PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)
24. studenoga 2021.(*)
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zamrzavanje financijskih sredstava – Pogreške u ocjeni”
U predmetu T‑257/19,
Khaldoun Al Zoubi, sa stalnom adresom u Damasku (Sirija), kojeg zastupa L. Cloquet, avocat,
tužitelj,
protiv
Vijeća Europske unije, koje zastupaju S. Kyriakopoulou i V. Piessevaux, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a za poništenje Provedbene odluke Vijeća (ZVSP) 2019/87 od 21. siječnja 2019. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL 2019., L 18 I, str. 13.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2019/85 od 21. siječnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL 2019., L 18 I, str. 4.), Odluke Vijeća (ZVSP) 2019/806 od 17. svibnja 2019. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL 2019., L 132, str. 36. i ispravak SL 2019., L 234, str. 31.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2019/798 od 17. svibnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL 2019., L 132, str. 1. i ispravak SL 2019., L 234, str. 31.), Odluke Vijeća (ZVSP) 2020/719 od 28. svibnja 2020. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL 2020., L 168, str. 66.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2020/716 od 28. svibnja 2020. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL 2020., L 168, str. 1.) u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelja,
OPĆI SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, L. Madise i J. Martín y Pérez de Nanclares (izvjestitelj), suci,
tajnik: B. Lefebvre, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 21. listopada 2020.,
donosi sljedeću
Presudu(1)
Okolnosti spora i činjenice nastale nakon podnošenja tužbe
[omissis]
12 Provedbenom odlukom Vijeća (ZVSP) 2019/87 od 21. siječnja 2019. o provedbi Odluke 2013/255 (SL 2019., L 18 I, str. 13.) i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) 2019/85 od 21. siječnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL 2019., L 18 I, str. 4.) (u daljnjem tekstu zajedno: prvotni akti) tužiteljevo ime uvršteno je u redak 268. tablice A popisa osoba, subjekata i tijela na koje se odnose mjere ograničavanja koje se nalaze u Prilogu I. Odluci 2013/255 i Prilogu II. Uredbi br. 36/2012 (u daljnjem tekstu zajedno: predmetni popisi) uz navođenje sljedećih razloga:
„Vodeći poslovni čovjek koji djeluje u Siriji, s interesima i aktivnostima u različitim sektorima sirijskoga gospodarstva, uključujući njegove funkcije potpredsjednika društva Aman Holding i većinskog dioničara aviokompanije Fly Aman. U tom svojstvu povezan je sa Samerom Fozom. Društvo Aman Holding zastupljeno je u upravi društva ‚Aman [Dimashq]’ te ima većinski udio u tom društvu koje je zajednički pothvat za izgradnju projekta Marota City, luksuznog stambenog i komercijalnog kompleksa koji ima potporu režima. Al‑Zoubi ima koristi od režima i/ili podupire režim u okviru svoje funkcije potpredsjednika društva Aman Holding.”
[omissis]
16 Vijeće je 17. svibnja 2019. donijelo Odluku (ZVSP) 2019/806 o izmjeni Odluke 2013/255 (SL 2019., L 132, str. 36. i ispravak SL 2019., L 234, str. 31.), kojom je primjena potonje odluke produljena do 1. lipnja 2020., a istog je dana Vijeće također donijelo Provedbenu uredbu (EU) 2019/798 o provedbi Uredbe br. 36/2012 (SL 2019., L 132, str. 1. i ispravak SL 2019., L 234, str. 31.; u daljnjem tekstu zajedno: akti o zadržavanju iz 2019.). Tužiteljevo ime zadržano je u retku 286. tablice A predmetnih popisa na temelju razloga istovjetnih onima iz prvotnih akata.
[omissis]
21 Vijeće je 28. svibnja 2020. donijelo Odluku (ZVSP) 2020/719 o izmjeni Odluke 2013/255 (SL 2020., L 168, str. 66.), kojom je primjena potonje odluke produljena do 1. lipnja 2021., i Provedbenu uredbu (EU) 2020/716 o provedbi Uredbe br. 36/2012 (SL 2020., L 168, str. 1.; u daljnjem tekstu zajedno: akti o zadržavanju iz 2020.). Tužiteljevo ime zadržano je u retku 286. tablice A predmetnih popisa, zbog razloga koji su djelomično različiti od onih navedenih u aktima o zadržavanju iz 2019. Vijeće je donošenje mjera ograničavanja u odnosu na tužitelja opravdalo navođenjem razloga koji se djelomično razlikuju od onih navedenih u aktima o zadržavanju iz 2019., odnosno kako slijedi:
„Vodeći poslovni čovjek koji djeluje u Siriji, s interesima i aktivnostima u različitim sektorima sirijskoga gospodarstva; što uključuje njegove uloge potpredsjednika društva Aman Holding i većinskog dioničara aviokompanije Fly Aman (do veljače 2019.). U tom svojstvu povezan je sa Samerom Fozom. Društvo Aman Holding zastupljeno je u upravi društva Aman Damascus te ima većinski udio u tom društvu koje je zajednički pothvat za izgradnju projekta Marota City, luksuznog stambenog i komercijalnog kompleksa koji ima potporu režima. Al‐Zoubi ostvaruje koristi od sirijskog režima i/ili ga podupire. Jedan od osnivača društva Asas Iron Company.”
[omissis]
Postupak i zahtjevi stranaka
23 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 15. travnja 2019. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak za poništenje prvotnih akata u dijelu u kojem se odnose na njega.
24 Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 30. srpnja 2019. tužitelj je na temelju članka 86. Poslovnika Općeg suda prilagodio tužbu na način da se njome zahtijeva i poništenje akata o zadržavanju iz 2019. u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega. Tužitelj je također ponovio dijelove tužbenog zahtjeva iz tužbe.
25 Vijeće je 8. kolovoza 2019. tajništvu Općeg suda podnijelo odgovor na tužbu i očitovanje o prvom podnesku za prilagodbu tužbe.
26 Replika je podnesena 1. listopada 2019.
27 Odlukom od 17. listopada 2019. predsjednik Općeg suda dodijelio je, na temelju članka 27. stavka 3. Poslovnika, predmet novom sucu izvjestitelju, koji je raspoređen u četvrto vijeće.
28 Odgovor na repliku podnesen je 8. siječnja 2020.
29 Pisani dio postupka zatvoren je 8. siječnja 2020.
30 U okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. stavkom 3. točkom (a) Poslovnika, Opći sud je 23. srpnja 2020. zatražio od Vijeća da odgovori na niz pitanja. Vijeće je na ta pitanja odgovorilo u određenom roku.
31 Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 13. kolovoza 2020. tužitelj je na temelju članka 86. Poslovnika Općeg suda po drugi puta prilagodio tužbu na način da se njome zahtijeva i poništenje akata o zadržavanju iz 2020. u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega. Tužitelj je također ponovio dijelove tužbenog zahtjeva iz tužbe i prvog podneska kojim se provodi prilagodba te je iznio nove argumente.
32 U okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. stavkom 3. točkom (d) Poslovnika, Opći sud je 30. rujna 2020. zatražio od Vijeća da podnese dokument. Vijeće je tom zahtjevu udovoljilo u određenom roku. Na raspravi održanoj 21. listopada 2020. tužitelj se nije očitovao o odgovorima Vijeća na različite mjere upravljanja postupkom koje je donio Opći sud.
33 Dana 2. listopada 2020. Vijeće se očitovalo o drugom podnesku kojim se provodi prilagodba tužbe.
34 Opći sud na raspravi 21. listopada 2020. saslušao je izlaganja stranaka i njihove odgovore na pitanja koja im je postavio.
35 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi prvotne akte, akte o zadržavanju iz 2019. i akte o zadržavanju iz 2020. (u daljnjem tekstu zajedno: pobijani akti) u dijelu u kojem se odnose na njega,
– naloži Vijeću snošenje troškova.
36 Vijeće od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu,
– naloži tužitelju snošenje troškova,
– podredno, u slučaju da Opći sud poništi pobijane akte u dijelu u kojem se odnose na tužitelja, naloži zadržavanje na snazi učinaka Provedbene odluke 2019/87 kao i odluka 2019/806 i 2020/719 u dijelu u kojem se odnose na tužitelja sve dok ne stupi na snagu poništenje provedbenih uredbi 2019/85, 2019/798 i 2020/716 u dijelu u kojem se odnose na tužitelja.
Pravo
[omissis]
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama u ocjeni
39 Kao prvo, tužitelj osporava da je vodeća poslovna osoba koja djeluje u Siriji. U tom pogledu on osporava dokaze koje je Vijeće iznijelo radi uvrštenja njegova imena na predmetne popise. Konkretno, tužitelj ističe da postoji jasna razlika između funkcije glavnog izvršnog direktora društva Aman Holding JSC, koju je on obnašao, i funkcije potpredsjednika. Usto, tužitelj ističe da je podnio ostavku na tu funkciju s trenutačnim učinkom. Nadalje, on priznaje da je osnivač i vlasnik većinskog udjela u društvu Fly Aman LLC, ali također navodi da je prenio sve svoje udjele. K tome, Vijeće nije potkrijepilo svoju kvalifikaciju tužitelja kao „aktivnog poduzetnika koje djeluje u različitim sektorima u Siriji i u inozemstvu” jer se u dokumentu WK 47/2019 INIT upućuje samo na dva društva sa sjedištem u Siriji u pogledu kojih je Vijeće moglo dokazati da je tužitelj u njima radio i navesti njegov navodni status. Tužitelj nije ni izravno ni neizravno uključen u projekt Marota City, tako da nije mogao iskorištavati izvlaštena zemljišta koja pripadaju osobama koje su zbog sukoba u Siriji raseljene te im je onemogućen povratak u njihove domove. Usto, zadaće povjerene tužitelju kao zaposleniku društva Aman Holding, koje je dioničar društva Aman Damascus JSC (u daljnjem tekstu: društvo Aman Dimashq), koje je pak ovlaštenik prava izgradnje dijela zemljišta projekta Marota City, nikada nisu obuhvaćale nadzor nad aktivnostima potonjeg društva, što je obavljao jedan drugi zaposlenik, Bashar Assi. Naposljetku, tužitelj tvrdi da se projekt Marota City ni u kojem slučaju ne odnosi na iskorištavanje izvlaštenog zemljišta, tako da se ni cjelokupni projekt Marota City ni društvo Aman Dimashq ne mogu smatrati poduzetnicima koje podupire država.
40 Kao drugo, što se tiče akata o zadržavanju iz 2020., tužitelj osporava novi razlog za uvrštenje svojeg imena koji se odnosi na njegov status osnivačkog člana društva Asas Iron Company i u tom pogledu ističe da nikada nije bio ni osnivač ni vlasnik društva Asas Iron Company te da nikad nije ni na koji drugi način bio uključen u to društvo, pa čak ni povezan s njime.
41 Kao treće, tužitelj tvrdi da Vijeće nije pružilo dovoljno podataka koji dokazuju da je povezan sa sirijskim režimom. Usto, dokazi povezani s tužiteljevim pribavljanjem libanonskog državljanstva dokazuju da on nije dio uskog kruga poslovnih ljudi bliskih sirijskom režimu te da on uopće nije s njime povezan.
42 Kao četvrto, brojni dokumenti odnosili su se na Samera Foza ili na druga s njime povezana društva, ali s kojima tužitelj nije povezan, kao na primjer društvo Aman Dimashq. Usto, u dokumentu WK 47/2019 INIT nigdje se izričito ne upućuje na navodnu povezanost tužitelja sa sirijskim režimom. Nasuprot tomu, tužitelj priznaje da je u svojstvu običnog zaposlenika društva Aman Holding ranije održavao poslovne veze sa S. Fozom.
43 Vijeće osporava tužiteljeve argumente.
Uvodna razmatranja
[omissis]
51 Valja podsjetiti na to da opći kriteriji za uvrštenje navedeni u članku 27. stavku 1. i članku 28. stavku 1. Odluke 2013/255, kako je izmijenjena Odlukom 2015/1836, koji su u pogledu zamrzavanja financijskih sredstava preuzeti u članku 15. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 36/2012, kako je izmijenjena Uredbom 2015/1828, predviđaju da su osobe i subjekti koji imaju koristi od sirijskog režima ili koji ga podupiru predmet mjera ograničavanja. Također, člankom 27. stavkom 2. točkom (a), člankom 27. stavkom 3., člankom 28. stavkom 2. točkom (a) i člankom 28. stavkom 3. Odluke 2013/255, kako je izmijenjena Odlukom 2015/1836, čije se odredbe u pogledu zamrzavanja financijskih sredstava preuzimaju u članku 15. stavku 1.a točki (a) i članku 15. stavku 1.c Uredbe br. 36/2012, kako je izmijenjena Uredbom 2015/1828, propisuje se da je kategorija „vodeć[e] poslovn[e] osob[e] koje djeluju u Siriji” predmet mjera ograničavanja, osim ako postoji dovoljno informacija o tome da nisu, ili da više nisu, povezane s režimom ili da na njega ne utječu ili ne predstavljaju stvaran rizik izbjegavanja.
52 Iz razloga za uvrštenje tužiteljeva imena na predmetne popise, spomenute u točkama 12. i 21. ove presude, valja zaključiti da je njegovo ime uvršteno i zadržano na predmetnim popisima zbog, prvo, njegova statusa vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji i, drugo, njegove povezanosti sa sirijskim režimom. Drugim riječima, uvrštenje tužiteljeva imena temelji se, s jedne strane, na kriteriju utvrđenom u članku 27. stavku 2. točki (a) i članku 28. Odluke 2013/255, kako je izmijenjena Odlukom 2015/1836, i u članku 15. stavku 1.a točki (a) Uredbe br. 36/2012, kako je izmijenjena Uredbom 2015/1828 (kriterij vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji), i, s druge strane, na kriteriju definiranom u članku 27. stavku 1. i članku 28. navedene odluke i u članku 15. stavku 1. točki (a) navedene uredbe (kriterij povezanosti s režimom).
53 U tom pogledu valja primijetiti da iako je Vijeće u svojim pismenima potvrdilo da je tužitelj uvršten na predmetne popise samo na temelju kriterija za uvrštenje iz članka 27. stavka 2. točke (a) i članka 28. stavka 2. točke (a) Odluke 2013/255, kako je izmijenjena Odlukom 2015/1836, ono je na raspravi ipak izjavilo da je tužitelj uvršten na temelju triju kriterija. Naime, osim dvaju kriterija navedenih u točki 52. ove presude, Vijeće je navelo da je tužitelj bio uvršten zbog svojih veza sa S. Fozom. Posljedično, njegovo uvrštenje temelji se ujedno i na kriteriju utvrđenom u zadnjoj rečenici stavka 2. članka 27., zadnjoj rečenici stavka 2. članka 28. Odluke 2013/255, kako je izmijenjena Odlukom 2015/1836, i zadnjoj rečenici stavka 1.a članka 15. Uredbe br. 36/2012, kako je izmijenjena Uredbom 2015/1828 (osobe i subjekti koji su povezani s osobama i subjektima koji su obuhvaćeni jednim od kriterija za uvrštenje na popise Unije). Međutim, u kontekstu razloga za uvrštenje koje je Vijeće iznijelo u pobijanim aktima, druga rečenica navedenih razloga, prema kojoj je tužitelj „u tom svojstvu povezan […] sa Samerom Fozom”, može se shvatiti samo upućivanjem na prvu rečenicu, koja pak upućuje na kriterij vodeće poslovne osobe. Slijedom toga, tužiteljevo ime bilo je uvršteno i zadržano na predmetnim popisima na temelju dvaju kriterija navedenih u točki 52. ove presude.
[omissis]
Status vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji
81 Valja provjeriti zadovoljavaju li svi dokazi koje je podnijelo Vijeće teret dokazivanja, koji na temelju sudske prakse navedene u točki 46. ove presude leži na njemu, i stoga predstavlja skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija kako bi se potkrijepio prvi razlog za uvrštenje.
82 U tom je pogledu Vijeće smatralo da je tužitelj zbog svojih interesa i aktivnosti u različitim sektorima sirijskoga gospodarstva vodeća poslovna osoba koja djeluje u Siriji. Što se tiče prvotnih akata i akata o zadržavanju iz 2019., dokazi iz dokumenta WK 47/2019 INIT odnose se na dvije glavne djelatnosti, to jest, s jedne strane, na tužiteljev status većinskog dioničara zračnog prijevoznika Fly Aman i, s druge strane, na njegov položaj potpredsjednika društva Aman Holding, odnosno društva koje je zastupljeno u upravi društva Aman Dimashq, koje je zajednički pothvat koji djeluje u projektu Marota City. Također se spominju veze koje tužitelj održava sa S. Fozom. Akti o zadržavanju iz 2020. uz gore navedene elemente sadržavaju i dodatne dokaze iz dokumenta WK 3600/2020 REV 1, kojima se navodi činjenica da je tužitelj osnivački član društva Asas Iron Company.
83 Stoga valja ispitati svaki od tih elemenata.
– Status većinskog dioničara društva Fly Aman
[omissis]
85 Iz članaka objavljenih na internetskim stranicama „meirs.org”, „Aliqtisadi” i „7al.net”, koji su navedeni u dokumentu WK 47/2019 INIT, proizlazi da je tužitelj većinski dioničar društva Fly Aman te u tom društvu ima u vlasništvu 90 % udjela. Štoviše, u članku objavljenom na sirijskoj internetskoj stranici „7al.net” navodi se da je u suradnji s poslovnim čovjekom B. Assijem osnovao novog zračnog prijevoznika Fly Aman. Prema toj internetskoj stranici, sirijsko Ministarstvo unutarnje trgovine i zaštite potrošača potvrdilo je statute tog zračno prijevoznika. Naposljetku, iz članka na internetskoj stranici „Aliqtisadi”, koji je naveden u dokumentu WK 3600/2020 REV 1, također proizlazi da je tužitelj predsjednik i suosnivač društva Fly Aman.
86 Tužitelj osporava taj element i tvrdi da nema u vlasništvu nijedan udjel u društvu Fly Aman jer ih je sve prenio. U tom pogledu on podnosi potvrdu o registraciji društva Fly Aman od 28. svibnja 2018. i statute tog društva, koji su potvrđeni 22. veljače 2018., iz kojih u biti proizlazi da su većinski dioničari društva Fly Aman bili prvotno tužitelj i društvo B. On također podnosi Rješenje 2274/169/12/3 sirijskog Ministarstva unutarnje trgovine i zaštite potrošača od 14. veljače 2019. u kojem se upućuje na preporučenu pošiljku koju je poslalo društvo Fly Aman. U Rješenju 2274/169/12/3 navodi se da je tužiteljev udio u društvu Fly Aman prenesen dijelom na društvo B (čiji dioničarski udjel od tada iznosi 20 %), a dijelom na dioničare C i D koji imaju vlasništvu nad ukupno 80 % kapitalnih udjela u društvu Fly Aman.
87 Valja podsjetiti na to da se u skladu s ustaljenom sudskom praksom zakonitost akta Unije mora ocjenjivati s obzirom na činjenične i pravne elemente koji su postojali na dan njegova donošenja (vidjeti presude od 3. rujna 2015., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Komisija, C‑398/13 P, EU:C:2015:535, t. 22. i navedenu sudsku praksu i od 4. rujna 2015., NIOC i dr./Vijeće, T‑577/12, neobjavljenu, EU:T:2015:596, t. 112. i navedenu sudsku praksu).
88 U ovom slučaju u pogledu prvotnih akata valja istaknuti da je prijenos tužiteljevih udjela u društvu Fly Aman, kako je potvrđen Rješenjem 2274/169/12/3, nastupio nakon donošenja tih akata. Stoga se prema sudskoj praksi navedenoj u točki 87. ove presude Rješenjem 2274/169/12/3 ne može dovesti u pitanje zakonitost prvotnih akata. Usto, statutima društva Fly Aman od 22. veljače 2018. potvrđuje se da je tužitelj na dan donošenja prvotnih akata bio većinski dioničar tog društva. U svakom slučaju, kao što to pravilno ističe Vijeće, tužiteljev navod prema kojem on više nema dionice u vlasništvu potvrđuje da ih je prethodno imao. Stoga je taj dio obrazloženja prvotnih akata osnovan.
89 Što se tiče akata o zadržavanju iz 2019., valja podsjetiti na to da je u okviru nadzora zakonitosti uvrštenja imena osobe ili subjekta na popise koje je utvrdilo Vijeće, na sudu Unije provjera materijalne točnosti navedenih činjenica s obzirom na informacije ili dokaze koje je pružilo nadležno tijelo Unije i ocjena njihove dokazne snage s obzirom na eventualna očitovanja koja u tom pogledu podnesu, među ostalim, dotična osoba ili subjekt o kojem je riječ, kao što se na to podsjeća u točki 48. ove presude. Stoga sud Unije može donositi zaključke na temelju svih dokaza, kako inkriminirajućih tako i oslobađajućih, koje su mu stranke podnijele tijekom sudskog postupka. U tom pogledu iz uvodne izjave 15. Odluke 2015/1836 proizlazi da bi se „[s]vaka odluka o uvrštenju na popis trebala […] donijeti na pojedinačnoj osnovi i za svaki pojedini slučaj, vodeći računa o proporcionalnosti mjere”.
90 Doista, iz elemenata spisa proizlazi da je tužitelj dokazao da je prenio svoje vlasničke udjele u društvu Fly Aman. Tužitelj je u tom pogledu podnio Rješenje 2274/169/12/3, koje je prethodilo donošenju akata o zadržavanju iz 2019. Valja još istaknuti da je Vijeće u aktima o zadržavanju iz 2020. priznalo činjenicu da tužitelj od veljače 2019. više nije bio većinski dioničar društva Fly Aman. Naime, razlozi navedeni u aktima o zadržavanju iz 2020. odražavaju sadržaj Rješenja 2274/169/12/3 s obzirom na to da se u tom rješenju navodi stvarni datum prijenosa tog udjela, odnosno „veljača 2019.”.
91 Osim toga, okolnost da Vijeće prilikom donošenja akata o zadržavanju iz 2019. nije moglo znati za Rješenje 2274/169/12/3, s obzirom na njegovo ograničeno upućivanje nekolicini upravnih tijela, ne može ograničiti ispitivanje koje provodi sud Unije u pogledu zakonitosti uvrštenja tužiteljeva imena. Isto tako, ocjena zakonitosti uvrštenja tužiteljeva imena na predmetne popise ne može se ograničiti na temelju činjenice da tužitelj nije naveo Rješenje 2274/169/12/3 u okviru svoje prepiske s Vijećem tijekom postupka preispitivanja koji je proveden prije donošenja akata o zadržavanju iz 2019. (vidjeti u tom smislu presudu od 26. listopada 2012., Oil Turbo Compressor/Vijeće, T‑63/12, EU:T:2012:579, t. 21. do 24.). Slijedom toga, valja zaključiti da je tužitelj u okviru ovog postupka dokazao da na dan donošenja akata o zadržavanju iz 2019. više nije bio većinski dioničar društva Fly Aman.
92 Stoga taj razlog iz akata o zadržavanju iz 2019. nije osnovan.
93 Što se tiče akata o zadržavanju iz 2020., valja primijetiti da je Vijeće zadržalo tužiteljevo ime na predmetnim popisima zbog njegova statusa većinskog dioničara smještajući, međutim, datum prijenosa tužiteljevih udjela u veljaču 2019.
94 Međutim, u ovom slučaju iz dokumenta WK 3600/2020 REV 1 ne proizlazi da je Vijeće podnijelo ozbiljne i dosljedne indicije na temelju kojih se može razumno zaključiti da je tužitelj zadržao povezanost s društvom Fly Aman iako u njemu više nije imao udjele na dan donošenja akata o zadržavanju iz 2020. Naime, u tri članka na internetskim stranicama „Eqtsad News”, „Aliqtisadi” i „newturkpost.com”, kojima je pristupljeno nakon Rješenja 2274/169/12/3 odnosno koji su nakon nje objavljeni, ne spominju se prijenos udjela ni postojanje drugih poveznica između društva Fly Aman i tužitelja. Tako dokument WK 3600/2020 REV 1 ne sadržava nijedan dokaz kojim bi se, unatoč prijenosu udjela u veljači 2019., opravdalo zadržavanje tog navoda u razlozima za uvrštenje. Valja još istaknuti da iako je Vijeće na raspravi tvrdilo da neovisno o činjenici da je tužitelj predao svoj udjel ta okolnost predstavlja indiciju da je on još uvijek vodeća poslovna osoba koja djeluje u Siriji, ono nije potkrijepilo svoju tvrdnju.
95 Stoga taj razlog iz akata o zadržavanju iz 2020. nije osnovan.
96 Iz toga slijedi da je od razloga koji se odnose na tužiteljev većinski udjel u društvu Fly Aman osnovan samo onaj koji se odnosi na razloge iz prvotnih akata.
– Status potpredsjednika društva Aman Holding
97 Iz izvatka s bloga „Salon Syria” od 7. lipnja 2018. i članka s internetske stranice „meirs.org”, koji se navode u dokumentu WK 47/2019 INIT, proizlazi da je tužitelj potpredsjednik društva Aman Holding, što je potvrđeno člancima s internetskih stranica „Eqtsad News”, „Alqtisadi” i „newturkpost.com”, navedenih u dokumentu WK 3600/2020 REV 1. Osim toga, u članku internetske stranice „7al.net”, koji se navodi u dokumentu WK 47/2019 INIT, opisuje se tužitelja kao zaposlenika društva u vlasništvu S. Foza.
98 Međutim, tužitelj poriče da je bio zaposlen na radnom mjestu potpredsjednika društva Aman Holding i ističe da je obnašao dužnost glavnog izvršnog direktora u tom društvu, a što Vijeće ne osporava. Kako bi to dokazao, tužitelj podnosi svoj ugovor o radu od 18. siječnja 2017. U prilog svojoj tvrdnji on također podnosi statute društva Aman Holding i „bivšu” potvrdu o registraciji tog društva iz kojih jasno proizlazi razlika između, s jedne strane, uprave u kojoj on nije sudjelovao i, s druge strane, izvršnih direktora, kojima je on pripadao. U tim je dokumentima tužitelj određen kao osoba koja obavlja dužnost glavnog izvršnog direktora društva. Slijedom toga, tužitelj je svojim ugovorom o radu od 18. siječnja 2017., statutima društva Aman Holding i potvrdom o registraciji tog društva, koju je izdala sirijska uprava i čiju pouzdanost, uostalom, Vijeće nije osporilo, valjano dokazao da nije bio zaposlen na radnom mjestu potpredsjednika društva Aman Holding.
99 Iz toga slijedi da nije osnovan razlog pobijanih akata koji se odnosi na funkciju potpredsjednika društva Aman Holding koju je tužitelj obavljao.
– Sudjelovanje društva Aman Holding, koje je zastupljeno u upravi društva Aman Dimashq, koje je, pak, aktivni zajednički pothvat za izgradnju projekta Marota City, u luksuznom stambenom i komercijalnom kompleksu koji ima potporu sirijskog režima
100 Najprije valja pojasniti, kao što je to Vijeće potvrdilo na raspravi, da razlozi pobijanih akata na francuskom jeziku, kojima se pojašnjava da je „društvo Aman Holding zastupljeno u upravi društva Aman [Dimashq] (u kojem on ima većinski udio)”, sadržavaju pogrešku u prijevodu. Naime, suprotno od onoga što bi se moglo shvatiti, upravo društvo Aman Holding ima većinski udio u društvu Aman Dimashq, a ne tužitelj. Stoga je među strankama nesporno da tužitelj nema nikakav udio u društvu Aman Dimashq.
101 Tužitelj najprije tvrdi da je jedina veza koja može postojati između njega i projekta Marota City činjenica da je društvo Aman Holding dioničar zajedničkog pothvata Aman Dimashq. U tom pogledu valja pojasniti da iz tužiteljevih pismena proizlazi da društvo Aman Holding ima 40 % udjela u društvu Aman Dimashq i da drugi dioničari tog zajedničkog pothvata, Foz for Trading i Damascus Cham Holding, imaju u vlasništvu 11 % odnosno 49 % njegovih udjela. U tom se pogledu iz te podjele udjela može zaključiti da društvo Aman Holding ima konkretnu ovlast odlučivanja u upravi društva Aman Dimashq.
102 Nadalje, valja podsjetiti, a da pritom ne treba detaljno analizirati projekt Marota City, na to da je u točki 99. ove presude utvrđeno da je Vijeće pogrešno navelo tužiteljev status potpredsjednika društva Aman Holding kako bi dokazalo njegov status vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji. Iz toga proizlazi, a fortiori, da Vijeće ne može tvrditi radi utvrđivanja navedenog statusa da je tužitelj kao potpredsjednik društva Aman Holding sudjelovao u projektu Marota City.
103 U svakom slučaju, kao što je to Opći sud naveo u točki 98. ove presude, tužitelj je valjano dokazao da je obavljao dužnosti glavnog izvršnog direktora u društvu Aman Holding, a ne funkcije potpredsjednika. U tom pogledu valja istaknuti da je tužitelj dobro pozicioniran u organigramu društva, da raspolaže određenim brojem delegiranih ovlasti i da je zadužen za nadzor izvršnih direktora i na taj način izvršavati strateške odluke društva Aman Holding, ali da je i dalje zaposlenik tog društva, što Vijeće ne osporava. Usto, tužitelj pravilno tvrdi da se među zadaćama koje su mu povjerene kao zaposleniku društva Aman Holding nikada nisu nalazile zadaće nadzora djelatnosti društva Aman Dimashq. Za taj je zadatak bio zadužen drugi zaposlenik, odnosno B. Assi, koji je po toj osnovi imenovan predsjednikom uprave društva Aman Dimashq, kako bi uprava društva Aman Holding bila obaviještena o razvoju društva Aman Dimashq, što je u biti potvrđeno na internetskoj stranici „Damacham.sy” društva Damask Cham Holding. Stoga je među strankama nesporno da tužitelj ne sudjeluje u upravnom odboru društva Aman Dimashq. Osim toga, točno je da iz ugovora o radu B. Assija od 4. listopada 2017., koji je podnio tužitelj, proizlazi da se radno mjesto B. Assija kao upravitelja projekata obavlja pod odgovornošću, među ostalim, glavnog izvršnog direktora društva Aman Holding. Međutim, ni u dokumentima WK 47/2019 INIT i WK 3600/2020 REV 1 ni u pismenima Vijeća ne utvrđuje se da je postojala povezanost u smislu nadzora između tužitelja i B. Assija u okviru vođenja projekta Marota City na dan donošenja pobijanih akata. Stoga Vijeće nije dokazalo da dužnosti koje tužitelj obavlja u društvu Aman Holding uključuju izvršavanje odgovornosti za donošenje odluka u okviru većinskog sudjelovanja društva Aman Holding u upravi društva Aman Dimashq.
104 Iz toga slijedi da nije osnovan razlog pobijanih akata koji se odnosi na tužiteljevo sudjelovanje, kao potpredsjednika društva Aman Holding, u projektu Marota City.
– Tužiteljeve veze sa S. Fozom
105 Uvodno valja podsjetiti, kao što je to navedeno u točki 53. ove presude, na to da se druga rečenica razloga za uvrštenje i zadržavanje tužiteljeva imena na predmetnim popisima, prema kojoj je „u tom svojstvu povezan […] sa Samerom Fozom”, može shvatiti samo uzimajući u obzir prvu rečenicu, koja pak upućuje na djelatnosti koje obavlja tužitelj, osobito na njegov status većinskog dioničara društva Fly Aman i potpredsjednika društva Aman Holding. Iz toga treba zaključiti da je Vijeće smatralo da je povezanost tužitelja sa S. Fozom u okviru njihovih profesionalnih aktivnosti element na temelju kojeg se može utvrditi njegov status vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji. Osim toga, valja utvrditi da je ime S. Foz bilo uvršteno, a zatim zadržano u 278. retku tablice A predmetnih popisa zbog, s jedne strane, njegova statusa vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji i, s druge strane, njegove povezanosti sa sirijskim režimom, u skladu s kriterijima navedenima u točki 52. ove presude.
106 Nadalje, kao prvo, valja istaknuti da se bliska suradnja tužitelja sa S. Fozom navodi u člancima na internetskim stranicama „aawsat.com”, na kojima ga se opisuje kao njegova šefa kabineta, i „meirs.org”, koji se navode u dokumentu WK47/2019 INIT. Usto, iz članka na internetskoj stranici „Eqtsad News”, koji je podnesen u dokumentu WK 3600/2020 REV 1, proizlazi da je tužitelj poslovni partner S. Foza.
107 Kao drugo, valja podsjetiti na to da je u točki 99. ove presude utvrđeno da tužitelj nije potpredsjednik društva Aman Holding. Osim toga, dostavio je potvrdu o registraciji društva Aman Holding iz rujna 2019. i korespondenciju između njega i navedenog društva, čime se dokazuje da od 22. siječnja 2019. više nije imao funkciju glavnog izvršnog direktora društva Aman Holding.
108 Iz toga proizlazi da se u pogledu prvotnih akata povezanost između tužitelja i S. Foza svodi na činjenicu da je tužitelj većinski član društva Fly Aman. Tužitelj je na raspravi istaknuo da je društvo Fly Aman osnovano po nalogu S. Foza i da je do njegova osnivanja došlo u okviru njegova poslovnog odnosa jer je S. Foz tada bio njegov poslodavac. Međutim, u smislu sudske prakse navedene u točki 46. ove presude Vijeće nije u okviru dokumenta WK 47/2019 INIT podnijelo dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija kojima se u dovoljnoj mjeri može dokazati da je postojeća veza između tužitelja i S. Foza prešla samo profesionalni odnos koji može postojati između poslodavca i njegova zaposlenika, kako bi se mogao opravdati zaključak da je tužitelj, suradnik S. Foza, vodeća poslovna osoba koja djeluje u Siriji.
109 Što se tiče akata o zadržavanju iz 2019. i onih iz 2020., valja istaknuti da, s obzirom na to da tužitelj od veljače 2019. više nije bio većinski dioničar društva Fly Aman te da je dao ostavku na svoje radno mjesto glavnog izvršnog direktora društva Aman Holding, u svakom slučaju nisu dokazane povlaštene veze koje je zbog takvih položaja eventualno imao sa S. Fozom. Stoga Vijeće nije uspjelo dokazati da je tužitelj zbog svojih profesionalnih aktivnosti povezan sa S. Fozom.
110 Slijedom toga, Vijeće u pobijanim aktima nije moglo svoje zaključke temeljiti na vezama između tužitelja i S. Foza kako bi dokazalo tužiteljev status vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji.
– Osnivanje društva Asas Iron Company
111 Što se tiče novog razloga sadržanog u aktima o zadržavanju iz 2020., iz članaka na internetskim stranicama „Eqtsad News” i „Aliqtisadi”, koji se navode u dokumentu WK 3600/2020 REV 1, proizlazi da je tužitelj osnivački član društva Assas lil‑Hadid i njegov član uprave. U tom pogledu valja istaknuti da se, kao što to tvrdi tužitelj, u sažecima članaka tih internetskih stranica, pri čemu je te sažetke izradilo Vijeće, navodi tvrtka „Asas Iron Company” umjesto „Assas lil‑Hadid”. Međutim, riječ je o istom društvu. Naime, prva tvrtka engleski je prijevod druge tvrtke, koja odgovara arapskoj tvrtki subjekta. Statuti društva Asas Iron Company, koje su potvrdili predstavnik njegovih osnivača i sirijsko Ministarstvo unutarnje trgovine i zaštite potrošača kao i potvrda o registraciji društva Asas Iron Company od 6. studenoga 2019., koje je podnio tužitelj, potvrđuju podudarnost tih dviju tvrtki.
112 Nadalje, tužitelj osporava da je osnivački član društva Asas Iron Company. On tvrdi da nikada nije bio ni osnivač ni vlasnik tog društva i da nikada nije bio ni na koji drugi način uključen u njega pa čak ni povezan s njime jer nije dio njegovih upravljačkih i direktorskih tijela.
113 U tom pogledu tužitelj podnosi potvrdu o registraciji i statute društva Asas Iron Company u kojima se ne pojavljuje njegovo ime. Štoviše, u skladu s člankom 5. navedenih statuta, vlasnici društva Asas Iron Company su osobe E i F. Svaka od njih ima u vlasništvu 500 udjela, koji čine 50 % ukupnih udjela u poduzetniku u vrijednosti od 1,5 milijardi SYP‑a (otprilike 3,03 milijuna eura). Usto, prema statutima društva Asas Iron Company, kapital iznosi 3 milijarde SYP‑a (otprilike 6,06 milijuna eura), što ujedno odgovara iznosu navedenom u potvrdi o registraciji navedenog društva. Stoga je tužitelj valjano dokazao da nije osnivatelj društva Asas Iron Company.
114 Taj se zaključak ne može pobiti argumentom Vijeća kojim se nastoji osporiti relevantnost statuta društva Asas Iron Company i potvrde o registraciji koje je podnio tužitelj, ističući u biti da se tim dokazima utvrđuje da tužitelj od 6. studenoga 2019. više nije bio jedan od vlasnika društva. Vijeće tvrdi da je Rješenjem br. 832 od 19. ožujka 2019. sirijsko Ministarstvo unutarnje trgovine i zaštite potrošača, koje je podnio tužitelj, izmijenjen pravni oblik društva. Društvo Asas Iron Company, koje je bilo jednočlano društvo s ograničenom odgovornošću, postalo je tako društvo s ograničenom odgovornošću Asas Iron Company, nakon što je vlasnik kapitala ustupio 50 % svojih udjela. Međutim, na temelju statuta društva Asas Iron Company i potvrde o registraciji ne može se potvrditi identitet osnivačkih dioničara društva Asas Iron Company između datuma osnivanja tog društva 30. ožujka 2017. i datuma Rješenja br. 832, odnosno prije promjene pravnog oblika društva. Drugim riječima, Vijeće tvrdi, a da nije podnijelo dokaze kojima bi potkrijepilo svoje stajalište, da je tužitelj mogao biti upisan kao jedini član osnivač jednočlanog društva s ograničenom odgovornošću prije nego što je prodao svoje udjele kako se više ne bi nalazio u službenim dokumentima koji se odnose na društvo Asas Iron Company.
115 U tom pogledu valja utvrditi da čak i pod pretpostavkom da je tužitelj stvarno bio osnivač društva Asas Iron Company, iz dokumenata koje je podnio proizlazi da na dan donošenja akata o zadržavanju iz 2020. više nije bio povezan s navedenim društvom.
116 Iz prethodno navedenog proizlazi da je tužitelj valjano dokazao da na dan donošenja akata o zadržavanju iz 2020., s jedne strane, nije imao u vlasništvu nijedan udjel u društvu Asas Iron Company i, s druge strane, da nije imao svojstvo osnivačkog člana tog društva.
117 Stoga Vijeće svoje zaključke nije moglo temeljiti na tužiteljevu svojstvu osnivačkog člana društva Asas Iron Company kako bi ga smatralo vodećom poslovnom osobom koja djeluje u Siriji.
– Zaključak o tužiteljevu statusu vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji
118 Kao prvo, u pogledu prvotnih akata iz svega prethodnog valja zaključiti da je Vijeće podnijelo skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može utvrditi da je tužitelj bio većinski dioničar društva Fly Aman. S druge strane, Vijeće je počinilo materijalne pogreške uvrštavajući tužiteljevo ime na predmetne popise zbog njegova statusa potpredsjednika društva Aman Holding jer je, kao što to proizlazi iz točke 98. ove presude, tužitelj dokazao da je bio glavni izvršni direktor tog društva. Slijedom toga, budući da tužitelj nije potpredsjednik društva Aman Holding, on s osnove takvih dužnosti ne sudjeluje u projektu Marota City i nije povezan sa S. Fozom. Osim toga, Vijeće nije dovoljno konkretnim, preciznim i dosljednim indicijama dokazalo vezu između tužiteljeva statusa većinskog dioničara u društvu Fly Aman i S. Foza.
119 Kao drugo, što se tiče akata o zadržavanju iz 2019., uz razmatranja navedena u točki 118. ove presude valja navesti i da je Vijeće počinilo materijalnu pogrešku jer je tužitelj dokazao da od 14. veljače 2019. više nema udjele u kapitalu društva Fly Aman. Slijedom toga, tužitelj nije po toj osnovi bio povezan sa S. Fozom.
120 Kao treće, što se tiče akata o zadržavanju iz 2020., uz razmatranja navedena u točkama 118. i 119. ove presude, valja navesti i da je Vijeće počinilo materijalnu pogrešku jer je tužitelj podnio dokaz, s jedne strane, da nije imao u vlasništvu nijedan udjel u društvu Asas Iron Company i, s druge strane, da nije bio osnivački član tog društva.
121 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da nasuprot razlozima za uvrštenje tužiteljeva imena na popise koji se nalaze u prvotnim aktima, tužitelj nema „interes[e] i aktivnost[i] u različitim sektorima sirijskoga gospodarstva”. Naime, kao što to proizlazi iz točke 118. ove presude, Vijeće jedino može dokazati da tužitelj u pogledu prvotnih akata ima interese u društvu Fly Aman, što nije dovoljno za zadovoljavanje kriterija vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji. Usto, što se tiče akata o zadržavanju iz 2019. i onih iz 2020., Vijeće nije uspjelo dokazati da je tužitelj na dan donošenja navedenih akata imao status vodeće poslovne osobe koja djeluje u Siriji. Stoga prvi razlog za uvrštenje nije dovoljno potkrijepljen.
122 Stoga valja ispitati drugi razlog za uvrštenje.
Povezanost sa sirijskim režimom
123 Najprije valja istaknuti da iz prvotnih akata i akata o zadržavanju iz 2019. proizlazi da tužitelj podupire sirijski režim i da od njega ostvaruje koristi zbog svoje funkcije potpredsjednika društva Aman Holding, dok na temelju akata o zadržavanju iz 2020. on to čini zbog svih svojih aktivnosti i interesa, kako su navedeni u razlozima za uvrštenje.
124 Usto, valja utvrditi da su razlozi zbog kojih Vijeće smatra da tužitelj podupire sirijski režim i da od njega ostvaruje koristi u biti isti kao i oni zbog kojih ga je ono smatralo vodećom poslovnom osobom koja djeluje u Siriji.
125 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se ne može isključiti da se za određenu osobu razlozi za uvrštenje podudaraju u određenoj mjeri, u smislu da se osoba može smatrati vodećom poslovnom osobom koja djeluje u Siriji te da u okviru svojih aktivnosti ostvaruje koristi od sirijskog režima ili da ga njima podupire. To upravo proizlazi iz toga što su, kao što je to utvrđeno u uvodnoj izjavi 6. Odluke 2015/1836, bliska suradnja te kategorije osoba sa sirijskim režimom i njihova potpora tom režimu jedan od razloga zbog kojih je Vijeće odlučilo uspostaviti tu kategoriju. Međutim, čak i u tom slučaju, radi se o različitim kriterijima (presuda od 23. rujna 2020., Kaddour/Vijeće, T‑510/18, EU:T:2020:436, t. 77.).
126 U ovom slučaju, kao prvo, u pogledu prvotnih akata i akata o zadržavanju iz 2019. iz zaključaka u točkama 99. i 104. ove presude valja utvrditi da se ne može smatrati da tužitelj zbog svojeg statusa ostvaruje koristi od sirijskog režima niti da ga podupire zbog svojeg sudjelovanja u projektu Marota City s obzirom na to da on na dan donošenja pobijanih akata nije bio potpredsjednik društva Aman Holding.
127 Kao drugo, u pogledu akata o zadržavanju iz 2020. Opći sud je u točki 126. ove presude utvrdio, prvo, da se ne može smatrati da tužitelj ostvaruje koristi od sirijskog režima na temelju svojeg statusa potpredsjednika društva Aman Holding. Drugo, iz članka na internetskoj stranici „7al.net” proizlazi da je tužitelj osnovao zračnog prijevoznika dok je sektor civilnog zrakoplovstva u Siriji bio izložen velikim poteškoćama s obzirom na vojne operacije koje su dovele do obustave turističkog prometa i prestanka pružanja usluga u određenim zračnim lukama. Međutim, Opći sud je u točki 96. ove presude utvrdio da tužitelj više nije većinski dioničar društva Fly Aman. Usto, ni iz jednog dokaza sadržanog u dokumentima WK 47/2019 INIT i WK 3600/2020 REV 1 ne proizlazi da je tužitelj u svojstvu većinskog dioničara, a zatim bivšeg većinskog dioničara navedenog društva, ostvarivao koristi od sirijskog režima niti da ga je podupirao.
128 Zato valja zaključiti da Vijeće nije podnijelo skup konkretnih, preciznih i dosljednih indicija kojima se može dokazati činjenica da tužitelj podupire sirijski režim i/ili da od toga ostvaruje korist. Stoga drugi razlog za uvrštenje tužiteljeva imena na predmetne popise zbog njegove povezanosti sa sirijskim režimom nije dovoljno potkrijepljen, tako da uvrštenje tužiteljeva imena nije utemeljeno u odnosu na pobijane akte.
129 Slijedom navedenog, valja prihvatiti prvi tužbeni razlog i stoga poništiti pobijane akte u dijelu u kojem se odnose na tužitelja, pri čemu nije potrebno ispitati drugi, treći, četvrti, peti i šesti tužbeni razlog, istaknute u prilog tužbi.
[omissis]
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (četvrto vijeće),
proglašava i presuđuje:
1. Provedbena odluka Vijeća (ZVSP) 2019/87 od 21. siječnja 2019. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, Provedbena uredba Vijeća (EU) 2019/85 od 21. siječnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/806 od 17. svibnja 2019. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, Provedbena uredba Vijeća (EU) 2019/798 od 17. svibnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, Odluka Vijeća (ZVSP) 2020/719 od 28. svibnja 2020. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije i Provedbena uredba Vijeća (EU) 2020/716 od 28. svibnja 2020. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji poništavaju se u dijelu u kojem se ti akti odnose na Khaldouna Al Zoubija.
2. Vijeću Europske unije nalaže se snošenje troškova.
Gervasoni | Madise | Martín y Pérez de Nanclares |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 24. studenoga 2021.
Potpisi