Predmet T‑450/12

Alexios Anagnostakis

protiv

Europske komisije

„Institucionalno pravo – Europska građanska inicijativa – Ekonomska i monetarna politika – Izostanak povrata javnog duga – Propisivanje načela ,stanja nuždeʼ – Odbijanje registracije – Komisijine ovlasti – Obveza obrazlaganja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 30. rujna 2015.

1.      Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Zahtjev za izdavanje naloga instituciji – Nedopuštenost

(čl. 263. UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Razlozi – Bitna povreda postupka – Nepostojanje obrazloženja ili njegova nedostatnost – Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti

(čl. 263. i 296. UFEU‑a)

3.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Komisijina odluka kojom se odbija registrirati prijedlog građanske inicijative

(čl. 24. st. 1. i čl. 296. UFEU‑a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 211/2011, uv. izj. 1. i čl. 4. st. 3.)

4.      Tužba za poništenje – Razlozi – Nepostojanje obrazloženja ili njegova nedostatnost – Tužbeni razlog različit od onog koji se odnosi na materijalnu zakonitost

(čl. 263. i 296. UFEU‑a)

5.      Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadležnost Unije da odobri financijsku pomoć državama članicama u poteškoćama – Doseg – Donošenje zakonodavstva kojim se propisuje načelo stanja nužde koje omogućava državi članici suočenoj s ozbiljnim problemima financiranja da ne vrati cijeli dug ili dio svojeg duga – Isključenje

(čl. 122. UFEU‑a)

6.      Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Usklađivanje ekonomskih politika – Nadležnost Unije – Doseg – Donošenje zakonodavstva kojim se propisuje načelo stanja nužde koje omogućava državi članici suočenoj s ozbiljnim problemima financiranja da ne vrati cijeli dug ili dio svojeg duga – Isključenje

(čl. 136. UFEU‑a)

7.      Unijini Ugovori – Klauzula solidarnosti – Područje primjene – Obveza donošenja zakonodavstva kojim se propisuje načelo stanja nužde koje omogućava državi članici suočenoj s ozbiljnim problemima financiranja da ne vrati cijeli dug ili dio svojeg duga – Nepostojanje

(čl. 222. UFEU‑a)

8.      Komisija – Nadležnosti – Ovlast zakonodavne inicijative – Mogućnost utemeljenja zakonodavne inicijative na načelu međunarodnog prava u nedostatku nadležnosti propisane Ugovorima – Isključenje

(čl. 13. st. 2. UEU‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 12.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 21.)

3.      Cilj obveze obrazlaganja pojedinačne odluke, kako je propisana u članku 296. UFEU‑a, jest davanje zainteresiranoj osobi dostatne naznake za utvrđivanje je li odluka utemeljena, odnosno sadržava li možda pogrešku zbog koje je moguće osporavati njezinu valjanost, te omogućavanje sucu Unije da provede nadzor zakonitosti nadzirane odluke.

Što se tiče odluke o odbijanju registracije europske građanske inicijative, činjenica da taj prijedlog nije bio registriran takve je naravi da utječe na samu djelotvornost prava građana da predlažu građansku inicijativu, kao što je to propisano u članku 24. stavku 1. UFEU‑a. Stoga takva odluka mora jasno navesti razloge koji opravdavaju navedeno odbijanje. Naime, građanin koji je podnio prijedlog građanske inicijative mora biti u mogućnosti shvatiti razloge zbog kojih Komisija tu inicijativu nije registrirala. Komisija, koja postupa povodom tog prijedloga, dužna je ocijeniti tu inicijativu, ali i obrazložiti svoju odluku o odbijanju s obzirom na njezin utjecaj na djelotvorno ostvarivanje prava koje je propisano u Ugovoru. To proizlazi iz same naravi tog prava koje, kao što to navodi uvodna izjava 1. Uredbe br. 211/2011 o građanskoj inicijativi, jača status građana Unije i poboljšava demokratsko funkcioniranje Unije osiguravanjem sudjelovanja građana u demokratskom životu Unije.

(t. 22., 25., 26.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 33.)

5.      Članak 122. stavak 1. UFEU‑a ne može biti odgovarajuća pravna osnova za uvođenje načela stanja nužde u zakonodavstvo Unije, prema kojem bi država članica bila ovlaštena jednostrano odlučiti da ne vrati cijeli dug ili dio svojeg duga zbog činjenice da je suočena s ozbiljnim problemima financiranja. U tom pogledu, iako iz teksta te odredbe ne proizlazi da je ona nužno ograničena na mjere koje Vijeće donosi samo u slučaju ozbiljnih poteškoća u opskrbi određenim proizvodima, poglavito u području energetike, duh solidarnosti između država članica kojim se Vijeće mora voditi prilikom donošenja mjera primjerenih ekonomskoj situaciji u smislu te odredbe ipak upućuje na to da su te mjere utemeljene na pomoći između država članica.

Osim toga, uvođenje takvog načela stanja nužde očito nije obuhvaćeno mjerama financijske pomoći koje je Vijeće ovlašteno usvojiti na temelju članka 122. stavka 2. UFEU‑a. Naime, iako ta odredba omogućava Uniji da pod određenim uvjetima odobri konkretnu financijsku pomoć državi članici, ona s druge strane ne može opravdati zakonodavno uvođenje mehanizma napuštanja duga, ako ne zbog drugih razloga tada zbog općenitosti i trajnosti takvog mehanizma.

Usto, budući da je jedini cilj članka 122. UFEU‑a financijska pomoć Unije, a ne država članica, uvođenje načela stanja nužde, čak i pod pretpostavkom da takvo načelo može biti obuhvaćeno pojmom financijske pomoći u smislu navedene odredbe, ne može obuhvaćati mjere pomoći koje dodjeljuje Unija primjenom navedene odredbe jer se uvođenje takvog načela ne bi odnosilo samo na dug države članice prema Uniji, nego i na dugove koje navedena država ima prema drugim pravnim i fizičkim osobama, javnog ili privatnog prava, a ta situacija očito nije obuhvaćena predmetnom odredbom.

(t. 42., 43., 48.‑50.)

6.      Unijina uloga u području ekonomske politike ograničena je na donošenje koordinacijskih mjera. U tom pogledu donošenje zakonodavnog akta kojim se dopušta izostanak povrata duga države članice, daleko je od toga da je obuhvaćeno pojmom smjernice ekonomske politike u smislu članka 136. stavka 1. točke (b) UFEU‑a, nego bi u stvarnosti imalo takav učinak da slobodnu volju ugovornih stranaka zamjenjuje zakonodavnim mehanizmom jednostranog napuštanja javnog duga, a što ta odredba očito ne dopušta.

(t. 58.)

7.      Odbijanje uvođenja načela stanja nužde u tekstove Unije prema kojem bi država članica bila ovlaštena jednostrano odlučiti da ne vrati cijeli dug ili dio svojeg duga zbog činjenice da je suočena s ozbiljnim problemima financiranja nije protivno ni klauzuli solidarnosti iz članka 222. UFEU‑a, ako ne zbog drugih razloga tada zbog toga što se ta klauzula solidarnosti očito ne odnosi na ekonomsku i monetarnu politiku, ni na gospodarsku situaciju ili proračunske poteškoće država članica.

(t. 60.)

8.      Čak i pod pretpostavkom da postoji pravilo međunarodnog prava koje propisuje načelo stanja nužde prema kojem bi država članica bila ovlaštena da ne vrati javni dug u iznimnim situacijama, sâmo postojanje takvog načela međunarodnog prava ne bi bilo dostatan temelj Komisijine zakonodavne inicijative s obzirom na to da u tu svrhu ne postoji nijedna dodijeljena nadležnost u Ugovorima.

(t. 65.)