, nego je ono isteklo na datum održavanja posljednje rasprave.
25 Društvo Husqvarna podnijelo je reviziju sudu koji je uputio zahtjev, Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka).
26 Taj sud smatra da rješenje spora koji se pred njim vodi prije svega ovisi o odgovoru na pitanje je li određivanje datuma relevantnog za izračun petogodišnjeg razdoblja iz članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 i članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe 2017/1001 uređeno tim uredbama i zatim, ako jest, o određivanju tog datuma.
27 On smatra da ni članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 kao ni članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001 ne navode datum koji treba uzeti u obzir u svrhu izračuna petogodišnjeg razdoblja neuporabe predviđenog tim odredbama kad je zahtjev za opoziv prava koja proizlaze iz žiga Unije podnesen u obliku protutužbe.
28 U tom pogledu, on smatra da je to pitanje postupovne prirode te da je ono uređeno nacionalnim pravom zbog nepostojanja bilo kakvog pojašnjenja u Uredbi br. 207/2009 i Uredbi 2017/1001. Ta ocjena proizlazi iz zajedničkog tumačenja članka 14. stavka 3. i članka 101. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 kao i članka 17. stavka 3. i članka 129. stavka 3. Uredbe 2017/1001 kao što to proizlazi iz presude od 22. lipnja 2016., Nikolajeva (C‑280/15, EU:C:2016:467, t. 28.).
29 Sud koji je uputio zahtjev navodi da u skladu s njemačkim građanskim procesnim pravom sud treba temeljiti svoju odluku na svim argumentima i činjenicama iznesenima prije datuma zaključenja posljednje rasprave. Kad je riječ o prigovoru u odnosu na opoziv žiga podnesenom u okviru postupka zbog povrede, njemačko žigovno pravo u članku 25. stavku 2. prvoj rečenici MarkenG‑a predviđa da se petogodišnje razdoblje uporabe izračunava počevši od datuma podnošenja tužbe. Međutim, ako razdoblje neuporabe završi tek nakon podnošenja tužbe, na temelju članka 25. stavka 2. druge rečenice MarkenG‑a, uzima se u obzir datum zaključenja rasprave. Osim toga, članak 55. stavak 3. druga rečenica MarkenG‑a predviđa da, kad je riječ o tužbi za proglašavanje žiga ništavim zbog postojanja ranijeg žiga, nositelj žiga u slučaju podnošenja tuženikova prigovora mora dokazati da se taj žig koristio tijekom posljednjih pet godina prije zaključenja rasprave.
30 Pod pretpostavkom da se odgovori da i Uredba br. 207/2009 i Uredba 2017/1001 određuju datum isteka petogodišnjeg razdoblja, sud koji je uputio zahtjev smatra da valja uzeti u obzir posljednju raspravu održanu pred žalbenim sudom.
31 U tom pogledu navodi da takvo rješenje potvrđuje uvodna izjava 24. Uredbe 2017/1001 u skladu s kojom nema opravdanja za zaštitu žigova Unije osim ako se ti žigovi stvarno rabe. Sud koji je uputio zahtjev dodaje da uzimanje u obzir datuma održavanja posljednje rasprave za izračun petogodišnjeg razdoblja neuporabe žiga Unije odgovara zahtjevu procesne ekonomije zbog toga što podnositelj protutužbe ne bi bio obvezan podnijeti novu protutužbu ako bi do isteka navedenog razdoblja došlo tijekom postupka.
32 S obzirom na prethodno navedeno, Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Je li u slučaju protutužbe za opoziv prava koja proizlaze iz žiga Unije koja je podnesena prije isteka petogodišnjeg razdoblja neuporabe određivanje datuma relevantnog za izračun razdoblja neuporabe u sklopu članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 i članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe 2017/1001 uređeno navedenim uredbama?
2. Ako odgovor na prvo prethodno pitanje bude potvrdan, treba li u slučaju protutužbe za opoziv prava koja proizlaze iz žiga Unije podnesene prije isteka petogodišnjeg razdoblja neuporabe za izračun petogodišnjeg razdoblja neuporabe iz članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 i članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe 2017/1001 uzeti u obzir datum podnošenja protutužbe ili datum održavanja posljednje rasprave pred žalbenim sudom?”
Prethodna pitanja
33 Svojim dvama pitanjima koja valja zajedno razmotriti sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li, u slučaju podnošenja protutužbe za opoziv, kako je predviđena člankom 51. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009 i člankom 58. stavkom 1. točkom (a) Uredbe 2017/1001, datum koji treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja toga je li isteklo neprekinuto petogodišnje razdoblje iz tih odredbi predviđen tim uredbama i, u slučaju potvrdnog odgovora, koji je to datum.
34 Uvodno valja primijetiti da članak 101. Uredbe br. 207/2009 naslovljen „Mjerodavno pravo” u stavku 1. najprije predviđa da sudovi nadležni za žigove Unije primjenjuju odredbe te uredbe. Zatim se u stavku 2. tog članka navodi da u svim pitanjima u pogledu žigova koja nisu obuhvaćena područjem primjene tih uredbi sud nadležan za žigove Unije primjenjuje svoje nacionalno pravo, uključujući svoje međunarodno privatno pravo. Naposljetku, navedeni članak u stavku 3. navodi da, ako nije drukčije određeno navedenom uredbom, sud nadležan za žigove Unije primjenjuje poslovnik kojim se uređuje isti tip parnice u odnosu na nacionalni žig u državi članici u kojoj se nalazi njegovo sjedište.
35 Kad je riječ o opozivu, članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 navodi da se prava nositelja žiga Europske unije proglašavaju opozvanima, među ostalim, na temelju protutužbe podnesene u postupku zbog povrede ako se tijekom neprekinutog petogodišnjeg razdoblja žig nije stvarno rabio u Uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu.
36 S obzirom na navedeno i kao što je to naveo sud koji je uputio zahtjev, valja utvrditi da Uredba br. 207/2009 ne navodi izričito koji je datum relevantan za izračun tog neprekinutog petogodišnjeg razdoblja.
37 Međutim, iz odredbi Uredbe br. 207/2009 kojima je uređen sustav koji se primjenjuje proizlazi da je datum s obzirom na koji treba utvrditi je li isteklo neprekinuto petogodišnje razdoblje neuporabe datum podnošenja predmetne protutužbe.
38 U tom pogledu valja utvrditi da se u skladu s prvom rečenicom članka 55. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 smatra da žig Zajednice nema učinke navedene u Uredbi br. 207/2009 od datuma podnošenja zahtjeva za opoziv ili od datuma podnošenja protutužbe, u mjeri u kojoj su nositeljeva prava u potpunosti ili djelomično opozvana, a druga rečenica te odredbe predviđa da se na zahtjev jedne od stranaka u odluci može utvrditi i neki raniji datum, na koji se pojavio neki od razloga za opoziv.
39 Iz članka 55. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da bi tumačenje te uredbe u skladu s kojim bi, u slučaju protutužbe kojom se traži opoziv, ocjenu neprekinutog petogodišnjeg razdoblja neuporabe iz članka 51. stavka 1. točke (a) navedene uredbe trebalo provesti na datum održavanja posljednje rasprave bilo protivno učincima opoziva predviđenima tom uredbom.
40 Naime, s jedne strane, ocjena koja bi se provela na datum održavanja posljednje rasprave dovela bi do toga da, kao što je to utvrdio Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) u okviru spora u glavnom postupku, opoziv nastupi tijekom postupka, na datum ispunjenja uvjeta iz članka 51. stavka 1. točke (a), unatoč tomu što ti uvjeti ne bi bili ispunjeni u trenutku podnošenja protutužbe.
41 Međutim, u tom pogledu valja navesti da, iako članak 55. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 predviđa da učinci opoziva iznimno ne mogu nastupiti na datum raniji od datuma podnošenja protutužbe, takvu mogućnost ne propisuje za datum nakon podnošenja te protutužbe.
42 S druge strane, moglo bi se smatrati da priznanje osnovanosti protutužbe nakon datuma njezina podnošenja ne utječe na činjenicu da se za žig Unije smatra da, počevši od datuma tog podnošenja, nema učinke predviđene uredbama o žigu Unije.
43 Međutim, ne može se prihvatiti tumačenje Uredbe br. 207/2009 u skladu s kojim bi, ako je protutužba podnesena prije nego što je isteklo petogodišnje razdoblje neuporabe, opoziv mogao proizvoditi učinke u razdoblju tijekom kojeg uvjeti za utvrđivanje uzroka tog opoziva iz članka 51. stavka 1. točke (a) te uredbe još nisu bili ispunjeni.
44 Posljedično, iz učinaka opoziva kako su predviđeni člankom 55. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da je s obzirom na datum podnošenja protutužbe potrebno ispitati je li isteklo neprekinuto petogodišnje razdoblje neuporabe žiga koje čini jednu od okolnosti koje omogućuju proglašenje opoziva iz članka 51. stavka 1. te uredbe. Zahtjev se može prihvatiti samo ako je takva okolnost utvrđena na taj datum.
45 Usto, ne može se prihvatiti argument u skladu s kojim valja uzeti u obzir datum održavanja posljednje rasprave pred žalbenim sudom kako bi se ocijenilo je li isteklo neprekinuto petogodišnje razdoblje neuporabe, predviđeno člankom 51. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009, jer bi takvo tumačenje odgovaralo cilju zaštite žigova samo ako su oni predmet stvarne uporabe i cilju učinkovitosti postupaka.
46 Naime, usvajanjem kriterija koji odstupa od relevantnih odredbi te uredbe takvo bi obrazloženje moglo ugroziti cilj zakonodavca Unije koji se, u skladu s uvodnom izjavom 3. i člankom 1. Uredbe br. 207/2009, sastoji od osiguranja jedinstvenog karaktera žiga Unije.
47 Takav bi se jedinstveni karakter stoga mogao dovesti u pitanje ako bi se opseg zaštite žiga koja za njegova nositelja proizlazi iz prava Unije mogao razlikovati u okviru protutužbi za opoziv, ovisno o postupovnim pravilima država članica u kojima se te protutužbe podnose.
48 Konkretno, kao što to navode talijanska vlada i Europska komisija u svojim očitovanjima, osnovanost protutužbe za opoziv zbog petogodišnjeg razdoblja neuporabe žiga Unije ne može ovisiti o trajanju nacionalnog postupka.
49 Budući da se postavljena pitanja također odnose na tumačenje Uredbe 2017/1001, valja podsjetiti na to da je, kao što to proizlazi iz točke 44. ove presude, datum podnošenja protutužbe u okviru postupka zbog povrede onaj s obzirom na koji treba utvrditi je li isteklo neprekinuto petogodišnje razdoblje neuporabe žiga Unije. Međutim, budući da je u glavnom postupku protutužba podnesena na datum na koji se Uredba br. 207/2009 još primjenjivala, valja odgovoriti na pitanja postavljena samo u odnosu na tu uredbu.
50 S obzirom na prethodno navedeno, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 51. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da je, u slučaju podnošenja protutužbe za opoziv prava koja proizlaze iz žiga Unije, datum koji treba uzeti u obzir kako bi se odredilo je li isteklo neprekinuto petogodišnje razdoblje iz te odredbe datum podnošenja te protutužbe.
Troškovi
51 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:
Članak 51. stavak 1. točku (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o [žigu Europske unije] treba tumačiti na način da je, u slučaju podnošenja protutužbe za opoziv prava koja proizlaze iz žiga Europske unije, datum koji treba uzeti u obzir kako bi se odredilo je li isteklo neprekinuto petogodišnje razdoblje iz te odredbe datum podnošenja te protutužbe.
Potpisi