Tužba podnesena 26. listopada 2020. — Mađarska/Europski parlament i Vijeće Europske unije

(predmet C-551/20)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Mađarska (zastupnici: M. Z. Fehér i K. Szíjjártó, agenti)

Tuženici: Europski parlament i Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

poništi članak 1. točku 6. podtočku (c) i članak 2. točku 2. Uredbe (EU) 2020/1054¹ te, kao drugo, sve odredbe koje su s njima nerazdvojno povezane;

poništi članak 1. točku 3. Uredbe (EU) 2020/1055² u dijelu u kojem se njime članak 5. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 mijenja na način da se u njegovu stavku 1. uvodi nova točka (b) te, kao drugo, sve odredbe koje su s njime nerazdvojno povezane;

poništi članak 1. Direktive (EU) 2020/1057³ ili, podredno, njezin članak 1. stavak 6. te, kao drugo, sve odredbe koje su s njima nerazdvojno povezane;

naloži Europskom parlamentu i Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi u vezi s pobijanim odredbama Uredbe 2020/1054

Odredba članka 1. točke 6. podtočke (c) Uredbe 2020/1054, u skladu s kojom se redovna tjedna razdoblja odmora i svako tjedno razdoblje odmora dulje od 45 sati koje se uzima kao nadoknada za prethodna skraćena tjedna razdoblja odmora ne provode u vozilu, nije provediva u praksi jer raspoloživi odgovarajući objekti za odmor nisu dostatni. Tim se zahtjevom pravnim subjektima, odnosno vozačima i prijevoznicima, nalaže neproporcionalan teret i on predstavlja očitu pogrešku u procjeni zakonodavaca. Nadalje, činjenica da se u okviru zakonodavnog postupka uopće nije razmatrala raspoloživost, broj ili mjesto smještaja koji su prilagođeni zahtjevima iz pobijane odredbe, iako su u tom pogledu iznesene ozbiljne primjedbe, također predstavlja očitu pogrešku u procjeni.

Mađarska vlada smatra protupravnim članak 2. točku 2. Uredbe 2020/1054, kojim se utvrđuje datum od kojeg vozila moraju biti opremljena pametnim tahografom druge generacije (V2). Kao prvo, zakonodavci su pri donošenju te odredbe počinili očitu pogrešku u procjeni i povrijedili načelo proporcionalnosti jer nisu razmotrili gospodarske i društvene učinke pomicanja roka unaprijed. Kao drugo, zakonodavci su iznevjerili legitimna očekivanja gospodarskih subjekata i povrijedili načela zaštite legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti. Kao treće, navedena odredba nije usklađena s potrebom održanja konkurentnosti gospodarstva Unije, navedena u članku 151. drugom stavku UFEU-a, jer trenutačno vozila prijevoznika s poslovnim nastanom u državama koje nisu članice Unije ne podliježu sličnom zahtjevu pa ti poduzetnici imaju očitu konkurentsku prednost u odnosu na prijevoznike iz Unije.

2.    Tužbeni razlozi u vezi s pobijanim odredbama Uredbe 2020/1055

Mađarska vlada navodi da se obvezom povratka vozila svakih osam tjedana povređuju zahtjevi proporcionalnosti te da ona predstavlja očitu pogrešku u procjeni jer Europski parlament i Vijeće nisu uopće proveli procjenu gospodarskih i društvenih učinaka novih zahtjeva kao ni njihovih učinaka na okoliš pa im stoga nedostaju meritorne informacije o njihovoj proporcionalnosti. Na taj su način zakonodavci također povrijedili načelo opreznosti jer nisu procijenili učinke mjere na okoliš. Na temelju te odredbe vozila će se morati u mnogo prilika vraćati bez tereta što će dovesti do povišene razine emisija CO2 u Uniji.

S druge strane, navedeni je zahtjev protivan zabrani diskriminacije jer različito utječe na prijevoznike s poslovnim nastanom u središnjem dijelu Europske unije i onih s poslovnim nastanom na njezinoj periferiji, osobito u državama članicama poznatim pod nazivom „države članice iz skupine EU-13”. Na temelju članka 91. stavka 2. i članka 94. UFEU-a zakonodavci su bili dužni voditi računa o posebnim okolnostima tih zemalja i ne usvojiti propis koji ima diskriminatorne učinke.

3.    Tužbeni razlozi u vezi s pobijanim odredbama Direktive 2020/1057

Mađarska vlada kao glavni zahtjev traži poništenje članka 1. Direktive 2020/1057, koji sadržava „Posebna pravila o upućivanju vozača”. Ona smatra da su „Posebna pravila” protupravna jer se vozači koji obavljaju međunarodni prijevoz ne mogu smatrati osobama koje poduzimaju transnacionalnu mjeru u smislu članka 1. stavka 3. točke (a) Direktive 96/71/EZ i stoga se na njih ne mogu primjenjivati odredbe navedene direktive.

Podredno, mađarska vlada traži poništenje članka 1. stavka 6. Direktive 2020/1057, jer zakonodavci nisu poštovali zahtjev jednakog postupanja, s obzirom na to da se izuzećem u pogledu obavljanja bilateralnog prijevoza, koje se utvrđuje u članku 1. stavku 3. te direktive, ne obuhvaća obavljanje kombiniranog prijevoza s pratnjom. Usto, mađarska vlada u vezi s tom odredbom također navodi činjenicu da uopće ne postoji procjena učinka te ističe povredu načela proporcionalnosti i očitu pogrešku u procjeni zakonodavaca.

____________

¹ Uredba (EU) 2020/1054 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 s obzirom na minimalne zahtjeve u pogledu maksimalnih dnevnih i tjednih vremena vožnje, minimalnih stanki te dnevnih i tjednih razdoblja odmora i Uredbe (EU) br. 165/2014 s obzirom na pozicioniranje s pomoću tahografa (SL 2020., L 249, str. 1.)

² Uredba (EU) 2020/1055 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o izmjeni uredaba (EZ) br. 1071/2009, (EZ) br. 1072/2009 i (EU) br. 1024/2012 radi njihova prilagođavanja razvoju u sektoru cestovnog prometa (SL 2020., L 249, str. 17.)

³ Direktiva (EU) 2020/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL 2020., L 249, str. 49.)