PRESUDA SUDA (deseto vijeće)
2. srpnja 2020.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Žigovi – Direktiva 2008/95/EZ – Članak 5. stavak 1. – Uporaba u trgovačkom prometu znaka istovjetnog ili sličnog žigu druge osobe za proizvode i usluge koji su istovjetni ili slični onima za koje je taj žig registriran – Opseg pojma ‚uporaba’ – Oglas koji je stavljen na internetsku stranicu po narudžbi osobe koja posluje u trgovačkom prometu i koji je potom preuzet na drugim internetskim stranicama”
U predmetu C‑684/19,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka), odlukom od 9. rujna 2019., koju je Sud zaprimio 17. rujna 2019., u postupku
mk advokaten GbR
protiv
MBK Rechtsanwälte GbR,
SUD (deseto vijeće),
u sastavu: I. Jarukaitis, predsjednik vijeća, M. Ilešič (izvjestitelj) i C. Lycourgos, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za MBK Rechtsanwälte GbR, M. Boden, Rechtsanwalt,
– za njemačku vladu, J. Möller, M. Hellmann i U. Bartl, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, É. Gippini Fournier i W. Mölls, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. stavka 1. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društava mk advokaten GbR i MBK Rechtsanwälte GbR u vezi sa zabranom izrečenom prvonavedenom društvu da u trgovačkom prometu upotrebljava skupinu slova „mbk”.
Pravni okvir
3 U skladu s člankom 5. Direktive 2008/95:
„1. Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:
(a) svaki znak koji je istovjetan njegovom žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran;
(b) svaki znak kad, zbog istovjetnosti ili sličnosti s njegovim žigom i istovjetnosti ili sličnosti s proizvodima ili uslugama obuhvaćenim tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost zablude uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i žiga.
2. Svaka država članica može također odrediti da nositelj ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste bilo koji znak koji je istovjetan ili sličan žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, ako potonji ima ugled u državi članici i ako uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.
3. Na temelju stavaka 1. i 2. među ostalim se može zabraniti:
(a) isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima;
(b) nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom ili nuđenje i pružanje usluga pod tim znakom;
(c) uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom;
(d) uporabu tog znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju.
[…]”
4 Direktiva 2008/95 stavljena je izvan snage i zamijenjena, s učinkom od 15. siječnja 2019., Direktivom (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2015., L 336, str. 1.). Tekst članka 5. Direktive 2008/95 uz određene je izmjene u bitnom preuzet u članku 10. Direktive 2015/2436. Međutim, s obzirom na vrijeme nastanka činjenica u glavnom predmetu, ovaj zahtjev za prethodnu odluku valja ispitati s obzirom na Direktivu 2008/95.
Glavni postupak i prethodno pitanje
5 Odvjetničko društvo MBK Rechtsanwälte, sa sjedištem u Mönchengladbachu (Njemačka), nositelj je njemačkog žiga sastavljenog od njegova naziva „MBK Rechtsanwälte”. Taj je žig registriran za pravne usluge.
6 mk advokaten, sa sjedištem u Kleveu (Njemačka) također je odvjetničko društvo. Ono je svoju djelatnost prvotno obavljalo pod nazivom „mbk rechtsanwälte” i odgovarajućim nazivom na nizozemskom jeziku „mbk advokaten”. Međutim, nakon što je društvo MBK Rechtsanwälte podnijelo tužbu zbog povrede, Landgericht Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka) zabranio je, odlukom od 17. listopada 2016, tom društvu, pod prijetnjom novčane kazne, da u trgovačkom prometu upotrebljava skupinu slova „mbk” za pravne usluge. Ta je odluka postala pravomoćna.
7 Nakon toga se pokazalo da u slučaju korištenja pretraživača kojim upravlja društvo Google unos pojma „mbk Rechtsanwälte” vodi do više internetskih stranica na kojima se navode poduzeća – poput internetske stranice www.kleve‑niederrhein‑stadtbranchenbuch.com – i na kojima se prikazuje oglas za pravne usluge društva mk advokaten.
8 Smatrajući da to dokazuje nepoštovanje zabrane koju je izrekao Landgericht Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu), društvo MBK Rechtsanwälte zatražilo je od tog suda da društvu mk advokaten izrekne novčanu kaznu.
9 Potonje društvo u svoju je obranu navelo to da se, kada je riječ o oglasima na internetu, jedina njegova inicijativa sastojala u tome da se upiše u internetski imenik Das Örtliche i da je nakon odluke Landgerichta Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu) od 17. listopada 2016. ono povuklo taj upis za sve znakove koji sadržavaju skupinu slova „mbk”. To društvo tvrdi da nije imalo drugih obveza s obzirom na to da nije nikada zatražilo svoje navođenje na drugim internetskim stranicama.
10 Landgericht Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu) prihvatio je zahtjev društva MBK Rechtsanwälte. Taj je sud utvrdio da je stavljanje oglasa na predmetne internetske stranice donijelo korist društvu mk advokaten i da se temelji na oglasu čiju je objavu ono zatražilo u imeniku Das Örtliche. On je potonjem društvu izrekao novčanu kaznu jer se ono, nakon odluke od 17. listopada 2016., ograničilo na to da naloži isključivo brisanje oglasa objavljenog u tom imeniku.
11 Društvo mk advokaten žalilo se na tu odluku sudu koji je uputio zahtjev, Oberlandesgerichtu Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka).
12 Taj sud smatra da odluka u postupku koji se pred njim vodi ovisi o tumačenju članka 5. stavka 1. Direktive 2008/95.
13 On navodi da iz ustaljene sudske prakse njemačkih sudova proizlazi to da, kada se stavljanjem oglasa na internetsku stranicu povređuje pravo druge osobe, osoba koja je naručila taj oglas mora ne samo naložiti njegovo brisanje s te internetske stranice nego i provjeriti, pomoću uobičajenih pretraživača, jesu li operateri drugih internetskih stranica preuzeli spomenuti oglas te, ako je to slučaj, ozbiljno se pobrinuti za to da se te naknadne poveznice obrišu.
14 Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, ta se sudska praksa temelji na stajalištu da svaka objava oglasa donosi korist osobi promidžbi čijih proizvoda i usluga služi. Stoga je na toj osobi da u slučaju povrede prava druge osobe poduzme potrebne korake kako bi se obrisale sve internetske poveznice na predmetni oglas.
15 Sud koji je uputio zahtjev dvoji o sukladnosti te prakse njemačkih sudova s načelima utvrđenima u presudi od 3. ožujka 2016., Daimler (C‑179/15, EU:C:2016:134), s obzirom na to da je, prema njegovu mišljenju, Sud u toj presudi prihvatio drukčiji pristup kada je riječ o oglasima kojima se povređuje žig druge osobe. On smatra da se taj pristup može primijeniti i u postupku koji se pred njim vodi.
16 Točno je da je u predmetu u kojem je Sud donio tu presudu sporni oglas u početku bio zakonit dok se oglasom u ovom predmetu – čiju je objavu na internetu naručilo društvo mk advokaten – od početka povređivao žig druge osobe. Međutim, nije jasno je li ta razlika relevantna za tumačenje pojma „uporaba” u smislu članka 5. stavka 1. Direktive 2008/95.
17 U tim je okolnostima Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Upotrebljava li žig u smislu članka 5. stavka 1. Direktive 2008/95 treća osoba koja se spominje u unosu koji je objavljen na internetskoj stranici, a koji sadržava znak koji je istovjetan žigu, ako unos nije izvršila ona sama, nego ga je preuzeo operater internetske stranice iz drugog unosa koji je izvršila treća osoba na način kojim se povređuje žig?”
O prethodnom pitanju
18 Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 1. Direktive 2008/95 tumačiti na način da osoba koja posluje u trgovačkom prometu i koja je naručila stavljanje na internetsku stranicu oglasa kojim se povređuje žig druge osobe rabi znak istovjetan tom žigu kada operateri drugih internetskih stranica preuzimaju taj oglas i stavljaju ga na te druge stranice.
19 U tom pogledu valja najprije podsjetiti na to da nuđenje na prodaju proizvoda odnosno usluga sa znakom istovjetnim ili sličnim žigu druge osobe te oglašavanje tih proizvoda ili usluga s navedenim znakom čini njegovu „uporabu” (vidjeti u tom smislu presudu od 23. ožujka 2010., Google France i Google, C‑236/08 do C‑238/08, EU:C:2010:159, t. 45. i 61. i navedenu sudsku praksu).
20 S druge strane, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, takva uporaba znaka istovjetnog ili sličnog žigu druge osobe postoji kada taj znak – koji je oglašivač odabrao kao ključnu riječ u okviru usluge internetskog referenciranja – služi kao sredstvo koje on upotrebljava za prikazivanje svojeg oglasa, čak i kada se navedeni znak ne prikazuje u samom oglasu (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2011., Interflora i Interflora British Unit, C‑323/09, EU:C:2011:604, t. 30. i 31. i navedenu sudsku praksu).
21 Prema tome, kada osoba koja posluje u trgovačkom prometu naruči od operatera referentne internetske stranice objavu oglasa čiji prikaz sadržava znak istovjetan ili sličan žigu druge osobe ili ga taj znak generira, valja smatrati da ta osoba rabi spomenuti znak u smislu članka 5. stavka 1. Direktive 2008/95 (vidjeti u tom smislu presudu od 3. ožujka 2016., Daimler, C‑179/15, EU:C:2016:134, t. 29. i 30.).
22 Suprotno tomu, uzimajući u obzir članak 5. stavak 1. Direktive, navedenoj se osobi ne mogu pripisati samostalni postupci drugih gospodarskih subjekata, poput operatera referentnih internetskih stranica, s kojima ona nema nikakve izravne ili neizravne veze i koji ne djeluju po njezinoj narudžbi i za njezin račun, nego samoinicijativno i u svoje ime (vidjeti po analogiji presudu od 3. ožujka 2016., Daimler, C‑179/15, EU:C:2016:134, t. 36. i 37.).
23 Naime, pojam „uporaba” iz članka 5. stavka 1. Direktive 2008/95 podrazumijeva aktivno postupanje i izravnu ili neizravnu kontrolu nad aktom koji predstavlja uporabu. To nije slučaj ako taj akt izvrši neovisni operater bez odobrenja oglašivača (presuda od 3. ožujka 2016., Daimler, C‑179/15, EU:C:2016:134, t. 39.).
24 Tu odredbu stoga nije moguće tumačiti na način da se osoba, neovisno o svojem postupanju, može smatrati onom koja rabi znak istovjetan ili sličan žigu druge osobe samo zato što joj ta uporaba može donijeti ekonomsku korist (vidjeti u tom smislu presudu od 3. ožujka 2016., Daimler, C‑179/15, EU:C:2016:134, t. 42.).
25 U skladu s tom sudskom praksom Suda, u predmetnom je slučaju na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri proizlazi li iz postupanja društva mk advokaten, u okviru njegove izravne ili neizravne veze s operaterima predmetnih internetskih stranica, to da su potonji stavili oglas na internet po njegovoj narudžbi i za njegov račun. Ako takvog postupanja nema, valja zaključiti da društvo MBK Rechtsanwälte nije ovlašteno, na temelju isključivog prava iz članka 5. stavka 1. Direktive 2008/95, pokrenuti postupak protiv društva mk advokaten zbog stavljanja oglasa na internetske stranice različite od imenika Das Örtliche.
26 Navedeno ne utječe na mogućnost društva MBK Rechtsanwälte da ovisno o slučaju zahtijeva od društva mk advokaten povrat stečene ekonomske koristi na temelju nacionalnog prava te na mogućnost pokretanja postupka protiv operatera predmetnih internetskih stranica (vidjeti po analogiji presudu od 3. ožujka 2016., Daimler, C‑179/15, EU:C:2016:134, t. 43.).
27 U tom pogledu važno je napomenuti da se u situaciji u kojoj operateri internetskih stranica samoinicijativno i u svoje ime preuzimaju oglas ne može smatrati da je gospodarski subjekt promidžbi čijih proizvoda odnosno usluga taj oglas služi njihov klijent. Posljedično, u takvoj se situaciji ne primjenjuje sudska praksa Suda u skladu s kojom operater referentne internetske stranice nije taj koji rabi znakove istovjetne ili slične žigovima drugih osoba, koji su sadržani u oglasima njegovih klijenata odnosno koji generiraju prikaz tih oglasa (vidjeti osobito presude od 23. ožujka 2010., Google France i Google, C‑236/08 do C‑238/08, EU:C:2010:159, t. 56., i od 2. travnja 2020., Coty Germany, C‑567/18, EU:C:2020:267, t. 39. i 40.).
28 U navedenom slučaju ti operateri internetskih stranica rabe, u smislu članka 5. stavka 1. Direktive 2008/95, znakove istovjetne ili slične žigovima drugih osoba, koji su sadržani u ponudama na prodaju ili u oglasima prikazanim na tim stranicama ili koji generiraju prikaz tih oglasa (vidjeti po analogiji presudu od 2. travnja 2020., Coty Germany, C‑567/18, EU:C:2020:267, t. 48.). Prema tome, nositelji tih žigova mogu pokrenuti postupak protiv tih operatera na temelju isključivog prava predviđenog u spomenutom članku 5. stavku 1. kada te ponude odnosno oglasi služe promidžbi proizvoda ili usluga koji su istovjetni ili slični onima za koje su navedeni žigovi registrirani.
29 Takvo tumačenje navedene odredbe u skladu je s njezinim ciljem, a to je staviti na raspolaganje nositelju žiga pravni instrument koji mu omogućava da zabrani i na taj način spriječi treću osobu da rabi njegov žig bez njegova odobrenja (presuda od 2. travnja 2020., Coty Germany, C‑567/18, EU:C:2020:267, t. 38.).
30 Kada je, naposljetku, riječ o okolnosti navedenoj u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, odnosno o tome da je u predmetu u kojem je donesena presuda od 3. ožujka 2016., Daimler (C‑179/15, EU:C:2016:134), oglas kojim se povređivao žig druge osobe u početku bio zakonit, dok se oglasom o kojem je riječ u glavnom predmetu od samog početka povređuje žig druge osobe, dovoljno je istaknuti da ona nije relevantna s obzirom na jedino pitanje koje se razmatralo u okviru predmetnog zahtjeva za prethodnu odluku, a to je tko u slučaju preuzimanja oglasa kojim se povređuje žig druge osobe rabi znak istovjetan ili sličan tom žigu.
31 S obzirom na prethodno navedeno, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 1. Direktive 2008/95 treba tumačiti na način da osoba koja posluje u trgovačkom prometu i koja je naložila stavljanje na internetsku stranicu oglasa kojim se povređuje žig druge osobe ne rabi znak istovjetan tom žigu kada operateri drugih internetskih stranica preuzimaju taj oglas i stavljaju ga, na vlastitu inicijativu i u svoje ime, na te druge stranice.
Troškovi
32 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) odlučuje:
Članak 5. stavak 1. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima treba tumačiti na način da osoba koja posluje u trgovačkom prometu i koja je naložila stavljanje na internetsku stranicu oglasa kojim se povređuje žig druge osobe ne rabi znak istovjetan tom žigu kada operateri drugih internetskih stranica preuzimaju taj oglas i stavljaju ga, na vlastitu inicijativu i u svoje ime, na te druge stranice.
Potpisi