Predmet T‑528/09

Hubei Xinyegang Steel Co. Ltd

protiv

Vijeća Europske unije

„Damping – Uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Kine – Utvrđivanje prijetnje štete – Članak 3. stavak 9. i članak 9. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 384/96 [koji su postali članak 3. stavak 9. i članak 9. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 1225/2009]“

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 29. siječnja 2014.

1.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Uvođenje antidampinških pristojbi – Pretpostavke – Šteta – Diskrecijska ovlast institucija – Ranjivo stanje proizvodnje Zajednice – Stanje proturječno relevantnim ekonomskim podacima – Očita pogreška u ocjeni

(uredbe Vijeća br. 384/96, čl. 3. st. 9. i br. 1225/2009, čl. 3. st. 9.)

2.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Uvođenje antidampinških pristojbi – Pretpostavke – Šteta – Prijetnja ozbiljne štete – Analiza čimbenika koje treba uzeti u obzir

(uredbe Vijeća br. 384/96, čl. 3. st. 9. i 9. st. 4. te br. 1225/2009, čl. 3. st. 9. i 9. st. 4.)

1.      Sudski nadzor ispitivanja koje se odnosi na postojanje prijetnje štete, kakav izvršavaju institucije Unije u sklopu antidampinškog postupka, treba biti ograničen na provjeru poštovanja postupovnih pravila, materijalne točnosti činjenica uzetih u obzir pri osporavanom izboru, nepostojanja očitih pogrešaka u ocjeni činjenica ili nepostojanja zlouporabe ovlasti, ako takvo ispitivanje pretpostavlja procjenu složenih ekonomskih pitanja. Takav ograničen sudski nadzor ne podrazumijeva to da se sud Unije suzdrži od nadziranja tumačenja ekonomskih podataka od strane institucija. Posebice, na Općem je sudu ne samo da provjeri materijalnu točnost podnesenih dokaza, njihovu pouzdanost i dosljednost već i da nadzire predstavljaju li ti dokazi ukupnost relevantnih podataka koje se mora uzeti u obzir pri ocjeni složene situacije te jesu li oni takve prirode da podupiru iz toga izvučene zaključke.

Stoga Vijeće čini očitu pogrešku u ocjeni time što drži da je proizvodnja Zajednice u ranjivom stanju, jer su relevantni ekonomski podaci u ovom slučaju svi pozitivni, izuzev razvoja dijela tržišta proizvodnje Zajednice, te zajedno upućuju na profil industrije u stanju snage, a ne slabosti ili ranjivosti.

(t. 53., 61., 66.)

2.      Sukladno članku 3. stavku 9. osnovne Uredbe br. 384/96 (koji je postao članak 3. stavak 9. Uredbe br. 1225/2009, utvrđivanje prijetnje materijalne štete mora se temeljiti na činjenicama, a ne na običnom navodu, pretpostavci ili dalekoj mogućnosti. Nadalje, promjena okolnosti koja bi mogla dovesti do situacije u kojoj bi damping prouzročio štetu mora biti jasno predviđena i neminovna. Iz toga slijedi da utvrđenje prijetnje štete mora jasno proizlaziti iz činjenica slučaja. Iz toga također slijedi da do štete koja prijeti treba doći u kratkom roku.

Stoga Vijeće krši članak 3. stavak 9. osnovne antidampinške Uredbe br. 984/96 time što drži da postoji prijetnja štete, iako, s jedne strane, u njegovom utvrđenju da se proizvodnja Zajednice nalazi u ranjivom stanju na kraju razdoblja ispitnog postupka postoji očita pogreška u ocjeni te su, s druge strane, četiri pokazatelja iz članka 3. stavka 9. koji se odnose na analizu prijetnje štete bili predmetom manjkave i nedosljedne analize.

Prema tome, Vijeće također krši članak 9. stavak 4. osnovne antidampinške Uredbe br. 984/96 (koji je postao članak 9. stavak 4. Uredbe br. 1225/2009), uvođenjem konačne antidampinške pristojbe na izvoz proizvoda u pitanju i naplatom privremenih pristojbi na te uvoze.

(t. 54., 91., 92.)