Predmet T-680/13

Dr. K. Chrysostomides & Co. LLC i dr.

protiv

Vijeća Europske unije i dr.

„Izvanugovorna odgovornost – Ekonomska i monetarna politika – Program potpore stabilnosti Cipra – Odluka Upravnog vijeća ESB-a o likvidnosnoj pomoći u izvanrednim situacijama nakon zahtjeva Središnje ciparske banke – Izjave Euroskupine od 25. ožujka, 12. travnja, 13. svibnja i 13. rujna 2013. u vezi s Ciprom – Odluka 2013/236/EU – Memorandum o razumijevanju od 26. travnja 2013. o specifičnim uvjetima ekonomske politike sklopljen između Cipra i Europskog stabilizacijskog mehanizma – Nadležnost Općeg suda – Dopuštenost – Formalne pretpostavke – Iscrpljivanje nacionalnih pravnih sredstava – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Pravo na vlasništvo – Legitimna očekivanja – Jednako postupanje”

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 13. srpnja 2018.

1.      Tužba za naknadu štete – Predmet – Zahtjev za naknadu štete koja se može pripisati Uniji – Nadležnost suda Unije – Zahtjev za naknadu štete koju su prouzročila nacionalna tijela – Nadležnost nacionalnih sudova

(čl. 13. st 1. UEU-a; čl. 268. UFEU-a i čl. 340. st. 2. i 3.UFEU-a)

2.      Tužba za naknadu štete – Predmet – Zahtjev za naknadu štete koju je prouzročila Komisija ili Europska središnja banka u izvršavanju zadaća dodijeljenih Ugovorom o uspostavi Europskog stabilizacijskog mehanizma – Dopuštenost

(čl. 268. UFEU-a i čl. 340. st. 2. UFEU-a)

3.      Tužba za naknadu štete – Samostalnost – Razlika u odnosu na tužbu za poništenje – Svojstvo tuženika – Kriteriji za utvrđivanje

(čl. 263., 268. i 340. st. 2. UFEU-a)

4.      Tužba za naknadu štete – Predmet – Zahtjev za naknadu štete koju je prouzročila Euroskupina u izvršavanju nadležnosti dodijeljenih pravom Unije – Dopuštenost

(čl. 3. UEU-a; čl. 119. st. 2. UFEU-a, čl. 137. i čl. 268. UFEU-a; Protokol br. 14 priložen Ugovoru o EU-u i FEU-u, čl. 1.)

5.      Ekonomska i monetarna politika – Monetarna politika – Usklađivanje monetarnih politika – Neformalni sastanak država članica čija je valuta euro unutar Euroskupine – Predmet – Sastav

(čl. 137. UFEU-a; Protokol br. 14 priložen Ugovoru o EU-u i FEU-u, čl. 1.; Ugovor o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma, čl. 5. st. 1.)

6.      Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Usklađivanje ekonomskih politika – Europski stabilizacijski mehanizam – Dodjela ovlasti u području dodjele financijske pomoći – Primjena međunarodnog javnog prava – Pripisivost Komisiji i Europskoj središnjoj banci radnji koje su počinile u skladu sa zadaćama koje su im dodijeljene Ugovorom o stabilizacijskom mehanizmu – Isključenost

(Ugovor o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma, čl. 13. st. 4.)

7.      Ekonomska i monetarna politika – Monetarna politika – Provedba – Posebne mjere za ponovnu uspostavu financijske stabilnosti i održivog rasta na Cipru–Integracija djelatnosti nacionalne banke u središnju nacionalnu banku i pretvaranje njezina depozita potonje u dionice – Nepostojanje margine prosudbe predmetne države članice

(čl. 136. st. 1. UFEU-a; Odluka Vijeća 2013/236, čl. 2. st. 6. t. (b) i (d))

8.      Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Usklađivanje ekonomskih politika – Europski stabilizacijski mehanizam – Dodjela novih zadaća Komisiji i Europskoj središnjoj banci – Nepostojanje utjecaja na ovlasti dodijeljene UEU-om i UFEU-om tim institucijama –Mogućnost isticanja nezakonitosti izvršenja navedenih zadaća u okviru tužbe za naknadu štete

(čl. 17. st. 1. UEU-a; čl. 282. st. 2. UFEU-a; Ugovor o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma, čl. 13. st. 3., 4. i 7.)

9.      Pravo Europske unije – Načela  – Zaštita legitimnih očekivanja – Pretpostavke – Precizna jamstva uprave – Pojam – Jamstva koja pruža Euroskupina – Uključenost

10.    Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Tužba za naknadu štete koju je navodno prouzročila institucija Unije – Elementi koji omogućuju utvrđenje ponašanja koje se stavlja instituciji na teret, uzročne veze te stvarnosti i izvjesnosti prouzročene štete

(Statut Suda, čl. 21. st. 1.; Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 44. st. 1. t. (c))

11.    Tužba za naknadu štete – Samostalnost – Iscrpljivanje nacionalnih pravnih sredstava – Iznimka – Mogućnost suda Unije da utvrdi narav i visinu navodne štete

(čl. 268. UFEU-a i čl. 340. st. 2. i 3. UFEU-a; Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 44. st. 1. t. (c))

12.    Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Neispunjenje jedne od pretpostavki – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

13.    Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Usklađivanje ekonomskih politika – Europski stabilizacijski mehanizam – Zaključivanje memoranduma o razumijevanju kojim se predviđa pretvaranje neosiguranih depozita nacionalne banke u dionice i privremeno zamrzavanje drugih neosiguranih depozita te banke – Usklađenost s pravom deponenata na vlasništvo – Ocjena postojanja manje ograničavajućih mjera – Uzimanje u obzir hitnosti situacije

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 17. st. 1. i čl. 52. st. 1.; Ugovor o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma, čl. 12.)

14.    Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Ograničenje ostvarivanja prava i sloboda utvrđenih Poveljom – Pretpostavke – Zahtjev u pogledu sadržanosti ograničenja u zakonu– Doseg

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 52. st. 1. i 3.)

15.    Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Normativni akt koji uključuje tehničke odabire i složene procjene – Dovoljno ozbiljna povreda višeg pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Zahtjev očitog i grubog nepoštovanja granica široke diskrecijske ovlasti zakonondavca Unije

(čl. 340. UFEU-a)

16.    Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Usklađivanje ekonomskih politika –Europski stabilizacijski mehanizam – Zaključivanje memoranduma o razumijevanju kojim se predviđa pretvaranje neosiguranih depozita nacionalne banke u dionice i privremeno zamrzavanje drugih neosiguranih depozita te banke – Usklađenost s pravom deponenata na vlasništvo – Postojanje usporedivih situacija – Različito postupanje prema drugim državama članicama euro područja koje primaju financijsku pomoć – Povreda – Pretpostavke

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 17. st. 1.; Ugovor o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma, čl. 12.)

17.    Tužba za poništenje – Razlozi – Bitna povreda postupka – Nepostojanje obrazloženja ili njegova nedostatnost – Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti

(čl. 263. i 296. UFEU-a)

18.    Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Ocjena obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja – Nužnost navođenja svih relevantnih činjeničnih i pravnih elemenata – Nepostojanje

(čl. 296. UFEU-a)

19.    Europska središnja banka – Nadležnost Europskog sustava središnjih banaka – Utvrđivanje uvjeta za dokapitalizaciju i sanaciju financijskih institucija – Isključenost

(čl. 282. st. 1. UFEU-a; Protokol br. 4 priložen Ugovoru o EU-u i FEU-u, čl. 14.4.)

20.    Akti institucija – Pravna narav – Određivanje s obzirom na sadržaj akta – Izjava o namjeri koja nije objavljena u seriji L ili C Službenog lista Europske unije – Nepostojanje pravne snage

21.    Pravo Europske unije – Načela – Zaštita legitimnih očekivanja – Pretpostavke – Dodjela financijske pomoći državi članici u poteškoćama koja je podvrgnuta donošenju određenih mjera za ponovnu uspostavu financijske stabilnosti – Nenalaganje takvih mjera prilikom dodjele financijske pomoći drugim državama članicama– Povreda – Nepostojanje

(Odluka vijeća 2013/236)

22.    Pravo Europske unije – Načela  – Jednako postupanje – Pojam – Teret dokazivanja

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 20. i 21.)

23.    Ekonomska i monetarna politika – Monetarna politika – Provedba – Posebne mjere za ponovnu uspostavu financijske stabilnosti i održivog rasta na Cipru – Stečaj banke u poteškoćama i dokapitalizacija druge banke u poteškoćama pretvaranjem neosiguranih depozita prve banke u vlastiti kapital – Preuzimanje, od strane druge banke, duga prve banke koji potječe od financijske pomoći – Različito postupanje prema nositeljima neosiguranih depozita dvije banke u usporedbi s vjerovnicima koji imaju pritužbe koje proizlaze iz financijske pomoći– Povreda načela jednakog postupanja – Nepostojanje

(Odluka vijeća 2013/236; Memorandum o razumijevanju od 26. travnja 2013.)

24.    Pravo Europske unije – Načela – Jednako postupanje – Diskriminacija na temelju državljanstva – Zabrana – Neprimjenjivost na potpuno unutarnju situaciju države članice – Granice – Doprinos institucije Unije održavanju ili provedbi takvog postupanja– Nedopuštenost

(čl. 18. UFEU-a)

25.    Pravo Europske unije – Načela  – Jednako postupanje – Povreda – Pojam

26.    Ekonomska i monetarna politika – Monetarna politika – Provedba – Posebne mjere za ponovnu uspostavu financijske stabilnosti i održivog rasta na Cipru – Stečaj banke u poteškoćama i dokapitalizacija druge banke u poteškoćama pretvaranjem neosiguranih depozita prve banke u vlastiti kapital – Različito postupanje prema nositeljima neosiguranih depozita dvije banke u usporedbi s nositeljima depozita položenih u grčkim podružnicama tih banaka – Povreda načela jednakog postupanja – Nepostojanje

(Odluka vijeća 2013/236; Memorandum o razumijevanju od 26. travnja 2013.)

27.    Ekonomska i monetarna politika – Monetarna politika – Provedba – Posebne mjere za ponovnu uspostavu financijske stabilnosti i održivog rasta na Cipru – Stečaj banke u poteškoćama i dokapitalizacija druge banke u poteškoćama pretvaranjem neosiguranih depozita prve banke u vlastiti kapital – Prijenos depozita drugoj banci s gornjom granicom od 100 000 EUR po deponentu – Povreda načela jednakog postupanja – Nepostojanje

(Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Direktivom 2005/1 i 2009/14, uvodna izjava 16. i čl. 7. St. 1.a ; Odluka vijeća 2013/236; Memorandum o razumijevanju od 26. travnja 2013.)

28.    Sudski postupak – Dokaz – Teret dokazivanja

(Poslovnik Općeg suda (2015.), čl. 85.)

29.    Ekonomska i monetarna politika – Monetarna politika – Provedba – Posebne mjere za ponovnu uspostavu financijske stabilnosti i održivog rasta na Cipru – Stečaj banke u poteškoćama i dokapitalizacija druge banke u poteškoćama pretvaranjem neosiguranih depozita prve banke u vlastiti kapital – Različito postupanje prema nositeljima neosiguranih depozita dvije banke u usporedbi s društvima zadružnog bankovnog sektora koja nisu bila predmet postupka sanacije vlastitim sredstvima – Povreda načela jednakog postupanja – Nepostojanje

(Odluka Vijeća 2013/236)

1.      Na temelju članka 268. i članka 340. drugog i trećeg stavka UFEU-a sud Unije, u području izvanugovorne odgovornosti, nadležan je samo za rješavanje sporova koji se odnose na naknadu štete koju su prouzročile institucije, tijela, uredi ili agencije Unije ili njihovi službenici koji su djelovali u obavljanju svojih dužnosti. Pojam „institucija” korišten u članku 340. drugom stavku UFEU-a ne smije se shvatiti kao da se odnosi samo na institucije Unije navedene u članku 13. stavku 1. UEU-a. Taj pojam također obuhvaća, s obzirom na sustav izvanugovorne odgovornosti uspostavljen Ugovorom o FEU-u, sva druga tijela, urede i agencije Unije koji su osnovani Ugovorima i čija je namjena doprinijeti ostvarivanju ciljeva Unije. Shodno tomu, akti koje ta tijela, uredi i agencije donesu prilikom izvršavanja nadležnosti koje su im dodijeljene pravom Unije mogu se pripisati Uniji, u skladu s općim načelima koja su zajednička državama članicama i koja su navedena u članku 340. drugom stavku UFEU-a.

Proizlazi da Opći sud ne može odlučivati o zahtjevu za naknadu štete koji je usmjeren protiv Unije i zasnovan na nezakonitosti akta ili postupanja čiji autor nije niti institucija, tijelo, ured ili agencija Unije niti jedan od njihovih službenika koji je djelovao u obavljaju svojih dužnosti. Tako šteta koju nacionalna tijela prouzroče u obavljanju svojih vlastitih nadležnosti može dovesti do odgovornosti samo ovih potonjih te su nacionalni sudovi i dalje jedini nadležni da osiguraju njezinu. S druge strane nije isključeno da Opći sud može odlučivati o tužbi za naknadu štete prouzročene aktom ili postupanjem kojim nacionalno tijelo osigurava primjenu propisa Unije. U takvom slučaju valja radi uspostave nadležnosti suda Unije provjeriti potječe li nezakonitost istaknuta u prilog tužbi od institucije, tijela, ureda ili agencije Unije ili od jednog od njihovih službenika koji su djelovali u obavljanju svojih dužnosti i za nju se ne može smatrati da je u stvarnosti pripisiva predmetnom nacionalnom tijelu. To je slučaj kada nacionalna tijela ne raspolažu nikakvom marginom prosudbe radi provedbe propisa Unije koji je zahvaćen takvom nezakonitošću.

(t. 81.-84.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 85.)

3.      Nadležnost koju sud Unije izvršava u sporovima o zakonitosti na temelju članka 263. UFEU-a razlikuje se, kako po svojem cilju tako i po prigovorima koji se mogu istaknuti, od nadležnosti koja mu je dodijeljena u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti na temelju članaka 268. i 340. UFEU-a. Naime, tužba za naknadu štete na temelju izvanugovorne odgovornosti Unije za postupanja ili propuste njezinih institucija predviđena je kao neovisno pravno sredstvo u odnosu na druge putove pravne zaštite, s obzirom na njezinu posebnu ulogu u okviru sustava pravnih sredstava te s obzirom na to da je njezino korištenje, zbog njezine specifične svrhe, uvjetovano ispunjenjem određenih pretpostavki. Iako tužba za poništenje predviđena u članku 263. UFEU-a dovodi do poništenja određene mjere, predmet tužbe za naknadu štete na temelju članka 340. UFEU-a naknada je štete koju je prouzročila institucija.

Stoga neovisno o svojstvu akta koji se može pobijati tužbom za poništenje na temelju članka 263. UFEU-a, svaki akt institucije, tijela, ureda ili agencije Unije ili jednog od njihovih službenika koji su djelovali u obavljanju svojih dužnosti, može u načelu biti predmet tužbe za naknadu štete na temelju članka 268. UFEU-a. Isto tako, tužba za naknadu štete može se zasnivati na nedonošenju odluka koje može dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije iako ono ne može biti predmet tužbe za poništenje. Proizlazi da u sustavu pravnih lijekova uvedenih Ugovorom o FEU-u, tužba za utvrđivanje izvanugovorne odgovornosti ima kompenzacijski cilj kojim se, među ostalim, želi osobi osigurati djelotvorna sudska zaštita također protiv akata i postupanja institucija, tijela, ureda agencija Unije ili jednog od njihovih agenata službenika koji su djelovali u obavljanju svojih dužnosti, a koji ne mogu biti predmet tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU-a. Stoga, s obzirom na različite i dopunske ciljeve tih dviju vrsta tužbi, ne može se zaključiti da je sadržaj pojma „institucije” u smislu članka 340. drugog stavka UFEU-a nužno ograničen na institucije, tijela, urede i agencije Unije iz članka 263. prvog stavka UFEU-a.

Naprotiv, subjekte Unije koji se mogu smatrati „institucijama” u smislu članka 340. drugog stavka UFEU-a treba utvrditi na temelju kriterija koji su svojstveni toj odredbi i koji su različiti od onih kojima je uređeno utvrđivanje tijela, ureda i agencija iz članka 263. prvog stavka UFEU-a. Za potrebe članka 263. UFEU-a relevantan kriterij odnosi se na mogućnost tuženika subjekta da donosi akte za koje je predviđeno da proizvode pravne učinke prema trećima. S druge strane, za potrebe članka 340. drugog stavka UFEU-a, važno je utvrditi, je li subjekt Unije kojem se akt ili sporno postupanje može pripisati, osnovan Ugovorima i namijenjen doprinositi ostvarivanju ciljeva Unije.

(t. 109.-112.)

4.      Akti i postupanja Euroskupine u okviru izvršavanja nadležnosti, koje su joj dodijeljene pravom Unije, mogu se pripisati Uniji. Naime, članak 1. Protokola br. 14 o Euroskupini priložen Ugovoru o FEU-u predviđa da se Euroskupina sastaje radi raspravljanja o pitanjima koja se odnose na posebne odgovornosti koje ministri od kojih se sastoji dijele u pogledu jedinstvene valute. Ta su pitanja na temelju članka 119. stavka 2. UFEU-a obuhvaćena aktivnostima Unije za potrebe ciljeva određenih u članku 3. UEU-a među kojima se nalazi uspostava ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro. Proizlazi da je Euroskupina subjekt Unije koji je formalno osnovan Ugovorima i namijenjen doprinositi ostvarivanju ciljeva Unije.

(t. 113.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 123.-125.)

6.      Uspostavom Europskog stabilizacijskog mehanizma, države članice čija je valuta euro odlučile su toj međunarodnoj organizaciji koja ima pravnu osobnost dodijeliti konkretne i isključive nadležnosti na području dodjele financijske pomoći navedenim državama članicama koje se nalaze u poteškoćama. Izvršavanje tih nadležnosti podliježe pravilima međunarodnog javnog prava koja su svojstvena međuvladinoj organizaciji za suradnju, pri čemu se pravo Unije primjenjuje samo ako je to posebno predviđeno Ugovorom o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma. Države članice čija je valuta euro jasno su stoga dodjelu instrumenta financijske pomoći stavile izvan kako područja aktivnosti Unije tako i njezina normativnog okvira.

Doduše, države članice čija je valuta euro pozvale su institucije Unije, to jest Komisiju i Europsku središnju banku da ispune određene zadaće u ime Europskog stabilizacijskog mehanizma. Međutim, zadaće koje su tim institucijama dodijeljene u okviru Ugovora o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma ne pružaju nikakvu ovlast donošenja vlastitih odluka i aktivnosti koje te institucije obavljaju u okviru tog ugovora obvezuju isključivo Europski stabilizacijski mehanizam. Stoga se, kada je riječ o Memorandumu o razumijevanju sklopljenom između stabilizacijskog mehanizma i države članice čija je valuta euro, zahtjevi uvršteni u taj memorandum mogu se pripisati samo Europskom stabilizacijskom mehanizmu, a ne Komisiji.

(t. 128., 129., 167.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 178.-181., 186., 191.)

8.      Zadaće koje su Ugovorom o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma dodijeljene Komisiji i Europskoj središnjoj banci ne mijenjaju iz temelja ovlasti koje su Ugovorom o EU-u i Ugovorom o FEU-u dodijeljene tim institucijama. Što se konkretno Komisije tiče, člankom 13. stavcima 3. i 4. Ugovora o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma naložena joj je obveza da osigura da su memorandumi o razumijevanju, koje Europski stabilizacijski mehanizam sklopi, usklađeni s pravom Unije tako da u okviru Ugovora o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma očuva svoju ulogu čuvara Ugovorâ kao što proizlazi iz članka 17. stavka 1. UEU-a. Ona je tako dužna suzdržati se od potpisivanja Memoranduma o razumijevanju u čiju bi usklađenost s pravom Unije sumnjala.

Slijedom toga tužitelj ima pravo prigovoriti Komisiji zbog nezakonitih postupanja vezanih uz donošenje Memoranduma o razumijevanju u ime Europskog stabilizacijskog mehanizma u svrhu tužbe za naknadu štete. U tom pogledu, nezakonita postupanja Komisije vezana uz donošenje Memoranduma o razumijevanju nisu jedina nezakonita postupanja institucije Unije u okviru Ugovora o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma koja mogu dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije. Naime, u okviru tužbe za naknadu štete Komisiji i Europskoj središnjoj banci može se prigovoriti zbog nezakonitih postupanja povezanih s njihovim nadzorom nad primjenom mjera predviđenih u Memoranduma o razumijevanju. Dakle, odgovornost Unije može nastati na temelju pregovaranja o Memorandumu o razumijevanju i njegova potpisivanja od strane Komisije te na temelju Komisijina i ESB-ova nadzora nad primjenom njime predviđenih mjera na temelju članka 13. stavka 7. Ugovora o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma.

(t. 201.-204.)

9.      Načelo zaštite legitimnih očekivanja je nadređeno opće načelo prava Unije za zaštitu pojedinaca čija povreda od strane institucije Unije može dovesti do odgovornosti Unije. Pravo pozivanja na to načelo pretpostavlja da su nadležna tijela Unije zainteresiranoj osobi dala precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva koja potječu iz ovlaštenih i pouzdanih izvora. Naime, to pravo pripada svakom pojedincu kod kojeg je institucija, tijelo, ured ili agencija Unije stvorila legitimna očekivanja temeljena na preciznim jamstvima koja mu je pružila.

Posljedično, davanjem konkretnih jamstava od strane Euroskupine o mjerama predviđenim u Memorandumu o razumijevanju sklopljenom između Europskog stabilizacijskog mehanizma i države članice čija je valuta euro može nastati odgovornost Unije. Međutim, kada je riječ o jamstvima u pogledu dodjele instrumenta financijske pomoći takvoj državi članici, pri čemu dodjela takvog instrumenta spada u nadležnost Europskog stabilizacijskog mehanizma, a ne Europskupine, ta jamstva ne potječu od nadležnog tijela.

(t. 205., 206., 404., 427.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 215., 216.)

11.    Ttužbu za naknadu štete na temelju članka 268. i članka 340. drugog i trećeg stavka UFEU a treba ocijeniti s obzirom na cjelokupni sustav sudske zaštite pojedinaca te njezina dopuštenost može stoga u određenim slučajevima biti uvjetovana iscrpljivanjem nacionalnih pravnih sredstava za poništenje odluke nacionalnog tijela, uz pretpostavku da ta nacionalna pravna sredstva osiguravaju djelotvornu zaštitu zainteresiranih osoba na način da je na temelju njih moguće ostvariti naknadu štete za koju se tvrdi da je bila pretrpljena.

Nedopuštenost zbog neiscrpljivanja nacionalnih pravnih sredstava postoji samo u slučaju u kojem je zbog neiscrpljivanja tih pravnih sredstava sudu Unije onemogućeno utvrditi narav i visinu štete na koju se pred njim poziva, uz posljedicu da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 44. stavka 1. točke (c) Poslovnika. Ako sud može utvrditi narav i visinu navodne štete, ne može se zaključiti da je tužba nedopuštena samo iz razloga što tužitelj nije iscrpio nacionalna pravna sredstva i to čak i bez potrebe za utvrđivanjem, jesu li akti i predmetna postupanja mogli biti predmet tužbe pred nacionalnim sudovima.

U tim bi se okolnostima najviše moglo zaključiti da okolnost da su jedan ili više tužiteljâ podnijeli tužbu nacionalnom sudu radi naknade iste štete kao i u tužbi pred sudom Unije može imati utjecaja na ispitivanje osnovanosti te tužbe. U tom pogledu, ako, kao prvo, neka osoba podnese dvije tužbe za naknadu iste štete, jednu nacionalnom sudu protiv nacionalnog tijela, drugu sudu Unije protiv institucije Unije i ako, kao drugo, postoji opasnost da će, zbog toga što dva suda kojima su tužbe podnesene različito ocjenjuju tu štetu, ona spomenutoj osobi biti nedovoljno ili prekomjerno nadoknađena, sudac Unije mora, prije nego što donese odluku o šteti, pričekati da nacionalni sud donese konačnu odluku o tužbi koja mu je podnesena. Sudac Unije u takvom slučaju mora čekati da nacionalni sudac donese odluku prije nego što presudi o postojanju i visini štete. S druge strane, on može, čak i prije nego što nacionalni sudac donese odluku, utvrditi može li postupanje koje se stavlja na teret tuženoj instituciji dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije.

(t. 238.-241.)

12.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 245.)

13.    Ograničenje prava na vlasništvo ne smije biti prekomjerno. S jedne strane, ograničenje mora odgovarati zadanom cilju od općeg interesa i mora u tu svrhu biti nužno i proporcionalno. S druge strane, bit, odnosno temeljni sadržaj prava na vlasništvo ne smije se povrijediti.

Kada je riječ o Memorandumu o razumijevanju koji je Europski stabilizacijski mehanizam sklopio s državom članicom u financijskim poteškoćama, iz članka 12. Ugovora o Europskom stabilizacijskom mehanizmu proizlazi da donošenje takvog memoranduma ispunjava cilj od općeg interesa koji Unija slijedi, a to je očuvanje stabilnosti bankovnog sustava europodručja kao cjeline. Naime, financijske usluge imaju središnju ulogu u gospodarstvu Unije. Budući da su banke, ključan izvor financiranja za poduzetnike, često međusobno povezane, propast jedne ili više banaka mogla bi se brzo proširiti i na druge banke, bilo u odnosnoj državi članici bilo u drugim državama članicama, i slijedom toga proizvesti negativne učinke prelijevanja u drugim sektorima gospodarstva.

U tom pogledu, u slučaju Memoranduma o razumijevanju koji između ostalog predviđa dokapitalizaciju banke pretvaranjem neosiguranih depozita u vlastiti kapital treba u svrhu ocjene postojanja mjera koje manje ograničavaju pravo vlasništva voditi računa o nužnosti brzog djelovanja nacionalne vlasti kod donošenja mjera predviđenih Memorandumom o razumijevanju. Brzina kojom su štetne mjere donesene, a koja, ni otprilike ne predstavlja naznaku o povredi njihova prava na dobru upravu, dokazuje hitnost situacije u kojoj se nalazi predmetna država članica. Naime, radilo se o sprječavanju neposrednog rizika od urušavanja dotičnih banaka kako bi se očuvala stabilnost nacionalnog financijskog sustava i tako izbjeglo širenje na druge države članice europodručja. Razrada razlikovnog sustava za korektivni faktor u takvom kontekstu zahtijevala bi od nacionalnih vlasti da poduzmu vrlo osjetljiv i nesiguran korak kako bi se osiguralo da se izabranim postotcima i pragovima banci omogući dostizanje minimalne razine temeljnog kapitala predviđenog u Memorandumu o razumijevanju izlažući tako dokapitalizaciju te banke velikim rizicima.

Nadalje, što se tiče zahtjeva da se dotičnim osobama ponudi odgovarajuća prilika da iznesu svoj slučaj nadležnim tijelima, taj se zahtjev ne može tumačiti u smislu da zainteresirane osobe moraju, u svim okolnostima, moći iznijeti svoje stajalište pred nadležnim tijelima prije usvajanja mjera koje utječu na njihovo pravo vlasništva. To je osobito slučaj kada predmetne mjere nisu sankcija i dio su konteksta osobite hitnosti. U tom pogledu, provedba postupka prethodnog savjetovanja u okviru kojeg bi tisuće deponenata i dioničara dotičnih banaka mogle djelotvorno iznijeti svoje stajalište središnjoj banci odnosne države članice prije donošenja nacionalnih odredbi o primjeni mjera predviđenih Memorandumom o razumijevanju neizbježno bi usporilo primjenu mjera čija je namjena bila spriječiti takvo urušavanje. Ostvarivanje cilja koji se sastoji od očuvanja stabilnosti nacionalnog financijskog sustava i time izbjegavanja širenja na druge države članice europodručja bilo bi izloženo velikim rizicima.

(t. 255., 282., 290., 310.)

14.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 272.)

15.    Kada su institucije Unije pozvane da u složenom kontekstu koji se razvija donesu tehničke odluke i da se bave složenim predviđanjima i ocjenama, navedenim institucijama ipak treba priznati široku diskrecijsku ovlast u pogledu naravi i opsega mjera kojima daju svoju potporu ili čije zadržavanje na snazi ili trajnu provedbu zahtijevaju. U takvom kontekstu uvjet koji se odnosi na nezakonitost postupanja koje se stavlja na teret zahtijeva da se utvrdi da je institucija o kojoj je riječ počinila očitu i ozbiljnu povredu prekoračenjem svojih diskrecijskih ovlasti.

(t. 291.)

16.    Mjere, kojima se dodjela financijske pomoći koju pruža Europski stabilizacijski mehanizam (ili druge međunarodne organizacije, tijela ili institucije Unije ili država) može uvjetovati radi rješavanja financijskih poteškoća na koje je naišla država suočena s potrebom za dokapitalizacijom svojeg bankovnog sustava, mogu stubokom varirati od jednog do drugog slučaja ovisno o stečenom iskustvu i o nizu posebnih okolnosti . Među njima se može osobito nalaziti gospodarsko stanje države korisnice, veličina pomoći s obzirom na cijelo njezino gospodarstvo, mogućnosti da odnosne banke ponovno postanu gospodarski održive i razlozi koji su doveli do poteškoća na koje su one naišle, uključujući, ovisno o okolnostima, prekomjernu veličinu bankovnog sektora države korisnice u odnosu na njezino nacionalno gospodarstvo, razvoj međunarodnih gospodarskih prilika ili povećanu mogućnost budućih intervencija Europskog stabilizacijskog mehanizma (ili drugih međunarodnih organizacija, tijela ili institucija Unije ili država) u potporu drugim državama u poteškoći koja može zahtijevati preventivno ograničenje iznosa namijenjenih svakoj intervenciji.

Posljedično, kada je riječ o usklađenosti Memoranduma o razumijevanju sklopljenog između Europskog stabilizacijskog mehanizma i države korisnice financijske pomoći s pravom vlasništva, ne može se provesti usporedba veličine (apsolutne i relativne) financijske pomoći kojom su se koristile, s jedne strane, odnosna država korisnica i, s druge strane, druge države korisnice financijske pomoći, bez da se dokaže da su odnosni financijski sektori drugih država čija je valuta euro koristili financijsku pomoć karakteriziranu prevelikim dimenzijama s obzirom na veličinu odnosnih nacionalnih gospodarstava tih država članica. Također je potrebno dokazati da stečeno iskustvo i razlike u vezi s gospodarskim stanjem dotičnih država čija je valuta euro ili mogućnostima da odnosne banke ponovno postanu održive, razvoj međunarodnih gospodarskih prilika ili pak povećana mogućnost budućih intervencija Europskog stabilizacijskog mehanizma u potporu drugim državama u poteškoći koja može zahtijevati preventivno ograničenje iznosa namijenjenih svakoj intervenciji, nisu mogli opravdati razliku u postupanju između države korisnice i drugih država korisnica financijske pomoći.

(t. 311.-313.)

17.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 390.)

18.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 392.-395.)

19.    Nacionalne središnje banke obavljaju dvije vrste funkcija, to jest, prvo, funkcije propisane Statutom Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, i, drugo, funkcije koje nisu njime propisane. Ove potonje ne može se pripisati ni Europskom sustavu središnjih banaka ni Eurosustavu. Naime, člankom 14. stavkom 14.4. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke predviđeno je da nacionalne središnje banke mogu obavljati i funkcije koje nisu navedene u spomenutom statutu, osim ako Upravno vijeće Europske središnje banke dvotrećinskom većinom danih glasova utvrdi da su one u suprotnosti s ciljevima i zadaćama Europskog sustava središnjih banaka. Funkcije koje banke obavljaju na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun ne smatraju se dijelom funkcija Europskog sustava središnjih banaka.

U tom pogledu, među zadaćama Europske središnje banke ili Europskog sustava središnjih banaka u Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke nije bilo spomenuto utvrđivanje uvjeta za dokapitalizaciju ili sanaciju financijskih institucija. Radi se dakle o funkcijama koje nacionalne središnje banke obavljaju na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun. U tim okolnostima razborit i oprezan čitatelj nije mogao razumno zaključiti da se tvrdnja koju je nacionalna središnja banka iznijela u vezi s utvrđivanjem uvjeta za dokapitalizaciju ili sanaciju financijskih institucija mogla pripisati Eurosustavu i da ga je vezivala. Niti članak 282. stavak 1. UFEU-a niti izjava o misiji Eurosustava ne dovode u pitanje ovaj zaključak. Stoga se nije moglo iz članka 282. stavka 1. UFEU-a razumno zaključiti da Eurosustav jamči održavanje vrijednosti depozita povjerenih nacionalnim bankama u slučaju njihove dokapitalizacije ili sanacije.

(t. 415.-417., 419.)

20.    Izjava misije Europske središnje banke i Eurosustava slična je samo izjavi o namjeri bez pravne snage koja zbog toga nije bila objavljena ni u seriji L Službenog lista Europske unije, u kojoj se objavljuju pravno obvezujući akti, a ni u seriji C Službenog lista Europske unije, u kojoj se objavljuju informacije, preporuke i mišljenja koja se odnose na Uniju. Naime, ta izjava, po samoj svojoj naravi, samo izražava želje i nema za cilj nametati obveze svojim tvorcima niti taksativno popisati sve zadaće i nadležnosti članica Eurosustava.

(t. 420.)

21.    Sama okolnost, da u prvim fazama međunarodne financijske krize dodjela financijske pomoći od strane Europskog stabilizacijskog mehanizma nije bila uvjetovana donošenjem mjera usporedivih sa mjerama određenim državi korisnici, ne može se kao takva smatrati preciznim, bezuvjetnim i dosljednim jamstvom koje kod dioničara i deponenata dotičnih banaka može stvoriti legitimna očekivanja da dodjela financijske pomoći predmetnoj državi neće biti uvjetovana tim mjerama.

U tom pogledu, mjere kojima se dodjela financijske pomoći koju pruža Europski stabilizacijski mehanizam (ili druge međunarodne organizacije, tijela i institucije Unije ili država) može uvjetovati radi rješavanja financijskih poteškoća na koje je naišla država u nuždi za dokapitalizacijom svojeg bankovnog sustava, mogu stubokom varirati od jednog do drugog slučaja ovisno o stečenom iskustvu i o nizu posebnih okolnosti. U tim okolnostima i uslijed izostanka jasne i izričite obveze nadležnih tijela, nije moguće zaključiti da su dioničari i deponenti banaka obuhvaćenih predmetnim mjerama mogli legitimno očekivati da će dodjela instrumenta financijske pomoći podlijegati uvjetima koji su istovjetni ili čak slični onima kojima je podlijegala dodjela financijske pomoći u drugim državama članicama čija je valuta euro.

(t. 432., 433.)

22.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 440.-442.)

23.    U različitoj situaciji u svrhu primjene načela jednakog postupanja nalaze se, s jedne strane, privatni subjekt, koji je, kao i nositelji neosiguranih depozita nacionalnih banaka obuhvaćenih mjerama predviđenim u Memorandumu o razumijevanju sklopljenom između Europskog stabilizacijskog mehanizma i dioničara druge nacionalne banke dokapitalizirane navedenim neosiguranim depozitima, djelovao samo u svojem privatnom materijalnom interesu, te, s druge strane, središnja banka Eurosustava čije su odluke bile vođene isključivo ciljevima od javnog interesa. Sama okolnost da deponenti i središnja banka Eurosustava čije su odluke vođene takvim ciljevima drže isti dužnički instrument prema istoj banci ne može opovrgnuti ovaj zaključak tako da se na temelju načela jednakog postupanja ne može zahtijevati da se prema tim dvjema kategorijama postupa bez razlike.

(t. 449.)

24.    U situacijama koje nisu ni na koji način povezane s jednom od situacija koje predviđa pravo Unije i čiji su svi relevantni elementi ograničeni na jednu državu članicu, pravu Unije ne protivi se to da ta država članica prema svojim državljanima postupa nepovoljnije nego prema državljanima druge države članice. Međutim, to rješenje ne primjenjuje se na akte ili propuste kojima jedna ili više institucija Unije doprinesu takvom postupanju ili zahtijevaju njegovo zadržavanje na snazi ili stalnu provedbu.

Stoga, kada je riječ o Memorandumu o razumijevanju sklopljenom između Europskog stabilizacijskog mehanizma koji između ostalog predviđa dokapitalizaciju nacionalne banke neosiguranom depozitima druge nacionalne banke, argument da bilo kakvu diskriminaciju koju su pretrpjeli dioničari i deponenti odnosnih banaka treba smatrati obrnutom diskriminacijom koja nije zabranjena pravom Unije, treba odbiti čak i pod pretpostavkom da se za navode o diskriminaciji između deponenata banaka predmetne države članice i nositelja depozita položenih u tim istim bankama u drugoj državi članici može smatrati da se odnose na situaciju čiji su svi relevantni elementi ograničeni na jednu državu članicu.

(t. 461.-463.)

25.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 465.)

26.    Razlika u postupanju je opravdana ako je, s jedne strane, utemeljena na objektivnom i razumnom kriteriju odnosno ako se odnosi na legitimno prihvatljiv cilj kojemu teži predmetno zakonodavstvo i, s druge strane, ako je ta razlika proporcionalna cilju koji se tim razlikovanjem želi postići.

Što se tiče pitanja je li razlika u postupanju između Memoranduma o razumijevanju koji je sklopio Europski stabilizacijski mehanizam s nositeljima depozitâ položenih u dotičnim bankama te nositeljima depozita položenih u podružnicama banaka u drugoj državi članici bila utemeljena na objektivnom i razumnom kriteriju, cilj koji se sastoji od sprečavanja opće destabilizacije financijskog sustava druge države članice u vidu širenja preko bankovnog sustava prve države članice treba smatrati objektivnim i razumnim. Kada je riječ o proporcionalnosti te razlike u postupanju, valja ustvrditi da je ona prikladna za ostvarivanje zadanih ciljeva i ne prekoračuje ono što je nužno u tu svrhu.

Posljedično, okolnost da je instrument financijske pomoći, s jedne strane, bio uvjetovan Memorandumom o razumijevanju time da nacionalne vlasti druge države članice donesu mjeru kojom se nalaže primjena korektivnog faktora na depozite u dotičnim bankama u toj državi članici, te da, s druge strane, nije podlijegao sličnom uvjetu u pogledu depozita položenih u prvoj državi članici bila je objektivno opravdana i stoga ne predstavlja povredu načela jednakog postupanja.

(t. 469.-473.)

27.    Kada se radi o mjeri predviđenoj u Memorandumu o razumijevanju koji je sklopio Europski stabilizacijski mehanizam koji predviđa da se na nacionalnu banku u poteškoćama prenose dugovi druge nacionalne banke u pogledu svakog od njezinih deponenata do granice od 100 000 eura, dok se iznosi viši od 100 000 eura zadržavaju u drugoj banci u očekivanju njezine likvidacije, mora se utvrditi da se ta mjera primjenjuje bez razlike na sve deponente druge banke i njome se nije napravila nikakva razlika u postupanju između deponenata ovisno o iznosu depozita koji su povjerili toj banci.

Sama okolnost, da je prijenos prvoj banci depozita povjerenih drugoj banci povezan s jedinstvenom gornjom granicom od 100 000 eura po deponentu zbog čega može imati različite posljedice na te deponente ovisno o iznosu njihovih depozita, ne može ovaj zaključak dovesti u pitanje. Bilo kakva razlika te naravi potječe, naime, iz primjene gornje granice pokrića od 100 000 eura koja je previđena člankom 7. stavkom 1.a Direktive 94/19 o sustavima osiguranja depozita, kako je izmijenjena direktivama 2005/1 i 2009/14. Radi se o kriteriju koji je i objektivan i prilagođen potrebama funkcioniranja bankovnog sustava Unije.

Kada je riječ o mjeri pretvaranja dionica prve banke predviđenom u Memorandumu o razumijevanju prema kojem se korektivni faktor za neosigurane depozite te banke primjenjuje samo na njezine deponente čiji depoziti prelaze 100 000 eura, iz toga proizlazi razlika u postupanju između deponenata te banke ovisno o tome prelazi li iznos depozita koji su povjerili toj banci 100 000 eura. Međutim, ta razlika u postupanju uopće ne čini nejednako postupanje zabranjeno pravom Unije jer se deponenti čiji depoziti u dotičnim bankama prelaze 100 000 eura nalaze u pravnom položaju koji je različit od pravnog položaja deponenata čiji depoziti u dotičnim bankama ne prelaze taj iznos. Naime, u skladu s člankom 7. stavkom 1.a Direktive 94/19, depoziti potonjih, u slučaju nedostupnosti depozita, u cijelosti su pokriveni nacionalnim sustavom osiguranja depozita, dok su depoziti prvih bili pokriveni samo do iznosa od 100 000 eura.

(t. 482.-485.)

28.    U načelu osoba koja iznosi činjenice u prilog nekom zahtjevu dužna iznijeti dokaz njihova postojanja.

(t. 501.)

29.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 504.-508.)