Spojeni predmeti C‑473/13 i C‑514/13

Adala Bero

protiv

Regierungspräsidium Kassel

i

Ettayebi Bouzalmate

protiv

Kreisverwaltung Kleve

(zahtjevi za prethodnu odluku koje su podnijeli Bundesgerichtshof i Landgericht München I)

„Područje slobode, sigurnosti i pravde – Direktiva 2008/115/EZ – Zajednički standardi i postupci država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Članak 16. stavak 1. – Zadržavanje s ciljem udaljavanja – Zadržavanje u zatvorskoj ustanovi – Nemogućnost smještaja državljana trećih zemalja u posebnu ustanovu za zadržavanje – Nepostojanje takve ustanove u saveznoj zemlji u kojoj je državljanin treće zemlje zadržan“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 17. srpnja 2014.

Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Direktiva 2008/115 – Zadržavanje s ciljem udaljavanja – Obveza države članice saveznog uređenja da zadržavanje u pravilu provodi u posebnim ustanovama za zadržavanje čak i u slučaju nepostojanja takve ustanove u nadležnoj saveznoj zemlji

(Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 16. st. 1.)

Članak 16. stavak 1. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom treba tumačiti na način da je država članica u pravilu obvezna državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom, zadržane s ciljem udaljavanja, smjestiti u posebnu ustanovu za zadržavanje u toj državi, čak i u slučaju kad je ta država članica saveznog uređenja, a savezna jedinica koja je na temelju nacionalnog prava nadležna donijeti odluku o tom zadržavanju i provesti ga nema takvu ustanovu za zadržavanje.

Naime, obveza da se zadržavanje u pravilu provodi u posebnim ustanovama za zadržavanje, predviđena prvom rečenicom članka 16. stavka 1. Direktive 2008/115, uspostavljena je u odnosu na države članice kao takve, a ne države članice prema njihovom upravnom ili ustavnom uređenju.

Slijedom toga, nacionalna tijela zadužena za primjenu nacionalnog zakona kojim se prenosi članak 16. Direktive 2008/115 moraju moći provesti zadržavanje u posebnim ustanovama za zadržavanje.

Takvo tumačenje članka 16. stavka 1. Direktive 2008/115 ipak ne podrazumijeva dužnost države članice saveznog uređenja da u svakoj saveznoj jedinici otvori posebne ustanove za zadržavanje. Međutim, potrebno je osigurati, među ostalim, na temelju sporazuma o administrativnoj suradnji, da nadležna tijela savezne jedinice koja nema takve ustanove mogu državljane trećih zemalja koji čekaju udaljavanje smjestiti u posebne ustanove za zadržavanje u drugim saveznim jedinicama.

(t. 28., 29., 31., 32. i izreka)