Predmet T‑576/11

Schenker Customs Agency BV

protiv

Europske komisije

„Carinska unija – Naknadna naplata uvoznih carina – Uvoz glifosata podrijetlom iz Tajvana – Zahtjev za otpust uvoznih carina koji je podnio carinski zastupnik –Članak 239. Uredbe (EZ) br. 2913/92 – Klauzula pravičnosti – Postojanje posebne situacije – Deklaracije o puštanju u slobodan promet – Pogrešne potvrde o podrijetlu – Pojam očite nemarnosti – Odluka Komisije kojom se proglašava neopravdanost otpusta carina“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 16. travnja 2015.

1.      Vlastita sredstva Europske unije – Povrat ili otpust uvoznih ili izvoznih carina – Klauzula pravičnosti utvrđena člankom 239. Carinskog zakonika Zajednice i člankom 905. njegove provedbene Uredbe br. 2454/93 – Pravilo o odstupanju – Usko tumačenje

(Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 239.; Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 905.)

2.      Vlastita sredstva Europske unije – Povrat ili otpust uvoznih ili izvoznih carina – Članak 239. Carinskog zakonika Zajednice – Postojanje posebne situacije – Pojam – Diskrecijska ovlast Komisije – Opseg – Granice

(Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 239.; Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 905.)

3.      Vlastita sredstva Europske unije – Povrat ili otpust uvoznih ili izvoznih carina – Klauzula pravičnosti utvrđena člankom 905. Uredbe br. 2454/93 – Opseg – Nadležnost Komisije – Granice – Primjena materijalnog carinskog prava – Isključiva nadležnost nacionalnih tijela

(čl. 267. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 239. i 243.; Uredba Komisije br. 2454/93; čl. 905.)

4.      Carinska unija – Nastanak i povrat carinskog duga – Nalozi za plaćanje koji se odnose na antidampinške pristojbe, koje su uputila nacionalna carinska tijela – Pravna narav – Obavijest da su ta tijela naknadno uknjižila postojeći carinski dug

(Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 201. st. 2. i 3.)

5.      Vlastita sredstva Europske unije – Povrat ili otpust uvoznih carina – Klauzula pravičnosti utvrđena člankom 239. Carinskog zakonika Zajednice i člankom 905. njegove Provedbene uredbe br. 2454/93 – Posebna situacija – Pojam – Povjerenje dužnika u valjanost potvrda o podrijetlu za koje se ustanovi da su lažne, krivotvorene ili nevaljane – Povjerenje zbog činjenice da su carinska tijela države članice inicijalno prihvatila te potvrde – Isključenje

(Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 239.; Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 905.)

6.      Vlastita sredstva Europske unije – Povrat ili otpust uvoznih ili izvoznih carina – Postojanje posebne situacije – Pojam – Nedostatan Komisijin nadzor pravilne primjene antidampinške uredbe – Uključenost – Nepostojanje nedostatnosti

(Uredbe Vijeća br. 2913/92, čl. 239. i br. 368/98)

7.      Vlastita sredstva Europske unije – Povrat ili otpust uvoznih carina – Klauzula pravičnosti utvrđena člankom 239. Carinskog zakonika Zajednice i člankom 905. njegove Provedbene uredbe br. 2454/93 – Posebna situacija – Pojam – Nedostatno postupanje nacionalnih carinskih tijela – Uključenost – Nepostojanje nedostatnosti

(Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 239.; Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 905.)

8.      Vlastita sredstva Europske unije – Povrat ili otpust uvoznih ili izvoznih carina – Okolnosti u kojima se nikakva „prijevara ili očita nemarnost“ ne mogu pripisati dotičnoj osobi – Pojam očitog nemara – Usko tumačenje – Mjerila – Složenost carinskih propisa – Nepostojanje – Poslovno iskustvo carinskog zastupnika – Pažnja uvoznika – Nepostojanje

(Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 5. i 239., Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 199. i 905. st 3. i Prilog 37.)

9.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka o odbijanju zahtjeva za povrat ili otpust uvoznih carina

(čl. 296. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 239.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 44.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 45., 46.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 49.‑51., 55., 57., 58.)

4.      Nalozi za plaćanje koji se odnose na antidampinške pristojbe na uvoz podrijetlom iz trećih zemalja, a koje su uvoznicima i njihovim izravnim ili neizravnim zastupnicima uputila nacionalna carinska tijela, predstavljaju samo obavijesti o naknadnom knjiženju postojećeg carinskog duga koji je, na temelju članka 201. stavka 2. Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku, nastao istovremeno s prihvaćanjem deklaracija koje su podnijele dotične osobe. Među ostalim, na temelju članka 201. stavka 3. navedene Uredbe, carinski zastupnik je u svojstvu neizravnog uvoznikova zastupnika dužnik cijelog duga, uključujući i uvozne carine, poput antidampinških pristojbi koje nisu naplaćene zbog činjenice da su podnesene deklaracije u kojima je kao zemlja podrijetla uvezenog proizvoda bila naznačena zemlja koja nije stvarna zemlja podrijetla.

(t. 52.)

5.      U okviru naknadnog povrata uvoznih carina nametnutih u obliku antidampinških pristojbi, činjenica da su se potvrde o podrijetlu koje su izdale gospodarske komore treće zemlje pokazale nevaljanima ne može se smatrati kao okolnost koja dotičnu osobu stavlja u posebnu situaciju u smislu članka 239. Uredbe br. 2913/1992 o Carinskom zakoniku. Činjenica da se pouzdao u te potvrde kako bi se utvrdilo podrijetlo robe pred carinskim tijelima izbor je deklaranta kako bi ispunio svoju obvezu da pred carinskim tijelima deklarira podrijetlo uvezene robe. Taj izbor u sebi nosi rizik svojstven djelatnosti carinskog zastupanja, koji zbog toga mora snositi potonji, a ne javne financije. Ako se treba smatrati da te okolnosti dužnika dovode u posebnu situaciju koja bi mogla opravdati otpust antidampinških pristojbi, gospodarski subjekti ne bi imali nikakav interes za to da se uvjere u istinitost deklaracija i isprava koje dostavljaju carinskim tijelima.

(t. 61.‑65., 69.)

6.      U primjeni antidampinških pristojbi propisanih Uredbom br. 368/98 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz glifosata podrijetlom iz Narodne Republike Kine i konačnoj naplati privremene pristojbe, pri čemu je izbjegavanje te uredbe razlog izdavanja naloga za plaćanje od strane nacionalnih carinskih tijela, obveza primjene antidampinških pristojbi na predmetni uvoz dužnost je ponajprije carinskih tijela država članica.

Komisija međutim, općenito kao čuvar Ugovora i sekundarnog prava Unije i posebno u okviru svoje uloge na području kontrole primjene carinskog prava Unije, ima obvezu upravljanja i nadzora, a osobito u okviru istraga o mogućim povredama. Komisija ispunjava te obveze kad provodi postupke ili su oni bili provođeni uz njezinu potporu kako su se pojavljivale informacije o mogućem izbjegavanju nakon različitih faza istraga koje su vodila nacionalna tijela i OLAF. Nadalje, među obvezama propisanima Komisiji ne nalazi se obveza obavještavanja uvoznika ili carinskih zastupnika o informacijama kojima raspolaže niti upozoravanja o postojanju sumnji o njihovim radnjama.

(t. 72., 76., 77.)

7.      U okviru uvoza za koji vrijede opća pravila, a na koji se primjenjuju antidampinške pristojbe, Komisija i nacionalna carinska tijela imaju obvezu obraćati pažnju i izvršavati nadzor kako bi osigurali primjenu prava Unije. Međutim, takva obveza ne znači da u slučaju posjedovanja informacija koje ne otkrivaju dovoljno konkretne naznake o određenim društvima koje bi mogle opravdati to da nacionalna tijela bez odgode poduzmu određene radnje protiv njih ili protiv radnji koje su izvršavala ta društva, carinska tijela moraju provoditi fizičke i sustavne kontrole svih pošiljaka proizvoda uvezenih od strane tih društava i pristiglih na carinu Unije. S obzirom na opću narav naznačenih informacija, carinska tijela nisu obvezna tim društvima izdati upozorenja. Carinska tijela koja su obaviještena o eventualnoj prijevari nisu dužna obavijestiti izvršitelja tih radnji o tome da bi zbog te prijevare mogao postati obveznik plaćanja carine, čak i kada je izvršitelj djelovao u dobroj vjeri.

(t. 85.‑87., 90.)

8.      Carinski zastupnik, po samoj naravi svojih dužnosti, snosi odgovornost za plaćanje uvoznih carina i za pravilnost isprava koje podnosi carinskim tijelima. U tom pogledu, iskusni carinski zastupnik treba barem posumnjati u stvarno podrijetlo uvezenog proizvoda kad računi, popisi pošiljaka i carinske deklaracije sadržavaju naznake o takvom podrijetlu i kad postoje nedosljednosti u potvrdama o podrijetlu.

Osim toga, ako zastupnik nije uopće proučio račune i nije imao pristup računima i deklaracijama prije nego što ih je podnio carinskim tijelima, iako je na temelju članka 199. Provedbene uredbe br. 2454/93 o utvrđivanju odredaba za provedbu Carinskog zakonika, kao deklarant bio odgovoran za točnost podataka koji se u njima nalaze, to čini još značajnijim nepostojanje pažnje kod njega. U tom smislu, interni postupci kod zastupnika za provedbu deklaracija i sastavljanje pripadajuće dokumentacije kao i pojedinosti o društvenoj strukturi njegove grupe nisu opravdanje koje bi mu omogućilo da izbjegne obveze svojstvene funkciji carinskog zastupnika i da time posljedice snosi proračun Unije.

Isto tako, carinski se zastupnik ne može kriti iza radnji svojeg klijenta kako bi opravdao otpust uvoznih carina.

(t. 95., 98., 101., 104.‑107., 109., 110., 112., 115.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 118.‑124.)