Tužba podnesena 17. siječnja 2020. – Junqueras i Vies protiv Parlamenta
(predmet T-24/20)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelj: Oriol Junqueras i Vies (Sant Joan de Vilatorrada, Španjolska) (zastupnik: A. Van den Eynde Adroer, odvjetnik)
Tuženik: Europski parlament
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da utvrdi da je tužba protiv pobijanih akata i njima priloženih dokumenata pravodobno podnesena, da je dopusti i odluči o meritumu na način da utvrdi da su pobijani akti koji su predmet ovog postupka ništavi i bez učinka te naloži tuženiku snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Ova tužba podnesena je protiv Odluke Europskog parlamenta koju je Predsjednik Sassoli objavio na plenarnoj sjednici održanoj 13. siječnja 2020. a kojom se, uzimajući u obzir odluku Junte Electoral Central (Središnje izborno povjerenstvo) od 3. siječnja 2020., nakon koje je donesena odluka Tribunala Supremo (Vrhovni sud) od 9. siječnja 2020., utvrđuje da je zastupničko mjesto O. Junquerasa i Viesa slobodno od 3. siječnja 2020. na temelju Pravilnika Parlamenta, kao i protiv ranije odluke o odbijanju hitnog zahtjeva za zaštitu imuniteta O. Junquerasa i Viesa, koju je u njegovo ime podnijela D. Riba i Giner (zastupnica u Europskom parlamentu) 20. prosinca 2019. (20. 12. 2019.).
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 41. stavaka 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jer je članak 13. stavak 3. Izbornog akta (1976) i članak 4. stavak 7. Poslovnika Parlamenta trebalo tumačiti na način da se njima zahtijeva postupak kojim se poštuju navedena prava i u kojem se može isticati i dokazati postojanje iznimaka od utvrđenja slobodnog zastupničkog mjesta O. Junquerasa i Viesa.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 39 stavaka 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članka 14. stavka 3. UEU-a, članka 1. stavka 3. Izbornog akta (1976), načela lojalne suradnje iz trećeg stavka članka 4. UEU-a (u ovom slučaju od strane Tribunala Supremo (Vrhovni sud)), načela nadređenosti prava Unije, članka 9. (drugog stavka) Protokola (br. 7) o povlasticama i imunitetima i članka 6. Poslovnika Europskog parlamenta, jer se nije dalo nikakav praktičan učinak presudi Suda Europske unije od 19. prosinca 2019., donesenoj u predmetu C-502/19 upravo u vezi s O. Junquerasom i Viesom, u kojem se zahtijevalo da se od Europskog parlamenta zatraži (ukidanje imuniteta). Podredno se navodi potrebno tumačenje u skladu s odredbama članka 13. stavka 3. Izbornog akata i članka 4. stavka 7. Poslovnika Europskog parlamenta u smislu da Europski parlament može utvrditi iznimke predviđene u navedenim člancima od slobodnog zastupničkog mjesta ako je razlog značajan a da se pritom ni na koji način ne ocjenjuje unutarnje pravo države.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredama članka 39. stavaka 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 4. stavka 7. Poslovnika Europskog parlamenta jer odluke državnih tijela na kojima se temelji utvrđenje slobodnog zastupničkog mjesta nisu konačne.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 39. stavaka 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članka 3. Protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (EKLJP) i članka 9. (prvi stavak, točke (a) i (b)) Protokola (br. 7) o povlasticama i imunitetima i članka 6. Poslovnika Parlamenta jer nezakonito onemogućena primjena imuniteta na O. Junquerasa i Viesa na koje on ima pravo.
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 9. (prvi stavak, točka (a)) Protokola (br. 7) o povlasticama i imunitetima, članka 39. stavaka 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članka 3. Protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima, članka 6. Poslovnika Parlamenta i članka 13. stavka 3. Izbornog akta (1976), jer španjolsko zakonodavstvo predviđa da zahtjev za ukidanje imuniteta mora prethoditi pokretanju postupaka protiv izabranih zastupnika, pri čemu je suprotna doktrina Tribunala Supremo (Vrhovni sud) contra legem te je nastala ad hoc i ad homine, a da pritom ne postoji nikakva presedan kao što to priznaje i sam Tribunal Supremo (Vrhovni sud).
____________