Predmet T‑116/11

European medical associaton (EMA)

protiv

Europske komisije

„Arbitražna klauzula – Šesti okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti koji doprinosi stvaranju europskog istraživačkog prostora (2002./2006.) – Ugovori Dicoems i Cocoon – Neusklađenost dijela prijavljenih troškova s odredbama ugovora – Raskid ugovorâ – Povrat dijela isplaćenih iznosa – Naknada štete – Protuzahtjev – Izvanugovorna odgovornost –Stjecanje bez osnove – Tužba za poništenje – Akt koji se ne može pobijati – Akt koji postoji jedino u okviru ugovora i ne može se izdvojiti – Opomena dužniku – Nedopuštenost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 11. prosinca 2013.

1.      Tužba za poništenje – Tužba koja se u stvarnosti odnosi na spor ugovorne naravi – Poništenje opomene dužniku koju je izdala Komisija – Nenadležnost suda Unije – Nedopuštenost

(čl. 263. i 288. UFEU‑a)

2.      Proračun Europske unije – Financijska potpora Zajednice – Obveza korisnika da poštuje uvjete dodjele potpora – Financiranje koje obuhvaća samo stvarno nastale troškove – Dokaz o istinitosti prijavljenih troškova – Nepostojanje – Neprihvatljivi troškovi

(čl. 317. UFEU‑a)

3.      Pravo Europske unije – Načela – Načelo dobre uprave

4.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka donesena na temelju ugovora

(čl. 296. UFEU‑a)

5.      Pravo Europske unije – Načela – Načelo Unije o zabrani stjecanja bez osnove – Pojam

6.      Sudski postupak – Dopuštenost tužbi – Tužba protiv dopisa koji je sastavila Izvršna agencija za istraživanje u okviru svojih nadležnosti – Tužba za naknadu štete zbog izvanugovorne odgovornosti podnesena protiv Komisije – Izvršna agencija za istraživanje koja ima pravnu osobnost – Nedopuštenost

(Uredba Vijeća br. 58/2003, čl. 4. st. 2. i čl. 21.; Odluka Komisije 2008/46)

7.      Sudski postupak – Predmet spora – Izmjena u tijeku postupka – Zabrana

(Poslovnik Općeg suda, čl. 48.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 72., 74., 75.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 236., 263.)

3.      Za institucije Unije u pogledu javnosti vrijede obveze koje proizlaze iz općeg načela dobre uprave isključivo kada izvršavaju svoje upravne ovlasti. S druge strane, kada je odnos između Komisije i tužitelja očito ugovorne prirode, potonji Komisiji može prigovarati samo zbog povreda ugovornih odredbi ili povreda prava koje se primjenjuje na ugovor.

(t. 245.)

4.      Obveza obrazlaganja koju institucije Unije imaju na temelju članka 296. UFEU‑a odnosi se samo na jednostrane načine djelovanja. Ta se obveza ne primjenjuje na načine djelovanja na temelju ugovora između institucije o kojoj je riječ i suprotne stranke.

(t. 275.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 282.)

6.      Za dopis koji je napisan na memorandumu Izvršne agencije za istraživanje (REA), koji je potpisao njezin načelnik odjela, i koji je ta agencija poslala u okviru svojih nadležnosti, ne može se smatrati da ga je poslala Komisija niti se on njoj može pripisati.

Naime, Uredbom br. 58/2003 o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice Komisiji se dodjeljuje ovlast osnivanja izvršnih agencija i povjeravanja im zadaća koje se odnose na upravljanje jednim ili više programa Zajednice. Iako Komisija i dalje izvršava zadaće koje u provođenju političkih odluka u djelo zahtijevaju diskrecijske ovlasti, agenciji se može povjeriti upravljanje fazama projekta, usvajanje instrumenata izvršenja proračuna te obavljanje aktivnosti potrebnih za provođenje programa Zajednice na temelju ovlasti koje je Komisija delegirala, a posebno aktivnosti povezanih s dodjelom ugovora i bespovratnih sredstava. Osim toga, člankom 4. stavkom 2. te uredbe propisano je da izvršna agencija ima pravnu osobnost. Iz članka 21. navedene uredbe proizlazi da se ugovorna odgovornost izvršne agencije uređuje pravom koje se primjenjuje na dotični ugovor te da, u slučaju izvanugovorne odgovornosti, ta agencija u skladu s općim načelima koja su zajednička pravima svih država članica nadoknađuje štetu koju je uzrokovala sama agencija ili njezini službenici tijekom obavljanja svojih dužnosti.

Komisija je osnovala REA‑u na temelju navedene uredbe Odlukom 2008/46/EZ. Člankom 1. te odluke propisano je da se statut REA‑e uređuje Uredbom br. 58/2003. Iz toga proizlazi da REA ima pravnu osobnost. Jednako tako, iz Odluke 2008/46 u vezi s člankom 21. Uredbe br. 58/2003 proizlazi da, u slučaju izvanugovorne odgovornosti, REA nadoknađuje štetu koju je uzrokovala ona sama ili njezini službenici tijekom obavljanja svojih dužnosti.

(t. 292.‑296., 299., 300.)

7.      Opći sud, pred kojim je pokrenut spor u okviru arbitražne klauzule, mora riješiti spor na temelju nacionalnog materijalnog prava primjenjivog na ugovor.

S druge strane, sukladno općepriznatom pravnom načelu prema kojem svaki sud primjenjuje svoja vlastita postupovna pravila sudska nadležnost kao i dopuštenost tužbenih zahtjeva, bilo da su ih podnijeli tužitelj ili tuženik, procjenjuju se samo na temelju prava Unije. Stoga, kad je protuzahtjev podnesen u okviru odgovora na repliku u predmetu pred sucem Općeg suda, njegova se dopuštenost mora utvrditi na temelju članka 48. Poslovnika Općeg suda. Tom se odredbom zabranjuje iznošenje novih razloga tijekom postupka, ali se u određenim okolnostima to ipak dopušta. Međutim, navedenom odredbom nije jednoj stranci dopušteno tijekom postupka izmijeniti sam predmet spora. Članak 48. Poslovnika u tom pogledu ne pravi razliku bilo da se radi o tužitelju ili tuženiku. Usto, treba smatrati nedopuštenima prigovor nedopuštenosti ili razlog koji je po prvi put iznesen u odgovoru na repliku i koji se ne temelji na pravnim i činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka.

(t. 310.‑316.)