RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

28. travnja 2015.

Predmet F‑33/14

Luigi Marcuccio

protiv

Europske komisije

„Članak 34. stavci 1. i 2. Poslovnika – Povreda dobrog sudovanja – Isključenje iz postupka zastupnika stranke“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EAZE‑u na temelju njegova članka 106.a.

Odluka:      Z. je isključena iz postupka na temelju članka 34. stavaka 1. i 2. Poslovnika. Primjerak ovog rješenja upućuje se nadležnim talijanskim tijelima u čiju nadležnost ulazi Z.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Zastupanje stranaka – Isključenje iz postupka zastupnika stranke – Nedostatak očitovanja zastupnika nakon što je obaviješten o pokretanju postupka isključenja – Nepostojanje utjecaja

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 34. st. 1. i čl. 2.)

2.      Sudski postupak – Zastupanje stranaka – Isključenje iz postupka zastupnika stranke – Odvjetnik jedne od stranaka koji je nepotrebno i uporno opterećivao sudove Unije

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 34. st. 1. i čl. 2.)

1.      Nedostatak odgovora odvjetnika stranke pred sudovima Unije na pismo Službeničkog suda kojim ga se obavještava o namjeri primjene članka 34. stavaka 1. i 2. Poslovnika navedenog suda, ne može u odnosu na njega predstavljati prepreku primjene navedenih odredaba o isključenju iz postupka odvjetnika stranke. Naime kada se radi o odvjetniku isključenom iz razloga njegova doprinosa ponašanju njegova klijenta koje nepotrebno opterećuje sudove Unije, nedostatak odgovora dotičnog odvjetnika ne dovodi ni po čemu u pitanje činjenicu da je sustavna i nedvojbena sklonost njegova klijenta odabiru sudskog postupka, takva da šteti tijeku pravde, ni činjenicu da ponašanje njezina odvjetnika izravno pridonosi upornom svadljivom ponašanju njegova klijenta.

(t. 13.)

2.      Valja primijeniti članak 34. stavke 1. i 2. Poslovnika Službeničkog suda i isključiti odvjetnika stranke pred sudovima Unije iz postupka i uputiti primjerak rješenja o isključenju nadležnim nacionalnim tijelima u čiju nadležnost ulazi, kada je u dovoljnoj mjeri utvrđeno da taj odvjetnik svojim ponašanjem nerazborito doprinosi održavanju tužiteljeve neumjerene sklonosti za parničenjem, koja se, uzimajući u obzir vrlo velik broj tužbi koje je on podnio pred tri suda Unije, a koji nije mogao promaknuti uobičajeno pažljivom odvjetniku, pokazala osobito štetnom za dobro sudovanje.

U tom pogledu, okolnost da je dotični odvjetnik pokrenuo tek dva postupka pred Službeničkim sudom, pod svojim potpisom i za račun svojeg klijenta, ne može, s obzirom na prethodne postupke koje su pokrenuli njegovi prethodnici, a za koje je morao znati, opravdati njegovo ponašanje kao odvjetnika, koje se treba sastojati od pomoći i zastupanja svojeg klijenta a uz poštovanje zahtjeva dobrog sudovanja koji je od javnog interesa.

(t. 14., 21. i 22.)