Predmet T‑488/13

GEA Group AG

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

„Žig Zajednice – Rok za podnošenje tužbe – Dan od kojega rok počinje teći – Dostava odluke žalbenog vijeća telefaksom – Primitak telefaksa – Nepravodobnost – Nepostojanje više sile ili nepredvidivih okolnosti – Očita nedopuštenost“

Sažetak – Rješenje Općeg suda (drugo vijeće) od 22. siječnja 2015.

1.      Žig Zajednice – Postupovne odredbe – Obavijest – Dostava telefaksom – Računanje rokova – Dan primitka

(Uredba Komisije br. 2868/95, čl. 1. pravilo 61. st. 2., pravilo 65. st. 1. i pravilo 70. st. 2.)

2.      Postupak – Žalbeni rok – Prekluzija – Slučaj ili viša sila – Pojam koji sadrži objektivne i subjektivne elemente – Granice

(Statut Suda, čl. 45. st. 2.)

3.      Sudski postupak – Rok za podnošenje dokaza – Članak 48. stavak 1. Poslovnika Općeg suda – Područje primjene – Novi dokazi podneseni u fazi očitovanja o prigovoru nedopuštenosti ili replike ograničene na pitanje dopuštenosti – Dopuštenost

(Poslovnik Općeg suda, čl. 48. st. 1.)

1.      Prema pravilu 61. stavku 2. Uredbe br. 2868/95 o provedbi Uredbe br. 40/94 o žigu Zajednice, kako je izmijenjena, obavijesti Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) mogu se dostavljati telefaksom. Dostava telefaksom može se ticati svih odluka Ureda i stoga također odluka žalbenog vijeća.

Pravilo 65. stavak 1. Uredbe br. 2868/95, naslovljeno „Dostava telefaksom i ostalim tehničkim sredstvima“, utvrđuje: „[O]bavijest se smatra dostavljenom na dan kada ju je zaprimio telefaks uređaj primatelja“. Pravilo 70. stavak 2. navedene uredbe, koje se odnosi na „Računanje rokova“, također navodi: „Kada je postupovna radnja dostava, dotični je događaj primitak obavijesti, osim ako nije određeno drukčije“.

Sudska praksa razlikuje, s jedne strane, priopćenje akta primatelju, potrebno za urednu dostavu, i, s druge strane, stvarnu upoznatost sa sadržajem spomenutog akta, koja nije nužna da bi se dostava smatrala urednom. Prema spomenutoj sudskoj praksi, postojanje valjane dostave primatelju nije ni na koji način podređeno stvarnoj upoznatosti osobe koja je, prema unutarnjim pravilima osobe primatelja, ovlaštena u toj stvari; odluka je u redovnim uvjetima dostavljena ako je priopćena primatelju i ako je on u položaju da se s njom upozna. Tako se pri ocjeni urednosti dostave uzima u obzir samo njezin vanjski aspekt, odnosno uredan prijenos primatelju, a ne unutarnji, koji se odnosi na unutarnje funkcioniranje osobe primatelja.

Iz toga proizlazi da pri utvrđivanju dana kad je dostava izvršena u obzir treba uzeti samo vanjski aspekt te dostave, odnosno formalan i uredan primitak od strane osobe primatelja, neovisno o stvarnom primitku i o upoznavanju sa sadržajem unutar tog subjekta. Takav zaključak ne dovodi u pitanje gore navedeni zahtjev sudske prakse prema kojem dostava podrazumijeva da primatelj mora biti u položaju upoznati se sa sadržajem dostavljenog akta. Zapravo je na pošiljatelju da stvori uvjete za stvarno upoznavanje primatelja sa sadržajem, što je obveza u pogledu primjene sredstava (koja odgovara vanjskom aspektu dostave), a ne obveza miješanja u unutarnje djelovanje tog primatelja kako bi se zajamčilo to upoznavanje, to jest obveza u pogledu rezultata (koja odgovara unutarnjem aspektu dostave).

Opći sud je također već presudio da je izrada izvješća o slanju telefaksa od strane Ureda koja sadržavaju elemente koji im daju dokazni karakter dovoljna da se ustanovi primitak spomenutog telefaksa od strane njegova primatelja. Naime, telefaks uređaji su osmišljeni tako da se svaki problem prilikom slanja ali i prilikom primitka signalizira porukom o pogrešci, točno ukazujući pošiljatelju na razlog izostanka primitka, koji je priopćen od strane telefaks uređaja primatelja, te da se, u nedostatku priopćenja takvog problema, generira poruka o uspješnom slanju. Prema tome, u nedostatku poruke o pogrešci i uz postojanje izvješća o slanju telefaksa koje sadržavaju napomenu „ok“ može se smatrati da je primatelj primio poslani telefaks.

Nadalje, ako jedino upoznavanje sa sadržajem spornog telefaksa dopušta ustanovljivanje njegova primitka od strane zastupnika tužitelja, dokazivanje učinkovite obavijesti o odluci i dana kad je njezin primatelj istu primio bilo bi nemoguće za Ured, čak i ako je spomenuta odluka uredno dostavljena primatelju. Početak tijeka roka za podnošenje tužbe protiv odluka vijeća Ureda ovisio bi o neizvjesnim okolnostima koje ne ovise o pažnji s kojom je Ured dostavio odluku, iako su rokovi za tužbu bilo točno utvrđeni kako bi se učvrstila pravna sigurnost.

(t. 14., 15., 19.‑22.)

2.      Tužbeni su rokovi prisilne naravi. U skladu s člankom 45. stavkom 2. Statuta Suda, od postupovnih rokova može se odstupiti samo iznimno zbog nepredvidivih okolnosti ili više sile (presuda od 22. rujna 2011., Bell & Ross/OHIM, C 426/10 P, Zb., EU:C:2011:612, t. 43.).

Instituti iznimnih okolnosti ili više sile sadržavaju objektivni element, povezan s neuobičajenim okolnostima i okolnostima izvanjskima tužitelju, i subjektivni element koji uključuje obvezu istog da se zaštiti od posljedica neuobičajenog događaja poduzimajući odgovarajuće mjere bez snošenja prekomjerne štete. Osobito, tužitelj mora brižljivo nadzirati odvijanje započetog postupka, a napose postupati s dužnom pažnjom kako bi poštovao predviđene rokove. Također, pojam više sile ne primjenjuje se u situaciji u kojoj bi pažljiva i razborita osoba objektivno bila u mogućnosti izbjeći istek roka za podnošenje tužbe.

Što se tiče objektivnog elementa nepredvidivih okolnosti ili više sile, treba smatrati da nepravilan rad telefaks uređaja predstavnika tužitelja, ako se i može podvesti pod „neuobičajenu okolnost“ u smislu gore navedene sudske prakse, nije „izvanjska okolnost“ tom zastupniku.

Naime, uređaj o kojem je riječ interno je sredstvo rada odvjetničkog ureda koji zastupa tužitelja i za njega je taj ured isključivo odgovaran, baš kao i za zaposlenike koji u njemu rade. Dakle, prema ustaljenoj sudskoj praksi, problemi s prijenosom unutar društva ne smatraju se nepredvidivim okolnostima ili višom silom. Također je presuđeno da se pogreška koja se može pripisati trećoj osobi koju je odvjetnički ured ovlastio da obavlja radnje za koje je taj ured odgovoran ne može smatrati vanjskom okolnošću na strani tužitelja kojeg zastupa taj ured. Dakle, u ovom se slučaju, čak i ako se odvjetnički ured koji zastupa tužitelja koristio uslugama vanjskog društva za održavanje svoje računalne opreme i telefaks uređaja, kvar na opremi ne može smatrati izvanjskom okolnošću.

Navod prema kojem se nepravilnost dogodila po prvi put te je time bila nepredvidiva ne dopušta zaključak o izvanjskoj okolnosti na strani zastupnika tužitelja. Svojstvo nepredvidivosti može u najboljem slučaju igrati ulogu u procjeni mogućnosti zainteresirane osobe da izbjegne pojavu kvara na telefaks uređaju, a time i u analizi subjektivnog elementa nepredvidivih okolnosti ili više sile.

(t. 26., 27., 32.‑34.)

3.      Zabrana nepravodobnog podnošenja dokaznih prijedloga predviđena člankom 48. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda ne obuhvaća dokazne prijedloge sadržane u očitovanjima o prigovoru nedopuštenosti odnosno u prilogu replici ograničenoj na pitanje dopuštenosti koje je istaknuto u odgovoru na tužbu. Mogućnost stavljanja novih dokaznih prijedloga u očitovanjima o prigovoru nedopuštenosti treba smatrati svojstvenom pravu tužitelja da odgovori na argumente koje je tuženik naveo u svom prigovoru nedopuštenosti, s obzirom na to da nijedno postupovno pravilo ne zahtijeva od tužitelja da već u stadiju podnošenja tužbe ponudi dokaze o njezinoj dopuštenosti.

(t. 30.)