Žalba koju je 3. travnja 2024. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 24. siječnja 2024. u predmetu T-409/21, Savezna Republika Njemačka/Europska komisija
(predmet C-242/24 P)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Bouchagiar, C.-M. Carrega, C. Kovács, agenti)
Druga stranka u postupku: Savezna Republika Njemačka
Žalbeni zahtjevi
Žalitelj zahtijeva od Suda da:
ukine presudu Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 24. siječnja 2024. u predmetu T-409/21, Savezna Republika Njemačka/Europska komisija;
odbije tužbu u prvostupanjskom postupku kao neosnovanu;
podredno, ukine presudu Općeg suda od 24. siječnja 2024. u predmetu T-409/21, Savezna Republika Njemačka/Europska komisija, u dijelu u kojem se odnosi na mjere navedene u uvodnoj izjavi 198. točkama (a) do (d) Odluke Komisije C(2021) 3918 final od 3. lipnja 2021. o državnoj potpori SA.56826 (2020/N) – Germany – 2020 reform of support for cogeneration i o državnoj potpori SA.53308 (2019/N) – Germany – Change of support to existing CHP plants (članak 13. KWKG-a);
podredno, odbije tužbu u prvostupanjskom postupku kao neosnovanu, u dijelu u kojem se odnosi na mjere navedene u uvodnoj izjavi 198. točkama (a) do (d) Odluke Komisije C(2021) 3918 final od 3. lipnja 2021. o državnoj potpori SA.56826 (2020/N) – Germany – 2020 reform of support for cogeneration i o državnoj potpori SA.53308 (2019/N) – Germany – Change of support to existing CHP plants (članak 13. KWKG-a);
naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe jedan žalbeni razlog.
Svojim jedinim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja kriterija „državna sredstva” kako bi kvalificirao mjeru kao potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.
U okviru tog žalbenog razloga žalitelj prigovara, kao prvo, Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da financijski teret mjera potpore kogeneraciji koji imaju operatori distribucijskih sustava ne čini porez ili drugi obvezni namet u smislu sudske prakse Suda.
Kao drugo, u okviru svojeg jedinog žalbenog razloga žalitelj prigovara Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da sudska praksa Suda u predmetu PreussenElektra1 nije ograničena na slučajeve u kojima država intervenira u okviru određivanja cijena transakcije, putem regulacije tržišne cijene, kao što je utvrđivanje minimalnih ili reguliranih cijena ili minimalnih pragova kupnje, nego također obuhvaća situacije u kojima država nameće izravne obveze plaćanja između privatnih stranaka a da među njima ne postoji bilo kakav transakcijski odnos.
____________
1 Predmet C-379/98 (EU:C:2001:160)