Language of document : ECLI:EU:F:2014:44

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

26. ožujka 2014.

Predmet F‑8/13

CP

protiv

Europskog parlamenta

„Javna služba – Dužnosnik – Voditelj odjela – Probni rok – Nepotvrđivanje na dužnost voditelja odjela – Raspoređivanje na dužnost koja nije upravljačka – Interna pravila Parlamenta“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se na UEZAE primjenjuje sukladno njegovu članku 106.a, kojom CP traži, s jedne strane, poništenje odluke od 23. ožujka 2012. kojom ga Europski parlament nije potvrdio na dužnost voditelja odjela te, s druge strane, naknadu štete pretrpljene zbog nezakonitosti navedene odluke.

Odluka:      Poništava se odluka od 23. ožujka 2012. kojom Europski parlament nije potvrdio CP‑a na dužnosti voditelja odjela te ga je premjestio na radno mjesto u Glavnu upravu „Unutarnje politike Unije“. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europski parlament snosi vlastite troškove te mu se nalaže snošenje troškova CP‑a.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Tužba protiv odluke o odbijanju žalbe – Učinak – Pokretanje postupka pred sudom u pogledu pobijanog akta – Uvjet – Obrazloženje odluke o odbijanju koje se treba podudarati s pobijanim aktom

(Pravilnik o osoblju, čl. 90. i 91.)

2.      Dužnosnici – Organizacija službi – Raspoređivanje osoblja – Preraspoređivanje – Diskrecijska ovlast uprave – Granice – Interes službe – Preraspoređivanje voditelja odjela koji nije zadovoljio na dužnost koja nije upravljačka – Dopuštenost

(Pravilnik o osoblju, čl. 7. st. 1. i čl. 51.)

3.      Dužnosnici – Slobodno radno mjesto – Popunjavanje radnog mjesta putem premještaja – Probni rok – Izrada programa djelovanja u slučaju kad je dužnosnik suočen s teškoćama – Obveza sudjelovanja dotičnog dužnosnika u izradi programa – Obveza upravnog tijela brzo djelovati čim se pojave teškoće

(Pravilnik o osoblju, čl. 21. i 21.a; interni propis Europskog parlamenta o potvrđivanju na dužnosti voditelja odjela, direktora i glavnog direktora)

4.      Dužnosnici – Slobodno radno mjesto – Popunjavanje radnog mjesta putem premještaja – Probni rok – Postavljanje ciljeva na početku razdoblja ocjenjivanja – Nepridržavanje – Posljedica – Nezakonitost ocjenjivanja

(Pravilnik o osoblju, čl. 43.; interni propis Europskog parlamenta o potvrđivanju na dužnosti voditelja odjela, direktora i glavnog direktora)

5.      Dužnosnici – Načela – Pravo na obranu – Obveza saslušanja dotičnog dužnosnika prije donošenja odluke koja se na njega nepovoljno odražava – Opseg – Primjena mjera preraspoređivanja

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2.)

6.      Dužnosnici – Organizacija službi – Raspoređivanje osoblja – Preraspoređivanje – Diskrecijska ovlast uprave – Dužnost brižnog postupanja uprave – Uzimanje u obzir interesa dotičnog člana osoblja – Sudski nadzor – Granice

(Pravilnik o osoblju, čl. 7. st. 1.)

1.      Učinak zahtjeva za poništenje koji je formalno istaknut protiv odluke o odbijanju žalbe jest pokretanje postupka pred Službeničkim sudom u odnosu na akt protiv kojeg je podnesena žalba, ako taj zahtjev kao takav nema samostalan sadržaj.

Međutim, imajući u vidu samu njezinu svrhu, a to je omogućiti upravnom tijelu da ponovno razmotri svoju odluku, predsudski postupak evolutivnog je karaktera tako da u sustavu pravnih lijekova predviđenih u člancima 90. i 91. Pravilnika, upravno tijelo može, odbijajući žalbu, biti dovedeno do toga da mijenja razloge na temelju kojih je usvojilo pobijani akt. Iz tog razloga, ako obrazloženje iz odluke o odbijanju žalbe ima za cilj samo odgovoriti na tu žalbu, ispitivat će se zakonitost prvotnog akta kojim se nanosi šteta, i to u pogledu razloga sadržanih u odluci o odbijanju žalbe.

(t. 18. i 21.)

Izvori:

Sud: 17. siječnja 1989., Vainker/Parlament, 293/87, t. 8.

Prvostupanjski sud: 6. travnja 2006., Camόs Grau/Komisija, T‑309/03, t. 43.

Opći sud: 9. prosinca 2009., Komisija/Birkhoff, T‑377/08 P, t. 55. do 60.

Službenički sud: 15. prosinca 2010., Angulo Sánchez/Vijeće, F‑67/09, t. 70.; 28. ožujka 2012., BD/Komisija, F‑36/11, t. 47.

2.      Tijelo za imenovanje crpi izravno iz članka 7. stavka 1. Pravilnika ovlast da preraspoređuje dužnosnike u interesu službe, pri čemu ta ovlast nije uvjetovana donošenjem provedbenih pravila te bi bilo u suprotnosti s interesom službe zadržati na rukovodećem radnom mjestu dužnosnika koji možebitno ne bi imao odgovarajuće sposobnosti za rad na tom mjestu.

Stoga, tijelo za imenovanje može temeljiti izravno na članku 7. stavku 1. Pravilnika svoju odluku o preraspoređivanju načelnika odjela koji nije zadovoljio na dužnost koja nije upravljačka.

Osim toga, članak 51. Pravilnika ne može dovesti u pitanje prethodno navedeno. Taj članak naime uređuje posebnu situaciju dužnosnika koji na temelju više uzastopnih izvješća o ocjeni pokazuje stručnu nesposobnost te postoji opasnost da zbog toga dobije otkaz, bude premješten na niže radno mjesto ili razvrstan u nižu funkcijsku skupinu sa ili bez zadržavanja razreda. Stoga je riječ o drugačijoj situaciji od one u kojoj načelnik odjela nije pretrpio bilo koju od tih mjera za slučaj nesposobnosti.

(t. 31. do 33.)

3.      Unutarnja pravila institucije prema kojima ocjenjivači i dužnosnik na sastanku utvrđuju program djelovanja tijekom probnog roka, treba tumačiti u svjetlu hijerarhijskog načela čija je primjena precizirana u člancima 21. i 21.a Pravilnika, a na temelju kojeg je nadređeni u pravilu ovlašten postaviti svoju volju iznad volje svojih podređenih. Također, u slučaju neslaganja, odluka o sadržaju programa djelovanja leži na završnom ocjenjivaču. Međutim, sudjelovanje dotičnog dužnosnika u izradi programa djelovanja opravdano je nužnošću da taj program na odgovarajući način uzme u obzir njegove teškoće i da odgovori na njegove potrebe. Stoga, program djelovanja ne može ispuniti svoju ulogu ako tom dužnosniku nije pružena mogućnost da sudjeluje u njegovu donošenju. Ako ta unutarnja pravila ne propisuju da se dotični dužnosnik samo saslušava, nego od njega traže da sudjeluje s ocjenjivačima u izradi programa djelovanja, ono se treba smatrati znatnim. Takva formalnost nije poštovana ako su plan djelovanja izradili ocjenjivači, pa je on nakon toga samo uručen dužnosniku nakon što su ga oni donijeli.

Pored toga, čak i ako unutarnja pravila predviđaju da se postupak radi izrade programa djelovanja može pokrenuti u svakom trenutku, iz navedenih pravila proizlazi da izrada programa ne može ići in extremis. Naime, ona određuju da postupak radi izrade programa djelovanja tijekom probnog roka treba započeti bez odlaganja u slučaju da postoje problemi, da se mora izraditi za preostale mjesece i da tijelo za imenovanje mora biti redovno obavješćivano o razvoju situacije, pri čemu je svakako cilj ispuniti svrhu tog programa. Slijedom navedenog, iz te odredbe proizlazi, tim više ako je se tumači u svjetlu dužnosti brižnog postupanja, da ocjenjivači trebaju brzo djelovati, čim se pojave problemi.

(t. 46. i 48.)

Izvori:

Sud: 7. svibnja 1991., Interhotel/Komisija, C‑291/89, t. 17.; 7. svibnja 1991., Oliveira/Komisija, C‑304/89, t. 21.

Prvostupanjski sud: 23. ožujka 2000., Gogos/Komisija, T‑95/98, t. 53.

4.      Razlog postojanja probnog roka koji je propisan za nove načelnike odjela institucija dosta je blizak razlogu zbog kojeg je predviđen probni rok za nove dužnosnike. Isto tako, ocjenjivanje na kraju probnog roka ima dovoljno sličnosti s periodičkim ocjenjivanjem iz članka 43. Pravilnika. Probni rok, da bi uopće imao smisla, treba se odvijati pod uobičajenim okolnostima. Također, ako postoje pravila koja propisuju postavljanje ciljeva dužnosniku na početku razdoblja ocjenjivanja, nepoštovanje tih pravila predstavlja bitnu povredu i opravdava pobijanje spornog izvješća o ocjeni.

Stoga, ako iz unutarnjih pravila institucije proizlazi da odluka o potvrđivanju ili nepotvrđivanju dužnosnika kao načelnika odjela treba biti rezultat ocjene koja obuhvaća cijeli probni rok, imajući u vidu precizno određene ciljeve za to razdoblje, okolnost da dotični dužnosnik nije zadovoljio program djelovanja ne može ni u kojem slučaju opravdati takvu odluku ako je program izrađen neregularno i sa zakašnjenjem.

Nadalje, karton s opisom radnog mjesta se kao takav ne može smatrati dokumentom kojim se određuju dužnosnikovi ciljevi jer te dvije vrste dokumenata imaju različite svrhe i karakteristike.

(t. 57., 58., 65. i 75.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 30. studenoga 1994., Correia/Komisija, T‑568/93, t. 34.; 28. studenoga 2007., Vounakis/Komisija, T‑214/05, t. 43.

Službenički sud: 13. prosinca 2007., Sundholm/Komisija, F‑42/06, t. 39. do 41.; 2. srpnja 2009., Giannini/Komisija, F‑49/08, t. 65.; 10. studenoga 2009., N/Parlament, F‑71/08, t. 56. do 60.; 12. svibnja 2011., AQ/Komisija, F‑66/10, t. 68. i 88.

5.      Mjera preraspoređivanja ne pretpostavlja otvoreni postupak prema dotičnom dužnosniku, pa se u tim okolnostima on ni ne može pozivati na obvezu institucije da poštuje njegovo pravo na obranu kao takvo. Međutim, pravo na obranu, iako mnogo šire, svakako obuhvaća procesno pravo svake osobe da bude saslušana prije donošenja pojedinačne mjere koja bi na nju nepovoljno utjecala.

Naime, pravo na saslušanje u svakom postupku te vrste predstavlja temeljno načelo prava Unije predviđeno člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odnosno odredbom kojom se jamči pravo na dobru upravu. U tom pogledu, prema uvodnoj izjavi 4. njezine preambule, Povelja Europske unije o temeljnim pravima ima svrhu ojačati zaštitu temeljnih prava te ih učiniti vidljivijima. Kao i kod Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, cilj Povelje nije zaštita teoretskih ili iluzornih već konkretnih i stvarnih prava.

(t. 79. do 81.)

Izvori:

Sud: 22. studenoga 2012., M., C‑277/11, t. 81. do 83.; 18. srpnja 2013., Komisija/Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, t. 98. i 99.

Službenički sud: 5. prosinca 2012., Z/Sud, F‑88/09 i F‑48/10, t. 144. do 147., protiv koje se vodi žalbeni postupak pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑88/13

6.      U kontekstu preraspoređivanja dužnosnika, dužnost brižnog postupanja upravnom tijelu nalaže provođenje stvarnog, potpunog i detaljnog ispitivanja situacije u pogledu interesa službe i interesa dotičnog dužnosnika, a čiji interes eventualno može biti izražen u očitovanju koje je on iznio o elementima koji su mu predočeni.

S tim u vezi, kad upravno tijelo raspolaže širokim diskrecijskim ovlastima, sudski nadzor, iako ima ograničeni doseg, zahtijeva da institucije budu u stanju dokazati da je pobijana odluka donesena kroz stvarno izvršavanje njihove diskrecijske ovlasti, a koja pretpostavlja uzimanje u obzir svih čimbenika i okolnosti relevantnih za slučaj.

(t. 82. i 83.)

Izvori:

Sud: 7. rujna 2006., Španjolska/Vijeće, C‑310/04, t. 122.; 8. srpnja 2010., Afton Chemical, C‑343/09, t. 34.

Opći sud: 14. studenoga 2013., ICdA i dr./Komisija, T‑456/11, t. 46.

Službenički sud: 11. srpnja 2007., Wils/Parlament, F‑105/05, t. 75.; 23. listopada 2013., D’Agostino/Komisija, F‑93/12, t. 57., protiv koje se vodi žalbeni postupak pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑670/13 P