PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

23. listopada 2013.

Predmet F‑124/12

Ulrik Solberg

protiv

Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA)

„Javna služba – Bivši član privremenog osoblja – Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme – Obveza obrazlaganja – Opseg diskrecijske ovlasti“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom U. Solberg traži poništenje odluke od 12. siječnja 2012. tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu (u daljnjem tekstu: TOSUR) Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA ili u daljnjem tekstu: Centar) da neće produljiti tužiteljev ugovor kao člana privremenog osoblja.

Odluka:      Odbija se tužba U. Solberga. U. Solberg snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Dopis upućen članu privremenog osoblja kojim ga se podsjeća na datum isteka njegova ugovora – Isključenje – Odluka o neobnavljanju ugovora – Uključenost

(čl. 90. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Pravo Europske unije – Načela – Načelo dobre uprave – Obveza obrazlaganja odluka kojima se nanosi šteta

(čl. 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)

3.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Produljenje ugovora na određeno vrijeme – Diskrecijska ovlast uprave – Dužnost brižnog postupanja uprave – Uzimanje u obzir interesa dotičnog člana osoblja

(čl. 47. Uvjeta zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike)

1.      U smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, nanose štetu samo oni akti ili mjere koji imaju obvezne pravne učinke takve naravi da utječu na interese dužnosnika ili člana osoblja na način da značajno mijenjaju njegov pravni položaj. S druge strane, akt koji ne sadrži nijedan novi element u odnosu na raniji akt predstavlja akt koji samo potvrđuje prethodni te zbog toga ne može prouzročiti početak novog roka za tužbu.

Posebice, dopis ograničen na podsjećanje člana osoblja na odredbe njegova ugovora koje se odnose na njegov istek i koji ne sadrži nijedan novi element u odnosu na navedene odredbe ne predstavlja akt kojim se nanosi šteta.

Naprotiv, u slučaju da se ugovor može produljiti, odluka uprave o neproduljenju ugovora predstavlja akt kojim se nanosi šteta, koji se razlikuje od ugovora u pitanju i može biti predmet žalbe, čak tužbe, u rokovima propisanima Pravilnikom o osoblju. Naime, takva odluka, donesena nakon preispitivanja interesa službe i situacije dotične osobe, sadrži novi element u odnosu na prvotni ugovor i ne može se smatrati da ga samo potvrđuje.

(t. 16. do 18.)

Izvori:

Sud: 14. rujna 2006., Komisija/Fernández Gómez, C‑417/05 P, t. 46.

Prvostupanjski sud: 25. listopada 1996., Lopes/Sud, T‑26/96, t. 19.; 15. listopada 2008., Potamianos/Komisija, T‑160/04, t. 21.

Službenički sud: 15. rujna 2011., Bennett i dr./OHIM, F‑102/09, t. 56., 57. i 59. i navedena sudska praksa; 23. listopada 2012., Possanzini/Frontex, F‑61/11, t. 41.

2.      Među jamstva prava Unije u upravnim postupcima posebice je uključeno načelo dobre uprave, ugrađeno u članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, čija je jedna od sastavnica, navedena u članku 41. stavku 2. točki (c), „obveza uprave da obrazloži svoje odluke“.

Nadalje, obveza obrazlaganja odluka kojima se nanosi šteta predstavlja temeljno načelo prava Unije, od kojega se može odstupiti samo iz važnih razloga.

(t. 29. i 30.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 29. rujna 2005., Napoli Buzzanca/Komisija, T‑218/02, t. 57. i navedena sudska praksa; 8. rujna 2009., ETF/Landgren, T‑404/06 P, t. 148. i navedena sudska praksa

Opći sud Europske unije: 27. rujna 2012., Applied Microengineering/Komisija, T‑387/09, t. 76.

3.      Dužnost brižnog postupanja posebice podrazumijeva da, kad odlučuje o položaju dužnosnika ili člana osoblja i to čak u okviru korištenja široke diskrecijske ovlasti, nadležno tijelo uzme u obzir sve čimbenike koji mogu utjecati na njegovu odluku; na njemu je da pritom uzme u obzir ne samo interes službe, već i interes dužnosnika ili člana osoblja u pitanju.

U svakom slučaju, uzimanje u obzir osobnog interesa člana osoblja, čije je obavljanje poslova ocijenjeno nezadovoljavajućim, ne može ići toliko daleko da zabrani nadležnom tijelu da odluči ne produljiti njegov ugovor na određeno vrijeme unatoč njegovu protivljenju, ako to interes službe zahtijeva.

(t. 43. i 45.)

Izvori:

Službenički sud: 27. studenoga 2008., Klug/EMEA, F‑35/07, t. 79.; 13. lipnja 2012., Macchia/Komisija, F‑63/11, t. 50. koja je predmet žalbenog postupka pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑368/12 P; 11. srpnja 2012., AI/Sud, F‑85/10, t. 167. i 168.