Predmet T-479/14

Kendrion NV

protiv

Europske unije, koju zastupa Sud Europske unije

„Izvanugovorna odgovornost – Preciznost tužbe – Dopuštenost – Članak 47. Povelje o temeljnim pravima – Razuman rok za suđenje – Imovinska šteta –Kamate na iznos neplaćene novčane kazne – Troškovi bankarske garancije – Neimovinska šteta – Uzročna veza”

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 1. veljače 2017.

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Tužba za naknadu štete koju je navodno prouzročila institucija Unije

(Statut Suda, čl. 21. st. 1. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))

2.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kumulativne pretpostavke – Neispunjenje jedne od pretpostavki – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

3.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Pravno pravilo koje dodjeljuje prava pojedincima – Pojam – Povreda razumnog roka za suđenje od strane suda Unije – Uključenost – Kriteriji za ocjenu

(čl. 340. st. 2. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)

4.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Teret dokazivanja

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

5.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijina odluka kojom se utvrđuje povreda i izriče novčana kazna – Izvršivost – Pobijanje odluke pred sudom Unije – Izostanak dovođenja u pitanje izvršivosti

(čl. 101. UFEU-a, čl. 263. UFEU-a, čl. 278. UFEU-a i čl. 299. st. 1. UFEU-a)

6.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza – Prekid zbog nezakonitog ponašanja tužitelja ili drugih osoba

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

7.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza – Pojam – Troškovi bankarske garancije nastali zbog poduzetnikova izbora da ne plati novčanu kaznu koju mu je izrekla Komisija – Povreda razumnog roka za suđenje od strane suda Unije povodom tužbe navedenog poduzetnika – Postojanje uzročne veze – Pretpostavke

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

8.      Tužba za naknadu štete – Nadležnost suda Unije – Granice – Zabrana odlučivanja ultra petita – Obveza poštovanja granica spora koje su odredile stranke – Mogućnost da sud Unije po službenoj dužnosti donese odluku o naknadi štete pretrpljene u razdoblju koje se razlikuje od onog navedenog u tužbi – Isključenost

(čl. 268. UFEU-a; Statut Suda, čl. 21.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1.)

9.      Tužba za naknadu štete – Predmet – Naknada štete koju su navodno pretrpjeli upravitelji i zaposlenici poduzetnika tužitelja – Nepostojanje ovlasti navedenog poduzetnika da pokrene postupak u ime tih upravitelja i zaposlenika – Nedopuštenost

(čl. 268. UFEU‑a)

10.    Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Stvarna i izvjesna šteta – Teret dokazivanja

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

11.    Izvanugovorna odgovornost – Šteta – Naknadiva šteta – Neimovinska šteta prouzročena tužiteljevim zadržavanjem u produljenom stanju neizvjesnosti zbog nepoštovanja razumnog roka za suđenje – Uključenost

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

12.    Sudski postupak – Trajanje postupka pred Općim sudom – Razuman rok – Spor o postojanju povrede pravila tržišnog natjecanja – Nepoštovanje razumnog roka – Posljedice

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)

13.    Izvanugovorna odgovornost – Šteta – Naknada – Uzimanje u obzir pada vrijednosti valute – Zatezne kamate – Načini izračunavanja

(čl. 340. st. 2. UFEU-a; Uredba Komisije br. 1268/2012, čl. 83. st. 2. t. (b) i čl. 111. st. 4. t. (a))

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 26.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 35., 36.)

3.      Postupkom u predmetu iz područja prava tržišnog natjecanja pred Općim sudom povrijeđen je članak 47. drugi stavak Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer je trajao 20 mjeseci dulje od razumnog roka za suđenje, što predstavlja dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije kojim se pojedincima dodjeljuju prava.

Naime, u razdoblju između završetka pisanog dijela postupka obilježenog podnošenjem odgovora na repliku i otvaranja usmenog dijela postupka, provode se, među ostalim, sažetak argumenata stranaka, priprema predmeta, činjenična i pravna analiza sporova i priprema usmenog dijela postupka. Tako trajanje tog razdoblja osobito ovisi o složenosti spora kao i o ponašanju stranaka te naknadnim postupovnim pitanjima.

Kad je riječ o složenosti spora, prije svega, tužbe koje se odnose na Komisijinu primjenu prava tržišnog natjecanja složenije su od drugih vrsta predmeta s obzirom na, među ostalim, dužinu pobijane odluke, obujam spisa i potrebu provedbe temeljite ocjene brojnih složenih činjenica koje su često raspršene u vremenu i prostoru. Tako je trajanje od 15 mjeseci između završetka pisanog dijela postupka i otvaranja usmenog dijela postupka u načelu primjereno za postupanje u predmetima koji se odnose na primjenu prava tržišnog natjecanja. Nadalje, s tužbama koje su podnesene protiv iste odluke koju je Komisija donijela na temelju prava tržišnog natjecanja Unije u načelu je potrebno postupati usporedno, uključujući kada te tužbe nisu spojene. To je usporedno postupanje osobito opravdano povezanošću navedenih tužbi kao i potrebom da se osigura dosljednost njihove analize i odgovora koji na njih valja dati. Tako se usporednim postupanjem u povezanim predmetima može opravdati to da se za svaki dodatni povezani predmet razdoblje između završetka pisanog dijela postupka i otvaranja usmenog dijela postupka produlji za jedan mjesec. Naposljetku, stupanj činjenične, pravne i postupovne složenosti predmeta ne opravdava dulje trajanje s obzirom na to da, među ostalim, između završetka pisanog dijela postupka i otvaranja usmenog dijela postupka postupak nije bio prekidan ni u kašnjenju zbog toga što je Opći sud donio neku mjeru upravljanja postupkom.

Što se tiče ponašanja stranaka i naknadnih postupovnih pitanja u predmetu o kojem je riječ, na razdoblje koje je prošlo između završetka pisanog dijela postupka i otvaranja usmenog dijela postupka ni u kojem pogledu nisu utjecali takvo ponašanje ili takva naknadna pitanja.

Stoga, iz razdoblja od 46 mjeseci koje je prošlo između završetka pisanog dijela postupka i otvaranja usmenog dijela postupka proizlazi neopravdano razdoblje nedjelovanja od 20 mjeseci u tom predmetu.

(t. 48., 49., 51., 52., 54., 55., 59.-61., 63.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 64., 65.)

5.      U skladu s člankom 299. prvim stavkom UFEU-a odluka Komisije o postupku primjene članka 101. UFEU‑a izvršiva je jer se njome adresatima nameće novčana obveza. Osim toga, podnošenjem tužbe za poništenje protiv te odluke na temelju članka 263. UFEU‑a nije dovedena u pitanje izvršivost navedene odluke jer, u skladu s člankom 278. UFEU‑a, pokretanje postupka pred Sudom Europske unije nema suspenzivni učinak.

(t. 71.)

6.      Uvjet u pogledu uzročne veze iz članka 340. UFEU‑a nalaže da je ponašanje koje se prigovara odlučujući uzrok štete. Drugim riječima, čak i slučaju da su institucije eventualno pridonijele šteti čija se naknada zahtijeva, spomenuti doprinos mogao bi biti premalen zbog odgovornosti drugih osoba, kao eventualno ovdje tužitelja.

(t. 85.)

7.      Šteta koja se sastoji od troškova bankarske garancije koji su nastali za društvo sankcionirano odlukom Komisije koju je Opći sud kasnije poništio ne proizlazi izravno iz nezakonitosti te odluke jer ta šteta proizlazi iz vlastita izbora tog društva da osigura bankarsku garanciju kako ne bi izvršilo obvezu plaćanja novčane kazne u roku koji je određen spornom odlukom. Međutim, drukčija je situacija kada se u postupku pred sudom Unije prekorači razuman rok za suđenje jer, kao prvo, u trenutku osiguranja bankarske garancije, povreda razumnog roka za suđenje nije bila očekivana te je tužitelj legitimno mogao očekivati da će se s njegovom tužbom postupati u razumnom roku. Kao drugo, do prekoračenja tog roka došlo je nakon prvotnog izbora tužitelja da osigura bankarsku garanciju.

Iz tog proizlazi da postoji dovoljno izravna uzročna veza između, s jedne strane, povrede razumnog roka za suđenje od strane suda Unije te, s druge strane, štete koju je tužitelj pretrpio prije objave presude o kojoj je riječ i koja se sastoji od plaćanja troškova bankarske garancije tijekom razdoblja koje odgovara prekoračenju tog razumnog roka. U tom pogledu plaćanje troškova bankarske garancije nakon objave navedene presude, kojom je završena povreda razumnog roka za suđenje u predmetu o kojem je riječ, nije dovoljno izravno uzročno povezano s tom povredom jer plaćanje takvih troškova proizlazi iz osobnog i neovisnog izbora tužitelja nakon navedene povrede da ne plati novčanu kaznu, ne zatraži suspenziju sporne odluke i da protiv gore navedene presude podnese žalbu.

(t. 86.-88., 98., 99.)

8.      Iz pravila koja uređuju postupak pred sudovima Unije, osobito iz članka 21. Statuta Suda i članka 44. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, proizlazi da načelno spor i njegove granice određuju stranke i da sud Unije ne može odlučivati ultra petita. Tako sud Unije ne može odstupiti od zahtjeva tužitelja i po službenoj dužnosti odlučiti da se nadoknadi šteta pretrpljena u razdoblju koje se kronološki razlikuje od razdoblja za koje tužitelj tvrdi da je u njemu pretrpio štetu.

(t. 103., 104.)

9.      Zahtjev za naknadu neimovinske štete koju su navodno pretrpjeli upravitelji i zaposlenici tužitelja treba odbaciti kao nedopušten jer iz spisa ne proizlazi da su upravitelji i zaposlenici ovlastili potonjeg da u njihovo ime podnese tužbu za naknadu štete.

(t. 118.)

10.    U okviru tužbe za naknadu štete, ako tužitelj ne podnese nijedan element na temelju kojeg bi se dokazalo postojanje i utvrdio opseg nematerijalne ili neimovinske štete, dužan je barem dokazati da mu je inkriminirano ponašanje zbog težine prouzročilo takvu štetu.

(t. 121.)

11.    Okolnost da je tužitelj bio doveden u situaciju neizvjesnosti, osobito u pogledu uspjeha njegove tužbe svojstvena je svakom sudskom postupku. Međutim, povreda razumnog roka za suđenje može dovesti tužitelja u situaciju neizvjesnosti koja je veća od neizvjesnosti koju inače uzrokuje sudski postupak. To produljeno stanje neizvjesnosti nužno utječe na planiranje odluka koje treba donijeti i na upravljanje društva te predstavlja neimovinsku štetu.

(t. 126., 128.)

12.    Vodeći računa o potrebi da se osigura poštovanje pravila tržišnog natjecanja Europske unije, sud Unije žalitelju ne može dopustiti da jedino na temelju nepoštovanja razumnog roka za suđenje dovede u pitanje osnovanost ili iznos novčane kazne dok su ukupnost žalbenih razloga usmjerenih protiv utvrđenja izvršenih o pitanju iznosa te novčane kazne i ponašanja koja su njome sankcionirana bili odbijeni.

Iz toga slijedi da nepoštivanje razumnog roka za suđenje u okviru ispitivanja sudskog postupka protiv odluke Komisije kojom se poduzetniku izriče novčana kazna zbog povrede pravnih pravila tržišnog natjecanja Unije, ne može dovesti do potpunog ili djelomičnog poništenja novčane kazne izrečene tom odlukom.

(t. 131., 132.)

13.    Obveza plaćanja zateznih kamata u načelu proizlazi iz presude u kojoj se utvrđuje obveza Unije da naknadi štetu. Za utvrđivanje stope zateznih kamata primjereno je uzeti u obzir članak 83. stavak 2. točku (b) i članak 111. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 1268/2012 o pravilima za primjenu Uredbe br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije. Na temelju tih odredbi, kamatna stopa na iznose potraživanja koji nisu plaćeni u roku je stopa koju upotrebljava Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije, a koja se primjenjuje prvog kalendarskog dana mjeseca u kojem iznos dospijeva, uvećana za tri i pol postotna boda.

(t. 137., 138.)