Predmet T‑278/10 RENV

riha WeserGold Getränke GmbH & Co. KG (ranije Wesergold Getränkeindustrie GmbH & Co. KG)

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Zajednice WESTERN GOLD – Raniji nacionalni verbalni žigovi, raniji verbalni žig Zajednice i raniji međunarodni verbalni žig WeserGold, Wesergold i WESERGOLD – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Odluka o žalbi – Članak 64. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 – Obveza obrazlaganja – Pravo na saslušanje – Članak 75. Uredbe br. 207/2009“

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 24. studenoga 2015.

1.      Žig Zajednice – Definicija i stjecanje žiga Zajednice – Relativni razlozi za odbijanje – Prigovor nositelja ranijeg istovjetnog ili sličnog žiga registriranog za istovjetne ili slične proizvode ili usluge – Vjerojatnost dovođenja u zabludu zbog ranijeg žiga – Povećan razlikovni karakter ranijeg žiga – Nepostojanje utjecaja u slučaju nepostojanja sličnosti između predmetnih žigova

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 8. st. 1. t. (b))

2.      Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Učinci – Obveza usvajanja provedbenih mjera – Doseg – Uzimanje u obzir i obrazloženja i izreke presude

(čl. 266. UFEU‑a)

3.      Žig Zajednice – Žalbeni postupak – Tužba pred sudom Unije – Poništenje presude Općeg suda koja sadrži pogrešku koja se tiče prava pri tumačenju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 –Dovođenje u pitanje činjeničnih utvrđenja Općeg suda koja ne sadrže pogrešku – Nepostojanje

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 8. st. 1. t. (b))

4.      Žig Zajednice – Žalbeni postupak – Žalba podnesena protiv prvostupanjske odluke odjela Ureda i upućena žalbenom vijeću – Funkcionalni kontinuitet između dva stupnja – Ispitivanje žalbe od strane žalbenog vijeća – Doseg

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 64. st. 1.)

5.      Žig Zajednice – Žalbeni postupak – Žalba protiv odluke Odjela za prigovore Ureda – Ispitivanje od strane žalbenog vijeća – Doseg – Poštovanje prava obrane

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 64. st. 1. i čl. 76. st. 1.)

6.      Žig Zajednice – Postupovne odredbe – Obrazloženje odluka – Prva rečenica članka 75. Uredbe br. 207/2009 – Doseg istovjetan onomu članka 296. UFEU‑a – Uporaba implicitnog obrazloženja od strane žalbenog vijeća – Dopuštenost – Pretpostavke

(čl. 296. podst. 4. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 75. prva rečenica)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 32., 34.)

2.      Iako se u izreci presude povodom žalbe proglašava i presuđuje da se presuda Općeg suda ukida bez navođenja dosega tog ukidanja, to ne mijenja činjenicu da se izreka presude povodom žalbe mora tumačiti u vezi s obrazloženjem iz te presude. Naime, kako bi postupila u skladu s presudom i u potpunosti je provela, institucija je dužna poštovati ne samo izreku presude već i obrazloženje koje je do nje dovelo i koje predstavlja njezinu nužnu potporu, u smislu da je neophodno za određivanje točnog značenja onoga što je odlučeno u izreci. To je naime obrazloženje koje, s jedne strane, identificira točnu odredbu koja se smatra nezakonitom i, s druge strane, navodi točne razloge nezakonitosti utvrđene u izreci te ga dotična institucija mora uzeti u obzir prilikom nadomještanja poništenog akta.

(t. 36., 37.)

3.      Ako je Sud u presudi povodom žalbe pojasnio da pobijanu presudu treba ukinuti, s obzirom na to da je u njoj Opći sud smatrao da je žalbeno vijeće trebalo ispitati razlikovni karakter stečen uporabom ranijih žigova i da je zbog toga poništio spornu odluku, iako je prije toga utvrdio da suprotstavljeni žigovi nisu slični, onda on nije namjeravao dovesti u pitanje činjenična utvrđenja Općeg suda u vezi s analizom sličnosti između suprotstavljenih znakova, a koja je Sud uzeo kao polazišnu točku svojeg rasuđivanja.

Budući da se taj razlog za ukidanje ne odnosi na spomenuta činjenična utvrđenja, ispitivanje istaknutog tužbenog razloga je dakle okončano zaključkom da je ispitivanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova bilo bespredmetno, s obzirom na to da su suprotstavljeni znakovi različiti.

To je bilo potvrđeno i u dijelu u kojem je Sud istaknuo da s obzirom na to da je Opći sud već prije utvrdio da su predmetni žigovi općenito različiti, nije postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu i eventualno postojanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova nije moglo nadomjestiti nepostojanje sličnosti među tim žigovima.

Osim toga, dovođenje u pitanje od strane Općeg suda analize sličnosti suprotstavljenih znakova, a da Sud nije istaknuo nikakvu pogrešku Općeg suda u vezi s tim, značilo bi, s jedne strane, da bi drugo vijeće Općeg suda postalo žalbena instanca u odnosu na njegovo prvo vijeće i, s druge strane, da bi presudi povodom žalbe bio oduzet njezin obvezujući učinak, s obzirom na to da ukidanje ne može imati širi opseg od onoga kako ga je utvrdio Sud i omogućiti preispitivanje činjeničnog stanja, što bi prouzročilo bespredmetnost obrazloženja na kojem se temelji presuda povodom žalbe.

(t. 38.‑40., 43.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 57.‑59.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 61., 62.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 68., 69.)