Predmet T‑216/13
Telefónica, SA
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Portugalsko i španjolsko tržište telekomunikacija – Klauzula o zabrani tržišnog natjecanja na iberijskom tržištu unesena u ugovor za stjecanje Telefónice udjela koji je Portugal Telecom imao u brazilskom operateru mobilne telefonije Vivo – Pravna zaštita‚ u mjeri u kojoj je to zakonom dopušteno’ – Povreda s obzirom na cilj – Akcesorno ograničenje – Samostalnost tužiteljeva djelovanja – Moguće tržišno natjecanje – Povreda s obzirom na učinke – Izračun iznosa novčane kazne – Zahtjev za saslušanje svjedoka”
Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 28. lipnja 2016.
1. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Sudski nadzor Komisijinih odluka u području tržišnog natjecanja – Nadzor zakonitosti i nadzor u okviru neograničene nadležnosti, u pogledu prava i činjenica – Prilozi tužbi, istaknuti u potporu tužbenim razlozima kojima se osporava utvrđenje povrede i iznos novčane kazne, koji nisu bili podneseni tijekom upravnog postupka primjene članka 101. UFEU‑a – Dopuštenost
(čl. 263. UFEU‑a)
2. Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Tumačenje obrazloženja upravnog akta – Granice
(čl. 263. UFEU‑a)
3. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Primjerenost – Sudski nadzor – Elementi koje sud Unije može uzeti u obzir – Informacije koje nisu sadržane u odluci kojom se određuje novčana kazna – Uključenost
(čl. 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 1. i čl. 31.)
4. Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Načelo kontradiktornosti – Poštovanje u okviru sudskog postupka – Doseg – Nepostojanje tužiteljeva pristupa podnescima druge stranke podnesenima u okviru usporedne tužbe na koje upućuje Komisija – Povreda navedenog načela
5. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi između poduzetnika – Pojam – Postizanje sporazuma u pogledu budućeg ponašanja na tržištu
(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)
6. Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Kriteriji za ocjenu – Sadržaj i cilj zabranjenog sporazuma te ekonomski i pravni kontekst u koji je smješten – Razlikovanje između povreda s obzirom na cilj i posljedicu – Namjera stranaka sporazuma da ograniče tržišno natjecanje – Nepotreban kriterij – Povreda s obzirom na cilj – Dovoljan stupanj štetnosti – Kriteriji za ocjenu
(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)
7. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Materijalno područje primjene – Ponašanje nametnuto državnim mjerama – Isključenje – Pretpostavke
(čl. 101. UFEU‑a)
8. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda koja se sastoji u sklapanju protutržišnog sporazuma – Odluka koja se temelji na pisanim ili neposrednim dokazima – Obveze koje u području dokazivanja ima poduzetnik koji osporava postojanje povrede
(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Komisije br. 1/2003, čl. 2.)
9. Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pretpostavka nedužnosti – Postupak iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost
(čl. 101. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 1.)
10. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijina odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Obveza određivanja tržišta – Nepostojanje u slučaju sporazuma čiji je cilj podjela tržištâ
(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)
11. Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Kriteriji za ocjenu – Kvalifikacija poduzetnika kao potencijalnog konkurenta – Mjerila – Bitni element – Mogućnost poduzetnikova ulaska na mjerodavno tržište
(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)
12. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina povrede – Nepostojanje obvezujućeg ili konačnog popisa mjerila – Margina prosudbe kojom raspolaže Komisija
(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
13. Akti institucija – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni, određenih radi kršenja pravila tržišnog natjecanja – Opći akt – Učinci
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
14. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Doseg
(čl. 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 17, čl. 17. i Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
15. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Poštovanje načelâ jednakog postupanja i proporcionalnosti – Mjerila – Prihod
(čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)
16. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Obveza Komisije da se pridržava ranije prakse iz svojih odluka – Nepostojanje
(čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)
17. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Povrede okvalificirane kao vrlo ozbiljne samo na temelju njihove naravi – Zahtjev da se utvrdi njihov učinak i zemljopisni opseg – Nepostojanje
(čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 17, čl. 15. st. 2. i Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)
18. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka kojom se određuju novčane kazne – Navođenje elemenata ocjene koji su Komisiji omogućili da izmjeri težinu i trajanje povrede – Dovoljno informacija
(čl. 296. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 3.; obavijesti Komisije 2006/C 210/02 i 2006/C 298/11)
19. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Ukupan prihod predmetnog poduzetnika – Prihod ostvaren od robe koja je predmet povrede – Potrebno uvažiti – Granice – Određivanje vrijednosti ostvarenih prodaja u izravnoj ili neizravnoj vezi s povredom – Mjerila
(čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 6. i 13.)
20. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Sudski nadzor Komisijinih odluka u području tržišnog natjecanja – Neograničena nadležnost – Doseg – Nadzor koji obuhvaća istražne akte u spisu kako bi se otklonile Komisijine pogreške tijekom te istrage – Isključenje
(čl. 101., 261. i 263. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i čl. 31.)
21. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Metoda izračuna određena Komisijinim Smjernicama – Prilagodba osnovnog iznosa – Obveza uzimanja u obzir pojedinačnih okolnosti svakog poduzetnika sudionika
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
22. Sudski postupak – Mjere izvođenja dokaza – Saslušanje svjedoka – Diskrecijska ovlast Općeg suda – Utjecaj načela prava na pošteno suđenje
(Poslovnik Općeg suda, čl. 91.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 87.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 87.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 89.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 93.‑95.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 98.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 100., 102.‑105., 120., 212., 229., 230.)
7. Prema sudskoj praksi članci 101. i 102. UFEU‑a odnose se samo na ponašanja koja se protive pravilima tržišnog natjecanja koja su poduzetnici usvojili na vlastitu inicijativu. Članci 101. i 102. UFEU‑a ne primjenjuju se ako se nacionalnim zakonodavstvom poduzetnici obvezuju na protutržišno ponašanje ili ako se stvori pravni okvir koji sam po sebi poduzetnicima ograničuje svaku mogućnost tržišnog natjecanja. U tim okolnostima, ograničenje tržišnog natjecanja nije uzrokovano samostalnim djelovanjem poduzetnika, kao što to zahtijevaju dotične odredbe. Ta mogućnost isključenja određenog protutržišnog ponašanja iz područja primjene članaka 101. i 102. UFEU dopušteno je samo u strogo ograničenoj mjeri. Naime, iako se ponašanje nekog poduzetnika može isključiti iz primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a zbog nepostojanja samostalnosti, iz toga ne proizlazi da je svako željeno djelovanje ili djelovanje koje su naložila nacionalna tijela isključeno iz područja primjene navedene odredbe. Stoga, ako se nekom državnom mjerom odražavaju elementi sporazuma zaključenog između gospodarskih subjekata nekog sektora ili ako je ta mjera donesena nakon savjetovanja i na temelju sporazuma predmetnih gospodarskih subjekata, navedeni se subjekti ne mogu pozivati na obvezujuću narav propisa s ciljem isključenja iz primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a.
Kada nema obvezne zakonske odredbe kojom se nalaže protutržišno ponašanje, Komisija dakle može zaključiti da subjekti koji se terete nisu bili samostalni samo ako je na temelju objektivnih, relevantnih i podudarajućih naznaka jasno da su im to ponašanje nametnula nacionalna tijela svojim pritiscima kojima se nemoguće oduprijeti, poput prijetnje donošenja državnih mjera kojima bi im se mogli nanijeti znatni gubici. Jednako tako, kako bi se isključila primjena članka 101. stavka 1. UFEU‑a, takvi pritisci moraju se izvršiti na način da se primjenom odluka javnih tijela predmetni subjekti potpuno liše samostalnosti. Ako tog gubitka samostalnosti nema, činjenica da su javna tijela poticala ili promicala protutržišno ponašanje ne utječe, sama po sebi, na primjenjivost članka 101. UFEU‑a.
(t. 114.‑118.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 124., 125., 128.‑130., 163., 164., 190., 191.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 126., 127.)
10. Vidjeti tekst odluke.
(t. 213., 214., 216.)
11. U okviru postupka radi utvrđenja povrede pravila tržišnog natjecanja, kako bi dokazala postojanje mogućeg tržišnog natjecanja na predmetnom tržištu između dva poduzetnika koja su sklopila sporazum o zabrani tržišnog natjecanja, u slučaju liberaliziranog tržišta, Komisija ne treba analizirati ni strukturu predmetnog tržišta ni pitanje je li ulazak na navedeno tržište ekonomski isplativa strategija za svaku od stranaka, ali je obvezna ispitati postoje li nesavladive prepreke ulasku na tržište kojima se isključuje svako moguće tržišno natjecanje. U tom pogledu, iako namjera ulaska poduzetnika na tržište može biti relevantna za dokazivanje toga može li se on smatrati mogućim konkurentom na navedenom tržištu, osnovni element na kojem mora počivati takva kvalifikacija je, međutim, njegova sposobnost ulaska na navedeno tržište.
(t. 221., 226.)
12. Vidjeti tekst odluke.
(t. 233., 234., 318.)
13. Vidjeti tekst odluke.
(t. 236.‑238.)
14. Vidjeti tekst odluke.
(t. 243., 244.)
15. Vidjeti tekst odluke.
(t. 260.‑262.)
16. Vidjeti tekst odluke.
(t. 264.)
17. Vidjeti tekst odluke.
(t. 269.‑272.)
18. Vidjeti tekst odluke.
(t. 275.‑277.)
19. Što se tiče određivanja iznosa novčanih kazni izrečenih za povredu pravila tržišnog natjecanja, postavljeni cilj točke 13. Smjernica o metodi za utvrđivanje novčanih kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 uzeti je kao polazište za izračunavanje novčane kazne koja se izriče nekom poduzetniku iznos koji odražava ekonomsku važnost povrede i veličinu poduzetnikovog doprinosa toj povredi. Prema tome, koncept vrijednosti prihoda od prodaje na koju se odnosi ta točka 13. navedenih smjernica uključuje prodaju na tržištu obuhvaćenom povredom u Europskom gospodarskom prostoru, pri čemu nije potrebno utvrditi je li ta prodaja stvarno bila obuhvaćena navedenom povredom, s obzirom na to da udio u prihodu od prodaje proizvoda obuhvaćenih povredom najbolje pokazuje gospodarski opseg te povrede
Međutim, iako je točno da bi cilj postavljen tom odredbom bio ugrožen kada bi se pojam vrijednosti prodaje na koji se odnosi ta odredba tumačio na način da se odnosi samo na prihod ostvaren prodajom za koju je utvrđeno da je stvarno bila obuhvaćena zabranjenim sporazumom, također je točno da se navedeni pojam ne može proširiti tako da uključuje prodaju poduzetnika u pitanju koja nije obuhvaćena, izravno ili neizravno, područjem primjene zabranjenog sporazuma.
U tom okviru, od Komisije se ne može zahtijevati da, kada mora postupiti u pogledu ograničenja s obzirom na cilj, ispita, po službenoj dužnosti, moguće tržišno natjecanje u odnosu na sva tržišta i usluge obuhvaćene područjem primjene povrede jer bi se zbog utvrđivanja vrijednosti prihoda od prodaje koje treba uzeti u obzir pri izračunu novčane kazne uvela obveza ispitivanja mogućeg tržišnog natjecanja, koje nije obvezno u slučaju ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj.
Međutim, nametnuti Komisiji utvrđivanje prodaja izravno ili neizravno vezanih uz povredu ne znači da joj se, u okviru određivanja iznosa novčane kazne, nameće obveza koju nema za potrebe primjene članka 101. UFEU‑a u slučaju povrede koja ima protutržišni cilj. Naime, takvo rješenje sastoji se samo u tome da se utvrde posljedice činjenice da vrijednost prihoda od prodaje mora biti izravno ili neizravno povezana s povredom u smislu točke 13. Smjernica i da ne može uključivati prodaju koja nije obuhvaćena, izravno ili neizravno, područjem primjene sankcionirane povrede. Iz toga proizlazi da od trenutka u kojem je za utvrđivanje iznosa novčane kazne odabrala da će se temeljiti na vrijednost prihoda od prodaje koja je izravno ili neizravno povezana s povredom, Komisija je dužna točno utvrditi tu vrijednost.
(t. 297.‑299., 302.‑307.)
20. Što se tiče određivanja iznosa novčanih kazni izrečenih za povredu pravila tržišnog natjecanja, neograničenom nadležnošću koju ima Opći sud na temelju članka 31. Uredbe br. 1/2003 sudu je omogućeno da, nadilazeći sami nadzor zakonitosti sankcije, zamijeni ocjenu Komisije svojom ocjenom. Međutim, u slučaju u kojem Komisija nije analizirala elemente na koje se pozvao tužitelj radi dokazivanja nepostojanja mogućeg tržišnog natjecanja između stranaka sporazuma s protutržišnim ciljem u pogledu određenih usluga s ciljem utvrđivanja vrijednosti prihoda od prodaje koju treba uzeti u obzir pri izračunu iznosa novčane kazne, kada bi Opći sud utvrdio vrijednost prihoda od te prodaje, to bi značilo da bi time popunio prazninu u istrazi.
Naime, izvršavanje neograničene nadležnosti ne podrazumijeva da je Opći sud obvezan provesti tu istragu, što bi nadilazilo zamjenu ocjene Komisije ocjenom Općeg suda, jer bi ocjena Općeg suda bila prva i jedina ocjena elemenata koje je Komisija trebala uzeti u obzir pri utvrđivanju vrijednosti prihoda od prodaje izravno ili neizravno povezane s povredom u smislu točke 13. Smjernica o metodi za utvrđivanje novčanih kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 čiju je analizu Komisija obvezna provesti.
(t. 314., 315.)
21. Vidjeti tekst odluke.
(t. 331.)
22. Vidjeti tekst odluke.
(t. 344.‑350.)