Tužba podnesena 14. ožujka 2014. – Front Polisario protiv Vijeća
(Predmet T-180/14)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Front populaire pour la libération de la saguia-el-hamra et du rio de oro (Front Polisario) (El Aaiún) (zastupnik: G. Devers, odvjetnik)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
njegovu tužbu za poništenje proglasi dopuštenom;
poništi odluku Vijeća;
naloži Vijeću snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Tužitelj u prilog svojoj tužbi protiv odluke Vijeća 2013/785/EU od 16. prosinca 2013. koja se odnosi na sklapanje u ime Europske Unije Protokola između Europske unije i Kraljevine Maroko o određivanju mogućnosti ribolova i financijskog doprinosa utvrđene Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske unije i Kraljevine Maroko1 , ističe dvanaest tužbenih razloga.
Tužitelj drži da ga se taj akt, kao predstavnika naroda Sahrawi, tiče izravno i pojedinačno.
Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu obveze obrazlaganja, s obzirom na to da iz pobijane odluke nije vidljivo kako je Vijeće u svoj proces odlučivanja uklopilo činjenicu da je Zapadna Sahara neautonomni teritorij pod okupacijom Kraljevine Maroko.
Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu načela traženja mišljenja, s obzirom na to da je Vijeće pobijanu odluku donijelo bez traženja tužiteljevog mišljenja, iako je, na temelju međunarodnog prava, za iskorištavanje prirodnih resursa određenog naroda neautonomnog teritorija potrebno zatražiti mišljenje njegovih predstavnika. Tužitelj tvrdi da je jedini predstavnik naroda Sahrawi.
Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu načela dosljednosti, s obzirom na to da pobijana odluka omogućava stupanje na snagu međunarodnog sporazuma koji se primjenjuje na teritoriju Zapadne Sahare iako nijedna država članica nije priznala suverenitet Kraljevine Maroko nad Zapadnom Saharom. Pobijanom odlukom poduprla bi se vlast Kraljevine Maroko nad Sahrawi teritorijem, što bi bilo protivno pomoći Komisije za Sahrawi izbjeglice. Nadalje, pobijana odluka nije u skladu niti s uobičajenom reakcijom Europske unije na povrede obveza koje proizlaze iz kogentnih normi međunarodnog prava, a protivna je i ciljevima zajedničke ribarstvene politike.
Četvrti tužbeni razlog odnosi se na neispunjenje cilja održivog razvoja. Peti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela legitimnih očekivanja, s obzirom na to da je pobijana odluka protivna tužiteljevim očekivanjima stvorenim zbog ponavljanih izjava institucija Europske unije o usklađenosti sporazuma sklopljenih s Kraljevinom Maroko s međunarodnim pravom. Šesti tužbeni razlog odnosi se na povredu sporazuma o pridruživanju sklopljenog između Europske unije i Kraljevine Maroko, s obzirom na to da je pobijana odluka protivna članku 2. spomenutog sporazuma o pridruživanju utoliko što povrjeđuje pravo na samoodređenje. Sedmi tužbeni razlog odnosi se na povredu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, s obzirom na to da pobijana odluka omogućava stupanje na snagu Protokola kojim Europska unija i Kraljevina Maroko određuju ribolovne kvote u vodama koje nisu dio njihova suvereniteta i odobravaju brodovima Unije iskorištavanje ribolovnih resursa koji su dio isključivog suvereniteta naroda Sahrawi.Osmi tužbeni razlog odnosi se na povredu prava na samoodređenje, s obzirom na to da se pobijanom odlukom podupire vlast Kraljevine Maroko nad Zapadnom Saharom.Deveti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela trajnog suvereniteta nad prirodnim resursima i članka 73. Povelje Ujedinjenih naroda, s obzirom na to da nije zatraženo mišljenje tužitelja iako osporavana odluka omogućava iskorištavanje prirodnih resursa koji su dio isključivog suvereniteta naroda Sahrawi.Deseti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela relativnog učinka Ugovorâ, s obzirom na to da se pobijanom odlukom stvaraju međunarod
ne obveze za tužitelja, bez njegova pristanka. Jedanaesti tužbeni razlog odnosi se na povredu međunarodnog humanitarnog prava, s obzirom na to da se pobijanom odlukom Kraljevini Maroko daje financijska potpora u njezinoj politici kolonizacije Zapadne Sahare. Dvanaesti tužbeni razlog
odnosi se na pravo međunarodne odgovornosti s obzirom na to da pobijana odluka dovodi do međunarodne odgovornosti Europske unije.