Tužba podnesena 31. listopada 2016. – BNP Paribas protiv ESB-a

(predmet T-768/16)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: BNP Paribas (Pariz, Francuska) (zastupnici: A. Champsaur i A. Delors, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Europske središnje banke ECB/SSM/2016 – R0MUWSFPU8MPRO8K5P83/136 od 24. kolovoza 2016., na temelju članaka 256. i 263. UFEU-a;

naloži Europskoj središnjoj banci snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava koju je Europska središnja banka (ESB) navodno počinila prilikom tumačenja odredaba Uredbe (EU) br. n° 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL 2013, L 176, str. 1.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3., dalje u tekstu: Uredba br. 575/2013).

Tužitelj tako glede odluke ESB-a od 24. kolovoza 2016. kojom je odbijen njegov zahtjev za odobrenje da se iz izračuna omjera financijske poluge isključi izloženost prema javnom sektoru (dalje u tekstu: pobijana odluka) osobito navodi:

da je protivna namjeri europskog zakonodavca i ciljevima Uredbe br. 575/2013;

da članak 429. stavak 14. te uredbe lišava svakog korisnog učinka;

da predstavlja zadiranje ESB-a u ovlasti europskog zakonodavca.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci počinjenoj u donošenju pobijane odluke kad je riječ o ocjeni bonitetnog rizika povezanog s pravno uređenom štednjom, s obzirom na to da je ESB propustio uzeti u obzir pravni okvir i empirijske dokaze o toj štednji kao i relevantna izvješća Europskog nadzornog tijela za bankarstvo te je počinio pogrešku u ocjeni kako kad je riječ o riziku financijske poluge tako i kad je riječ o drugim povezanim bonitetnim rizicima.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti počinjenoj u donošenju pobijane odluke, s obzirom na to da se njome, s jedne strane, povrjeđuje opće načelo proporcionalnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji i, s druge strane, ne poštuju posebni zahtjevi povezani s načelom proporcionalnosti u području bonitetnog nadzora jer se određuje da se bonitetni zahtjevi moraju prilagoditi poslovnom modelu banke i s njime povezanim rizicima za financijski sektor i gospodarstvo.

____________