Predmet T‑549/13
Francuska Republika
protiv
Europske komisije
„Poljoprivreda – Izvozna subvencija – Meso peradi – Određivanje subvencije na 0 eura – Obveza obrazlaganja – Mogućnost za Komisiju da se ograniči na standardno obrazloženje – Komisijina uobičajena praksa u području određivanja subvencija – Članak 164. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 – Netaksativnost predviđenih kriterija“
Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 14. siječnja 2016.
1. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka koja je u skladu s prijašnjim odlukama – Dopuštenost sažetog obrazloženja – Odluka kojom se određuje iznos izvoznih subvencija
(čl. 296. st. 2. UFEU‑a)
2. Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Izvozne subvencije – Određivanje iznosa – Određivanje iznosa prvi put na nula za proizvode o kojima je riječ – Dopuštenost
(Uredba Vijeća br. 1234/2007, čl. 164. st. 3.; Uredba Komisije br. 689/2013)
3. Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Izvozne subvencije – Određivanje iznosa – Uzimanje u obzir budućeg razvoja zajedničke poljoprivredne politike i pregovora koji su u tijeku u okviru WTO‑a u pogledu ukidanja ili ograničavanja izvoznih subvencija – Dopuštenost
(Uredba Vijeća br. 1234/2007, čl. 164. st. 3.; Uredba Komisije br. 689/2013)
4. Poljoprivreda – Zajednička poljoprivredna politika – Diskrecijska ovlast institucija Unije – Opseg – Sudski nadzor – Granice
(čl. 40. UFEU‑a do čl. 43. UFEU‑a)
5. Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Izvozne subvencije – Predmet
(čl. 39. UFEU‑a)
6. Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Izvozne subvencije – Određivanje iznosa – Elementi koje Komisija mora uzeti u obzir
(Uredba Vijeća br. 1234/2007, čl. 162. st. 1. i čl. 164. st. 3.)
7. Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Izvozne subvencije – Određivanje iznosa – Uzimanje u obzir stanja tržišta – Teoretski izračun utemeljen na razlici između cijena na tržištu Unije i cijena na svjetskom tržištu – Obveza uzimanja u obzir posebne situacije poduzetnika izvoznika – Nepostojanje
(Uredba Vijeća br. 1234/2007, čl. 164. st. 3. t. (a))
1. Odluka koja slijedi ustaljenu praksu odlučivanja može se sažeto obrazložiti, među ostalim, upućivanjem na tu praksu. Nasuprot tomu, na tijelu je Unije da svoje razmišljanje iznese izričito kad odluka ide znatno dalje od prethodnih odluka Ipak smatra da je na Komisiji bilo da izričito obrazloži svoje razmišljanje jer je pobijana uredba išla znatno dalje od prethodnih uredaba. Tako da, kad je standardno obrazloženje dovoljno jer je Komisija prilikom donošenja akta o kojem je riječ slijedila ustaljenu praksu odlučivanja, upućivanje u aktu o kojem je riječ na primjenjive pravne osnove ispunjava obvezu obrazlaganja. Pod uobičajenom praksom valja podrazumijevati postupanje koje Komisija usvaja ustaljeno, s obzirom na okolnosti koje vladaju na tržištu.
U tom pogledu, s obzirom na redovitu narav određivanja iznosa izvoznih subvencija i ujednačenog postupka koji se primjenjuje za donošenje tih uredaba, standardno obrazloženje je dopušteno, pod uvjetom da Komisija postupa u skladu sa svojom uobičajenom praksom prilikom određivanja tog iznosa. Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje zbog toga što Komisija općenito u području poljoprivrede raspolaže širokom marginom prosudbe.
(t. 24., 25., 29., 31., 82., 84.)
2. U okviru određivanja iznosa izvoznih subvencija od strane Komisije, sama činjenica da je taj iznos za proizvode o kojima je riječ prvi put određen na nula ne znači automatski da je Komisija prekinula sa svojom uobičajenom praksom. U tom smislu, izmjena iznosa izvoznih subvencija svojstvena je sustavu redovitog određivanja iznosa tih subvencija, tako da isto obrazloženje može obuhvatiti vrlo različite iznose izvoznih subvencija.
(t. 45., 46.)
3. U okviru određivanja iznosa izvoznih subvencija od strane Komisije, ništa ne obvezuje Komisiju da uzme u obzir činjenicu da su pregovori o ukidanju tih subvencija u tijeku u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), tako dugo dok ti pregovori ne dovedu do sklapanja obvezujućeg sporazuma. Međutim, Komisiji je prilikom određivanja iznosa subvencija potpuno dopušteno uzeti u obzir budući razvoj zajedničke poljoprivredne politike i pregovore u okviru WTO‑a, iako ti elementi nisu izričito predviđeni člankom 164. stavkom 3. Uredbe br. 1234/2007 o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode.
Naime, donošenje općih akata uvijek ulazi u opći politički i ekonomski kontekst. Čak iako navedeni članak 164. stavak 3. izričito predviđa određene kriterije koji se mogu uzeti u obzir, i dalje vrijedi da se donošenje uredbe kojom se određuju iznosi izvoznih subvencija nalazi u takvom kontekstu koji Komisija može prema potrebi uzeti u obzir. U tom smislu, nije uvijek potrebno spomenuti taj opći kontekst u obrazloženju uredbe. Naime, budući da je potpuno normalno da Komisija uzima u obzir opći politički i ekonomski kontekst, sama činjenica da ona to čini ne znači da postupa izvan svoje uobičajene prakse. Nadalje, operatori na koje se to odnosi obično poznaju opći politički i ekonomski kontekst.
Dakle, uzimanje u obzir pregovora koji su u tijeku u okviru WTO‑a i budućih političkih smjernica nije zahtijevalo izričito spominjanje u obrazloženju Uredbe br. 689/2013, osim ako su ti elementi bili ne samo dio općeg političkog i ekonomskog konteksta, uzetog u obzir prilikom određivanja izvoznih subvencija, nego i raison d’être pobijane uredbe.
U tom pogledu, kada postoji politički dogovor o budućim smjernicama zajedničke poljoprivredne politike, taj je dogovor dio općeg političkog i ekonomskog konteksta koji Komisija može uzeti u obzir. Isto vrijedi za pregovore koji su u tijeku u okviru WTO‑a. Takvo uzimanje u obzir ne znači da Komisija prekoračuje granice svoje diskrecijske ovlasti, i to i ako bi se popis elemenata iz članka 164. stavka 3. Uredbe br. 1234/2007 smatrao taksativnim. Naime, opći kontekst ipak može imati utjecaj na Komisijino izvršavanje diskrecijske ovlasti i nabrajanje, čak i taksativno, kriterija koje Komisija može uzeti u obzir ne može je spriječiti da uzme u obzir taj opći kontekst.
(t. 57., 58., 60., 61., 66., 71., 73., 157.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 89.)
5. Raison d’être izvoznih subvencija jest omogućiti Uniji prodaju viškova proizvoda o kojima je riječ koji su prisutni na unutarnjem tržištu u treće zemlje. Cilj sustava izvoznih subvencija nije subvencionirati bilo kojeg izvoznika, nego olakšati, ako za to postoji potreba, izvoz u okviru ostvarivanja ciljeva zajedničke poljoprivredne politike, kako su predviđeni člankom 39. UFEU‑a, tj., među ostalim, stabilizacije tržišta i osiguranja primjerenog životnog standarda poljoprivrednog stanovništva kao i razumnih cijena za potrošače.
(t. 92.)
6. U području određivanja iznosa izvoznih subvencija, u skladu s člankom 164. stavkom 3. Uredbe br. 1234/2007 o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode, Komisija treba uzeti u obzir jedan ili više elemenata koji su propisani tom odredbom. U skladu s tim tekstom Komisiji je dopušteno utemeljiti svoju odluku i na samo jednom od elemenata predviđenih tom odredbom. Ta odredba usto ni ne utvrđuje hijerarhiju između tih različitih elemenata. Ništa ne isključuje da Komisija može dati posebnu važnost primjerice elementu iz članka 164. stavka 3. točke (b) Uredbe br. 1234/2007, tj. ciljevima zajedničke organizacije tržišta koji moraju osigurati uravnoteženost i prirodan razvoj cijena i trgovine na tim tržištima. Komisija stoga prilikom određivanja iznosa izvoznih subvencija može dati veću važnost rezultatu analize tržišta nego rezultatu teoretskog izračuna izvoznih subvencija, utemeljenom na razlici između cijena na tržištu Unije i cijena na svjetskom tržištu.
Nadalje, iz formulacije tog članka 164. stavka 3. proizlazi da je Komisija obvezna uzeti u obzir barem jedan od elemenata nabrojenih u tom članku. Međutim, iz te formulacije ne proizlazi da je popis tih elemenata taksativan. Nadalje, okolnost da je u skladu s člankom 162. stavkom 1. Uredbe br. 1234/2007 sama dodjela izvoznih subvencija fakultativna govori u prilog vrlo širokoj margini prosudbe i velikoj fleksibilnosti za Komisiju kada je riječ o određivanju njihova iznosa.
(t. 96., 148., 150.)
7. U području određivanja iznosa izvoznih subvencija, teoretski izračun iznosa tih subvencija, utemeljen na razlici između cijena na tržištu Unije i cijena na svjetskom tržištu, odnosi se jedino na pitanje je li izvozna subvencija u pozitivnom iznosu potrebna za izvoznike u dotičnom sektoru kako bi mogli prodavati svoje proizvode u područjima na koja se odnose te subvencije. Međutim, u okviru globalne analize stanja tržišta Komisija nije obvezna uzeti u obzir posebnu situaciju izvoznika. Čak i ako je izvozna subvencija potrebna za izvoznike kako bi mogli prodavati svoje proizvode, to ne znači da je s obzirom na globalno stanje tržišta potrebno odrediti izvozne subvencije u pozitivnom iznosu.
Stoga, moguće je da analiza stanja tržišta omogućuje Komisiji zaključak da je stanje na tržištu Unije stabilno i da nije potrebno odrediti izvozne subvencije u pozitivnom iznosu kako bi se osigurala stabilnost tržišta i primjeren životni standard poljoprivrednog stanovništva. U takvoj situaciji Komisiji je dopušteno ne dodijeliti izvozne subvencije ili njihov iznos odrediti na nula, čak i ako je rezultat teoretskog izračuna iznosa izvoznih subvencija pozitivan. Takva hipoteza nije ograničena na situacije u kojima postoji manjak dotičnog proizvoda ili ozbiljna kriza na tržištu Unije.
(t. 98., 99.)