Predmet T-769/16
Maxime Picard
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (prvo prošireno vijeće) od 24. ožujka 2021.
„Javna služba – Ugovorno osoblje – Reforma Pravilnika o osoblju iz 2014. – Prijelazne odredbe koje se odnose na određene načine izračuna mirovinskih prava – Promjena uvjeta zaposlenja nakon potpisivanja novog ugovora člana ugovornog osoblja – Pojam ,službovanje’”
Dužnosnici – Mirovine – Načini izračuna mirovinskih prava – Prijelazne odredbe Uredbe br. 1023/2013 – Primjena po analogiji na službenike u službi na dan 31. prosinca 2013. – Pojam službovanja – Potpis ugovornog službenika novog ugovora, nakon tog datuma, kojim se znatno mijenjaju njegove dužnosti – Isključenost
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog XIII., čl. 21. i 22., kako je izmijenjen Uredbom br. 1023/2013; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, Prilog, čl. 1. st. 1. i 3.a; Uredba Vijeća br. 723/2004, uvodna izjava 36.)
(t. 65.-83., 90., 93.)
Kratak prikaz
Tužitelj, Maxime Picard, član je ugovornog osoblja pri Uredu Europske komisije za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) od 2008. Prvotno je bio zaposlen kao član ugovornog osoblja u prvoj funkcijskoj skupini, na temelju ugovora potpisanog 2008. (u daljnjem tekstu: ugovor iz 2008.) te je on u tri navrata produljen na određeno vrijeme, prije nego što je 2011. bio produljen na neodređeno vrijeme.
Tužitelj je 16. svibnja 2014. potpisao novi ugovor člana ugovornog osoblja na neodređeno vrijeme uz razvrstavanje u drugu funkcijsku skupinu, nakon što je dokazao da je obavljao poslove iz potonje funkcijske skupine. Taj je ugovor stupio na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu: ugovor iz 2014.).
Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika u međuvremenu su izmijenjeni 2014.(1), i s jedne strane uvode novu godišnju stopu stjecanja mirovinskih prava od 1,8 %, koja je nepovoljnija od prethodne stope od 1,9 %, te s druge strane utvrđuju dob za odlazak u mirovinu na 66 godina, za razliku od ranijih 63 godine života(2). Ipak, prema prijelaznom sustavu koji on predviđa, dužnosnici „koji su stupili u službu u razdoblju od 1. svibnja 2004. do 31. prosinca 2013.”, i dalje imaju pravo na mirovinska prava po godišnjoj stopi od 1,9 %(3). Usto, „dužnosnici koji 1. svibnja 2014. imaju 35 ili više godina i koji su stupili u službu prije 1. siječnja 2014. imaju pravo na starosnu mirovinu u dobi od 64 godine i 8 mjeseci”(4). Te se prijelazne odredbe primjenjuju po analogiji na druge službenike zaposlene 31. prosinca 2013.(5).
Nakon što je potpisao novi ugovor nakon stupanja na snagu reforme Pravilnika o osoblju, tužitelj je zatražio objašnjenja od voditelja sektora za mirovine PMO-a u pogledu posljedice koje bi ona mogla imati na njegov položaj. U svojem odgovoru voditelj je potvrdio da se zbog promjene ugovora na tužitelja ne primjenjuju, od 1. lipnja 2014., prijelazne odredbe koje se odnose na stopu stjecanja mirovinskih prava i dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu.
Budući da je žalba koju je tužitelj podnio protiv tog odgovora odbijena, on je Općem sudu podnio tužbu za poništenje odgovora voditelja kao i odluke o odbijanju njegove žalbe. U prilog svojoj tužbi tužitelj je istaknuo da je, u svrhu primjene predmetnih prijelaznih odredaba, uprava trebala kao datum stupanja u službu utvrditi 1. srpnja 2008., dan kad je prvotno zaposlen kao član ugovornog osoblja prve funkcijske skupine, a ne datum početka novog ugovora iz 2014.
Međutim, tu je tužbu odbilo prvo prošireno vijeće Općeg suda. Opći sud u svojoj presudi odlučuje o primjeni prijelaznih odredaba koje se odnose na stopu stjecanja mirovinskih prava i dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, uvedene izmjenom Pravilnika o osoblju, na ugovorno osoblje koje je potpisalo novi ugovor nakon navedene reforme(6).
Ocjena Općeg suda
U prvom redu Opći sud razmatra tumačenje članka 1. stavka 1. Priloga Uvjetima zaposlenja ostalih službenika, prema kojem se prijelazne odredbe koje se odnose na stopu stjecanja mirovinskih prava i dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, uvedene reformom Pravilnika o osoblju u korist dužnosnika, „primjenjuju analogno na druge službenike zaposlene 31. prosinca 2013.”(7). Opći sud početno podsjeća na to da se prijelazne odredbe tumače strogo i da njihova primjena po analogiji na druge službenike pretpostavlja uzimanje u obzir posebnih obilježja dužnosnika i službenika. U tom pogledu, razlika između tih dviju kategorija osoblja počiva osobito na naravi obavljenih zadataka i pravnoj vezi između dužnosnika ili službenika i uprave Unije. Preciznije, dužnosnik stupa u službu i ostaje u njoj na temelju službeničkog propisa, dok član ugovornog osoblja stupa u službu i ostaje u njoj na temelju ugovora(8). Stoga, kako bi se na njih mogle primijeniti prijelazne odredbe, ostali službenici moraju „biti zaposleni na dan 31. prosinca 2013.”, odnosno imati ugovor s Unijinom upravom na taj dan.
Kao drugo, Opći sud pojašnjava pojam „biti zaposlen na dan 31. prosinca 2013.”. Prema mišljenju Općeg suda, ta se situacija može utvrditi samo u slučaju kada član osoblja ne potpisuje novi ugovor koji podrazumijeva početak novog radnog odnosa s upravom Unije, odnosno, u slučaju da navedeni ugovor ne mijenja bitno njegove dužnosti, što može dovesti u pitanje funkcionalni kontinuitet navedenog radnog odnosa. Iz toga slijedi da se prijelazne odredbe na odgovarajući način primjenjuju na ostale službenike zaposlene na dan 31. prosinca 2013. i koji nakon tog datuma ostaju zaposleni na temelju ugovora koji ne dovodi do prekida radnog odnosa. To tumačenje uzima u obzir pravnu snagu potpisivanja novog ugovora, štiteći pritom stečena prava i legitimna očekivanja osoblja.
U ovom slučaju Opći sud utvrđuje da je tužitelju novi ugovor koji je potpisao omogućio pristup višoj funkcijskoj skupini, što je dovelo u pitanje funkcionalni kontinuitet radnog odnosa koji je imao s upravom Unije na temelju ugovora iz 2008. Slijedom toga, iako je tužitelj bio u službi 31. prosinca 2013. na temelju prvotnog ugovora iz 2008., novi ugovor iz 2014. doveo je do prekida tog radnog odnosa i početka novog, tako da se tužitelj ne može pozivati na prijelazne odredbe o stopi stjecanja mirovinskih prava i dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu.