Predmet T‑289/13
Ledra Advertising Ltd
protiv
Europske komisije
i
Europske središnje banke (ESB)
„Tužba za poništenje i naknadu štete – Program podrške stabilnosti Cipra – Memorandum o razumijevanju o specifičnom uvjetovanju gospodarske politike zaključen između Republike Cipra i ESM‑a – Nadležnost Općeg suda – Uzročna veza – Djelomično nedopuštena i djelomično očito pravno neosnovana tužba“
Sažetak – Rješenje Općeg suda (prvo vijeće) od 10. studenoga 2014.
1. Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Tužba s ciljem naknade šteta koje je navodno prouzročila određena institucija Unije – Elementi koji omogućuju prepoznavanje postupanja koje se predbacuje instituciji, uzročne veze i stvarnog i izvjesnog karaktera prouzročene štete
(Statut Suda Europske unije, čl. 21. st. 1. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))
2. Tužba za naknadu štete – Nadležnost suda Unije – Granice – Nadležnost za odlučivanje o zakonitosti memoranduma o razumijevanju sklopljenog između države članice i Europskog stabilizacijskog mehanizma – Isključenje
(čl. 268. UFEU‑a i čl. 340. st. 2. i 3. UFEU‑a; Ugovor o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma, čl. 13. st. 4.)
3. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Neispunjenje jednog od uvjeta – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete
(čl. 340. st. 2. UFEU‑a)
4. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza – Šteta koja proizlazi iz nečinjenja institucije – Teret dokazivanja
(čl. 340. UFEU‑a)
5. Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Granice – Nadležnost za nadzor zakonitosti akata koji ne proizlaze od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije – Isključenje
(čl. 263. UFEU‑a)
6. Sudski postupak – Dopuštenost tužbi – Zahtjev za određivanje privremenih mjera – Zahtjev podnesen istim aktom kao i tužba – Nedopuštenost
(čl. 278. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda, čl. 104. st. 3.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 33., 34.)
2. Na temelju odredaba članka 268. i članka 340. stavaka 2. i 3. UFEU‑a, Opći sud u području izvanugovorne odgovornosti nije nadležan za rješavanje sporova koji se odnose na naknadu štete koju su prouzročile institucije Unije ili njihovi zaposlenici u obavljanju svojih dužnosti. Stoga zahtjev za naknadu štete usmjeren protiv Unije i utemeljen samo na nezakonitosti akta ili postupanja koje nije počinila institucija Unije ili njezini službenici treba odbaciti kao nedopušten.
To vrijedi i kad je riječ o zahtjevima za naknadu štete koji se temelje na nezakonitosti određenih odredbi memoranduma o razumijevanju koji su zajedno usvojili Europski stabilizacijski mehanizam i jedna država članica te su ga potpisali, s jedne strane, ta država članica i, s druge strane, potpredsjednik Komisije, u njezino ime. Naime, iz članka 13. stavka 4. Ugovora o ESM‑u proizlazi da Komisija potpisuje memorandum o razumijevanju u ime ESM‑a. U tom pogledu, iako ugovor o ESM‑u povjerava Komisiji i ESB‑u određene zadaće povezane s provedbom ciljeva tog ugovora, funkcije koje su povjerene Komisiji i ESB‑u u okviru Ugovora o ESM‑u ne sadržavaju nikakvu stvarnu ovlast odlučivanja i aktivnosti koje te dvije institucije provode u okviru tog ugovora isključivo obvezuju ESM. Stoga nije moguće smatrati Komisiju ili ESB inicijatorima usvajanja memoranduma o razumijevanju.
(t. 42.‑47.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 49., 50.)
4. Uvjet koji se odnosi na uzročnu vezu koji zahtijeva članak 340. UFEU‑a pretpostavlja postojanje dovoljno neposredne veze uzroka i posljedice između postupanja institucija Unije i štete. U tom pogledu, u slučajevima kada se postupanje koje je navodno uzrok štete na koju se poziva sastoji od nečinjenja, posebno je potrebno biti osobito siguran da je navedena šteta stvarno bila prouzročena pripisanim nečinjenjem i da je ne bi izazvalo postupanje različito od onoga koje se pripisuje instituciji tuženiku.
(t. 52., 53.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 56., 58.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 61.)