PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)
28. veljače 2024.(*)
„Biljne sorte – Dodjela oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice za sortu SK20 – Nedopuštenost žalbe pred žalbenim vijećem – Nepostojanje pravnog interesa – Članak 81. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 2100/94”
U predmetu T‑556/22,
House Foods Group, Inc., sa sjedištem u Osaki (Japan), koji zastupa G. Würtenberger, avocat,
tužitelj,
protiv
Ureda Zajednice za biljne sorte (CPVO), koji zastupaju M. García‑Moncó Fuente i O. Lamberti, u svojstvu agenata,
tuženika,
OPĆI SUD (treće vijeće),
u sastavu: F. Schalin, predsjednik, I. Nõmm i G. Steinfatt (izvjestiteljica), suci,
tajnik: A. Juhász‑Tóth, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
nakon rasprave održane 13. rujna 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Tužitelj, društvo House Foods Group, Inc. svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a zahtijeva poništenje odluke žalbenog vijeća Ureda Zajednice za biljne sorte (CPVO) od 1. srpnja 2022. (predmet A 018/2021) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
Okolnosti spora
2 Tužitelj je 18. rujna 2017. podnio CPVO‑u zahtjev za dodjeljivanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice (SL 1994., L 227, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 24., str. 3.).
3 Biljna sorta za koju je bio podnesen zahtjev je sorta luka SK20, koja pripada vrsti Allium cepa.
4 U tehničkom upitniku koji je bio priložen zahtjevu za dodjelu oplemenjivačkog prava Zajednice za biljnu sortu o kojoj je riječ, tužitelj je u odgovoru na pitanje 07.02,,Osim podataka iz odjeljaka 5. i 6., postoje li dodatna svojstva koja mogu pomoći pri razlikovanju sorte?” uputio na,,vrlo niske količine suznog faktora i pirovinske kiseline” sorte koja je kandidat za dodjelu prava.
5 CPVO je Naktuinbouwu (Inspektorat za hortikulturu, Nizozemska, u daljnjem tekstu: Ured za ispitivanje) naložio da provede tehničko ispitivanje iz članka 55. stavka 1. Uredbe br. 2100/94.
6 Ured za ispitivanje 14. rujna 2020. dovršio je konačno izvješće o tehničkom ispitivanju u kojem je bilo navedeno da sorta ispunjava kriterije različitosti, ujednačenosti i postojanosti (u daljnjem tekstu: RUP kriteriji) te mu je bio priložen prijedlog opisa sorte koja je bila kandidat. CPVO je to konačno izvješće dostavio tužitelju 21. listopada 2020. te ga je pozvao da podnese svoja očitovanja u skladu s člankom 57. stavkom 2. Uredbe br. 2100/94.
7 Tužitelj je 21. prosinca 2020. CPVO‑u podnio zahtjev kojim je tražio da se niske količine suznog faktora i pirovinske kiseline, koji su opisani u točki 07.02 tehničkog upitnika, uključe u opis svojstava s obzirom na to da on određuje opseg oplemenjivačkog prava na sortu i s obzirom na to da taj niski suzni faktor i pirovinska kiselina predstavljaju iznimno svojstvo koje ima veliku važnost za uzgoj i, osobito, za uporabu sorte koja je kandidat.
8 CPVO je 4. veljače 2021. obavijestio tužitelja da se, nakon interne rasprave, njegov zahtjev ne može prihvatiti s obzirom na to da opis sorte mora sadržavati svojstva koja odgovaraju primjenjivom tehničkom protokolu ili, u određenim slučajevima, dodatna svojstva, ali samo kada su korištena tijekom tehničkog ispitivanja radi ocjene različitosti između sorte kandidata i općepoznatih sorti, što ovdje nije bio slučaj.
9 Tužitelj je 9. veljače 2021. odgovorio CPVO‑u ističući, među ostalim, komercijalnu vrijednost svojeg truda koji je uložio u selekciju te je uputio na naznaku dodatnog svojstva iz točke 07.02 tehničkog upitnika. Objasnio je da, prema njegovu tumačenju, takav zahtjev obvezuje CPVO da uzme u obzir navedeno svojstvo te je stoga pitao je li navedeno svojstvo uzeto u obzir prije početka tehničkog ispitivanja i, ako nije, zbog kojih razloga to svojstvo nije ispitano.
10 CPVO je 7. travnja 2021. obavijestio tužitelja da dodatno svojstvo „niske količine suznog faktora i pirovinske kiseline” nije uzeto u obzir i da je rezultat ispitivanja bio jasan na temelju standardnih svojstava. CPVO smatra da je on bio dužan primijeniti svoj tehnički protokol i, s obzirom na to da svojstvo koje je tužitelj zatražio nije bilo dio tog protokola, Ured za ispitivanje nije imao nikakav razlog da ispituje to svojstvo prilikom uobičajenih ispitivanja RUP kriterija. CPVO nije dužan ispitati svako svojstvo koje ističu podnositelji zahtjeva ako takvo ispitivanje nije nužno za donošenje odluke o zahtjevu. Međutim, ta dodatna informacija nalazila se u dosjeu sorte SK20. CPVO prosljeđuje tehničke upitnike Europskom patentnom uredu, tako da, ako bi treća osoba podnijela prijavu patenta za svojstvo o kojem je riječ, u CPVO‑ovim dosjeima postojao bi trag koji dokazuje stanje tehnike.
11 Odlukom od 3. svibnja 2021. CPVO je dodijelio oplemenjivačko pravo sorti koja je bila kandidat (u daljnjem tekstu: odluka o dodjeljivanju oplemenjivačkog prava). Toj odluci bio je priložen službeni opis sorte kako ga je sastavio Ured za ispitivanje.
12 Tužitelj je 1. srpnja 2021. podnio žalbu protiv odluke o dodjeli oplemenjivačkog prava kako bi se u službenom opisu sorte uzelo u obzir niske količine suznog faktora i pirovinske kiseline ili, podredno, kako bi se provelo novo tehničko ispitivanje radi ocjene sorte koja je bila kandidat s obzirom na to svojstvo.
13 Dana 16. rujna 2021. Odbor za ispravak CPVO‑a odlučio je da neće ispraviti odluku o dodjeljivanju oplemenjivačkog prava jer je tužiteljeva žalba nedopuštena na temelju članka 49. stavka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 874/2009 od 17. rujna 2009. o utvrđivanju provedbenih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 u vezi s postupcima pred Uredom Zajednice za zaštitu biljnih sorti (SL 2009., L 251, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 38., str. 222.). Budući da odluka o dodjeljivanju oplemenjivačkog prava nije bila ispravljena, žalba je proslijeđena žalbenom vijeću CPVO‑a.
14 Pobijanom odlukom žalbeno vijeće CPVO‑a odbilo je žalbu kao nedopuštenu na temelju članka 49. stavka 1. Uredbe 874/2009, u vezi s člankom 81. Uredbe br. 2100/94. Žalbeno vijeće smatralo je da tužitelj nije imao pravni interes s obzirom na to da se na temelju njegove žalbe pobijana odluka nije mogla poništiti jer nije osporavao odluku o dodjeli oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice za sortu SK20. Osim toga, žalbeno vijeće u biti je istaknulo da predsjednik CPVO‑a uopće nije bio dužan provesti postupak predviđen u članku 23. Uredbe br. 874/2009, koji ga ovlašćuje da unese nova svojstva i njihove izričaje za sortu, s obzirom na to da je različitost sorte koja je bila kandidat već bila utvrđena na temelju svojstava koja su se nalazila u relevantnom tehničkom protokolu i da je bilo dovoljno da se sorta jasno razlikuje barem jednim svojstvom kako bi je se moglo zaštititi. Stoga nije bilo potrebno uzeti u obzir dodatno svojstvo na koje se tužitelj poziva kako bi se utvrdila različitost.
Zahtjevi stranaka
15 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži CPVO‑u snošenje troškova.
16 CPVO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
O pravu
17 Tužitelj u biti ističe dva tužbena razloga, prvi, koji se temelji na povredi članka 81. Uredbe br. 2100/94 i drugi, koji se temelji na povredi članka 76. iste uredbe.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 81. Uredbe br. 2100/94
18 Kao što je to potvrdio na raspravi, tužitelj u biti smatra da ima pravni interes s obzirom na to da mu je CPVO dodijelio užu zaštitu od one koja je zatražena jer nije uključio niske količine suznog faktora i pirovinske kiseline u službeni opis sorte, tako da je njegovu žalbu trebalo smatrati dopuštenom.
19 CPVO osporava tužiteljeve argumente.
20 Žalbeno vijeće CPVO‑a u točki 14. pobijane odluke smatralo je da je žalba nedopuštena na temelju članka 49. stavka 1. Uredbe 874/2009, u vezi s člankom 81. Uredbe br. 2100/94. Naime, ne postoji pravni interes ako se na temelju žalbe ne može poništiti pobijana odluka. Doista, to je slučaj u ovom predmetu, s obzirom na to da tužitelj ne osporava odluku o dodjeljivanju oplemenjivačkog prava, nego samo jedan dio opisa sorte koji se odnosi na popis njezinih svojstava.
21 Na temelju članka 81. stavka 1. Uredbe 2100/94, u nedostatku postupovnih odredbi u toj uredbi ili u odredbama koje su donesene sukladno toj uredbi, Ured primjenjuje načela postupovnog prava koja su općeprihvaćena u državama članicama.
22 Nesporno je da nijedna odredba Uredbe br. 2100/94 ili Uredbe br. 874/2009 ne uređuje pitanje nedopuštenosti žalbe zbog nepostojanja pravnog interesa. Stoga se žalbeno vijeće pravilno pozvalo na članak 81. stavak 1. Uredbe br. 2100/94 koji upućuje na načela postupovnog prava koja su općeprihvaćena u državama članicama.
23 Kao što su stranke priznale na raspravi, uvjet pravnog interesa je načelo postupovnog prava koje je općeprihvaćeno u državama članicama.
24 Naime, pravni interes je bitna i primarna pretpostavka svih pravnih sredstava. Tužba za poništenje koju podnosi fizička ili pravna osoba dopuštena je samo ako tužitelj ima interes da pobijani akt bude poništen. Tužiteljev pravni interes pretpostavlja da poništenje odnosnog akta može samo po sebi imati pravne posljedice, da tužba tako može svojim rezultatom donijeti korist osobi koja ju je podnijela i da ona trenutačnim i postojećim interesom opravdava poništenje pobijanog akta (vidjeti presudu od 12. studenoga 2015., HSH Investment Holdings Coinvest‑C i HSH Investment Holdings FSO/Komisija, T‑499/12, EU:T:2015:840, t. 24. i navedenu sudsku praksu).
25 Stoga valja razmotriti može li u ovom slučaju izmjena opisa zaštićene sorte koji je priložen odluci o dodjeli oplemenjivačkog prava donijeti korist tužitelju. To pretpostavlja da se utvrdi, kao što to tvrdi tužitelj, određuju li svojstva sadržana u službenom opisu zaštićene sorte opseg oplemenjivačkog prava koje mu je dodijeljeno.
26 U skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe 2100/94, sorte svih botaničkih rodova i vrsta, uključujući, među ostalim, hibride između rodova ili vrsta, mogu biti predmetom oplemenjivačkih prava na biljnu sortu Zajednice.
27 U skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe br. 2100/94, „sorta” znači skupina biljaka unutar najniže botaničke sistemske jedinice, čije se grupiranje, bez obzira na to jesu li uvjeti za stjecanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu u potpunosti ispunjeni, može odlikovati izražajnošću svojstava koja proizlaze iz određenoga genotipa ili kombinacije genotipova, razlikovati od bilo koje druge biljne skupine iskazivanjem najmanje jednog od navedenih svojstava i smatrati jedinkom u pogledu njezine sposobnosti da se umnožava nepromijenjena.
28 U skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe br. 2100/94, skupina bilja sastoji se od cijelih biljaka ili dijelova biljaka sve dok takvi dijelovi mogu proizvesti cijele biljke (dalje u tekstu oba kao „sastojci sorte”).
29 Osim toga, u skladu s člankom 6. Uredbe br. 2100/94, oplemenjivačka prava na biljnu sortu Zajednice mogu se dodijeliti za sorte koje su različite, ujednačene, postojane i nove.
30 Na temelju članka 7. stavka 1. Uredbe br. 2100/94 sorta se smatra različitom ako se jasno razlikuje izražajnošću svojih svojstava koja su posljedica posebnoga genotipa ili kombinacije genotipova, od bilo koje druge sorte čije je postojanje općepoznato na dan podnošenja zahtjeva.
31 Nadalje, članak 8. Uredbe br. 2100/94 navodi da se sorta smatra ujednačenom ako je, podložno promjenama koje se mogu očekivati iz posebnih obilježja njezina umnažanja, dovoljno ujednačena u izražajnosti onih svojstava koja su obuhvaćena ispitivanjem različitosti, kao i bilo kojih drugih svojstava koja se koriste za opis sorte.
32 Naposljetku, u skladu s člankom 9. Uredbe br. 2100/94, sorta se smatra postojanom ako izražajnost svojstava, koja su obuhvaćena ispitivanjem različitosti, kao i druga svojstva koja se koriste za opis sorte, ostane nepromijenjena nakon ponovljenog umnažanja ili, u slučaju posebnog ciklusa umnažanja, na kraju svakog takvog ciklusa.
33 Kao prvo, kao što to proizlazi iz članka 5. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 2100/94, „sorta” znači skupina biljaka koja se može, među ostalim, definirati izražajnošću svojstava koja proizlaze iz njezina genotipa.
34 Kao drugo, iz članaka 6. do 9. Uredbe br. 2100/94 proizlazi da izražajnost svojstava koja proizlaze iz genotipa sorte služi utvrđivanju ispunjava li sorta RUP kriterije i može li stoga biti zaštićena.
35 Osim toga, jedanaesta uvodna izjava Uredbe br. 2100/94 navodi da,,budući da je za dodjeljivanje oplemenjivačkih prava na biljnu sortu Zajednice potrebna procjena bitnih svojstava vrste” i da „ta svojstva ne moraju nužno biti u vezi s njihovim gospodarskim značenjem”.
36 Stoga iz prethodnih razmatranja proizlazi da dodjela oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice za sortu koja je kandidat ne zahtijeva da se iscrpno ispitaju sva svojstva koja mogu proizići iz genotipa te sorte, nego samo ona koja imaju određenu važnost za mogućnost da je se zaštiti i osobito za to da je se razlikuje. Stoga je cilj tehničkog ispitivanja iz članka 55. Uredbe br. 2100/94 samo utvrditi je li sorta koja je kandidat dovoljno različita, ujednačena i postojana u odnosu na druge općepoznate sorte. Međutim, svrha navedenog ispitivanja nije ocijeniti sva svojstva koja mogu proizići iz genotipa sorte koja je kandidat, ni korisnost ili trgovačku vrijednost navedenih svojstava, s obzirom na to da dodjeljivanje oplemenjivačkog prava novoj sorti ni na koji način nije uvjetovano postojanjem svojstava koja imaju inherentnu trgovačku vrijednost.
37 Službeni opis sorte koji je sastavio Ured za ispitivanje, a koji je samo sažetak zapažanja prilikom provedbe tehničkog ispitivanja, nema dakle za cilj odraziti izražajnost svih svojstava koja proizlaze iz genotipa sorte koja je kandidat i koja je obilježavaju, kao što su niske količine suznog faktora i pirovinske kiseline koje ističe tužitelj, nego samo određena posebna svojstva koja su dovoljna da se dokaže različitost sorte.
38 Naime, u skladu s člankom 5. stavkom 2. drugom alinejom Uredbe br. 2100/94 u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 1., dovoljno je da se sorta jasno razlikuje iskazivanjem najmanje jednog od svojstava koja proizlaze iz njezina genotipa kako bi se mogla zaštititi. Stoga, iako sorta koja je kandidat ima određena svojstva istovjetna općepoznatoj sorti, dovoljno je da se jasno razlikuje jednim ili više drugih svojstava kako bi bila zaštićena. Dakle, čak i u slučaju da je dodatno svojstvo na koje se poziva tužitelj bilo uključeno u tehničko ispitivanje i navedeno u službenom opisu sorte SK20, to ne bi imalo nikakav utjecaj na oplemenjivačko pravo dodijeljeno toj sorti s obzirom na to da bi nova sorta, koja ima isti suzni faktor i nisku razinu pirovinske kiseline, mogla biti zaštićena ako bi imala jedno ili više drugih svojstava na temelju kojih se jasno razlikuje od tužiteljeve sorte.
39 Osim toga, dodavanje u opis dodatnog svojstva na koje se poziva tužitelj ne može mu donijeti nikakvu korist zbog činjenice da se oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice odnosi na samu sortu (vidjeti članak 5. stavak 1. Uredbe br. 2100/94), a koja se definira (vidjeti članak 5. stavak 2. Uredbe br. 2100/94) kao cijele biljke ili dijelovi biljaka sve dok takvi dijelovi mogu proizvesti cijele biljke (oba „sastojci sorte”) (vidjeti članak 5. stavak 3. Uredbe br. 2100/94). Naime, u skladu s člankom 13. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 2100/94, oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice ima takav učinak da nositelj oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice ima pravo na poduzimanje određenih radnji koje se odnose na sastojke sorte, koji su definirani u članku 5. stavku 3. navedene uredbe, ili požetog ili pobranog materijala zaštićene vrste. Iz toga slijedi da se zaštita odnosi na sam biljni materijal, kako je definiran svim svojstvima koja proizlaze iz njegova genotipa, neovisno o tome jesu li navedena u službenom opisu sorte.
40 Stoga dodavanje u opis svojstva na koje se poziva tužitelj ni na koji način ne mijenja opseg zaštite oplemenjivačkog prava koje mu je dodijeljeno za sortu SK20. Dakle, žalbeno vijeće pravilno je smatralo da tužitelj nije imao pravni interes.
41 Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje odlukama Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud, Njemačka) na koje se poziva tužitelj, a kojima se, prema njegovu mišljenju, priznaje da se opseg zaštite zaštićene sorte temelji na svojstvima sadržanima u njezinu službenom opisu. Naime, sustav oplemenjivačkih prava na biljnu sortu Zajednice autonoman je sustav koji se sastoji od skupa pravila i koji teži ostvarenju vlastitih specifičnih ciljeva, pri čemu je njegova primjena neovisna o bilo kojem nacionalnom sustavu, a zakonitost odluka žalbenog vijeća CPVO‑a treba ocjenjivati samo na temelju Uredbe br. 2100/94 i Uredbe br. 874/2009, kako ih tumači sud Europske unije (vidjeti po analogiji presudu od 6. lipnja 2018., Apcoa Parking Holdings/EUIPO, C‑32/17 P, neobjavljenu, EU:C:2018:396, t. 31. i navedenu sudsku praksu). Prema tome, sud Unije nije vezan odlukom donesenom na razini države članice, čak i ako je takva odluka donesena primjenom usklađenog nacionalnog zakonodavstva (vidjeti po analogiji presudu od 27. veljače 2002., Streamserve/OHIM (STREAMSERVE), T‑106/00, EU:T:2002:43, t. 47.).
42 Stoga prvi tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 76. Uredbe br. 2100/94
43 U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj u biti tvrdi da je, u skladu s člankom 76. Uredbe br. 2100/94, CPVO bio dužan uzeti u obzir i ispitati cijeli njegov zahtjev koji se odnosio na uključivanje dodatnog svojstva u tehničko ispitivanje i službeni opis sorte.
44 CPVO osporava tu argumentaciju.
45 Budući da, s jedne strane, iz točaka 21. do 42. ove presude proizlazi da je žalbeno vijeće pravilno odbacilo tužiteljevu žalbu kao nedopuštenu i da je, s druge strane, žalbeno vijeće samo radi potpunosti smatralo da je žalba također neosnovana jer, u biti, predsjednik CPVO‑a u ovom slučaju uopće nije bio dužan provesti postupak predviđen člankom 23. Uredbe br. 874/2009, koji ga ovlašćuje da unese nova svojstva i njihove izričaje za sortu, drugi tužbeni razlog je bespredmetan.
46 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužbu valja odbiti u cijelosti.
Troškovi
47 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
48 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova, sukladno CPVO‑ovu zahtjevu.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (treće vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu House Foods Group, Inc. nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 28. veljače 2024.
Potpisi