PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

17. listopada 2013.

Predmet F‑59/12

BF

protiv

Revizorskog suda Europske unije

„Javna služba – Imenovanje – Popunjavanje radnog mjesta direktora – Obavijest o slobodnom radnom mjestu – Akt kojim se nanosi šteta – Nepostojanje – Nedopuštenost“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom BF, tužitelj, u biti traži poništenje obavijesti o slobodnom radnom mjestu ECA/2011/67 za popunjavanje radnog mjesta direktora ljudskih potencijala u glavnom tajništvu Revizorskog suda Europske unije, kao i popravljanje pretrpljene materijalne i nematerijalne štete.

Odluka:      Tužba se odbacuje. BF snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Revizorskog suda Europske unije.

Sažetak

Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Obavijest o slobodnom radnom mjestu koja ne utječe na pravni položaj tužitelja – Isključenje

(čl. 90. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

One mjere koje stvaraju obvezne pravne učinke takve naravi da izravno i trenutačno utječu na interese tužitelja na način da značajno mijenjaju njegov pravni položaj predstavljaju akte kojima se nanosi šteta, a koji mogu biti predmet tužbe na temelju članka 91. Pravilnika o osoblju.

U okviru tužbe usmjerene protiv obavijesti o slobodnom radnom mjestu kojom se po drugi put otvara postupak zapošljavanja i koja ne isključuje kandidaturu tužitelja, učinci koje tužitelj pripisuje toj obavijesti o slobodnom radnom mjestu, odnosno da se čini nemogućim u praksi da ga se imenuje na sporno radno mjesto izvršenjem eventualne presude Službeničkog suda kojom se poništavaju odluke o imenovanju treće osobe na sporno radno mjesto i odbijanju njegove kandidature, donesene na kraju prvog postupka zapošljavanju, na dan objave obavijesti o slobodnom radnom mjestu, potpuno su hipotetske i nisu takve prirode da pokažu da navedene obavijesti izravno i trenutačno utječu na njegove interese.

Naime, na kraju drugog postupka zapošljavanja, tijelo za imenovanje nema nužno dužnost popuniti sporno radno mjesto. Nadalje, ništa ne ukazuje na to da, na dan objave pobijane obavijesti o slobodnom radnom mjestu, ako je drugi postupak zapošljavanja okončan, tužitelj neće biti imenovan na sporno radno mjesto. Što se tiče učinaka presude koja će se donijeti u predmetu u vezi s poništenjem odluka donesenih na kraju prvog postupka zapošljavanja, te odluke uživaju pretpostavku zakonitosti i sama činjenica da je podnio tužbu ne daje tužitelju nikakvo subjektivno pravo na to da ga se imenuje na sporno radno mjesto, a ni pravo na zaustavljanje svake eventualne upravne inicijative za popunjavanje navedenog radnog mjesta. Štoviše, kad bi Službenički sud poništio odluke donesene na kraju prvog postupka zapošljavanja, tada bi na instituciji u pitanju bilo da poduzme prikladne mjere za izvršenje presude, koje tužitelj može po potrebi osporavati kad za to dođe vrijeme.

Posljedično, pobijana obavijest o slobodnom radnom mjestu i drugi postupak zapošljavanja sami po sebi ne stvaraju obvezne pravne učinke takve naravi da izravno i trenutačno utječu na interese tužitelja. Pobijana obavijest o slobodnom radnom mjestu prema tome samom svojom objavom ne nanosi štetu tužitelju.

(t. 20. do 26.)

Izvori:

Sud: 11. svibnja 1978., De Roubaix/Komisija, 25/77, t. 7. i 8.

Službenički sud: 18. svibnja 2006., Corvoisier i dr./ESB, F‑13/05, t. 44.; 9. srpnja 2009., Torijano Montero/Vijeće, F‑91/07, t. 24. i 27 i navedena sudska praksa