Language of document : ECLI:EU:F:2013:117

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

11. srpnja 2013.

Predmet F‑86/12

Daria Haupt‑Lizer

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Otvoreni natječaj EPSO/AD/60/06 – Produljenje valjanosti popisa uspješnih kandidata zbog rodiljnog i roditeljskog dopusta – Načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama – Diskriminacija na temelju spola“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegovog članka 106.a, kojom D. Haupt‑Lizer zahtijeva poništenje odluke od 17. listopada 2011. o neproduljenju valjanosti popisa uspješnih kandidata otvorenog natječaja EPSO/AD/60/06 nakon 31. prosinca 2011.

Odluka:      Tužba se odbija. D. Haupt‑Lizer snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Postupak zapošljavanja – Natječaj – Pravna narav odnosa koji postoji između uspješnog kandidata i institucije koja organizira otvoreni natječaj – Primjenjivost nacionalnog prava – Isključenje

(Pravilnik o osoblju, čl. 27.)

2.      Dužnosnici – Jednako postupanje – Zahtjev za produljenje valjanosti popisa uspješnih kandidata zbog rodiljnog i roditeljskog dopusta uspješnog kandidata – Odbijanje – Diskriminacija na temelju spola – Nepostojanje

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/54; Direktive Vijeća 92/85 i 96/34)

1.      Odnosi između institucija i kandidata koji uspiju na natječaju organiziranom na temelju članka 27. Pravilnika ne mogu biti uređeni odredbama nacionalnog prava.

(t. 45.)

2.      Iz odredbi prava Unije koje uređuju rodiljni i roditeljski dopust ne proizlazi da osoba koja je koristila svoje pravo na neki od tih dopusta od potencijalnog poslodavca može zahtijevati da u odnosu na nju prekine postupak u kojem ona sudjeluje. Slijedom toga, kandidat koji je uspio na natječaju ne može tvrditi da ga je korištenje tih prava objektivno spriječilo da poduzme korake koji su potrebni kako bi ga zaposlila institucija Unije.

S tim u vezi, osim posebnih medicinskih okolnosti vezanih za trudnoću ili porod, činjenica da žena koristi rodiljni dopust ne predstavlja prepreku njezinom sudjelovanju u postupku zapošljavanja. Time što je zakonodavac Unije ograničio razdoblje tijekom kojeg žena nije obvezna raditi na dva tjedna oko poroda, on nije želio stvoriti pretpostavku nemogućnosti da osoba o kojoj je riječ ne može poduzimati nikakve korake u profesionalnom smjeru tijekom ostalih tjedana rodiljnog dopusta. Naime, iako žena ima pravo odlučiti da se tijekom rodiljnog dopusta isključivo posveti svome djetetu, činjenica je da ona svoj osobni izbor ne može koristiti kao izgovor za tvrdnju da je bila žrtva diskriminacije na temelju spola.

Isto tako, kada je riječ o roditeljskom dopustu, okolnost korištenja vlastitog prava na taj dopust ne sprječava osobu da sudjeluje u postupku zapošljavanja u Uniji. To je tim više tako zato što mogućnost uzimanja roditeljskog dopusta imaju i žene i muškarci pa to što osoba koristi svoje pravo na roditeljski dopust ne može uzrokovati izravnu diskriminaciju na temelju spola.

(t. 46., 49. do 53. i 55.)

Izvori:

Sud: 30. lipnja 1998., Brown, C‑394/96, t. 22.; 27. listopada 1998., Boyle i dr., C‑411/96, t. 58.; 19. studenoga 1998., Høj Pedersen i dr., C‑66/96, t. 33.; 18. ožujka 2004., Merino Gómez, C‑342/01, t. 32.; 18. studenoga 2004., Sass, C‑284/02, t. 32.