Predmet C-15/17

Bosphorus Queen Shipping Ltd Corp.

protiv

Rajavartiolaitos

(zahtjev za prethodnu odluku, koji je uputio Korkein oikeus)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Konvencija iz Montego Baya – Članak 220. stavak 6. – Ovlasti obalne države – Nadležnost Suda da tumači odredbe međunarodnog prava – Direktiva 2005/35/EZ – Onečišćenje s brodova – Članak 7. stavak 2. – Konvencija Marpol 73/78 – Ispuštanje nafte u isključivom gospodarskom pojasu sa stranog broda u tranzitu – Okolnosti u kojima obalna država može poduzeti mjere protiv stranog broda – Sloboda plovidbe – Zaštita morskog okoliša – Velika šteta ili opasnost od velike štete obali, povezanim interesima ili bilo kojim drugim bogatstvima u teritorijalnom moru ili isključivom gospodarskom pojasu – Jasan i stvaran dokaz”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 11. srpnja 2018.

1.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Međunarodna konvencija koja obvezuje Uniju – Tumačenje odredbi konvencije koju je potpisala i potvrdila Unija – Uključenost – Konvencija o pravu mora iz 1982. (Konvencija iz Montego Baya)

(čl. 267. UFEU-a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, čl. 7. st. 2.)

2.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Međunarodna konvencija koja ne obvezuje Uniju – Međunarodna konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova (Konvencija Marpol 73/78) – Tumačenje odredbi sekundarnog zakonodavstva Unije koje su obuhvaćene područjem primjene konvencije – Uključenost

(čl. 267. UFEU-a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, čl. 7. st. 2.)

3.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Međunarodna konvencija koja ne obvezuje Uniju – Konvencija o intervenciji na otvorenome moru za slučaj nesreće koja uzrokuje ili bi mogla uzrokovati zagađivanje naftom – Isključenost

(čl. 267. UFEU-a)

4.        Promet – Pomorski promet – Onečišćenje mora s brodova i uvođenje sankcija za kažnjiva djela – Direktiva 2005/35 – Prisilne mjere obalnih država – Zadržavanje broda – Pretpostavke – Očiti dokaz o prekršaju – Pojam

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, čl. 7. st. 2.)

5.        Promet – Pomorski promet – Onečišćenje mora s brodova i uvođenje sankcija za kažnjiva djela – Direktiva 2005/35 – Prisilne mjere obalnih država – Zadržavanje broda – Pretpostavke – Kršenje koje je dovelo ili za koje postoji opasnost da će dovesti do štete obali ili s tim povezanim interesima predmetne države članice – Pojam obala ili povezani interesi

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, čl. 7. st. 2.)

6.        Promet – Pomorski promet – Onečišćenje mora s brodova i uvođenje sankcija za kažnjiva djela – Direktiva 2005/35 – Prisilne mjere obalnih država – Zadržavanje broda – Pretpostavke – Šteta prouzročena bogatstvu teritorijalnog mora ili isključivom gospodarskom pojasu obalne države – Pojam bogatstvo – Široko tumačenje

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, čl. 7. st. 2.)

7.        Promet – Pomorski promet – Onečišćenje mora s brodova i uvođenje sankcija za kažnjiva djela – Direktiva 2005/35 – Prisilne mjere obalnih država – Zadržavanje broda – Pretpostavke – Kršenje koje je dovelo ili za koje postoji opasnost da će dovesti do štete obali ili s tim povezanim interesima predmetne države članice – Ocjena posljedica prekršaja – Važnost pojma znatnog onečišćenja u smislu Konvencije o pravu mora iz 1982. (Konvencija iz Montego Baya) – Nepostojanje

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, čl. 7. st. 2.)

8.        Promet – Pomorski promet – Onečišćenje mora s brodova i uvođenje sankcija za kažnjiva djela – Direktiva 2005/35 – Prisilne mjere obalnih država – Zadržavanje broda – Pretpostavke – Kršenje koje je dovelo ili za koje postoji opasnost da će dovesti do štete obali ili s tim povezanim interesima predmetne države članice – Ocjena posljedica prekršaja – Mjerila

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, čl. 7. st. 2.)

9.        Promet – Pomorski promet – Onečišćenje mora s brodova i uvođenje sankcija za kažnjiva djela – Direktiva 2005/35 – Prisilne mjere obalnih država – Zadržavanje broda – Pretpostavke – Kršenje koje je dovelo ili za koje postoji opasnost da će dovesti do štete obali ili s tim povezanim interesima predmetne države članice – Ocjena posljedica prekršaja – Uzimanje u obzir obilježja predmetnog morskog područja – Granice

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, čl. 7. st. 2.)

10.      Promet – Pomorski promet – Onečišćenje mora s brodova i uvođenje sankcija za kažnjiva djela – Direktiva 2005/35 – Prisilne mjere obalnih država – Zadržavanje broda – Mogućnost države članice da odredi strožu mjeru u skladu s međunarodnim pravom – Isključenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, čl. 1. st.2. i čl. 7. st. 2.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 44., 49.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 45.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 46.)

4.      Članak 220. stavak 6. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, potpisane u Montego Bayu 10. prosinca 1982., i članak 7. stavak 2. Direktive 2005/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o onečišćenju mora s brodova i uvođenju sankcija za kažnjiva djela, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009., treba tumačiti na način da izraz „jasni i stvarni dokazi” odnosno „jasni, objektivni dokaz” u smislu tih odredbi podrazumijeva ne samo počinjenje prekršaja nego i dokaz o posljedicama tog prekršaja.

Očito je, dakle, da su autori Konvencije iz Montego Baya obalnoj državi željeli priznati pravo na poduzimanje takve iznimno stroge mjere ako je, s jedne strane, prekršajem koji je brod počinio uzrokovana velika šteta ili opasnost od velike štete za tu državu te ako se, s druge strane, pokaže da je dotični brod počinitelj tog prekršaja. Budući da su ta dva jednako važna uvjeta određena kumulativno, članak 220. stavak 6. Konvencije iz Montego Baya treba, dakle, tumačiti na način da predviđa da je intervencijska ovlast obalne države uvjetovana postojanjem jasnih i stvarnih dokaza kako o tome da je taj brod počinio prekršaj u smislu članka 220. stavka 3. navedene konvencije tako i o šteti ili opasnosti od velike štete koju taj prekršaj uzrokuje dotičnoj obalnoj državi.

(t. 61., 62., 65., t. 1. izreke)

5.      Izraz „obala ili povezani interesi” odnosno „obala ili s tim povezani interesi” iz članka 220. stavka 6. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i članka 7. stavka 2. Direktive 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, treba tumačiti na način da u pravilu ima isto značenje kao i izraz „obale ili interes[i] u vezi s njima” iz članka I. stavka 1. i članka II. stavka 4. Međunarodne konvencije o intervenciji na otvorenome moru za slučaj nesreće koja uzrokuje ili bi mogla uzrokovati zagađivanje naftom, sklopljene u Bruxellesu 29. studenoga 1969., s obzirom na to da se navedeni članak 220. stavak 6. primjenjuje i na neživa bogatstva teritorijalnog mora obalne države i na sva bogatstva njezina isključivog gospodarskog pojasa.

(t. 79., t. 2. izreke)

6.      Članak 220. stavak 6. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i članak 7. stavak 2. Direktive 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, treba tumačiti na način da bogatstva teritorijalnog mora ili isključivog gospodarskog pojasa obalne države u smislu tih odredbi uključuju vrste koje se mogu loviti, ali i žive vrste koje su s njima udružene ili o njima ovise, poput biljnih i životinjskih vrsta koje im služe za prehranu.

Treba reći da se članak 220. stavak 6. Konvencije iz Montego Baya odnosi na štete koje su uzrokovane ili za koje postoji opasnost da budu uzrokovane „bilo kojim” bogatstvima teritorijalnog mora ili IGP-a obalne države. Tu je odredbu stoga u tom pogledu potrebno široko tumačiti, kako proizlazi iz samog njezina teksta, a ne je shvaćati na način da se iz njezina područja primjene isključuju određena bogatstva.

(t. 81., 84., t. 3. izreke)

7.      Prilikom primjene članka 220. stavka 6. Konvencije iz Montego Baya i članka 7. stavka 2. Direktive 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, te posebno prilikom ocjene posljedica prekršaja, kako se definiraju u tim odredbama, u pravilu ne treba voditi računa o pojmu „znatno onečišćenje” iz članka 220. stavka 5.te konvencije.

No, iako zaštita „povezanih interesa” obalne države u pravilu postaje važna u slučaju onečišćenja, treba reći da je članak II. stavak 4. Konvencije o intervenciji na otvorenome moru iz 1969. usmjeren posebice na štetne gospodarske, društvene i zdravstvene posljedice takvog onečišćenja za obalnu državu, odnosno konkretno činjenicu da je velika šteta prouzročena ili bi mogla biti prouzročena, prije svega, različitim profesionalnim djelatnostima vezanima uz korištenje mora koje obavlja obalno stanovništvo te države, a koje predstavljaju osnovno sredstvo za život tog stanovništva, zatim turističkim djelatnostima u priobalnom području i, konačno, zdravlju i dobrobiti tog stanovništva. Iz te usporedbe proizlazi da postoje bitne razlike između članka 220. stavka 5. i članka 220. stavka 6. Konvencije iz Montego Baya. Naime, s jedne strane, navedeni članak 220. stavak 5. u vezi s člankom 1. stavkom 4. Konvencije iz Montego Baya nema za cilj posebno zaštititi dobra i povezane interese obalne države te, s druge strane, ta država ne mora dokazati postojanje „velike štete” za svoje interese.

(t. 88.-90., 92., t. 4. izreke)

8.      Prilikom ocjenjivanja posljedica prekršaja, kako su definirane u članku 220. stavku 6. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i članku 7. stavku 2. Direktive 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, treba uzeti u obzir sve indicije koje omogućuju dokazivanje činjenice da je uzrokovana šteta ili opasnost od štete za dobra i povezane interese obalne države te ocjenjivanje značaja štete koja je uzrokovana ili prijeti da bude uzrokovana tim dobrima ili interesima, vodeći računa osobito o:

–        kumulativnom značaju ugrožavanja više ili čak svih tih dobara i povezanih interesa te razlikama u osjetljivosti obalne države s obzirom na ugrožavanje različitih dobara i povezanih interesa;

–        negativnim posljedicama ispuštanja za navedena dobra i povezane interese koje je moguće predvidjeti ne samo na temelju dostupnih znanstvenih podataka već i na temelju vrste jedne ili više štetnih tvari sadržanih u konkretnom izljevu te obujma, smjera, brzine i trajanja širenja tog izljeva.

(t. 102., t. 5. izreke)

9.      Posebne geografske i ekološke značajke te osjetljivost područja Baltičkog mora imaju utjecaj na uvjete primjene članka 220. stavka 6. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i članka 7. stavka 2. Direktive 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, kada je riječ o definiciji i kvalifikaciji prekršaja te, iako ne automatski, ocjeni razmjera štete koju je taj prekršaj prouzročio dobrima i povezanim interesima obalne države.

U tom pogledu, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 105. svojeg mišljenja, Baltičko more na međunarodnoj je razini priznato kao posebno područje koje obilježavaju geografske specifičnosti i izrazito osjetljiv ekosustav kojem je potrebna posebna zaštita. Ipak, treba podsjetiti na to da specifičan cilj članka 220. stavka 6. Konvencije iz Montego Baya nije osiguravanje posebne zaštite za neko posebno područje, već zaštita određenih dobara i interesa obalne države neovisno o činjenici je li more uz tu državu posebno područje.

(t. 104., 106., 108., t. 6. izreke)

10.    Članak 1. stavak 2. Direktive 2005/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/123, treba tumačiti na način da državama članicama ne omogućava da odrede strože mjere, u skladu s međunarodnim pravom, od onih predviđenih člankom 7. stavkom 2. te direktive, kad se on primjenjuje, s obzirom na to da su obalne države ovlaštene poduzeti druge mjere domet kojih je istovjetan onima predviđenima navedenim člankom 220. stavkom 6.

Međutim, prema točki 63. ove presude, navedeni članak 220. stavak 6. odražava želju Konvencije iz Montego Baya da se za sve morske vrste uspostavi pravična ravnoteža između interesa država u svojstvu obalnih država i interesa država u svojstvu država zastave broda. Ne može se, dakle, smatrati da članak 7. stavak 2. Direktive 2005/35 dopušta da obalna država poduzme strože mjere od onih predviđenih tim člankom, što bi moglo narušiti pravičnu ravnotežu između interesa obalne države i interesa države zastave broda, koju zahtijeva članak 220. stavak 6. Konvencije iz Montego Baya. Ipak, takvo tumačenje obalnu državu ne može priječiti da poduzme mjere domet kojih je istovjetan onima predviđenima navedenim člankom 220. stavkom 6., s obzirom na to da navedeni članak ne predviđa taksativni popis dopuštenih mjera, što je to razvidno iz upotrebe izraza „uključujući”.

(t. 115.-118., t. 7. izreke)