PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

7. listopada 2013.

Predmet F‑97/12

Florence Thomé

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Otvoreni natječaj – Obavijest o natječaju EPSO/AD/177/10  – Odluka o nezapošljavanju uspješnog kandidata – Kriteriji za sudjelovanje – Sveučilišna diploma“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a , primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom F. Thomé u biti osporava odbijanje Europske komisije da je zaposli na radno mjesto na koje se odnosi obavijest o slobodnom radnom mjestu i traži da se Komisiji naloži da joj isplati naknadu štete.

Odluka:      Poništavaju se odluke Europske komisije od 11. studenoga 2011. i 5. lipnja 2012. Nalaže se Europskoj komisiji da F. Thomé isplati iznos od 14.000 eura. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europska komisija snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova F. Thomé.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Pravni interes – Tužba protiv ukinutog akta – Učinci ukidanja odnosno povlačenja

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Postupak zapošljavanja – Natječaj – Natječaj temeljen na kvalifikacijama i testovima – Potrebna sveučilišna diploma – Pojam sveučilišne diplome – Ocjena s obzirom na zakonodavstvo države odvijanja studija – Diskrecijska ovlast povjerenstva za odabir i tijela za imenovanje – Sudski nadzor – Granice

1.      Povlačenje odluke dovodi do njezina nestanka s retroaktivnim učinkom, dok ukidanje uzrokuje to da ona ubuduće ne postoji. Slijedi da, ako je tužba usmjerena protiv odluke koja je povučena prije podnošenja navedene tužbe u načelu bespredmetna i treba je odbaciti kao nedopuštenu, dužnosnik zadržava interes za osporavanje odluke koja je samo ukinuta, a ne povučena, ako poništenje tog akta od strane Službeničkog suda može samo po sebi imati pravne posljedice.

(t. 28.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 14. rujna 1995., Antillean Rice Mills i dr./Komisija, T‑480/93 i T‑483/93, t. 60.

2.      Povjerenstvo za odabir na natječaju temeljenom na kvalifikacijama i testovima odgovorno je za ocjenu, od slučaja do slučaja, odgovaraju li podnesene diplome ili profesionalno iskustvo svakog kandidata razini koju zahtijevaju Pravilnik o osoblju i predmetna obavijest o natječaju. Ako ne postoji nikakva suprotna odredba ili u uredbi ili u direktivi primjenjivoj na natječaj za zapošljavanje ili u obavijesti o natječaju, potreba držanja sveučilišne diplome o kojoj ovisi pristup otvorenom natječaju mora se nužno shvatiti u smislu koji tom izrazu daje vlastito zakonodavstvo države članice u kojoj je kandidat pohađao studij na koji se poziva.

Osobito kad je u pitanju odnos između diplome i područja natječaja ili naravi i trajanja traženog profesionalnog iskustva, sud Unije smatra da povjerenstvo za odabir raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću i da se Službenički sud mora ograničiti na provjeru uključuje li korištenje te ovlasti očitu pogrešku u ocjenu.

Naprotiv, kad je riječ o pitanju priznaje li tu diplomu zakonodavstvo države u kojoj je izdana ili zadovoljava li ona, s obzirom na to zakonodavstvo, razinu koju zahtijeva obavijest o natječaju, sud Unije smatra da tumačenje nacionalnog zakonodavstva koje daje povjerenstvo za odabir na natječaju ne potpada pod njegovu široku diskrecijsku ovlast te mora naprotiv biti predmet potpunog nadzora pogrešaka u ocjeni od strane suda Unije.

Ista načela se također primjenjuju u situacijama u kojima tijelo za imenovanje, suprotno prethodnoj ocjeni povjerenstva za odabir na natječaju, smatra da diplomu kandidata ne priznaje zakonodavstvo države u kojoj je izdana ili da ona ne zadovoljava, s obzirom na to zakonodavstvo, razinu koju zahtijeva obavijest o natječaju. Naime, nikakav razlog u takvoj situaciji ne bi opravdao to da sud Unije provede ograničen nadzor samo u pogledu očitih pogrešaka u ocjeni u odlukama tijela za imenovanje, dok bi odluke povjerenstva za odabir sa svoje strane bile podvrgnute potpunom nadzoru pogrešaka u ocjeni.

(t. 45. 48. i 52.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 28. studenoga 1991., Van Hecken/GSO, T‑158/89, t. 22.; 11. veljače 1992., Panagiotopoulou/Parlament, T‑16/90, t. 50. do 53.; 3. ožujka 1994., Cortes Jimenez i dr./Komisija, T‑82/92, t. 33.; 9. prosinca 1999., Alonso Morales/Komisija, T‑299/97, t. 60.

Službenički sud: 30. studenoga 2009., Zangerl‑Posselt/Komisija, F‑83/07, t. 51.; 20. lipnja 2012., Cristina/Komisija, F‑83/11, t. 67.