PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
6. rujna 2023.(*)
„Javna služba – Dužnosnici – Starosna mirovina – Mirovinska prava stečena prije stupanja u službu Unije – Prijenos u sustav Unije – Trajanje službe kraće od deset godina – Smrt – Odbijanje povrata kapitalizirane vrijednosti prenesenih nacionalnih mirovinskih prava i mirovinskih prava stečenih u MSIEU‑u – Članak 11. stavak 1. i članak 12. stavak 1. točka (b) Priloga VIII. Pravilniku o osoblju – Stjecanje bez osnove”
U predmetu T‑171/22,
OR,
OS,
koje zastupa N. de Montigny, avocate,
tužitelji,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju T. Bohr, M. Brauhoff i G. Niddam, u svojstvu agenata,
tuženika,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: L. Truchot (izvjestitelj), predsjednik, H. Kanninen i T. Perišin, suci,
tajnik: L. Ramette, administrator,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
nakon rasprave održane 11. svibnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom tužbom na temelju članka 270. UFEU‑a tužitelji, osobe OR i OS, u svojstvu pravnih sljednika osobe A (u daljnjem tekstu: osoba A ili preminuli dužnosnik), zahtijevaju, kao prvo, poništenje odluke Ureda Europske komisije za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) od 12. srpnja 2021. kojom se odbija njihov zahtjev za povrat kapitalizirane vrijednosti nacionalnih mirovinskih prava koja je njihov otac stekao prije stupanja u službu Europske unije i koja je prenesena u mirovinski sustav institucija Unije (u daljnjem tekstu: MSIEU), s jedne strane, i kapitalizirane vrijednosti koja odgovara doprinosima te osobe MSIEU‑u prije njezine smrti, s druge strane, kao i, ako se smatra da sadržava dopunu obrazloženja, odluke od 22. prosinca 2021. kojom je njihova žalba odbijena i, kao drugo, povrat traženih iznosa, uvećanih za kamate po stopi koju je utvrdila Europska središnja banka (ESB) za glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za 2 postotna boda.
Okolnosti spora
2 Osoba A stupila je u službu Unije 16. srpnja 2003. kao član ugovornog osoblja za pomoćne poslove. Od 16. srpnja 2004. obavljala je dužnosti u Komisiji kao član privremenog osoblja, a zatim je 16. travnja 2006. postala dužnosnik.
3 Na temelju članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), osoba A u rujnu 2005. prenijela je u MSIEU kapitaliziranu vrijednost nacionalnih mirovinskih prava stečenih prije svojeg stupanja u službu Unije (u daljnjem tekstu: prijenos „in”). Isplata te kapitalizirane vrijednosti u MSIEU dovela je do priznavanja godina mirovinskog staža u određenom trajanju.
4 Osoba A zatim je zatražila i dobila dopust za osobne potrebe za razdoblje od 17. rujna 2008. do 16. rujna 2013. kako bi mogla stupiti u službu Međunarodne organizacije za energiju fuzije (u daljnjem tekstu: ITER), sa sjedištem u Saint‑Paul‑lez‑Duranceu (Francuska). Taj dopust za osobne potrebe obnovljen je do njezina otkaza, koji je podnesen 1. srpnja 2020. i postao učinkovit 16. rujna 2020.
5 Tako je osoba A uplaćivala doprinose u MSIEU od 16. srpnja 2003. do 16. rujna 2008., odnosno tijekom razdoblja od pet godina i dva mjeseca.
6 E‑poštom od 1. srpnja 2020., dana kada je Komisiji podnesen otkaz, osoba A pitala je PMO o postupku prijenosa mirovinskih prava stečenih u okviru MSIEU‑a u drugi mirovinski sustav u smislu članka 11. stavka 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju (u daljnjem tekstu: prijenos „out”). U istoj e‑pošti osoba A pojasnila je da nije navršila deset godina stvarne službe koje su potrebne za stjecanje prava na starosnu mirovinu.
7 PMO je u svojem odgovoru u e‑pošti od 2. srpnja 2020. naveo osobi A postupak koji treba slijediti za provedbu prijenosa „out”. PMO je također pojasnio osobi A da, s obzirom na to da je navršila manje od deset godina staža u službi, mora prenijeti aktuarsku protuvrijednost svojih mirovinskih prava stečenih u okviru MSIEU‑a.
8 Osoba A preminula je 5. siječnja 2021.
9 E‑poštom od 14. siječnja 2021. majka tužiteljâ, bivša supruga preminulog dužnosnika, obavijestila je PMO o njegovoj smrti. Istoga dana PMO joj je, među ostalim, odgovorio da, s obzirom na to da preminuli dužnosnik nije podnio zahtjev za prijenos „out” prije svoje smrti, takav prijenos više nije moguć.
10 Tužitelji, djeca i jedini nasljednici preminulog dužnosnika, u svojstvu pravnih sljednika, podnijeli su 18. ožujka 2021. zahtjev, na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju, za isplatu, s jedne strane, kapitalizirane vrijednosti nacionalnih mirovinskih prava koja je njihov otac stekao prije svojeg stupanja u službu Unije i koja su prenesena u MSIEU i, s druge strane, kapitalizirane vrijednosti mirovinskih prava koja je potonji stekao u okviru MSIEU‑a prije svoje smrti.
11 PMO je odlukom od 12. srpnja 2021. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) odbio zahtjev tužiteljâ.
12 Konkretno, PMO je u pobijanoj odluci naveo da, s obzirom na to da je preminuli dužnosnik bio u službi kraće od deset godina, on nije mogao ostvariti pravo na mirovinu Unije, tako da ni njegova udovica ni djeca nemaju pravo na davanja za nadživjele osobe iz Pravilnika o osoblju. PMO je također naveo da nijedna odredba Pravilnika o osoblju ne omogućuje povrat kapitalizirane vrijednosti mirovinskih prava stečenih u okviru MSIEU‑a, uključujući prava koja je preminuli bivši dužnosnik ili član osoblja prenio u MSIEU, te je objasnio da je zahtjev za prijenos „out” osobno pravo koje imaju samo bivši dužnosnici i članovi osoblja, a koje preminuli dužnosnik nije iskoristio nakon što je njegov otkaz postao učinkovit.
13 Tužitelji su 20. rujna 2021., na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, podnijeli žalbu protiv pobijane odluke.
14 Odlukom od 22. prosinca 2021. (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju žalbe) odbijena je žalba tužiteljâ.
Zahtjevi stranaka
15 Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
– poništi pobijanu odluku i, ako se smatra da sadržava dopunu obrazloženja, odluku o odbijanju žalbe;
– naloži Komisiji da vrati tražene iznose, uvećane za kamate po stopi koju je odredio ESB za glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za 2 postotna boda;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
16 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužiteljima snošenje troškova.
Pravo
Predmet tužbe
17 Iz zahtjeva za poništenje proizlazi da tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da poništi ne samo pobijanu odluku nego i, ako se smatra da sadržava dopunu obrazloženja, odluku o odbijanju žalbe.
18 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, zahtjev za poništenje koji je formalno podnesen protiv odluke o odbijanju žalbe ima za učinak osporavanje pred Općim sudom akta protiv kojeg je podnesena žalba kad, kao takav, on nema autonoman sadržaj (presuda od 13. srpnja 2018., Curto/Parlament, T‑275/17, EU:T:2018:479, t. 63.; vidjeti u tom smislu i presudu od 6. travnja 2006., Camós Grau/Komisija, T‑309/03, EU:T:2006:110, t. 43.).
19 S obzirom na to da se u ovom slučaju odlukom o odbijanju žalbe samo potvrđuje pobijana odluka, navođenjem razloga na kojima se ona temelji, valja utvrditi da zahtjev za poništenje odluke o odbijanju žalbe nema autonoman sadržaj i da stoga ne treba posebno odlučivati o njemu. Međutim, prilikom ispitivanja zakonitosti pobijane odluke nužno je uzeti u obzir obrazloženje navedeno u odluci o odbijanju žalbe jer se smatra da se to obrazloženje poklapa s obrazloženjem pobijane odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2019., Wattiau/Parlament, T‑737/17, EU:T:2019:273, t. 43. i navedenu sudsku praksu).
Meritum
Tužbeni zahtjev koji se odnosi na poništenje pobijane odluke
20 U prilog svojem zahtjevu za poništenje tužitelji ističu jedini tužbeni razlog, koji se temelji na Unijinu stjecanju bez osnove.
21 Tužitelji u biti tvrde da je proračun Unije obogaćen kapitalom koji odgovara, s jedne strane, nacionalnim mirovinskim pravima koja je preminuli dužnosnik stekao prije stupanja u službu Unije i koja su prenesena u MSIEU i, s druge strane, doprinosima koje je preminuli dužnosnik uplatio u MSIEU na temelju svojih dužnosti u službi Unije.
22 Konkretno, kao prvo, tužitelji tvrde da se pobijana odluka ne temelji ni na kakvoj pravnoj osnovi ili tumačenju sudske prakse.
23 U tom pogledu tužitelji najprije ističu da je Komisija pogrešno smatrala da članak 11. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju omogućuje Uniji da zadrži kapital koji je preminuli dužnosnik akumulirao u okviru MSIEU‑a.
24 S jedne strane, tužitelji osporavaju neopozivost prijenosa „in”. Prema njihovu mišljenju, iz članka 8. stavka 5. općih provedbenih odredbi za članke 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku, donesenih Odlukom Komisije C(2011) 1278 od 3. ožujka 2011., objavljenom u Administrativnim obavijestima br. 17‑2011 od 28. ožujka 2011. (u daljnjem tekstu: OPO), proizlazi da je odluka dužnosnika ili člana osoblja o prijenosu „in” kapitalizirane vrijednosti koja odgovara nacionalnim mirovinskim pravima stečenima prije njegova stupanja u službu Unije u MSIEU neopoziva samo ako navedeni dužnosnik ili član osoblja naknadno primi davanja koja se isplaćuju u okviru tog sustava. Tužitelji podredno dodaju da, ako tu odredbu treba tumačiti na način da je prijenos „in” u svakom slučaju neopoziv, njezinu primjenu treba odbiti jer se njome povređuje načelo stjecanja bez osnove.
25 S druge strane, kad je riječ o prijenosu „out”, tužitelji ističu da situacija u ovom slučaju nije bila predviđena Pravilnikom o osoblju i OPO‑ima. Oni smatraju da u ovom slučaju izostanak konkretnih koraka u svrhu tog prijenosa „out” nije posljedica nemara ili dobrovoljnog suzdržavanja preminulog dužnosnika, nego je samo posljedica iznenadnog, nepredvidivog i neotklonjivog nastupa njegove smrti manje od četiri mjeseca nakon njegova otkaza s dužnosti u Komisiji.
26 Osim toga, tužitelji ističu da se nijednom odredbom Pravilnika o osoblju ne propisuje rok za podnošenje zahtjeva za prijenos „out”, tako da se činjenica da nije formalno zatražio taj prijenos ne može tumačiti na način da se preminuli dužnosnik odrekao prijenosa spornih iznosa u drugi mirovinski sustav. Također ističu da je, time što je 1. srpnja 2020. pitao PMO o koracima koje treba poduzeti u tu svrhu (vidjeti točku 6. gore), preminuli dužnosnik nedvosmisleno izrazio svoju volju da se provede taj prijenos „out”.
27 Kao drugo, tužitelji tvrde da, iako postoji pravna osnova za plaćanje doprinosa preminulog dužnosnika u MSIEU, on ih je uplatio bez protučinidbe i stoga bez osnove. Naime, doprinosi koje je preminuli dužnosnik uplaćivao u MSIEU‑u zbog obavljanja dužnosti u službi Unije i prijenosa „in” koji je proveo 2005. u konačnici nisu doveli ni do kakvog prava u njegovu korist na temelju navedenog MSIEU‑a, s obzirom na to da je radio manje od deset godina u službi Unije, što je minimalno trajanje predviđeno Pravilnikom o osoblju za priznavanje prava na starosnu mirovinu.
28 U tom pogledu tužitelji smatraju da okolnost prema kojoj Pravilnik o osoblju izričito predviđa mogućnost da bivši dužnosnik ili član osoblja prenese kapitaliziranu vrijednost koja odgovara njegovim mirovinskim pravima koja je stekao u okviru MSIEU‑a u drugi mirovinski sustav, kao i isplata otpremnine, dokazuje da navedena kapitalizirana vrijednost ne pripada proračunu Unije. Osim toga, tužitelji tvrde da nije dokazan argument prema kojem bi aktuarska ravnoteža MSIEU‑a mogla biti ugrožena povratom iznosa koje su platili bivši dužnosnici ili članovi osoblja koji nisu ispunjavali uvjete za mirovinu. Štoviše, tužitelji tvrde da načelo solidarnosti, na kojem se temelji navedena ravnoteža, mora moći koristiti bivšem dužnosniku ili bivšem članu osoblja koji joj je pridonio jer bi u protivnom navedena solidarnost uzrokovala osiromašenje bez osnove.
29 Kao drugo, tužitelji ističu da je njihovo osiromašenje koje proizlazi iz bogaćenja Unije stvarno i postojeće.
30 U tom pogledu tužitelji tvrde da se, s obzirom na to da nije došlo do prijenosa „out” kapitalizirane vrijednosti koja odgovara mirovinskim pravima koja je stekao preminuli dužnosnik, oni nisu mogli koristiti dodatnim pravima koja odgovaraju navedenoj kapitaliziranoj vrijednosti, iako bi im takav prijenos „out” u mirovinski fond povezan s posljednjim radnim mjestom preminulog dužnosnika u ITER‑u omogućio da, kao njegovi pravni sljednici, dobiju naknadu u iznosu koji je viši od one na koju već imaju pravo jer iznos potonje ovisi o ukupnom iznosu akumuliranom u navedenom fondu.
31 Tužitelji dodaju da bi, da preminuli dužnosnik nije izvršio prijenos „in”, oni također mogli ostvariti pravo na rentu ili kapitaliziranu vrijednost koju je uplatio nacionalni sustav kojem je on pripadao prije nego što je stupio u službu Unije.
32 Komisija osporava argumentaciju tužitelja.
33 Uvodno valja podsjetiti na to da, prema sudskoj praksi, tužba za povrat na temelju Unijina stjecanja bez osnove zahtijeva ispunjenje dvaju uvjeta, odnosno dokaza, s jedne strane, stjecanja bez valjane pravne osnove Unije i, s druge strane, tužiteljeva osiromašenja zbog navedenog stjecanja (vidjeti presudu od 3. srpnja 2018., Transtec/Komisija, T‑616/15, EU:T:2018:399, t. 156. i navedenu sudsku praksu).
34 Što se tiče prvog uvjeta navedenog u točki 33. ove presude, prema kojem je pravo na povrat od obogaćene osobe uvjetovano nepostojanjem valjane pravne osnove za predmetno stjecanje, valja istaknuti sljedeće.
35 Valja primijetiti da tužitelji svojom argumentacijom ne dovode u pitanje postojanje valjane pravne osnove koja se odnosi na plaćanje doprinosa preminulog dužnosnika u MSIEU. Naime, iako prigovaraju da su različiti doprinosi koje je uplaćivao preminuli dužnosnik u MSIEU, bilo da se radi o doprinosima koji proizlaze iz njegovih dužnosti u službi Unije ili o doprinosima koji proizlaze iz prijenosa „in” koji je izvršio 2005. (vidjeti točku 3. gore), uplaćeni „bez protučinidbe i bez opravdanja” i bez „stvaranja ikakvog prava na mirovinu”, tužitelji ipak nedvosmisleno priznaju u svojim pismenima da „postoji pravna osnova za plaćanje doprinosa u MSIEU”. Osim toga, u odgovoru na pitanje koje je Opći sud postavio na raspravi zastupnik tužiteljâ potvrdio je da se njihova argumentacija odnosi na nepostojanje valjane pravne osnove „za zadržavanje iznosa” koji odgovaraju doprinosima koje je preminuli dužnosnik uplatio u MSIEU.
36 Stoga tužitelji svojom argumentacijom samo pozivaju Opći sud da presudi da Komisijino zadržavanje svih doprinosa koje je uplatio preminuli dužnosnik u MSIEU čini, nakon njegove smrti, stjecanje Unije bez valjane pravne osnove.
37 Budući da je preminuli dužnosnik uplaćivao doprinose u MSIEU u svojstvu člana ugovornog osoblja za pomoćne poslove, zatim člana privremenog osoblja i naposljetku dužnosnika, odredbe koje su se odnosile na njegova mirovinska prava u skladu s poglavljem 3. glave V. Pravilnika o osoblju i Priloga VIII. Pravilniku o osoblju primjenjivale su se nakon njegova otkaza. U tom pogledu valja istaknuti sljedeće.
38 Kao prvo, članak 36. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju određuje:
„Od plaća i naknada za invalidnost u svim se slučajevima odbija doprinos za [MSIEU].”
39 U skladu s člankom 38. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, „[d]oprinosi koji su pravilno uplaćeni ne vraćaju se”.
40 Članak 83. stavak 2. Pravilnika o osoblju predviđa:
„Dužnosnici doprinose jednu trećinu troškova [MSIEU‑a]. Taj doprinos iznosi 10,3 % osnovne plaće dužnosnika, pri čemu se ponderi predviđeni člankom 64. ne uzimaju u obzir. Doprinos se svaki mjesec odbija od dužnosnikove plaće. […]”
41 Stoga iz tih odredbi i osobito iz članka 36. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju i članka 83. stavka 2. Pravilnika o osoblju proizlazi da dužnosnici i članovi osoblja Unije imaju obvezu financijskog doprinosa u MSIEU.
42 Kao drugo, članak 77. Pravilnika o osoblju, koji se nalazi u glavi V. poglavlju 3. Pravilnika o osoblju, određuje:
„Dužnosnik koji je navršio najmanje deset godina staža u službi ima pravo na starosnu mirovinu. Međutim, pravo na tu mirovinu ostvaruje bez obzira na godine staža u službi nakon dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu ili ako se nije mogao vratiti na radno mjesto nakon razdoblja mirovanja ili zbog umirovljenja u interesu službe. […]
Dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu je 66 godina. […]”
43 U skladu s člankom 11. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, dužnosnik ili član osoblja koji stupi u službu Unije nakon što je napustio službu državne uprave, nacionalne ili međunarodne organizacije ili nakon što je obavljao djelatnost u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe ima pravo, nakon što ga se imenuje na stalno radno mjesto, ali prije nego što ispuni uvjete za isplatu starosne mirovine u smislu članka 77. Pravilnika o osoblju, na to da se Uniji isplati kapitalizirana vrijednost mirovinskih prava koja je stekao na temelju tih djelatnosti, ažurirana na stvarni datum prijenosa.
44 U skladu s člankom 11. stavkom 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju:
„Dužnosnik koji napusti službu Unije kako bi:
– stupio u službu državne uprave, nacionalne ili međunarodne organizacije koja je sklopila sporazum s Unijom,
– obavljao djelatnost u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe, na temelju koje stječe mirovinska prava u okviru mirovinskog sustava čija su upravna tijela sklopila sporazum s Unijom,
ima pravo na to da mu se aktuarska protuvrijednost njegovih prava na starosnu mirovinu koje je stekao u Uniji, ažurirana na stvarni datum prijenosa prenese u mirovinski fond predmetne uprave ili organizacije ili u mirovinski fond u okviru kojeg stječe prava na starosnu mirovinu od u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe.”
45 U skladu s člankom 12. stavkom 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju:
„Dužnosnik koji nije navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i čiji radni odnos prestaje, ali ne zbog smrti ili invalidnosti, te koji nema pravo na to da mu se starosna mirovina isplati odmah ili s odgodom, pri odlasku iz službe ima pravo na sljedeće:
[…]
(b) […] ima pravo na davanja predviđena člankom 11. stavkom 1. ili na to da aktuarsku protuvrijednost tih davanja uplati u privatno mirovinsko osiguranje ili mirovinski fond po vlastitom izboru, pod uvjetom da predmetno osiguravajuće društvo ili fond jamči sljedeće:
i. da glavnica neće biti isplaćena;
ii. da će se mjesečni dohodak početi isplaćivati najranije kad dužnosnik navrši 60. godinu života, a najkasnije kad navrši 66. godinu života;
iii. da su uključene odredbe na temelju kojih se pravnim sljednicima nakon smrti dužnosnika isplaćuje mirovina za nadživjele osobe;
iv. da se prijenos sredstava u drugo osiguravajuće društvo ili u drugi fond odobrava samo ako takav fond ispunjava uvjete utvrđene podtočkama i., ii. i iii.”
46 Iz tih odredbi proizlazi da članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju predviđa mogućnost da dužnosnik ili član osoblja koji stupi u službu Unije nakon što je napustio službu državne uprave ili nacionalne ili međunarodne organizacije ili nakon što je obavljao djelatnost u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe provede prijenos „in” u MSIEU mirovinskih prava stečenih na temelju svojih prethodnih profesionalnih djelatnosti. Osim toga, članak 11. stavak 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, u vezi s člankom 12. stavkom 1. točkom (b) Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, predviđa mogućnost da dužnosnik ili član osoblja koji napusti službu Unije provede prijenos „out” mirovinskih prava stečenih u Uniji u drugi mirovinski fond ili u privatno osiguranje koje pruža određena posebna jamstva.
47 Kao treće, iz tih odredbi također proizlazi da je svrha doprinosa dužnosnika i članova osoblja Unije MSIEU‑u, bilo da je riječ o doprinosima koji proizlaze iz dužnosti u službi Unije ili onima koji proizlaze iz prijenosa „in”, financiranje MSIEU‑a radi buduće isplate starosne mirovine, u skladu s odredbama Pravilnika o osoblju i OPO‑a. Te odredbe stoga nemaju za cilj formirati kapital kojim bi predmetni dužnosnik ili član osoblja mogao raspolagati. Stoga, suprotno onomu što su tužitelji tvrdili na raspravi, dužnosnici i članovi osoblja nisu „nositelji” iznosa koji odgovaraju njihovu financijskom doprinosu MSIEU‑u.
48 U ovom slučaju valja naglasiti da Unijino bogaćenje zbog toga što je preminuli dužnosnik plaćao doprinose MSIEU‑u čiji se povrat traži, bilo da se radi o doprinosima koji proizlaze iz njegovih dužnosti u službi Unije ili o doprinosima koji proizlaze iz prijenosa „in” koji je proveo 2005. (vidjeti točku 3. ove presude), nije lišeno valjane pravne osnove jer su ti doprinosi uplaćeni u svrhu buduće isplate starosne mirovine u skladu s odredbama Pravilnika o osoblju i OPO‑a.
49 Osim toga, valja primijetiti da, s obzirom na to da preminuli dužnosnik nije navršio deset godina staža u službi prije otkaza niti je navršio 66 godina života, pri čemu su ta dva uvjeta kumulativna na temelju odredbi članka 77. Pravilnika o osoblju, navedenih u točki 42. ove presude, on nije mogao zahtijevati starosnu mirovinu.
50 Naime, iz svih odredaba navedenih u točkama 38. do 45. ove presude proizlazi da je preminuli dužnosnik nakon otkaza s dužnosti u službi Unije mogao zahtijevati samo prijenos „out” aktuarske protuvrijednosti svojih prava na starosnu mirovinu stečenih u okviru MSIEU‑a, čiji je jedan dio proizlazio iz prijenosa „in” izvršenog 2005., bilo u mirovinski fond od kojeg je od tada stjecao prava zbog svojih dužnosti u ITER‑u bilo u privatno osiguranje ili u mirovinski fond po izboru koji odgovara popisu kriterija definiranih u članku 12. stavku 1. točki (b) Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.
51 Osim toga, valja istaknuti da nijedna odredba Pravilnika o osoblju, njegovih priloga ili OPO‑a ne predviđa mogućnost ili obvezu vraćanja, u slučaju otkaza koji je dužnosnik ili član osoblja podnio nakon više od jedne godine staža u službi, ali prije navršenih deset godina staža, svih ili dijela doprinosa koji odgovaraju mirovinskim pravima stečenima u okviru MSIEU‑a bivšem dužnosniku ili članu osoblja ili, u slučaju smrti, njegovim pravnim sljednicima, s obzirom na to da se predmetni doprinosi ne mogu izjednačiti s kapitalom kojim bi bivši dužnosnik ili član osoblja mogao raspolagati. Jedina obveza koju ima uprava, u takvim okolnostima, navedena je u članku 3. stavku 1. OPO‑a i sastoji se u tome da mu u trenutku kada dužnosnik ili član osoblja konačno napusti službu ona priopći iznos aktuarske protuvrijednosti koji odgovara svim mirovinskim pravima koja je u tom trenutku stekao u okviru MSIEU‑a.
52 Osim toga, kad je riječ o doprinosima koji odgovaraju prijenosu kapitalizirane vrijednosti nacionalnih mirovinskih prava koja je preminuli dužnosnik stekao prije stupanja u službu Unije u MSIEU, iz jasnog i preciznog teksta članka 8. stavka 5. OPO‑a proizlazi da je svaka odluka koja se odnosi na postupak prijenosa „in”, kako je opisan u točki 43. ove presude, „po svojoj prirodi neopoziva”. Naime, samo zahtjev za prijenos sredstava „out” omogućuje dužnosniku ili članu osoblja koji konačno napusti službu Unije prijenos aktuarske protuvrijednosti njegovih prava na starosnu mirovinu stečenih u okviru MSIEU‑a u drugi mirovinski sustav.
53 Osim toga, čak i pod pretpostavkom da argumentaciju tužiteljâ treba tumačiti na način da se njome želi istaknuti prigovor nezakonitosti članka 8. stavka 5. OPO‑a (vidjeti točku 24. ove presude), valja istaknuti da je ta argumentacija prvi put istaknuta u fazi replike i da se ne može smatrati dopunom već istaknutog tužbenog razloga. Slijedom toga, ona čini novi razlog koji se ne temelji na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka i koji zbog toga treba odbaciti kao nedopušten, na temelju članka 84. Poslovnika Općeg suda, kojim se zabranjuje iznošenje novih razloga tijekom postupka.
54 U ovom slučaju nije sporno, neovisno o zahtjevu za pružanje informacija upućenom PMO‑u od 1. srpnja 2020. (vidjeti točku 6. ove presude), da preminuli dužnosnik nije podnio zahtjev za prijenos „out” prije svoje smrti, koji se temelji na odredbama članka 11. stavka 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, unatoč činjenici da takav zahtjev za pružanje informacija potvrđuje plan osobe A da provede prijenos „out”.
55 Iz toga slijedi da se, s obzirom na to da nije isplaćena starosna mirovina preminulog dužnosnika i da on nije podnio zahtjev za prijenos „out”, Komisiji koja, u svakom slučaju, na temelju nijedne zakonske odredbe nema mogućnost izvršiti povrat pravnim sljednicima cjelokupne ili dijela kapitalizirane vrijednosti koja odgovara mirovinskim pravima stečenima u okviru MSIEU‑a ili koju je preminuli dužnosnik prenio u MSIEU prije svoje smrti, ne može prigovoriti stjecanje bez valjane pravne osnove zbog zadržavanja, nakon smrti preminulog dužnosnika, svih doprinosa koje je on uplatio u MSIEU.
56 Iz prethodno navedenog proizlazi da se ne može smatrati da stjecanje Unije zbog zadržavanja nakon dužnosnikove smrti njegovih doprinosa MSIEU‑u čiji se povrat traži, bilo da je riječ o doprinosima koji proizlaze iz njegovih dužnosti u službi Unije bilo o doprinosima koji proizlaze iz prijenosa „in” koji je proveo 2005., nema valjanu pravnu osnovu, tako da prvi uvjet o kojem ovisi utvrđenje o postojanju stjecanja bez osnove nije ispunjen i stoga nije potrebno ispitati je li ispunjen drugi uvjet iz točke 33. ove presude.
57 Stoga valja odbiti jedini tužbeni razlog i odbiti zahtjev za poništenje pobijane odluke.
Zahtjev za povrat traženih iznosa
58 Drugim dijelom svojeg tužbenog zahtjeva tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da naloži povrat, s jedne strane, nacionalnih mirovinskih prava koja je preminuli dužnosnik stekao prije stupanja u službu Unije i koja su prenesena u MSIEU i, s druge strane, mirovinskih prava koja je on stekao u okviru MSIEU‑a prije svoje smrti.
59 Budući da je u ovom slučaju Opći sud zaključio da je jedini tužbeni razlog koji su tužitelji istaknuli u prilog zahtjevu za poništenje, koji se temelji na Unijinu stjecanju bez osnove, neosnovan i da ga treba odbiti, novčani zahtjev naveden u točki 58. ove presude, koji se sam temelji na nezakonitosti pobijane odluke, može se, slijedom toga, samo odbiti.
60 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužbu valja odbiti u cijelosti.
Troškovi
61 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
62 Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, treba im naložiti snošenje troškova sukladno Komisijinu zahtjevu.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deveto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Osobama OR i OS nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 6. rujna 2023.
Potpisi