Language of document : ECLI:EU:C:2021:211

Predmet C-900/19

One Voice
i
Ligue pour la protection des oiseaux

protiv

Ministre de la Transition écologique et solidaire

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d’État (Francuska))

 Presuda Suda (prvo vijeće) od 17. ožujka 2021.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Direktiva 2009/147/EZ – Očuvanje divljih ptica – Članci 5. i 8. – Zabrana primjene bilo koje metode hvatanja ptica – Članak 9. stavak 1. – Odobrenje da se odstupanjem primijeni takva metoda utemeljena na tradicionalnoj uporabi – Uvjeti – Nepostojanje drugog zadovoljavajućeg rješenja – Opravdanje nepostojanja, drugog zadovoljavajućeg rješenja' samo očuvanjem te tradicionalne metode – Selektivnost hvatanja – Nacionalni propis kojim se dopušta hvatanje ptica uporabom ljepila”

1.        Okoliš – Očuvanje divljih ptica – Direktiva 2009/147 – Izvršenje od strane država članica – Odstupanja od zabrane ubijanja ili hvatanja zaštićenih vrsta – Uvjeti – Nepostojanje drugog zadovoljavajućeg rješenja – Zahtjev podrobnog obrazloženja koje se temelji na najboljim relevantnim znanstvenim spoznajama

(Direktiva 2009/147 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 9. st. 1. i 2.)

(t. 29.-32.)

2.        Okoliš – Očuvanje divljih ptica – Direktiva 2009/147 – Izvršenje od strane država članica – Odstupanja od zabrane ubijanja ili hvatanja zaštićenih vrsta – Uvjeti – Nepostojanje drugog zadovoljavajućeg rješenja – Tradicionalni karakter metode hvatanja ptica koji je sam po sebi nedovoljan za utvrđenje tog nepostojanja

(Direktiva 2009/147 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 9. st. 1. i 2.)

(t. 35.-44., t. 1. izreke)

3.        Okoliš – Očuvanje divljih ptica – Direktiva 2009/147 – Izvršenje od strane država članica – Odstupanja od zabrane ubijanja ili hvatanja zaštićenih vrsta – Uvjeti – Razborito korištenje određenih ptica u malom broju – Zahtjev selektivnosti hvatanja – Metoda hvatanja koja nije pogubna – Kriteriji – Sporedni ulovi, ograničenog opsega i ulova, oslobađanja bez štete koja nije zanemariva

(Direktiva 2009/147 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 9. st. 1. t. (c))

(t. 52.-71., t. 2. izreke)

Kratak prikaz

Država članica ne može dopustiti metodu hvatanja ptica koja dovodi do sporednih ulova ako oni dotičnim vrstama mogu uzrokovati štetu koja nije zanemariva

Tradicionalni karakter metode hvatanja ptica, poput one lova pomoću ljepila, sam po sebi nije dovoljan za utvrđenje da se ona ne može nadomjestiti drugim zadovoljavajućem rješenjem

Udruge One Voice i Ligue pour la protection des oiseaux osporavaju uporabu ljepila za hvatanje ptica. One su pred Conseilom d’État (Državno vijeće, Francuska) pobijale propis kojim se dopušta uporaba ljepila u određenim francuskim departmanima(1). U prilog svojim tužbama dvije su udruge istaknule povredu odredaba Direktive o pticama(2), osobito njezina članka 9., kojim se utvrđuju zahtjevi i uvjeti u kojima nadležna tijela, među ostalim, mogu odstupiti od zabrane lova uporabom ljepila predviđene člankom 8. i Prilogom IV. točkom (a) toj direktivi.

U tim je okolnostima Conseil d’État (Državno vijeće) Sudu uputio pitanja o tumačenju tih odredaba Direktive o pticama. U svojoj presudi Sud je iznio pojašnjenja u vezi s mogućnošću nadležnih tijela da odstupe od zabrane određenih metoda hvatanja zaštićenih ptica u okviru aktivnosti lova, predviđene člankom 8. te direktive.

Ocjena Suda

Kao prvo, Sud je presudio da članak 9. stavke 1. i 2. Direktive o pticama treba tumačiti na način da tradicionalni karakter metode hvatanja ptica sam po sebi nije dovoljan za utvrđenje da drugo zadovoljavajuće rješenje u smislu te odredbe ne može nadomjestiti tu metodu.

Naime, u svojoj presudi on najprije podsjeća na to da pri provedbi odstupajućih odredbi države članice moraju zajamčiti da se svaka intervencija koja se tiče zaštićenih vrsta odobri samo na temelju odluka koje sadržavaju precizno i prikladno obrazloženje koje se odnosi na razloge, uvjete i zahtjeve iz članka 9. stavaka 1. i 2. Direktive o pticama. U tom pogledu, on pojašnjava da nacionalni propis kojim se primjenjuje odstupanje ne ispunjava uvjete koji se odnose na obvezu obrazlaganja kada on sadržava samo navod prema kojem ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje, a da taj navod nije potvrđen podrobnim obrazloženjem, koje se temelji na najboljim relevantnim znanstvenim spoznajama.

Zatim, Sud naglašava da iako tradicionalne metode lova mogu biti „razborito korištenje” koje je dopušteno Direktivom o pticama, zadržavanje tradicionalnih aktivnosti ipak ne može činiti samostalno odstupanje od sustava zaštite utvrđenog tom direktivom.

Naposljetku, Sud podsjeća na to da nadležno tijelo u okviru provjere nepostojanja drugog zadovoljavajućeg rješenja mora izvršiti usporedbu različitih rješenja koja zadovoljavaju uvjete za odstupanje kako bi se utvrdilo koje je u najvećoj mjeri zadovoljavajuće. U tu svrhu, budući da Unija i države članice u oblikovanju i provedbi politika Unije u određenim područjima u skladu s člankom 13. UFEU-a punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja, jesu li alternativna rješenja zadovoljavajuća valja ocijeniti s obzirom na razumne mogućnosti i najbolje dostupne tehnike. Međutim, Sud navodi da se čini da takva rješenja postoje. Naime, on je već presudio da uzgoj i razmnožavanje zaštićenih vrsta u zatočeništvu mogu biti drugo zadovoljavajuće rješenje ako se pokažu mogućima i da je prijevoz ptica koje su zakonito uhvaćene ili se zakonito drže također razborito korištenje. S tim u vezi, okolnost da uzgoj i razmnožavanje dotičnih vrsta u zatočeništvu nisu još mogući u većem opsegu zbog nacionalnog propisa ne može sama po sebi dovesti u pitanje relevantnost tih rješenja.

Kao drugo, Sud je presudio da članak 9. stavak 1. točku (c) Direktive o pticama treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji odstupajući od članka 8. te direktive dopušta metodu hvatanja koja dovodi do sporednih ulova, kada oni, čak i malom opsegu i ograničenom trajanju, uhvaćenim vrstama koje nisu ciljane mogu uzrokovati štetu koja nije zanemariva.

Naime, Sud podsjeća na to da države članice mogu odstupiti od zabrane određenih metoda lova pod uvjetom, među ostalim, da te metode omogućuju hvatanje određenih ptica na selektivnoj osnovi. U tom pogledu on pojašnjava da pri ocjeni selektivnosti neke metode valja u obzir uzeti ne samo načine te metode i opseg ulova koje podrazumijeva za ptice koje nisu ciljane, nego također i njegove eventualne posljedice za uhvaćene vrste s obzirom na štetu prouzročenu uhvaćenim pticama.

Stoga se u okviru metode hvatanja koja nije pogubna, a koja dovodi do sporednih ulova, uvjet selektivnosti može ispuniti samo ako ulovi imaju ograničen opseg, tj. ako se odnose na vrlo mali broj primjeraka uhvaćenih slučajno, u ograničenom trajanju i ako se oni mogu osloboditi uz zanemarivu štetu. Međutim, Sud utvrđuje da je vrlo vjerojatno, pod uvjetom da to naposljetku utvrdi sud koji je uputio zahtjev, da unatoč čišćenju, uhvaćene ptice pretrpe nepopravljivu štetu, s obzirom na to da ljepila po prirodi mogu oštetiti perje svih uhvaćenih ptica.


1      Riječ je o cinq arrêtés du 24 septembre 2018, relatifs à l’emploi des gluaux pour la capture de grives et de merles noirs destinés à servir d’appelants pour des campagnes de chasse dans certains départements français (pet odluka od 24. rujna 2018. o uporabi ljepila za hvatanje drozdova i kosova koji trebaju služiti kao mamci u sezoni lova 2018. – 2019., u departmanima Alpes-de-Haute-Provence, Alpes-Maritimes, Bouches-du-Rhône, Vaucluse i Var, Francuska, JORF od 27. rujna 2018., tekstovi br. 10 do 13 i 15) i jednoj arrêté du 17 août 1989. (odluka od 17. kolovoza 1989.) koja ima isti predmet (JORF od 13. rujna 1989., str. 11560.).


2      Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL 2010., L 20, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 32., str. 128. i ispravak SL 2015., L 75, str. 20.)