PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo vijeće)
16. listopada 2014.(*)
„Žig Zajednice – Prijava verbalnog žiga Zajednice GRAPHENE – Apsolutni razlog za odbijanje – Opisni karakter – Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009“
U predmetu T‑458/13,
Joseba Larrañaga Otaño i Mikel Larrañaga Otaño, sa stalnom adresom u Saint‑Sébastienu (Španjolska), koje zastupa F. Bueno Salamero, odvjetnica,
tužitelji,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa Ó. Mondéjar Ortuño, u svojstvu agenta,
tuženik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM‑a od 10. lipnja 2013. (predmet R 208/2013‑2), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka GRAPHENE kao žiga Zajednice,
OPĆI SUD (osmo vijeće),
u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, M. Kancheva (izvjestiteljica) i C. Wetter, suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 23. kolovoza 2013.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 26. studenoga 2013.,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od mjesec dana od obavještavanja o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, na temelju izvještaja suca izvjestitelja, primjenom članka 135.a Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Dana 18. svibnja 2012., tužitelji Joseba Larrañaga Otaño i Mikel Larrañaga Otaño zajednički su podnijeli prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak GRAPHENE.
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija obuhvaćeni su osobito razredima 13., 23. i 25. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 13.: „Vatreno oružje; streljivo i projektili; eksplozivi; sredstva za vatromete“;
– razred 23.: „Konac za tekstilnu upotrebu“;
– razred 25.: „Odjeća, obuća, pokrivala za glavu“.
4 Odlukom od 28. studenoga 2012., ispitivač je odbio prijavu za registraciju žiga Zajednice za proizvode navedene u točki 3. ove presude, na temelju razloga navedenih u članku 7. stavku 1. točkama (b) i (c) Uredbe br. 207/2009.
5 Dana 28. siječnja 2013., tužitelji su podnijeli žalbu OHIM‑u protiv odluke ispitivača na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
6 Drugo žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je odlukom od 10. lipnja 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) žalbu. Ono je smatralo, u biti, da je traženi žig bio, za sve obuhvaćene proizvode, lišen razlikovnog i opisnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009.
7 Kao prvo, u vezi s relevantnom javnošću, žalbeno vijeće procijenilo je da je ona bila sastavljena kako od šire javnosti, tako i od stručne profesionalne javnosti, na primjer profesionalaca iz snaga sigurnosti, poduzeća za rušenje ili proizvođača tekstila, te se sastojala od potrošača poznavatelja engleskog jezika, tj. jezika izraza „graphene“.
8 Kao drugo, u vezi s opisnim karakterom traženog žiga u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, žalbeno vijeće najprije je navelo da iz dokumenata koje su podnijeli tužitelji proizlazi da se ovaj žig sastoji od engleskog izraza koji označava dvodimenzionalni alotrop ugljika i da relevantna anglofona javnost spomenuti žig doživljava kao naziv specifičnog materijala. Na osnovi istih dokumenata, ono je jednim dijelom upozorilo na to da, iako otkriće grafena nije bilo nedavno, njegova je izolacija 2004. godine omogućila znanstvenicima da prepoznaju njegova svojstva, osobito dvodimenzionalnu strukturu širine jednog atoma, transparentnost, fleksibilnost i elastičnost, toplinsku i električnu vodljivost, njegovu otpornost, lakoću i nepropusnost ili barem kontroliranu propusnost i, drugim dijelom, da moguća područja primjene nanomaterijala kao što je grafen uključuju informatiku, mobilnu telefoniju i elektroniku, blindiranje, energiju i okoliš te medicinu i zdravstvo. Nadalje, ono je zasebno pregledalo svojstva i primjene grafena specifične za „vatreno oružje“ koje ulazi u 13. razred, za „streljivo i projektile; eksplozive“ koji ulaze u 13. razred, za „sredstva za vatromete“ koji ulaze u 13. razred, za „konce za tekstilnu upotrebu“ koji ulaze u 23. razred, za „odjeću, obuću, pokrivala za glavu“ koja ulaze u 25. razred te je za svaku od ovih pet kategorija proizvoda ocijenilo da je, vodeći računa o spomenutim svojstvima i primjenama, ispitivač s pravom smatrao da obuhvaćeni proizvodi mogu sadržavati grafen ili biti načinjeni na njegovoj bazi. Naposljetku, ono je zaključilo da je traženi žig bio opisan zbog toga što je izraz „grafen“ izravno informirao relevantnu javnost, osobito specijaliziranu javnost, o jednom obilježju naravi obuhvaćenih proizvoda, naime o njihovu sastavu, pa potrošač u traženom znaku prepoznaje, bez posrednog misaonog procesa ili drugog dodatnog napora, naziv materijala „grafen“ koji je obuhvaćen u sastavu spomenutih proizvoda.
9 Na trećem i posljednjem mjestu, u vezi s odsutnošću razlikovnog karaktera traženog žiga u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, žalbeno vijeće zaključilo je da je traženi žig bio lišen takva razlikovna karaktera zato što ga relevantna javnost doživljava kao naziv materijala u sastavu obuhvaćenih proizvoda, upućujući na taj način na svojstva koja taj materijal daje spomenutim proizvodima, a ne na njihovo komercijalno podrijetlo.
Zahtjevi stranaka
10 Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova.
11 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužiteljima snošenje troškova.
Pravo
12 U prilog tužbi, tužitelji ističu tri tužbena razloga koja se temelje na povredama članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, članka 7. stavka 1. točke (b) iste uredbe i načela nediskriminacije.
Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009
13 Prvim tužbenim razlogom tužitelji prigovaraju žalbenom vijeću zbog zauzimanja stava da je traženi žig bio opisan u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 i ističu, u tom pogledu, dva prigovora. Prvim prigovorom, priznajući da relevantna javnost traženi žig doživljava kao naziv konkretnog i određenog materijala, tužitelji tvrde da ne postoji nikakva izravna veza između proizvoda obuhvaćenih prijavom za registraciju i grafena, čija svojstva, prema „ozbiljnim“ znanstvenim publikacijama, ne tvore „lijek za sve“, i čija bi primjena, dakle, bila ograničena na specifična područja, uključujući nanotehnologiju, informatiku, elektroniku ili telefoniju, a koja su strana spomenutim proizvodima. Doista, dopušteno je registrirati kao žig oznaku s vlastitim značenjem, ako ona, kao u ovom slučaju, ne upućuje na proizvode pokrivene spomenutim žigom. Drugim prigovorom, tužitelji navode da se analiza žalbenog vijeća odnosila na opće kategorije proizvoda, pripisujući neopravdano svim tako grupiranim proizvodima obilježja grafena, kao što su nepropusnost ili kontrolirana propusnost, koja se tiču samo pojedinih proizvoda, kao što su ionski vodiči i uređaji za molekularno skladištenje.
14 OHIM osporava argumente tužitelja.
15 U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009, neće se registrirati žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označavanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga.
16 Oznake ili podaci navedeni u članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 207/2009 su oni koji u uobičajenoj uporabi s gledišta relevantne javnosti mogu služiti za označavanje proizvoda ili usluge za koje je registracija zatražena, bilo izravno, bilo navođenjem jednog od njihovih bitnih obilježja (presuda od 20. rujna 2001., Procter & Gamble/OHIM, C‑383/99 P, Zb., EU:C:2001:461, t. 39.). Iz toga slijedi da je, kako bi neka oznaka potpala pod zabranu iznesenu u toj odredbi, potrebno da ima dovoljno izravnu i konkretnu prirodnu vezu s proizvodima ili uslugama o kojima je riječ, koja omogućuje dotičnoj javnosti da odmah i bez drugog promišljanja opazi opis proizvoda ili usluga o kojima je riječ, ili jedno od njihovih obilježja [vidjeti presude od 22. lipnja 2005., Metso Paper Automation/OHIM (PAPERLAB), T‑19/04, Zb., EU:T:2005:247, t. 25. i navedenu sudsku praksu te od 30. travnja 2013., ABC‑One/OHIM (SLIM BELLY), T‑61/12, EU:T:2013:226, t. 17. i navedenu sudsku praksu].
17 Ocjena opisnog karaktera oznake može se, dakle, provesti samo, s jedne strane, u odnosu na percepciju relevantne javnosti, i s druge strane, u odnosu na proizvode ili usluge o kojima je riječ [vidjeti u tom smislu presude od 27. veljače 2002., Eurocool Logistik/OHIM (EUROCOOL), T‑34/00, Zb., EU:T:2002:41, t. 38. te od 7. srpnja 2011., Cree/OHIM (TRUEWHITE), T‑208/10, EU:T:2011:340, t. 17. i navedenu sudsku praksu].
18 Pojam općeg interesa u podlozi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 zahtijeva da svi mogu slobodno upotrebljavati oznake ili podatke, koji u trgovini mogu služiti za označavanje obilježja proizvoda ili usluga za koje je registracija zatražena. Ova odredba sprečava da su te oznake ili podaci rezervirani za jedno poduzeće zbog njihove registracije kao žiga (presude od 23. listopada 2003., OHIM/Wrigley, C‑191/01 P, Zb., EU:C:2003.579, t. 31. te od 12. siječnja 2006., Deutsche SiSi‑Werke/OHIM, C‑173/04 P, Zb., EU:C:2006:20, t. 62.) i da jedno poduzeće monopolizira uporabu opisnog izraza na štetu ostalih poduzeća, uključujući svoje konkurente, kojima bi se opseg rječnika dostupnog za označavanje svojih vlastitih proizvoda na taj način smanjio [presude od 6. ožujka 2007., Golf USA/OHIM (GOLF USA), T‑230/05, EU:T:2007:76, t. 32. te SLIM BELLY, t. 16. supra, EU:T:2013:226, t. 18.].
19 U ovom slučaju prikladno je ponajprije primijetiti da definicija relevantne javnosti koju je uporabilo žalbeno vijeće (vidjeti t. 7. ove presude), koju tužitelji ne osporavaju, treba biti usvojena.
20 U vezi s prvim prigovorom koji se, u biti, odnosi na nepostojanje izravne veze između navedenih proizvoda i grafena u trenutnom stanju tehnike, valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi OHIM odbio registraciju na osnovi razloga predviđenog u članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 207/2009, nije potrebno da se u trenutku podnošenja prijave za registraciju oznake i podaci koji tvore žig stvarno upotrebljavaju u svrhe opisivanja proizvoda ili usluga kao što su oni za koje je zahtjev podnesen ili opisivanja obilježja tih proizvoda ili usluga. Kao što to navodi sam tekst te odredbe, dovoljno je da se te oznake i podatke može upotrebljavati u te svrhe. Na taj način, primjenom navedene odredbe, potrebno je odbiti registraciju verbalne oznake ako u makar jednom od svojih mogućih značenja ona označava obilježje proizvoda ili usluga o kojima je riječ [presude OHIM/Wrigley, t. 18. supra, EU:C:2003:579, t. 32.; od 21. siječnja 2009., Korsch/OHIM (PharmaCheck), T‑296/07, EU:T:2009:12, t. 43. i SLIM BELLY, t. 16. supra, EU:T:2013:226, t. 36.]. Osim toga, nije odlučno jesu li obilježja proizvoda ili usluga, koja mogu biti opisana, bitna ili sporedna na poslovnom planu (vidjeti presudu SLIM BELLY, t. 16. supra, EU:T:2013:226, t. 37. i navedenu sudsku praksu).
21 Iz sudske prakse također proizlazi da činjenica da traženi žig opisuje nepostojeće obilježje u trenutnom stanju tehnike ne isključuje to da bi ga relevantna javnost mogla shvatiti kao opisanog [vidjeti, u tom smislu, presude od 16. rujna 2008., ratiopharm/OHIM (BioGeneriX), T‑47/07, EU:T:2008:377, t. 30. i ratiopharm/OHIM (BioGeneriX), T‑48/07, EU:T:2008:378, t. 29.].
22 S obzirom na tu sudsku praksu, za opravdanje odbijanja traženog žiga u navedenom slučaju, dovoljno je da se on u percepciji relevantne javnosti može koristiti u svrhe označavanja postojećeg ili mogućeg obilježja navedenih proizvoda, a koje je čak i nepostojeće u trenutnom stanju tehnike. Ta se mogućnost mora, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 17. ove presude, ocijeniti s obzirom na percepciju relevantne javnosti, a ne prema zaključcima znanstvenih stručnjaka.
23 U ovom slučaju prikladno je navesti da je žalbeno vijeće u točkama 23. do 28. pobijane odluke iznijelo elemente u vezi s percepcijom relevantne javnosti o svojstvima i primjenama grafena za pet kategorija proizvoda: kao prvo, za „vatreno oružje“ koje ulazi u 13. razred, bitna svojstva grafena sastoje se od njegove električne vodljivosti, lakoće i otpornosti, a osobito uključujući primjenu u područjima informatike i elektronike pa čak i oklopa; drugo, za „streljivo i projektile; eksplozive“ koji ulaze u 13. razred, vrlo su cijenjena obilježja lakoće i otpornosti grafena; treće, za „sredstva za vatromete“ koji ulaze u 13. razred, električna vodljivost grafena omogućava iznimnu prostornu i vremensku preciznost; četvrto, za „konce za tekstilnu upotrebu“ koji ulaze u 23. razred, vrlo su vrijedne kvalitete nepropusnost ili kontrolirana propusnost kao i otpornost, lakoća i fleksibilnost; peto, za „odjeću, obuću i pokrivala za glavu“ koja ulaze u 25. razred, žalbeno vijeće istaknulo je toplinska i nepropusna svojstva grafena, kao i njegovu otpornost.
24 Treba smatrati da je time žalbeno vijeće s pravom utvrdilo, na osnovi potpunog ispitivanja i vodeći računa o percepciji relevantne javnosti, da je postojala dovoljno izravna i konkretna veza između traženog žiga i proizvoda obuhvaćenih prijavom za registraciju, na način da omogućava spomenutoj javnosti da odmah i bez drugog promišljanja percipira opis postojećeg ili potencijalnog obilježja spomenutih proizvoda, naime uporabu grafena u njihovu sastavu.
25 Žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku potvrdivši odbijanje traženog žiga, primjenom razloga izraženog u članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 207/2009, stoga prvi prigovor ne može biti prihvaćen.
26 U vezi s dugim prigovorom koji se, u biti, odnosi na odsutnost analize opisnog karaktera za svaki navedeni proizvod, treba podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iako odluka o odbijanju registracije žiga treba u načelu biti obrazložena za svaki od proizvoda ili usluga o kojima je riječ, nadležno tijelo može se, međutim, ograničiti na općenito obrazlaganje kada se isti razlog odbijanja suprotstavlja jednoj kategoriji ili grupi proizvoda ili usluga, među kojima postoji dovoljno izravna i konkretna veza, do točke da čine jednu kategoriju ili grupu proizvoda ili usluga dovoljne homogenosti (presuda SLIM BELLY, t. 16. supra, EU:T:2013:226, t. 33.; vidjeti također, u tom smislu, rješenje od 18. ožujka 2010., CFCMCEE/OHIM, C‑282/09 P, Zb., EU:C:2010:153, t. 37. do 40. i u tom smislu i analogno, presudu od 15. veljače 2007., BVBA Management, Training en Consultancy, C‑239/05, Zb., EU:C:2007:99, t. 34. do 38.).
27 U ovom slučaju prikladno je navesti da je žalbeno vijeće u točkama 23. do 28. pobijane odluke razlikovalo pet homogenih kategorija navedenih proizvoda, naime „vatreno oružje“ koje ulazi u 13. razred, „streljivo i projektili; eksplozivi“ koji ulaze u 13. razred, „sredstva za vatromet“ koja ulaze u 13. razred, „konac za tekstilnu uporabu“ koji ulazi u 23. razred i „odjeću, obuću, pokrivala za glavu“ koji ulaze u 25. razred, te da je ono zasebno analiziralo i za svaku od njih izložilo svojstva i specifične primjene grafena u percepciji relevantne javnosti, prije zaključivanja o opisnom obilježju traženog žiga za svaku od tih homogenih kategorija obuhvaćenih proizvoda (vidjeti t. 8. ove presude). U vezi osobito s „koncem za tekstilnu uporabu“ i „odjećom, obućom i pokrivalima za glavu“, čak i pod pretpostavkom da relevantna javnost ne može percipirati kvalitetu nepropusnosti ili kontrolirane propusnosti s obzirom na spomenute proizvode, ona će ipak percipirati druga svojstva grafena koje je u vezi s tim proizvodima naglasilo žalbeno vijeće, naime njegovu otpornost, lakoću i toplinska svojstva.
28 S obzirom na to da je žalbeno vijeće pravovaljano obrazložilo svoju odluku za svaku od homogenih kategorija obuhvaćenih proizvoda, ne može se prihvatiti drugi prigovor.
29 Prvi tužbeni razlog valja stoga odbiti.
Drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
30 Drugim tužbenim zahtjevom tužitelji ističu prigovor da žalbeno vijeće također nije prepoznalo razlikovni karakter zatraženog žiga jer izraz „graphene“ ne tvori uobičajeni način označavanja obuhvaćenih proizvoda i ne pruža relevantnoj javnosti nikakvu informaciju o eventualnim svojstvima spomenutih proizvoda.
31 Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iz teksta članka 7. stavka. 1. Uredbe br. 207/2009 nedvosmisleno proizlazi da je dovoljno da je jedan od apsolutnih razloga odbijanja navedenih u toj odredbi primjenjiv kako se tražena oznaka ne bi mogla registrirati kao žig Zajednice [presude od 19. rujna 2002., DKV/OHIM, C‑104/00 P, Zb., EU:C:2002:506, t. 29.; od 6. studenoga 2007., RheinfelsQuellen H. Hövelmann/OHIM (VOM URSPRUNG HER VOLLKOMMEN), T‑28/06, Zb., EU:T:2007:330, t. 43. i SLIM BELLY, t. 16. supra, EU:T:2013:226, t. 45.].
32 U ovom slučaju, budući da je žalbeno vijeće opravdano utvrdilo postojanje razloga za odbijanje propisanog u članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 207/2009, nije potrebno ispitivati tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) iste uredbe.
33 Drugi tužbeni razlog treba stoga odbiti.
Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela nediskriminacije
34 Trećim tužbenim razlogom tužitelji ističu povredu načela nediskriminacije, povezanog s načelima jednakosti postupanja i dobre uprave, budući da im je OHIM prethodno dao suglasnost za registraciju žiga Zajednice GRAFENO za proizvode iz 3., 7., 9. i 12. razreda pod brojem 10879682 te žiga Zajednice GRAPHENE za proizvode iz 4., 5., 8., 11., 14. do 21., 24. i 26. do 34. razreda, pod brojem 10900645, bez podizanja prigovora o opisnom karakteru ili odsutnosti razlikovnog karaktera spomenutih oznaka za obuhvaćene proizvode.
35 Zaista, dovoljno je podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi zakonitost odluka žalbenog vijeća koje proizlaze iz izvršavanja vezane nadležnosti, a ne diskrecijske ovlasti, treba biti ocijenjena jedino na osnovi Uredbe br. 207/2009, kako ju tumači sudac Europske unije, a ne na osnovi prethodne OHIM‑ove prakse odlučivanja, koja, u svakom slučaju, ne može vezati suca Unije. [presude od 15. rujna 2005., BioID/OHIM, C‑37/03 P, Zb., EU:C:2005:547, t. 47.; Deutsche SiSi‑Werke/OHIM, t. 18. supra, EU:C:2006:20, t. 48. i od 30. travnja 2013., Boehringer Ingelheim International/OHIM (RELY‑ABLE), T 640/11, EU:T:2013:225, t. 33.].
36 Iako s obzirom na načela jednakosti postupanja i dobre uprave OHIM treba uzeti u obzir već donesene odluke po sličnim zahtjevima i s posebnom se pozornošću zapitati o tome treba li ili ne odlučiti u istom smislu, primjena tih načela treba ipak biti pomirena s poštovanjem načela zakonitosti na način da ne može biti ravnopravnosti u nezakonitosti i da se osoba koja traži registraciju oznake kao žiga ne može pozivati u svoju korist na moguću nezakonitost počinjenu u njegovu korist ili korist drugih kako bi pribavila istovjetnu odluku (vidjeti u tom smislu presudu od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, Zb., EU:C:2011:139, t. 73. do 76.) Štoviše, iz razloga pravne sigurnosti i, preciznije, dobre uprave, ispitivanje svih prijava za registraciju mora biti strogo i potpuno radi izbjegavanja registracije žigova na nedopušten način te se mora provoditi u svakom pojedinom slučaju jer registracija oznaka kao žiga ovisi o specifičnim kriterijima, primjenjivima u okviru činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja i namijenjenima provjeri podliježe li dotična oznaka kojem razlogu za odbijanje (ranije navedena presuda Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, EU:C:2011:139, t. 77. i RELY‑ABLE, t. 35. supra, EU:T:2013:225, t. 34.).
37 U ovom slučaju, iz ispitivanja prvog tužbenog razloga proizlazi da je žalbeno vijeće s pravom utvrdilo, na osnovi potpunog ispitivanja i vodeći računa o percepciji relevantne javnosti, da je prijava za žig Zajednice, koju su podnijeli tužitelji, u sukobu s apsolutnim razlogom za odbijanje navedenim u članku 7. stavku 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009. Iz toga slijedi da se, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 35. i 36. ove presude, ova ocjena ne može dovesti u pitanje samo zbog toga što žalbeno vijeće nije, u konkretnom slučaju, slijedilo OHIM‑ovu praksu odlučivanja [vidjeti u tom smislu presudu od 3. srpnja 2013., Airbus/OHIM (NEO), T‑236/12, Zb., EU:T:2013:343, t. 52.], i to neovisno o okolnostima navedenima u točki 34. ove presude.
38 Štoviše, valja primijetiti da, iako registracije žigova na koje se tužitelji pozivaju (vidjeti t. 34. ove presude) uživaju na temelju članka 99. Uredbe br. 207/2009 pretpostavku valjanosti u postupcima zbog povrede prava pokrenutima pred sudovima za žig Zajednice, ipak se u skladu s člankom 52. iste uredbe njihova eventualna ništavnost može, ako je potrebno, proglasiti temeljem zahtjeva postavljenog pred OHIM‑om ili protutužbe u postupku zbog povrede prava.
39 Treći tužbeni razlog stoga treba odbiti.
40 S obzirom na to da se ni jedan od tužbenih razloga koje su istaknuli tužitelji nije pokazao osnovanim, tužbu treba odbiti u cijelosti.
Troškovi
41 U skladu s člankom 87. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. S obzirom na to da tužitelji nisu uspjeli, treba im naložiti snošenje troškova, u skladu sa zahtjevom OHIM‑a.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (osmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Josebi Larrañagi Otañou i Mikelu Larrañagi Otañou nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 16. listopada 2014.
Potpisi