Predmet T-136/19
(objavljeno u ulomcima)
Bulgarian Energy Holding i EAD i dr.
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 25. listopada 2023.
„Tržišno natjecanje – Zloporaba vladajućeg položaja – Unutarnje tržište prirodnog plina – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 102. UFEU-a – Uređeno tržište – Definicija mjerodavnog tržišta – Rumunjski tranzitni plinovod 1 – Nositelj prava isključive uporabe rumunjskog plinovoda 1 – Odbijanje pristupa – Obveza javne opskrbe – Iznimka državnog djelovanja – Operator transportnog sustava – Operator skladišta – Protutržišna strategija – Učinci istiskivanja – Jedinstvena i trajna povreda – Prava obrane”
1. Vladajući položaj – Mjerodavno tržište – Razgraničenje – Mjerila – Unutarnje tržište prirodnog plina – Tržište usluga kapaciteta za plin – Komisijina obveza prethodnog savjetovanja sa sudionicima na tržištu – Nepostojanje
(čl. 102. UFEU-a; Obavijest Komisije 97/C 372/03, t.33.)
(t. 75.‑77.)
2. Vladajući položaj – Mjerodavno tržište – Razgraničenje – Mjerila – Zamjenjivost – Određivanje relevantnih uvjeta tržišnog natjecanja – Unutarnje tržište prirodnog plina – Tržište usluga kapaciteta za plin – Razlikovanje između primarnog i sekundarnog tržišta – Irelevantnost
(čl. 102. UFEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 715/2009, uvodna izjava 34. i čl. 2. st. 1. t. 4., 6., 13., 16., 18., 21. i 22. i čl. 16. st. 3. t. (a) i Prilog I., t. 2.2. st. 1. i 4.; Odluka Komisije 2012/490, uvodna izjava 2. i točka 2.2.2., stavci 1. i 6. te točka 2.2.5. stavci 1. i 4.; Komunikacija Komisije 97/C 372/03, točke 2. i 3.)
(t. 82.‑112.)
3. Vladajući položaj – Mjerodavno tržište – Razgraničenje – Utjecaj prethodne Komisijine prakse u donošenju odluka – Nepostojanje
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 115., 116., 181., 253.)
4. Vladajući položaj – Postojanje – Indicije – Unutarnje tržište prirodnog plina – Tržište usluga kapaciteta za plin – Poduzetnik koji kontrolira pristup treće strane tranzitnom plinovodu – Uključenost
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 137., 138., 143.-150., 159.-161., 173.-175.)
5. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka odlučujućeg utjecaja koji društvo majka izvršava na društva kćeri koja su u njezinom potpunom ili gotovo potpunom vlasništvu – Oborivost – Kombiniranje pretpostavke odlučujućeg utjecaja koji društvo majka izvršava na društva kćeri koja su u njezinom potpunom ili gotovo potpunom vlasništvu s drugim dokaznim elementima – Društvo majka koje se ne ponaša kao obični financijski ulagač
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 187., 196.-208., 212., 217.-219.)
6. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Oslanjanje na skup indicija – Potreba iznošenja ozbiljnih, preciznih i dosljednih dokaza – Sudski nadzor – Doseg – Odluka u pogledu koje sud i dalje gaji sumnje – Poštovanje načela pretpostavke nedužnosti
(čl. 101. i 102. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)
(t. 226.-228., 231., 686. i 689.)
7. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dokazno sredstvo – Dokumentarni dokazi – Ocjena dokazne vrijednosti dokumenta – Mjerila – Sastavljeni dokument koji je u izravnoj vezi s činjenicama ili koji je sastavio izravni svjedok tih činjenica – Velika dokazna vrijednost – Dokazna vrijednost dokaza koji ne potječu iz razdoblja povrede
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 229., 391.-396., 433., 1004., 1005.)
8. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Odluka koja se temelji na dokazima koji su dovoljni za dokazivanje postojanja sporne povrede – Obveze koje u području dokazivanja ima poduzetnik koji osporava postojanje povrede – Iznošenje prihvatljivog objašnjenja činjenica koje je drukčije od objašnjenja Komisije
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 230., 381.‑390.)
9. Vladajući položaj – Zloporaba – Pojam – Mogućnost ograničavanja tržišnog natjecanja i učinak istiskivanja – Kriteriji za ocjenu – Sudski nadzor – Nadzor zakonitosti – Doseg – Izmjena obrazloženja osporavanog akta
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 232., 234., 1108.-1110., 1132.)
10. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Teret dokazivanja – Sudski nadzor – Nadzor zakonitosti – Detaljna provjera svih relevantnih elemenata – Predmet i doseg
(čl. 102. i 263. UFEU-a)
(t. 233., 291., 292., 329., 332., 364., 401., 419., 443., 478., 879.-881., 1015., 1089.)
11. Vladajući položaj – Zloporaba – Pojam – Mogućnost ograničavanja tržišnog natjecanja i učinak istiskivanja – Kriteriji za ocjenu – Učinci koji nisu isključivo hipotetski
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 235.‑240.)
12. Vladajući položaj – Zloporaba – Pojam – Pružanje usluga kapaciteta na plinovodu koji je ključna infrastruktura – Odbijanje poduzetnika koji ima vladajući položaj da pruži pristup ključnoj infrastrukturi – Obveza suradnje
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 254.-257., 260.-262.)
13. Vladajući položaj – Zloporaba – Pojam – Ključna infrastruktura – Situacija kontrole koja je dovela do dodjele prava isključive uporabe – Irelevantnost prirode takvog isključivog prava
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 263.‑265.)
14. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Obveza obrazlaganja – Doseg – Zahtjevi koji proizlaze iz načela djelotvorne sudske zaštite – Jasnoća i preciznost izreke odluke
(čl. 102. i 296. st. 2. UFEU-a)
(t. 299.‑317.)
15. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Korištenje izjava žalitelja u okviru primjene članka 102. UFEU-a – Dopuštenost – Dokazna snaga izjava stranke koja je zainteresirana za sklapanje ugovora s poduzetnikom u vladajućem položaju – Granice – Ocjena dokazne snage takvih izjava u odnosu na druge dokaze
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 370.-380., 441.)
16. Vladajući položaj – Zloporaba – Pojam – Poduzetnik u vladajućem položaju koji je nositelj prava isključive uporabe dotične infrastrukture – Nedovoljnost da bi se upozorilo na zlouporabna isključujuća postupanja
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 473.‑475.)
17. Vladajući položaj – Zloporaba – Pojam – Poduzetnik u vladajućem položaju koji je nositelj prava isključive uporabe dotične infrastrukture – Uvjeti ponovnog pregovaranja o sporazumu o rezervaciji kapaciteta – Dokazna vrijednost – Relevantna pitanja
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 489.-492., 495.-511., 513.-528., 530.-541.)
18. Vladajući položaj – Zloporaba – Pojam – Objektivan pojam koji obuhvaća postupanja kojima se utječe na strukturu tržišta i stvaraju prepreke održavanju i razvoju tržišnog natjecanja – Obveze vladajućeg poduzetnika – Tržišno natjecanje na temelju zasluga – Kriteriji za ocjenu – Mogućnost poduzetnika u vladajućem položaju da sačuva i zaštiti svoje komercijalne interese
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 547., 595.-603., 625., 626., 644.)
19. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Materijalno područje primjene – Ponašanje nametnuto državnim mjerama – Isključenost – Pretpostavke
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 548., 549., 569.-583., 616.)
20. Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Tumačenje nacionalnog prava države članice – Činjenično pitanje – Uključenost
(čl. 263. UFEU-a)
(t. 740. i 741.)
21. Vladajući položaj – Zloporaba – Pojam – Mogućnost ograničavanja tržišnog natjecanja i učinak istiskivanja – Kriteriji za ocjenu – Uzimanje u obzir sektorskog regulatornog okvira primjenjivog na plinski sektor – Neusklađenost navedenog sektorskog regulatornog okvira s uvjetima pristupa mreži – Potreba da se utvrdi sposobnost za proizvodnju protutržišnih učinaka
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 784. i 873.)
22. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ispitivanje pritužbi – Komisijine obveze – Postojanje legitimnog interesa žalitelja – Doseg
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 848. i 849.)
23. Vladajući položaj – Zloporaba – Odbijanje poduzetnika u vladajućem položaju da dopusti drugom poduzetniku pristup proizvodu ili usluzi koji su potrebni za njegovu djelatnost – Ocjena nepoštenog karaktera – Regulatorna obveza davanja pristupa – Nepostojanje Komisijine obveze da dokaže nužnost pristupa dotičnoj infrastrukturi
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 961., 962., 968., 969., 971.)
24. Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Doseg – Potpuno poništenje Komisijine odluke kojom se utvrđuje jedinstvena i trajna povreda te se izriče novčana kazna na temelju djelomičnog dokaza – Pretpostavke – Zamjena obrazloženja koju je učinio sud Unije – Isključenost
(čl. 102. UFEU-a)
(t. 1119.-1131., 1134.)
25. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava obrane – Pristup spisu – Doseg
(čl. 102 UFEU-a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 2.; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 15. st. 1. i 2.)
(t. 1153.‑1155.)
26. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ovlasti Komisije – Ovlasti za uzimanje izjava – Izjave u vezi s predmetom istrage – Komisijina obveza da bilježi sve razgovore koje je provela – Doseg – Utvrđivanje elemenata korisnih za obranu dotičnog poduzetnika – Povreda – Posljedice
(čl. 102 UFEU-a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 19. st. 2.; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 3.)
(t. 1156.-1160., 1170.-1176., 1182.-1186,1191.)
27. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava obrane – Pristup spisu – Povreda zbog nepravilnosti koju je počinila Komisija – Pretpostavke – Mogućnost dotičnog poduzetnika da bolje osigura svoju obranu bez te nepravilnosti – Opseg tereta dokaza tog poduzetnika
(čl. 102 UFEU-a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 19. st. 1. i 27.; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 3. i čl. 15. st. 1. i 2.)
(t. 1177., 1192., 1201.-1206., 1208.-1214., 1216.-1221., 1223., 1226., 1238.,1244., 1245.)
28. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava obrane – Pristup spisu – Povreda zbog prekomjernih ograničenja u okviru postupka podatkovne prostorije – Posljedice
(čl. 102 UFEU-a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 19. st. 1. i 27.; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 15. st. 1. i 2.)
(t. 1207. i 1215.)
29. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava obrane – Pristup spisu – Predmet – Pristup obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku upućenoj trećem poduzetniku – Pretpostavke – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja može poslužiti za obranu stranaka – Teret dokazivanja – Obveza dotičnog poduzetnika da pruži prvu indiciju korisnosti navedenog pristupa za njegovu obranu
(čl. 102. UFEU-a; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 15., st. 1.)
(t. 1249.‑1252.)
Kratak prikaz
U vrijeme nastanka činjenica tužitelji, odnosno društvo Bulgarian Energy Holding EAD, koje je u cijelosti u vlasništvu bugarske države, i njegova društva kćeri Bulgargaz i Bulgartransgaz (u daljnjem tekstu zajedno: grupa BEH), djelovali su u energetskom sektoru u Bugarskoj. Društvo Bulgargaz bilo je javni dobavljač plina u Bugarskoj, dok je društvo Bulgartransgaz bilo operator transportnog sustava plina (u daljnjem tekstu: OTS) i jedinog objekta za skladištenje prirodnog plina u Bugarskoj (u daljnjem tekstu: čirensko skladište).
Tijekom razdoblja povrede (odnosno između 30. srpnja 2010. i 1. siječnja 2015.) opskrba plinom u Bugarskoj gotovo je u potpunosti ovisila o uvozu ruskog plina, pri čemu je društvo Bulgargaz bilo jedini ili glavni uvoznik. Jednako tako je društvo Bulgargaz bilo glavni opskrbljivač plinom klijenata veleprodaje na silaznom tržištu te krajnjih kupaca, odnosno poduzetnika izravno priključenih na transportni sustav plina.
Ruski plin bio je prevezen u Bugarsku do točke povezivanja na bugarsku mrežu preko Ukrajine, a zatim Rumunjske, uglavnom tranzitnim plinovodom (u daljnjem tekstu: rumunjski plinovod 1) kojim je upravljao Transgaz, rumunjski OTS. Tijekom razdoblja povrede navedeni plinovod osiguravao je opskrbu najvećeg dijela bugarskog državnog područja putem nacionalne transportne mreže koja je pak bila priključena na čirensko skladište(1). Na temelju sporazuma sklopljenog 2005. između društava Transgaz i Bulgargaz (u daljnjem tekstu: sporazum iz 2005.) koji je ostao na snazi tijekom cijelog razdoblja povrede, potonjem je odobreno isključivo korištenje rumunjskog plinovoda 1, u zamjenu za fiksnu godišnju naknadu.
Dana 18. studenoga 2010. Overgas Inc., nositelj tržišta opskrbe plinom u Bugarskoj, podnio je Komisiji neslužbenu pritužbu protiv grupe BEH zbog povrede članka 102. UFEU-a.
Odlukom od 17. prosinca 2018. Europska komisija(2) zaključila je da je grupa BEH počinila jedinstvenu i trajnu povredu članka 102. UFEU-a između 30. srpnja 2010. i 1. siječnja 2015. Konkretnije, Komisija je utvrdila da je grupa BEH tijekom tog razdoblja imala vladajući položaj na pet različitih tržišta, odnosno na tržištu usluga povezanih s kapacitetom u plinskoj transportnoj mreži, tržištu usluga kapaciteta rumunjskog plinovoda, tržištu usluga povezanih s kapacitetima čirenskog skladišta, silaznom tržištu veleprodaje plina i maloprodajnom tržištu opskrbe plinom velikih krajnjih kupaca priključenih na bugarsku plinsku transportnu mrežu. Komisija je prigovorila grupi BEH da je zloupotrijebila svoj vladajući položaj time što je spriječila, ograničila ili odgodila pristup treće strane transportnoj mreži, čirenskom skladištu i rumunjskom plinovodu 1, čime je zatvorila bugarska tržišta opskrbe plinom, kako bi zaštitila vladajući položaj društva Bulgargaz na potonjima. Stoga je Komisija grupi BEH izrekla novčanu kaznu kojom je sankcionirala tako utvrđenu povredu.
Odlučujući o tužbi za poništenje koju je podnio potonji ponajprije radi poništenja pobijane odluke u cijelosti, Opći sud ju je prihvatio u dijelu u kojem Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala odbijanje pristupa trima infrastrukturama koje su u vlasništvu grupe BEH, a koje mogu biti obuhvaćene člankom 102. UFEU-a. Time se pojašnjava primjena članka 102. UFEU-a na poduzetnika u vladajućem položaju koji odbija pristup „ključnoj infrastrukturi”, s obzirom na sudsku praksu Bronner(3), u slučaju da taj poduzetnik nije vlasnik navedene infrastrukture. Osim toga, izjašnjava se o dosegu zahtjeva za pristup spisu koji je svojstven poštovanju prava obrane u okviru postupka nazvanog „podatkovna prostorija”, odnosno u slučaju ograničenja prava na pristup određenim elementima spisa zbog njihove povjerljive prirode.
Ocjena Općeg suda
U okviru svoje ocjene Opći sud najprije ispituje meritum predmeta, odnosno prigovore koji se temelje na pogreškama koje se tiču prava i pogreškama u ocjeni prilikom definiranja jednog od pet predmetnih tržišta, osobito tržišta usluga kapaciteta na rumunjskom plinovodu 1, vladajućeg položaja društva Bulgargaz na potonjem, vladajućeg položaja društva majke BEH kao financijskog holdinga na mjerodavnim tržištima i zlouporabe te grupe. Kao drugo, analizira postupovne povrede koje se temelje na povredi prava obrane grupe BEH u području pristupa spisu.
Što se tiče merituma predmeta, kao prvo, Opći sud smatra da je Komisija, u okviru utvrđivanja tržišta usluga kapaciteta na rumunjskom plinovodu 1, pravilno propustila razlikovati primarna tržišta (odnosno tržište kapaciteta kojima je izravno trgovao OTS) i sekundarno (odnosno tržište kapaciteta kojima se nije trgovalo na primarnom tržištu), pri čemu ta razlika nije relevantna za ocjenu jesu li tužitelji imali vladajući položaj u pogledu usluga kapaciteta na rumunjskom plinovodu 1. Osim toga, nije počinila ni pogrešku koja se tiče prava ni pogrešku u ocjeni time što je smatrala da je društvo Bulgargaz imalo vladajući položaj na tom tržištu.
U tom pogledu, iz isključivog prava na rumunjski plinovod 1 koje je dodijeljeno sporazumom iz 2005. proizlazi da je društvo Bulgargaz bilo jedini mogući pružatelj usluga kapaciteta na navedenom plinovodu tijekom cijelog razdoblja povrede na sekundarnom tržištu. Usto, s jedne strane, na temelju članka 17.1. sporazuma iz 2005., Transgaz nije mogao trećim stranama ponuditi neiskorištene kapacitete bez prethodnog odobrenja društva Bulgargaz. S druge strane, na temelju tada primjenjivih propisa Unije, Transgaz je mogao ponuditi takve neiskorištene kapacitete trećim stranama samo kao kratkoročne i prekidive kapacitete. Zbog toga je društvo Bulgargaz kontroliralo i pristup trećih strana primarnom tržištu usluga kapaciteta na rumunjskom plinovodu 1. Iz toga slijedi da je Komisija pravilno identificirala društvo Bulgargaz kao dobavljača na rumunjskom plinovodu 1, koje je jedini poduzetnik koji je mogao trećim osobama dati pristup potonjem. Opći sud također je istaknuo da, iako Transgaz još nije ispunio svoje obveze u smislu prava Unije, time što je donio mjere potrebne za omogućavanje i olakšavanje razmjene kapaciteta na sekundarnom tržištu, društvo Bulgargaz je od 1. siječnja 2013. Overgasu dodijelilo pristup rumunjskom plinovodu 1. Iz toga slijedi da povreda obveze društva Transgaz ne predstavlja, naime, prepreku tomu da društvo Bulgargaz može ponuditi kapacitete na navedenom tržištu. Stoga, uzimajući u obzir činjenicu da je tijekom razdoblja povrede društvo Bulgargaz kontroliralo pristup trećih osoba rumunjskom plinovodu 1 i da se Transgaz nije mogao utvrditi kao stvarni alternativni izvor opskrbe trećih osoba koje žele imati pristup navedenom plinovodu, društvo Bulgargaz imalo je vladajući položaj na tržištu usluga kapaciteta na rumunjskom plinovodu 1.
Kao drugo, Opći sud ističe da Komisija nije uspjela dokazati zlouporabu vladajućeg položaja grupe BEH u pogledu opskrbe plinom u Bugarskoj. U tom pogledu zaključuje da elementi koje je Komisija iznijela u pogledu pristupa rumunjskom plinovodu 1 nisu dovoljni kako bi se utvrdilo postojanje svih navodnih ograničenja pristupa i, ako su utvrđena, njihova zloporabna narav.
Kao prvo, Opći sud primjećuje da je Komisija pravilno ocijenila ponašanje društva Bulgargaz na tržištu usluga kapaciteta na rumunjskom plinovodu 1 s obzirom na presudu Bronner. U tom pogledu podsjeća na to da odbijanje poduzetnika u vladajućem položaju da pruži uslugu kojoj treće osobe moraju imati pristup kako bi mogle obavljati djelatnost na susjednom tržištu, osobito silaznom, predstavlja povredu članka 102. UFEU-a ako su ispunjena tri kumulativna uvjeta, odnosno ako se odbijanjem usluge na tom tržištu uklanja se svaki oblik tržišnog natjecanja podnositelja zahtjeva za navedenu uslugu, ako se ne može objektivno opravdati i ako je predmetna usluga neophodna za obavljanje djelatnosti podnositelja zahtjeva u smislu da ne postoji stvarna ili potencijalna zamjena za tu uslugu. Međutim, u ovom slučaju rumunjski plinovod 1 bio je „ključna infrastruktura” s obzirom na to da se radilo o jedinom održivom putu za dopremanje ruskog plina u Bugarsku tijekom razdoblja povrede. U tom pogledu, Komisija je mogla valjano smatrati da za potrebe primjene navedenih načela sudske prakse nije važno to što društvo Bulgargaz nije vlasnik infrastrukture, nego je samo nositelj isključivog prava korištenja, s obzirom na to da se to pravo ostvaruje u situaciji kontrole nad navedenom infrastrukturom, koja mu omogućuje da pristup treće strane plinovodu podvrgne njegovu odobrenju.
Nadalje, Opći sud zaključuje da ne postoji dokazna vrijednost koju je Komisija pripisala rezervaciji cjelokupnog kapaciteta rumunjskog plinovoda 1 na temelju sporazuma iz 2005., pri čemu ta rezervacija nije dovoljna indicija za utvrđivanje navodne zlouporabe na tržištu usluga kapaciteta navedenog plinovoda. Naime, ugovornu isključivost koja je odobrena društvu Bulgargaz na temelju sporazuma iz 2005., iako se potonji koristio samo dijelom kapaciteta rumunjskog plinovoda 1, ne može predstavljati zlouporabu Bulgargazova vladajućeg položaja ako Komisija nije dokazala da mu je njegovo postupanje zapravo dodijelilo sposobnost istiskivanja konkurenata s bugarskih tržišta opskrbe plinom, osobito u smislu presude Bronner i kasnije sudske prakse(4) u pogledu odbijanja pristupa „ključnoj infrastrukturi”.
Međutim, iz elemenata koje je iznijela Komisija proizlazi da isključivost dodijeljena Bulgargazu nije spriječila isti da od 2013. udovolji zahtjevu koji je podnijelo društvo Overgaz, dodjeljujući mu pristup neiskorištenim kapacitetima na rumunjskom plinovodu 1. Opći sud također primjećuje da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala ni da se Bulgargaz zlonamjerno protivio zahtjevima za pristup ostalih trećih strana.
Naposljetku, Opći sud ne potvrđuje dokaznu vrijednost koju je Komisija pripisala ponašanju društva Bulgargaz u okviru međuvladinih razgovora između Republike Bugarske i Rumunjske o ponovnom pregovaranju o sporazumu iz 2005. Prema njegovu mišljenju, ti razgovori ne mogu biti dokaz odbijanja pristupa rumunjskom plinovodu 1. Naime, izazovi tih ponovnih pregovora, osobito potreba da se Bulgargazu dodijeli minimalni zajamčeni kapacitet, nisu se svodili samo na interese društva Bulgargaz, nego su zahtijevali sudjelovanje bugarskih tijela s obzirom na ovisnost Bugarske o rumunjskom plinovodu 1 za sigurnost opskrbe plinom na bugarskom tržištu. Osim toga, Rumunjska je imala jasan interes za ponovne pregovore o sporazumu iz 2005. radi postupka zbog povrede obveze koji je protiv nje pokrenula Komisija 2009. Osim toga, Opći sud zaključio je da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala da je trajanje pregovora bilo pripisivo tužiteljima.
Kao treće, Opći sud utvrđuje da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala da je grupa BEH odbila pristup transportnoj mreži i čirenskom skladištu prije lipnja 2012. Suprotno tomu, u odnosu na potonje, Opći sud ističe da elementi spisa omogućuju dokazati da je ponašanje društva Bulgartransgaz moglo ograničiti tržišno natjecanje na bugarskim tržištima opskrbe plinom između lipnja 2012. i rujna 2014. Međutim, budući da se u pobijanoj odluci dolazi do zaključka da su tužitelji počinili jedinstvenu i trajnu povredu članka 102. UFEU-a time što su trećima odbili pristup trima infrastrukturama te je u njoj naglasak stavljen na međuovisnost, komplementarnost i uzajamno jačanje svih ponašanja koja se stavljaju na teret, Opći sud je smatrao da se iz izreke pobijane odluke ne može zaključiti da se ona temelji na više razloga koji se odnose na različita zloporabna ponašanja, od kojih je svaki sam po sebi dovoljan da bi se na njemu temeljila.
U tim okolnostima, jedini razlog koji se temelji na ponašanju društva Bulgartransgaz koje se odnosi na čirensko skladište nakon lipnja 2012. ne može, osim ako se Komisijina ocjena činjenica zamijeni ocjenom Općeg suda, predstavljati bitno, odnosno dovoljno obrazloženje na kojem se može temeljiti izreka navedene odluke.
Zaključno, Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala povredu koja predstavlja zlouporabu vladajućeg položaja koja se pobijanom odlukom pripisuje tužiteljima.
Što se tiče odvijanja postupka, Opći sud utvrđuje da je Komisija počinila postupovne nepravilnosti koje mogu dovesti do povrede prava na obranu grupe BEH zbog toga što, s jedne strane, nije uložila u spis, ili je nepotpuno uložila, dokumente koji se odnose na određene sastanke koje je održala s Overgasom te mu je, s druge strane, dala nedovoljan pristup.
Konkretno, što se tiče sastanaka koji su se održali nakon donošenja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku u 2015. i 2016., Opći sud ističe da je njihov cilj bio prikupiti informacije o predmetu istrage koja je dovela do donošenja pobijane odluke i da nije na Komisiji da isključi element iz spisa na način da primijeni svoju diskrecijsku ovlast u pogledu toga jesu li ti dokumenti potencijalno optužujući ili oslobađajući. Posljedično, u skladu s člankom 19. Uredbe br. 1/2003(5), u vezi s člankom 3. Uredbe br. 773/2004(6), Komisija je bila dužna na odgovarajući način zabilježiti izjave dane na tim sastancima i uložiti u spis dokumente koji su se na njih odnosili te o tome obavijestiti tužitelje, jer nepostojanje bilo kakvog pisanog traga sprečava Opći sud da provjeri je li Komisija postupila u skladu s odredbama Uredbe br. 1/2003 i jesu li se u potpunosti poštovala prava poduzetnika i fizičkih osoba uključenih u istragu.
Što se tiče sastanaka koji su se održali prije donošenja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, od 2010. do 2013., Komisija je u spis uložila samo sažete bilješke s tih sastanaka dok su detaljni zapisnici ostali povjerljivi. U tom pogledu, Opći sud ističe da su te sažete bilješke očito nedovoljne da bi se uzeo u obzir sadržaj rasprava koje su se stvarno odvijale između Komisije i Overgasa, a osobito narav informacija koje je potonji dostavio o temama o kojima se raspravljalo. Međutim, niti jedan element koji se temelji na tekstu članka 19. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 ili cilja koji se njime želi postići ne omogućuje zaključiti da je zakonodavac namjeravao uvesti razliku između, s jedne strane, „sažetih bilješki”, dovršenih u svrhu uvida u spis, i „detaljnih zapisnika” namijenjenih da ostanu povjerljivi. Takvo bi tumačenje oduzelo svaki koristan učinak pravu na uvid u spis, kao i načelu jednakosti oružja.
U pogledu pristupa dokumentima stavljenima na raspolaganje u podatkovnoj prostoriji, Opći sud je istaknuo da je Komisija dopustila vanjskim zastupnicima tužiteljâ da svojim klijentima dostave samo verziju njihova izvješća iz podatkovne prostorije koje nije povjerljivo i da ona nije sadržavala nijedan dodatni element u pogledu sažetih bilješki kojima su tužitelji već imali pristup tijekom upravnog postupka. Međutim, izostavljanje izvješća iz podatkovne prostorije do te mjere da ga se učinilo gotovo istovjetnim kratkim bilješkama može, prema mišljenju Općeg suda, ugroziti sam cilj postupka podatkovne prostorije, a to je zaštita povjerljivih informacija i omogućavanje pristupa dokazima koji su potrebni stranci kako bi potkrijepila svoje stajalište. To vrijedi tim više što je postupak podatkovne prostorije, kakav se odvijao u ovom slučaju, mogao utjecati na prava obrane tužiteljâ, koji su ih mogli samo neizravno izvršavati preko svojih vanjskih zastupnika.
Budući da su tužitelji također dokazali da bi, da nije bilo nepravilnosti koje je Komisija počinila time što im je odbila uvid u spis koji je dovoljan, imali pristup elementima koji bi im mogli omogućiti da bolje osiguraju svoju obranu tijekom upravnog postupka, Opći sud zaključuje da su povrijeđena prava obrane tužiteljâ.
S obzirom na sva prethodna razmatranja, Opći sud u cijelosti poništava pobijanu odluku.