PRESUDA SUDA (peto vijeće)
12. prosinca 2019.(*)
„Žalba – Žig Europske unije – Uredba (EU) br. 207/2009 – Članci 15. i 66. – Stvarna uporaba zajedničkog žiga Europske unije – Žig koji se odnosi na sustav prikupljanja i oporabe ambalažnog otpada – Isticanje na pakiranju proizvoda za koje je žig registriran”
U predmetu C‑143/19 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 20. veljače 2019.,
Der Grüne Punkt – Duales System Deutschland GmbH, sa sjedištem u Kölnu (Njemačka), koji zastupaju P. Goldenbaum, Rechtsanwältin,
žalitelj,
a druga stranka postupka je:
Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa D. Hanf, u svojstvu agenta,
tuženik u prvom stupnju,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: E. Regan, predsjednik vijeća, I. Jarukaitis, E. Juhász, M. Ilešič (izvjestitelj) i C. Lycourgos, suci,
nezavisni odvjetnik: G. Pitruzzella,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom žalbom društvo Der Grüne Punkt – Duales System Deutschland GmbH (u daljnjem tekstu: društvo DGP) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 12. rujna 2018., Der Grüne Punkt/EUIPO – Halston Properties (Prikaz kruga s dvije strelice) (T‑253/17, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2018:909), kojom je taj sud odbio njegovu tužbu protiv odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 20. veljače 2017. (predmet R 1357/2015‑5), koja se odnosi na postupak opoziva između društava Halston Properties s. r. o. i DGP (u daljnjem tekstu: sporna odluka).
Pravni okvir
2 Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] (SL 2009., L 78., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), izmijenjena je Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341., str. 21.) koja je stupila na snagu 23. ožujka 2016. Ona je naknadno stavljena izvan snage i zamijenjena, s učinkom od 1. listopada 2017., Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.). Međutim, uzimajući u obzir vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, predmetnu žalbu treba ispitati s obzirom na Uredbu br. 207/2009 u njezinoj izvornoj verziji.
3 Članak 9. stavak 1. te uredbe propisivao je:
„Žig [Europske unije] nositelju daje isključiva prava u pogledu tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:
[…]
(b) svaki znak kad, zbog istovjetnosti sa žigom [Europske unije] ili sličnosti žigu [Europske unije] i istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima žigom [Europske unije] i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu tog znaka i žiga […]
[…]”
4 Članak 15. stavak 1. navedene uredbe propisivao je:
„Ako u petogodišnjem razdoblju od registracije, nositelj nije stvarno rabio svoj žig u [Europskoj uniji] u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig [Europske unije] podliježe sankcijama predviđenima ovom Uredbom, osim ako postoje opravdani razlozi za neuporabu.
[…]”
5 U skladu s člankom 51. iste uredbe:
„1. Prava nositelja žiga [Europske unije] proglašavaju se opozvanima na zahtjev podnesen Uredu ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:
(a) ako se tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig nije stvarno rabio u [Uniji] u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu […];
[…]
2. Kad osnovani razlozi za opoziv prava postoje u odnosu na samo neke proizvode ili samo neke usluge za koje je taj žig [Europske unije] registriran, prava nositelja proglašavaju se opozvanima u odnosu na samo te proizvode ili samo te usluge.”
6 Članak 66. Uredbe br. 207/2009 propisivao je:
„1. Zajednički žig […] [Europske unije] je žig [Europske unije] koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika. Udruge proizvođača, pružatelja usluga ili trgovaca koje, sukladno zakonu koji se na njih primjenjuje, u svoje ime mogu ostvarivati prava i preuzimati obveze svake vrste, sklapati ugovore ili poduzimati druge pravne radnje, tužiti i biti tužene, kao i pravne osobe na koje se primjenjuje javno pravo, mogu podnositi prijave zajedničkih žigova […] [Europske unije].
[…]
3. Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na zajedničke žigove […] [Europske unije], osim ako je člancima 67. do 74. drukčije predviđeno.”
7 U skladu s člankom 67. te uredbe:
„1. Podnositelj prijave za registraciju zajedničkog žiga […] [Europske unije] mora u propisanom roku dostaviti propise kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga.
2. Propisi kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga moraju sadržavati popis osoba ovlaštenih za uporabu takva žiga, uvjete članstva u udruzi i, ako postoje, uvjete za uporabu žiga, uključujući kazne. […]”
8 Tekst članaka 9., 15., 51., 66. i 67. Uredbe br. 207/2009 u bitnome je preuzet u člancima 9., 18., 58., 74. i 75. Uredbe 2017/1001.
Okolnosti spora i sporna odluka
9 Društvo DGP 12. lipnja 1996. podnijelo je prijavu za registraciju sljedećeg figurativnog znaka kao zajedničkog žiga Europske unije (u daljnjem tekstu: žig o kojem je riječ):
10 Ta registracija zatražena je za proizvode obuhvaćene razredima 1. do 34. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen (u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum), kao i za usluge obuhvaćene razredima 35., 39., 40. i 42. istog sporazuma.
11 Navedeni proizvodi obuhvaćali su proizvode za svakodnevnu potrošnju, poput hrane, pića, odjeće, proizvoda za osobnu higijenu i proizvoda za čišćenje, kao i proizvode za profesionalnu uporabu, poput proizvoda namijenjenih uporabi u poljoprivredi i industriji.
12 Navedene usluge odgovarale su sljedećem opisu:
– razred 35.: „Oglašavanje”;
– razred 39.: „Prijevoz; pakiranje i skladištenje robe”;
– razred 40.: „Obrada materijala; recikliranje ambalaže”;
– razred 42.: „Odlaganje otpada; kreiranje računalnih programa za obradu podataka”.
13 U pravilima o uporabi koja su priložena prijavi za registraciju navodi se da je žig o kojem je riječ osmišljen „kako bi potrošačima i trgovcima omogućio prepoznavanje pakiranja koja su dio [sustava recikliranja društva DGP] i za koja je uspostavljen doprinos financiranju sustava, te proizvoda pakiranih na taj način i razlikovanje od ostalih pakiranja i proizvoda”.
14 Žig o kojem je riječ registriran je 19. srpnja 1999. Ta registracija je nakon toga produljena.
15 Halston Properties, društvo osnovano u skladu sa slovačkim pravom, 2. studenoga 2012. podnijelo je zahtjev za djelomičan opoziv tog žiga na temelju članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 jer navedeni žig nije bio u stvarnoj uporabi za proizvode za koje je bio registriran.
16 Odlukom od 26. svibnja 2015. Odjel za poništaje EUIPO‑a djelomično je prihvatio taj zahtjev. On je proglasio opozvanima prava društva DGP koja proizlaze iz žiga o kojem je riječ od 2. studenoga 2012. za sve proizvode za koje je on bio registriran, osim proizvoda koji su ambalaža.
17 Društvo DGP 8. srpnja 2015. podnijelo je tužbu protiv te odluke Odjela za poništaje.
18 EUIPO‑ovo peto žalbeno vijeće spornom odlukom odbilo je tu tužbu.
19 To žalbeno vijeće smatralo je da društvo DGP nije dokazalo da se žig o kojem je riječ rabio u skladu s njegovom glavnom funkcijom, tj. jamčenjem identiteta podrijetla proizvoda za koje je bio registriran. Prosječni potrošač Unije ne percipira žig o kojem je riječ kao oznaku podrijetla tih proizvoda, nego povezuje taj žig s ekološkim ponašanjem poduzetnika koji sudjeluju u sustavu recikliranja društva DGP.
20 Čak i ako bi pakiranje i proizvod prilikom prodaje odavali dojam da su jedno, navedeni potrošač percipirao bi taj žig samo kao oznaku činjenice da se pakiranja proizvoda tih poduzetnika mogu prikupiti i oporabiti u skladu s tim sustavom. Stoga uporaba navedenog žiga ne bi za cilj imala stvoriti ili očuvati tržište za same proizvode.
Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda
21 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 28. travnja 2017. društvo DGP zahtijevalo je poništenje sporne odluke i nalaganje snošenja troškova EUIPO‑u.
22 U prilog svojoj tužbi društvo DGP istaknulo je samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 66. te uredbe, u kojem je tvrdilo da se žig o kojem je riječ rabio ne samo za usluge za koje je registriran, nego i za proizvode na koje se ta registracija odnosi.
23 Društvo DGP navodi, među ostalim, da je taj žig istaknut na pakiranjima koja zajedno sa zapakiranim proizvodom čine jednu te istu prodajnu jedinicu. Korisnici navedenog žiga nisu dobavljači ambalaže, nego proizvođači ili distributeri proizvoda. Žig o kojem je riječ navodi da ti proizvodi potječu od poduzetnika koji su se obvezali da će se s ambalažom postupati u skladu sa sustavom društva DGP. Usto, budući da taj žig javnost povezuje s ekološkim ponašanjem navedenih proizvođača i distributera, on izražava „nematerijalnu značajku” proizvoda.
24 Opći je sud tu tužbu odbio.
25 On je najprije izložio kriterije prema kojima je trebalo ocijeniti je li se žig o kojem je riječ stvarno rabio.
26 U tom pogledu Opći sud je u točki 26. pobijane presude smatrao da iz sudske prakse proizlazi da je „žig u stvarnoj uporabi ako se rabi sukladno svojoj osnovnoj funkciji koja se sastoji u jamčenju identiteta podrijetla proizvoda ili usluga za koje je registriran kako bi stvorio ili očuvao tržište za te proizvode i usluge, iz čega je isključena uporaba simbolične naravi čiji je jedini cilj osiguranje prava zajamčenih žigom” i da je „isto tako, temeljna funkcija zajedničkog žiga Europske unije razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika”.
27 U točkama 27. do 29. te presude podsjetio je da se razmatranje stvarne uporabe mora sastojati od opće ocjene koja uzima u obzir sve relevantne čimbenike predmetnog slučaja, poput prirode proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigom i uporaba koje se smatraju opravdanima u relevantnom ekonomskom sektoru kako bi se stvorili ili očuvali tržišni udjeli.
28 Nadalje, iako se u točki 33. pobijane presude uzima u obzir činjenica da se žig o kojem je riječ stvarno rabio kao zajednički žig u brojnim državama članicama Unije na ambalaži proizvoda, Opći sud, kao i žalbeno vijeće, smatrao je da stvarna uporaba tog žiga na ambalaži nije dokaz o stvarnoj uporabi za proizvode.
29 Opći sud pojasnio je u točki 36. te presude da u ovom slučaju relevantnu javnost uglavnom čini šira javnost, i u točki 38. navedene presude utvrdio je da ta javnost prepoznaje žig o kojem je riječ kao da upućuje na to da se ambalaža može prikupiti i oporabiti prema određenom sustavu.
30 U sljedećim točkama iste presude Opći sud smatrao je da žig o kojem je riječ, naprotiv, ne označuje podrijetlo proizvoda.
31 U vezi s tim u točki 41. pobijane presude naveo je da je „točno da žig [o kojem je riječ], u skladu s njegovom funkcijom zajedničkog žiga, upućuje na to da je proizvođač ili distributer proizvoda […] dio sustava licenciranja [društva DGP] i, slijedom toga, na ekološko ponašanje tog poduzetnika”. Ipak, relevantna javnost može razlikovati žig koji označuje komercijalno podrijetlo proizvoda od žiga koji označuje oporabu ambalažnog otpada. Usto, valjalo bi uzeti u obzir činjenicu da su „sami proizvodi redovito označeni žigovima koji pripadaju različitim društvima”.
32 Opći sud u točki 42. te presude utvrdio je da će „uporabu žiga [o kojem je riječ] kao zajedničkog žiga koji označava proizvode članova udruge razlikujući ih od proizvoda koji potječu od poduzetnika koji nisu dio te udruge, relevantna javnost percipirati kao uporabu koja se odnosi na pakiranja. […] [P]oduzetnikovo ekološko ponašanje zbog njegova sudjelovanja u sustavu licenciranja [društva DGP] relevantna javnost će pripisati mogućnosti ekološkog postupanja s pakiranjem, a ne takvom postupanju s pakiranim proizvodom koji može biti neprikladan za ekološko postupanje”.
33 Naposljetku, Opći sud je u točkama 44. i 45. pobijane presude smatrao da cilj uporabe žiga o kojem je riječ nije bio stvaranje ili očuvanje tržišta za proizvode. Taj žig poznat je potrošaču samo kao oznaka da će se ambalaža zahvaljujući doprinosu proizvođača ili distributera proizvoda zbrinuti i oporabiti ako taj potrošač odloži tu ambalažu na mjestu za prikupljanje otpada u njegovoj blizini. Stoga isticanje navedenog žiga na ambalaži proizvoda samo odražava činjenicu da se proizvođač ili distributer tog proizvoda ponašaju u skladu sa zahtjevom propisanim zakonodavstvom Unije prema kojem je obveza oporabe ambalažnog otpada na poduzetnicima. Prema mišljenju Općeg suda, u malo vjerojatnom slučaju u kojem potrošač odluči kupiti proizvod samo na temelju kvalitete ambalaže, taj žig ipak ne stvara ili čuva tržište u odnosu na taj proizvod, nego samo u odnosu na njegovu ambalažu.
Zahtjevi stranaka
34 Društvo DGP od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu presudu;
– konačno odluči prihvaćajući tužbene zahtjeve iz prvostupanjskog postupka ili, podredno, vrati predmet na ponovno odlučivanje Općem sudu, i
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
35 EUIPO od Suda zahtijeva da:
– odbije žalbu i
– naloži društvu DGP snošenje troškova.
Žalba
36 U potporu svojoj žalbi društvo DGP u bitnome ističe samo jedan žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 66. te uredbe.
Argumentacija stranaka
37 Prema mišljenju društva DGP, Opći sud zanemario je tumačenje pojma „stvarna uporaba” u smislu članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, kako ono proizlazi iz sudske prakse Suda, te je propustio uzeti u obzir obilježja zajedničkih žigova Europske unije navedena u članku 66. te uredbe. Stoga je pobijana presuda zahvaćena pogreškama koje se tiču prava.
38 Društvo DGP navodi, među ostalim, da Opći sud nije smatrao relevantnom činjenicu koja je, međutim, utvrđena u točkama 41. i 42. pobijane presude, da uporaba žiga o kojem je riječ upućuje relevantnu javnost na to da svi proizvodi na čijoj ambalaži je taj žig istaknut potječu od poduzetnika koji su uključeni u sustav društva DGP i da ta uporaba izražava zajedničko ekološko ponašanje tih poduzetnika.
39 Budući da je te elemente koji se odnose na stavljanje na tržište proizvoda za koje je žig o kojem je riječ registriran isključio iz ocjene postojanja „stvarne uporabe” tog žiga, Opći sud nije temeljio tu ocjenu na osnovnoj funkciji zajedničkih žigova Europske unije. Ta pogreška koja se tiče prava dovela ga je zatim do toga da utvrdi da uporaba žiga o kojem je riječ nije obuhvaćala proizvode za koje je on bio registriran, nego je bila ograničena na njihovu ambalažu, iako je bilo nesporno da korisnici žiga o kojem je riječ stavljaju na tržište proizvode, a da nisu njihovi proizvođači ili distributeri materijala za ambalažu.
40 Prema mišljenju društva DGP, u žigovnom pravu proizvodi i njihova pakiranja moraju se ocjenjivati zajedno s obzirom na to da su jedno i da se stavljaju na tržište kao cjelina. Ocjena koju je Opći sud donio temelji se na suprotnom pristupu koji ga je u točkama 44. i 45. pobijane presude doveo do toga da bez primjene relevantnih kriterija za ocjenu smatra da uporaba zajedničkog žiga o kojem je riječ nije dio cilja stvaranja ili očuvanja tržišta za proizvode članova udruge koji su nositelji tog žiga.
41 Pogreške koje je Opći sud počinio u pobijanoj presudi u pogledu kriterija ocjene postojanja stvarne uporabe jasne su iz obrazloženja navedenog u točki 41. te presude prema kojem se proizvodi „redovito označavaju žigovima koji pripadaju različitim društvima”. U tom pogledu društvo DGP ističe da je uobičajeno da se zajednički žig rabi za proizvode različitih poduzetnika i da je jasno da ti poduzetnici svoje proizvode ili njihova pakiranja označavaju pojedinačnim žigovima. Međutim, ta istodobna uporaba zajedničkog žiga i pojedinačnih žigova nikako ne upućuje na nepostojanje stvarne uporabe zajedničkog žiga.
42 EUIPO smatra da je jedini žalbeni razlog, ako nije nedopušten, u svakom slučaju neosnovan.
43 Za utvrđivanje da je zajednički žig bio u „stvarnoj uporabi” za proizvode za koje je bio registriran potrebno je da se taj žig rabi „u svojstvu” zajedničkog žiga za te proizvode.
44 Iz toga slijedi da nije dovoljno da se žig o kojem je riječ upotrebljavao u ikakvoj vezi s proizvodima za koje je registriran. Prema EUIPO‑ovu mišljenju, naprotiv, potrebno je postojanje objektivne i dovoljno konkretne veze između zajedničkog žiga i obuhvaćenih proizvoda. U nedostatku takve veze valja zaključiti da se zajednički žig ne upotrebljava u skladu sa svojom osnovnom funkcijom, a to je razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika.
45 U ovom slučaju takva veza ne postoji. Uključenost proizvođača i distributera u sustav društva DGP odnosi se samo na ambalaže, odnosno pakiranje proizvoda, a ne na same proizvode. Činjenica da proizvod i njegovo pakiranje predstavljaju jednu prodajnu cjelinu ne mijenja ništa.
46 Stoga je Opći sud pravilno utvrdio da uporaba žiga o kojem je riječ relevantnoj javnosti pruža podatke o ambalaži, a ne o proizvodu u toj ambalaži.
47 Argument društva DGP o istodobnoj uporabi pojedinačnih i zajedničkih žigova nije relevantan. U tom pogledu EUIPO smatra da se neovisno o postojanju takve okolnosti treba utvrditi stvarna uporaba zajedničkog žiga za proizvode za koje je registriran.
48 EUIPO se također slaže s ocjenom Općeg suda o tome je li uporaba žiga o kojem je riječ mogla imati za cilj stvaranje ili očuvanje tržišta za proizvode za koje je žig o kojem je riječ registriran. U tom pogledu, on smatra da se zahtjev koji se odnosi na cilj stvaranja ili očuvanja tržišta za proizvode jednako primjenjuje na zajedničke i na pojedinačne žigove. U ovom slučaju isticanje žiga o kojem je riječ na pakiranju proizvoda može biti relevantno za potrošačevu odluku o kupnji samo zbog ambalaže. To pokazuje da cilj uporabe tog žiga nije stvaranje ili očuvanje tržišta za proizvode.
Ocjena Suda
49 Budući da u člancima 67. do 74. Uredbe br. 207/2009 nije predviđeno drugačije, članci 15. i 51. te uredbe, na temelju njezina članka 66. stavka 3., dio su odredaba te uredbe koje se primjenjuju na zajedničke žigove Europske unije.
50 Slijedom toga, u skladu s navedenim člancima 15. i 51., nositelju takvog žiga prava koja proizlaze iz tog žiga proglasit će se opozvanima kada se tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina i u nedostatku opravdanog razloga za neuporabu žig nije stvarno rabio u Uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran. Ako taj razlog opoziva postoji samo za jedan dio tih proizvoda ili usluga, opoziv se proglašava za predmetne proizvode ili usluge.
51 Ako su utvrđenja Općeg suda koja se odnose na uporabu žiga činjenične naravi i stoga se ne mogu osporavati u okviru žalbe, osim u slučaju iskrivljavanja činjenica, žalbeni razlog koji se temelji na povredi članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 dopušten je kada se odnosi na kriterije prema kojima Opći sud mora ocijeniti postojanje stvarne uporabe u smislu te odredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 11. listopada 2017., EUIPO/Cactus, C‑501/15 P, EU:C:2017:750, t. 64.). To je slučaj u ovom predmetu s obzirom na to da se jedini žalbeni razlog odnosi na kriterije u pogledu kojih treba ocijeniti postojanje stvarne uporabe zajedničkog žiga Europske unije u smislu navedene odredbe uzimajući u obzir obilježja te vrste žiga.
52 Kad je riječ o meritumu, valja podsjetiti da je, kao što je to Opći sud istaknuo u točki 26. pobijane presude, osnovna funkcija zajedničkog žiga Europske unije razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika (presuda od 20. rujna 2017., The Tea Board/EUIPO, C‑673/15 P do C‑676/15 P, EU:C:2017:702, t. 63.).
53 Tako za razliku od pojedinačnog žiga, funkcija zajedničkog žiga nije navesti potrošaču „identitet podrijetla” proizvoda ili usluga za koje je registriran s obzirom na to da je ta funkcija, koja ima za cilj jamčiti potrošaču da su predmetni proizvodi ili usluge proizvedeni ili isporučeni pod nadzorom jednog poduzetnika kojemu se može pripisati odgovornost za njihovu kvalitetu, svojstvena pojedinačnim žigovima (vidjeti, među ostalim, presudu od 8. lipnja 2017., W. F. Gözze Frottierweberei i Gözze, C‑689/15, EU:C:2017:434, t. 41. i navedenu sudsku praksu).
54 U tom pogledu valja istaknuti da članak 66. Uredbe br. 207/2009 uopće ne zahtijeva da proizvođači, pružatelji usluga ili trgovci koji se učlane u udrugu koja je nositelj zajedničkog žiga Europske unije čine dio iste grupe društava koja proizvodi ili pruža proizvode ili usluge pod jedinstvenim nadzorom. Ta uredba ne protivi se tome da članovi takve udruge budu konkurenti te da svaki koristi zajednički žig navodeći svoje članstvo u navedenoj udruzi, s jedne strane, i pojedinačni žig kojim navodi identitet podrijetla svojih proizvoda ili usluga, s druge strane.
55 Iz sudske prakse Suda također proizlazi, kako je istaknuto u točki 26. pobijane presude, da je žig u stvarnoj uporabi ako se rabi sukladno svojoj osnovnoj funkciji u svrhu stvaranja ili očuvanja tržišta za proizvode i usluge za koje je registriran (vidjeti, među ostalim, u pogledu pojedinačnih žigova, presude od 11. ožujka 2003., Ansul, C‑40/01, EU:C:2003:145, t. 43. i od 3. srpnja 2019., Viridis Pharmaceutical/EUIPO, C‑668/17 P, EU:C:2019:557, t. 38.).
56 Ta se sudska praksa primjenjuje mutatis mutandis na zajedničke žigove Europske unije. Naime, poput pojedinačnih žigova, ti žigovi nalaze se u trgovačkom prometu. Stoga, da bi se mogla kvalificirati kao „stvarna” u smislu članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, njihova uporaba mora biti dio cilja predmetnih poduzetnika koji je stvaranje ili očuvanje tržišta za svoje proizvode ili usluge.
57 Iz toga slijedi da je zajednički žig Europske unije u stvarnoj uporabi ako se upotrebljava u skladu sa svojom osnovnom funkcijom, a to je razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od onih drugih poduzetnika u svrhu stvaranja ili očuvanja tržišta za te proizvode i usluge.
58 Konkretnije, uporaba takvog žiga u skladu je s njegovom osnovnom funkcijom od trenutka od kojeg omogućava potrošaču da razumije da proizvodi ili usluge na koje se odnosi potječu od poduzetnika koji su članovi udruge koja je nositelj žiga i da tako razlikuje proizvode ili usluge od onih koji potječu od poduzetnika koji nisu članovi udruge.
59 Međutim, u točki 41. pobijane presude Opći sud prihvaća da žig o kojem je riječ, sukladno svojoj funkciji zajedničkog žiga, upućuje na činjenicu da je proizvođač ili distributer spornih proizvoda dio žaliteljeva sustava licenciranja.
60 Iz toga slijedi da se takav zajednički žig upotrebljava u skladu sa svojom osnovnom funkcijom, bez mogućnosti dovođenja tog zaključka u pitanje, uzimajući u obzir ono što je navedeno u točki 54. ove presude, tvrdnjom iz točke 41. pobijane presude, prema kojoj je relevantna javnost potpuno sposobna razlikovati žig koji označuje komercijalno podrijetlo proizvoda i žig koji označuje oporabu ambalažnog otpada samog proizvoda.
61 Opći sud u točki 44. pobijane presude točno je istaknuo da žalitelj nije uspio dokazati da je cilj uporabe žiga o kojem je riječ bio stvoriti ili očuvati tržište za sporne proizvode, tako da nije mogla postojati stvarna uporaba tog žiga u vezi s tim proizvodima.
62 Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, kako bi se utvrdilo je li taj zahtjev ispunjen trebalo je razmotriti je li se žig o kojem je riječ stvarno rabio „na tržištu” predmetnih proizvoda ili usluga. To razmatranje treba provesti ocjenjujući osobito „uporabe koje se smatraju opravdanima u relevantnom ekonomskom sektoru kako bi se očuvali ili stvorili tržišni udjeli u korist proizvoda ili usluga koji su zaštićeni žigom, prirodu tih proizvoda ili usluga, karakteristike tržišta te opseg i učestalost uporabe žiga” (vidjeti, među ostalim, presude od 11. ožujka 2003., Ansul, C‑40/01, EU:C:2003:145, t. 37. i 43., i od 3. srpnja 2019., Viridis Pharmaceutical/EUIPO, C‑668/17 P, EU:C:2019:557, t. 39. i 41.).
63 Iako je Opći sud naveo te kriterije u točki 27. pobijane presude, ipak treba utvrditi da ih je nakon toga propustio primijeniti u ovom slučaju.
64 Kao što to proizlazi iz točaka 3. i 41. pobijane presude, pred Općim sudom bilo je nesporno da je žig o kojem je riječ bio registriran za vrlo različite proizvode koji su obuhvaćeni širokim rasponom kategorija proizvoda iz razreda 1. do 34. u smislu Nicanskog sporazuma i da se tako obuhvaćeni proizvodi pakiraju prilikom njihova stavljanja na tržište. Također je bilo nesporno da ta ambalaža, nakon što je potrošač raspakirao ili upotrijebio proizvod, postaje otpad.
65 Osim toga, Opći sud u točkama 41. i 42. te presude utvrdio je da relevantna javnost zapravo percipira uporabu žiga o kojem je riječ kao da se njime navodi činjenica da su proizvođači i distributeri predmetnih proizvoda uključeni u zajednički sustav ekološkog postupanja koji je uspostavilo društvo DGP i da taj sustav omogućava potrošaču da u slučaju kupnje tih proizvoda odlože ambalažni otpad na mjesto prikupljanja u njihovoj blizini u svrhu njegova zbrinjavanja i oporabe. Opći sud također je u točki 44. navedene presude smatrao da takvim postupanjem navedeni proizvođači i distributeri ispunjavaju obvezu koju imaju na temelju prava Unije, a to je da doprinose oporabi ambalažnog otpada.
66 Time što je utvrdio da poduzetnici uključeni u sustav društva DGP isticanjem žiga o kojem je riječ na pakiranjima svojih proizvoda učinkovito navode u kojem sustavu skupljanja i oporabe ambalažnog otpada oni sudjeluju kao proizvođači i distributeri, Opći sud je u točkama 44. i 45. pobijane presude odlučio da nije utvrđeno da je uporaba žiga o kojem je riječ stvarno bila dio cilja tih poduzetnika, a to je stvaranje ili očuvanje tržišta za svoje proizvode.
67 U skladu s kriterijima za ocjenu koji su navedeni u sudskoj praksi Suda navedenoj u točki 62. ove presude, Opći sud bio je dužan razmotriti, prije donošenja takvog zaključka i stoga donošenja odluke o opozivu prava nositelja žiga o kojem je riječ za gotovo sve proizvode za koje je registriran, smatra li se u ovom slučaju dokazana uporaba, tj. isticanje žiga o kojem je riječ na pakiranju proizvoda poduzetnika koji su uključeni u sustav društva DGP u predmetnim gospodarskim sektorima opravdanom za očuvanje ili stvaranje tržišnih udjela u korist proizvoda.
68 Takvo razmatranje, koje bi se također moralo odnositi na prirodu predmetnih proizvoda i obilježja tržištâ na kojima su ti proizvodi stavljeni u prodaju, ne postoji u pobijanoj presudi. Opći sud točno je utvrdio da potrošač razumije da se sustav društva DGP‑a odnosi na prikupljanje ambalaže i oporabe pakiranja proizvoda, a ne na prikupljanje ili oporabu samih proizvoda, ali nije pravilno razmotrio je li prilikom stavljanja na tržište proizvoda navođenje potrošaču da mu je na raspolaganje stavljen takav sustav prikupljanja i ekološkog zbrinjavanja ambalažnog otpada u blizini, u predmetnim gospodarskim sektorima ili u nekima od njih, opravdano za očuvanje ili stvaranje tržišnih udjela u korist proizvoda.
69 Iako se u tom pogledu od Općeg suda ne može očekivati da provodi to razmatranje odvojeno za svaki od detaljnih opisa proizvoda koji se nalaze u aktu o registraciji žiga o kojem je riječ, zbog različitosti proizvoda na koje se takav žig odnosi ipak je važno provesti razmatranje koje razlikuje različite kategorije proizvoda ovisno o njihovoj prirodi i obilježjima tržišta i koje ocjenjuje, za svaku od tih kategorija proizvoda, je li uporaba žiga o kojem je riječ doista uključena u cilj očuvanja ili stvaranja tržišnih udjela.
70 Tako se neki od predmetnih gospodarskih sektora odnose na proizvode svakodnevne potrošnje, poput hrane, pića, higijenskih proizvoda i proizvoda za čišćenje koji svakodnevno mogu proizvesti ambalažni otpad koji potrošač mora zbrinuti. Stoga se ne može isključiti da navođenje proizvođača ili distributera na ambalaži proizvoda te vrste da je uključen u sustav prikupljanja i ekološkog postupanja s ambalažnim otpadom u blizini može utjecati na odluke o kupnji potrošača i na taj način doprinijeti očuvanju ili stvaranju tržišnih udjela tih proizvoda.
71 Međutim, Opći sud u točki 45. pobijane presude ograničio se na to da općenito i za sve sporne proizvode tvrdi da, čak i ako je na potrošačev izbor utjecala kvaliteta pakiranja predmetnog proizvoda, žig o kojem je riječ stvara ili čuva tržište u odnosu na druge gospodarske subjekte samo u pogledu ambalaže, a ne i predmetnog proizvoda. Takvo razmatranje ne temelji se na kriterijima navedenima u točki 62. ove presude i također dovodi do suprotnog zaključka da, čak i u slučaju u kojem uporaba žiga o kojem je riječ doprinosi kupovini proizvoda na čijem pakiranju je taj žig istaknut, treba smatrati da ta uporaba nije povezana s očuvanjem ili stvaranjem tržišta za te proizvode.
72 Valja još istaknuti da potreba razmatranja, u svrhu ocjene je li uporaba žiga stvarna, koja uzima u obzir prirodu obuhvaćenih proizvoda ili usluga, kao i obilježja njihovih odnosnih tržišta, i koje stoga razlikuje više vrsta proizvoda ili usluga kada su potonji raznoliki, odražava na odgovarajući način težinu izazova navedene ocjene. Naime, ta ocjena određuje hoće li se nositelju žiga opozvati prava na taj žig i u slučaju potvrdnog odgovora za koje se proizvode ili usluge taj opoziv proglašava.
73 U tom kontekstu svakako je važno da se osigura poštovanje zahtjeva prema kojem se mora raditi o uporabi koja je u cilju stvaranja ili očuvanja tržišta za proizvode i usluge za koje je žig registriran kako nositelj tog žiga ne bi imao neopravdanu zaštitu za proizvode ili usluge čije stavljanje na tržište se zapravo ne potiče tim žigom. Međutim, također je važno to što nositelji žigova, i u slučaju zajedničkog žiga njihovi članovi, mogu na zaštićen način koristiti svoj znak u trgovačkom prometu.
74 Budući da je propustio izvršiti ocjenu na koju se upućuje u sudskoj praksi navedenoj u točki 62. ove presude, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava prilikom primjene pojma „stvarna uporaba” u smislu članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.
75 Slijedom toga, jedini žalbeni razlog je osnovan i pobijanu presudu treba ukinuti.
Tužba pred Općim sudom
76 Iz članka 61. prvog stavka Statuta Suda Europske unije proizlazi da ako je žalba osnovana, Sud može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.
77 U ovom slučaju Sud raspolaže potrebnim elementima za donošenje konačne odluke o jedinom tužbenom razlogu iz prvostupanjskog postupka.
78 Iz sporne odluke, čiji je sadržaj naveden u točkama 19. i 20. ove presude, proizlazi da je peto žalbeno vijeće EUIPO‑a temeljilo svoju odluku na razlozima koji u biti odgovaraju onima sadržanima u pobijanoj presudi. Naime, Opći sud je u biti preuzeo obrazloženje tog žalbenog vijeća. Kao što to proizlazi iz točke 74. ove presude, to obrazloženje pravno je pogrešno jer se njime povređuje doseg pojma „stvarna uporaba” u smislu članka 15. Uredbe br. 207/2009.
79 Stoga spornu odluku valja poništiti.
Troškovi
80 Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad je žalba osnovana i Sud sâm konačno odluči u sporu, Sud odlučuje o troškovima.
81 U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
82 Budući da je društvo DGP zahtijevalo da se EUIPO‑u naloži snošenje troškova i da potonji nije uspio u svojem tužbenom zahtjevu, valja mu naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove društva DGP u okviru ove žalbe i prvostupanjskog postupka.
Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 12. rujna 2018., Der Grüne Punkt/EUIPO – Halston Properties (Prikaz kruga s dvije strelice) (T‑253/17, EU:T:2018:909).
2. Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 20. veljače 2017. (predmet R 1357/2015‑5).
3. Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove društva Der Grüne Punkt – Duales System Deutschland GmbH u okviru ove žalbe i prvostupanjskog postupka.
Potpisi