PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)
29. svibnja 2018.(*)
„Žig Europske unije – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije SHERPA – Raniji nacionalni verbalni žig SHERPA – Proglašenje djelomične ništavosti – Predmet spora pred žalbenim vijećem – Stvarna uporaba žiga – Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 47. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001) – Članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 (koja je postala članak 60. stavak 2. točka (a) Uredbe 2017/1001) – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe 2017/1001)”
U predmetu T‑577/15,
Xabier Uribe‑Etxebarría Jiménez, sa stalnom adresom u Erandiju (Španjolska), kojeg zastupa M. Esteve Sanz, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa J. Crespo Carrillo, u svojstvu agenta,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Núcleo de comunicaciones y control, SL, sa sjedištem u Madridu (Španjolska), koji zastupaju P. López Ronda, G. Macías Bonilla, G. Marín Raigal i E. Armero Lavie, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 17. srpnja 2015. (predmet R 1135/2014‑2), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društva Núcleo de comunicaciones y control i X. Uribe‑Etxebarríje Jiméneza,
OPĆI SUD (prvo vijeće)
u sastavu: I. Pelikánová, predsjednica, P. Nihoul (izvjestitelj) i J. Svenningsen, suci,
tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 1. listopada 2015.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 14. siječnja 2016.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 12. veljače 2016.,
uzimajući u obzir novu dodjelu predmeta prvom vijeću i novom sucu izvjestitelju,
uzimajući u obzir pisana pitanja koja je Opći sud postavio tužitelju i EUIPO‑u i odgovore na ta pitanja podnesene tajništvu Općeg suda 16. odnosno 15. prosinca 2016.,
nakon rasprave održane 28. studenoga 2017.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj Xabier Uribe‑Etxebarría Jiménez podnio je 26. svibnja 2011. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17. svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak SHERPA.
3 Proizvodi i usluge za koje je podnesena prijava za registraciju obuhvaćeni su, među ostalim, razredima 9. i 42. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen. U prijavi za registraciju žiga ti proizvodi i usluge odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 9.: „Ručni mobilni digitalni elektronički uređaji za slanje i primanje telefonskih poziva, telefaksa, elektroničke pošte, video sadržaja, instant poruka, glazbe, multimedijskih i audiovizualnih sadržaja i drugih digitalnih podataka; čitači MP3-a i ostali digitalni audio i video čitači; prijenosna računala, osobni digitalni asistenti, elektronički planeri, elektronički rokovnici; magnetni mediji za pohranu podataka; telefoni, mobilni telefoni, uređaji za računalne igre, videofoni, fotografski aparati; radijski prijamnici; radijski odašiljači; videokamere; računalni hardver i softver; softver i ugrađeni programi, odnosno programi operativnih sustava, programi za usklađivanje podataka, alati i programi za razvoj aplikacija za osobna i prijenosna računala; programi za prepoznavanje znakova, upravljački softver telefona, softver za mobilne telefone; hardver i softver za preuzimanje podataka na temelju telefonije; softver za preusmjeravanje poruka; softver za igrice; predregistrirani računalni programi za upravljanje osobnim podacima; računalni softver za upravljanje bazama podataka; elektronička pošta i softver za slanje poruka; softver za sinkronizaciju baze podataka; računalni programi za pristupanje, pregledavanje i pretraživanje online baza podataka; hardver i softver koji omogućuje uspostavu telefonskog razgovora integriranog s globalnim informacijskim računalnim mrežama; dijelovi i pribor za ručne mobilne digitalne elektroničke uređaje; dijelovi i pribor za mobilne telefone; torbice za mobitele; futrole prilagođene za mobilne telefone; futrole za mobilne telefone od kože ili imitacije kože; navlake za mobitele od tkanine ili tekstilnih materijala; ćelije i baterije; punjive baterije; punjači; punjači za baterije; slušalice za glavu; slušalice stereo; slušalice; stereo slušalice; in‑ear slušalice; stereo kutije; zvučnici; kućni zvučnici; zvučnici za osobne stereo uređaje; mikrofoni; audio uređaji za automobile; naprave za spajanje i punjenje prijenosnih digitalnih elektroničkih uređaja; priručnici za korisnike u elektronički čitljivom formatu strojem ili na računalu, namijenjeni za upotrebu sa i koji se prodaju zajedno sa svim prethodno navedenim proizvodima; dijelovi i sastavni dijelovi svih prethodno navedenih proizvoda, osim uređaja za odabir televizijskog programa i drugih programa, osim svih vrsta proizvoda koji se upotrebljavaju za vojna vozila i vozila za sve terene (vojna ili ne) i svih drugih vrsta proizvoda u vojne svrhe”;
– razred 42.: „znanstvene usluge; usluge industrijskih analiza i istraživanja; dizajn i razvoj softvera i hardvera; usluge savjetovanja u području audiovizualnih i multimedijskih programa; ponuda pretraživača koji omogućuju pružanje informacija putem komunikacijske mreže; usluge davatelja aplikacijskih usluga (ASP) uključujući softver koji se upotrebljava u vezi s uslugom internetske glazbene pretplate, softver koji korisnicima omogućuje pročitati i programirati glazbeni sadržaj koji je povezan s audio, video, tekstualnom i multimedijskom zabavom i softver koji sadržava glazbene snimke, sadržaje povezane s audio, video, tekstualnom i multimedijskom zabavom; privremena uporaba softvera koji se ne može preuzeti s Interneta i koji korisnicima omogućuje programiranje audio, video, tekstualnih i drugih multimedijskih sadržaja, uključujući glazbu, koncerte, video, radio, televiziju, vijesti, sport, igre, kulturna događanja, zabavne programe; stavljanje na raspolaganje infrastrukture na Internetu, putem svjetske informatičke mreže, kako bi se korisnicima omogućilo planiranje audio, video, tekstualnog i drugog multimedijskog sadržaja, koncerata, videa, radija i televizije, vijesti, sporta, igara, kulturnih događanja i programa vezanih za zabavu prilikom njihova emitiranja; ponuda pretraživača koji omogućuju dobivanje informacija na Internetu; korištenje pretraživača; usluge informatičkog savjetovanja i pomoći za spremanje podataka na informatičkim diskovima, sve takve usluge iz razreda 42. koje ni u kojem slučaju nisu povezane s pružanjem pristupa (softver) platformama za pregovore za obavljanje i izvršavanje transakcija s vrijednosnim papirima i transakcije s drugim financijskim instrumentima kojim se može trgovati (osim pružanja pristupa Internetu)”.
4 Prijava za registraciju žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 135/2011 od 20. srpnja 2011. te je verbalni znak SHERPA registriran kao žig Europske unije 27. travnja 2012. pod brojem 10000339.
5 Intervenijent, Núcleo de comunicaciones y control, SL podnio je 23. studenoga 2012. zahtjev EUIPO‑u za proglašenje žiga ništavim na temelju članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 60. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 2017/1001) u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkama (a) i (b) navedene uredbe (koji je postao članak 8. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe br. 2017/1001).
6 Taj se zahtjev odnosio na sve proizvode i usluge obuhvaćene spornim žigom i temeljio se na postojanju ranijeg žiga, odnosno verbalnog španjolskog žiga SHERPA koji je registriran 22. ožujka 1999. pod brojem 2187342 za proizvode iz razreda 9. i koji je odgovarao sljedećem opisu: „Sustavi za obradu podataka i osobito sustavi za nadzor i kontrolu”.
7 Tužitelj je pred Odjelom za poništaje zahtijevao da intervenijent dokaže stvarnu uporabu ranijeg žiga. Taj se zahtjev temeljio na članku 57. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 64. stavci 2. i 3. Uredbe 2017/1001), prema kojem nositelj žiga Europske unije može zahtijevati dokaz o tome da je raniji žig bio u stvarnoj uporabi na području na kojem je zaštićen tijekom pet godina prije podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim.
8 Nakon tog zahtjeva, intervenijent je priložio dokumente kao dokaz stvarne uporabe.
9 Tužitelj je 31. srpnja 2013. izmijenio svoj zahtjev uključivši na kraj popisa proizvoda iz razreda 9. sljedeće ograničenje (u daljnjem tekstu: ograničenje): „uz izričitu iznimku sustava za nadzor i kontrolu i sustava za obradu podataka namijenjenih nadzoru i kontroli”.
10 U svojim očitovanjima od 11. listopada 2013. intervenijent je napomenuo EUIPO‑u da unatoč ograničenju ostaje pri svojem zahtjevu za proglašavanje osporavanog žiga ništavim.
11 Odjel za poništaje EUIPO‑a 27. veljače 2014. donio je odluku kojom se djelomično prihvaća intervenijentov zahtjev za proglašavanje žiga ništavim. U toj je odluci smatrao da se intervenijentovim dokazima uporaba ranijeg žiga dokazuje samo u pogledu sustava za obradu podataka i sustava za nadzor i kontrolu u industrijskim procesima.
12 Tužitelj je 25. travnja 2014., na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe 2017/1001), podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za poništaje.
13 U okviru tog postupka tužitelj je 27. lipnja 2014. podnio podnesak u kojem je iznio svoje razloge za žalbu. Istog je dana podnio EUIPO‑u drugi dokument pod nazivom „Dodatno obrazloženje žalbe”. Oba su dokumenta podnesena prije isteka za to predviđenog roka.
14 Odlukom od 17. srpnja 2015. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu. Budući da nitko nije izrazio svoje neslaganje s ocjenom dokaza o stvarnoj uporabi ranijeg žiga koju je proveo Odjel za poništaje, ono je ograničilo svoje ispitivanje na analizu primjene članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkama (a) i (b) iste uredbe.
15 U tom kontekstu, žalbeno vijeće definiralo je javnost koju treba uzeti u obzir za ocjenu žigova. Prema njegovu mišljenju, ta definicija ovisi o predmetnim proizvodima i uslugama. U slučaju proizvoda iz razreda 9. radilo se o općoj javnosti i specijaliziranoj javnosti, dok je u slučaju usluga iz razreda 42. bila riječ samo o specijaliziranoj javnosti (točka 26. pobijane odluke).
16 Što se tiče usporedbe predmetnih proizvoda i usluga, žalbeno je vijeće potvrdilo ocjenu Odjela za poništaje prema kojoj su određeni osporavani proizvodi iz razreda 9. istovjetni proizvodima označenima ranijim žigom iz razreda 9. (točke 32., 33. i 34. pobijane odluke). To je vijeće osim toga smatralo, poput Odjela za poništaje, da su određeni drugi proizvodi iz razreda 9. koji su obuhvaćeni osporavanim žigom i određene usluge iz razreda 42. označene tim istim žigom slični proizvodima obuhvaćenima ranijim žigom (točke 31., 36. i 37. pobijane odluke).
17 Što se tiče usporedbe znakova, žalbeno se vijeće usuglasilo s ocjenom Odjela za poništaje, koju stranke nisu ni osporavale, i zaključilo da su istovjetni (točka 39. pobijane odluke).
18 S obzirom na prethodno navedeno, žalbeno je vijeće utvrdilo da je došlo do dvostruke istovjetnosti, i to istovjetnosti znakova i istovjetnosti jednog dijela suprotstavljenih proizvoda. To je vijeće također smatralo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova za dio proizvoda i za usluge obuhvaćene osporavanim žigom, a za koje se smatra da su slični (točke 40. do 47. pobijane odluke).
Zahtjevi stranaka
19 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u i, ako je primjenjivo, intervenijentu snošenje troškova, uključujući one nastale u postupku pred žalbenim vijećem.
20 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
21 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– potvrdi pobijanu odluku;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
22 Uvodno valja istaknuti da drugim dijelom svojeg tužbenog zahtjeva intervenijent traži od Općeg suda da donese presudu kojom se potvrđuje pobijana odluka.
23 U tom pogledu valja utvrditi da, s obzirom na to da je „potvrđivanje pobijane odluke” izjednačeno s odbijanjem tužbe, tim se tužbenim razlogom u biti traži odbijanje tužbe i prema tome se poklapa s prvim intervenijentovim tužbenim razlogom (vidjeti presudu od 11. srpnja 2017., Dogg Label/EUIPO – Chemoul (JAPRAG), T‑406/16, neobjavljenu, EU:T:2017:482, t. 19. i navedenu sudsku praksu).
24 Tužitelj u prilog svojoj tužbi za poništenje iznosi tri tužbena razloga, koji se temelje, kao prvo, na povredi članka 63. stavka 1., članka 64. stavka 1. i članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članak 70. stavak 1., članak 71. stavak 1. i članak 95. stavak 1. Uredbe 2017/1001), kao drugo, na povredi članka 57. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 42. stavcima 2. i 3. iste uredbe (koji je postao članak 47. stavci 2. i 3. Uredbe 2017/1001) kao i u vezi s pravilom 22. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL 1995., L 303, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.) (koji je postao članak 10. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/1430 o dopuni Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Europske unije i kojom se stavljaju izvan snage uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 i (EZ) br. 216/96 (SL 2017., L 205, str. 1.)) i, kao treće, na povredi članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 207/2009.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na odbijanju ispitivanja stvarne uporabe ranijeg žiga
25 Svojim prvim tužbenim razlogom tužitelj prigovara žalbenom vijeću da nije analiziralo stvarnu uporabu ranijeg žiga, a trebalo je to učiniti na temelju članka 63. stavka 1., članka 64. stavka 1. i članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.
26 Taj se tužbeni razlog temelji na dvama prigovorima.
Prvi prigovor, koji se odnosi na neispitivanje stvarne uporabe unatoč zahtjevu u tom smislu
27 Svojim prvim prigovorom tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće trebalo ocijeniti stvarnu uporabu zbog toga što je u podnesku u kojem se iznose razlozi za žalbu izričito zatražio da provede takvo ispitivanje.
28 EUIPO i intervenijent osporavaju osnovanost ovog prigovora.
29 Uvodno valja podsjetiti na to da u pobijanoj odluci žalbeno vijeće nije provjerilo osnovanost ocjene Odjela za poništaje u pogledu dokaza o stvarnoj uporabi ranijeg žiga, s obzirom na to da se ta ocjena pred njim nije osporavala (vidjeti točku 14. ove presude).
30 Osim toga, treba istaknuti da je u prilog svojoj žalbi tužitelj žalbenom vijeću podnio dva podneska.
31 U prvom podnesku složio se s ocjenom Odjela za poništaje u pogledu stvarne uporabe ranijeg žiga.
32 U drugom podnesku, dostavljenom „dodatno” prvomu, tužitelj je, među ostalim, naveo da „[je] [u njegovu] interesu […] da žalbeno vijeće preispita, što i mora učiniti, dokaz o uporabi koji je podnio podnositelj zahtjeva za proglašavanje ništavosti i koji se osporava u pogledu ranije registriranog žiga čiji je on nositelj i na kojem temelji zahtjev za proglašavanje ništavosti jer će se time potvrditi da dovoljna uporaba žiga koja bi opravdala taj zahtjev nije [bila] dokazana” i da će se „podredno potvrditi da se taj žig rabio samo u vrlo ograničenoj mjeri za konkretan proizvod koji nije bio ni u kakvoj vezi s proizvodom i uslugama označenima tužiteljevim žigom” (stranice 2. i 3. drugog podneska).
33 Najavivši tako svoju namjeru osporavanja ocjene Odjela za poništaje koja se odnosila na stvarnu uporabu ranijeg žiga, tužitelj je, nadalje, u tom drugom podnesku iznio različite argumente usmjerene protiv te ocjene (stranice 3. do 8. drugog podneska).
34 Na temelju tih argumenata naveo je da se, prema njegovu mišljenju, „ne može zaključiti da je dokazano postojanje stvarne uporabe [ranijeg] žiga [Europske unije]” (stranica 8. drugog podneska).
35 Kao prvo, iz toga proizlazi da je, kako je to naveo EUIPO, tužitelj u svojem drugom podnesku o pitanju stvarne uporabe ranijeg žiga zauzeo stav suprotan onomu koji je o istom pitanju branio u svojem prvom podnesku, iako je drugi dokument bio podnesen samo kao „dodatak” prvomu, što je EUIPO shvatio kao naznaku da se informacijama iz drugog podneska samo podupiru stavovi izneseni u prvom podnesku.
36 Kao drugo, očito je da tužiteljev „dodatni podnesak” sadržava dva međusobno nespojiva odlomka, od kojih se u jednom osporava ocjena Odjela za poništaje, a u drugom ona prihvaća. Naime, s jedne strane, tužitelj je na stranicama 2. do 8. tog podneska prigovorio stavu koji je Odjel za poništaje zauzeo u odnosu na stvarnu uporabu, kao što je to istaknuto u točkama 32. do 34. ove presude. S druge strane, na stranici 8. navedenog podneska ustvrdio je da se, „kako je to navedeno u [njegovu] prethodnom podnesku, slaže s tvrdnjom Odjela za poništaje da ‚dokazi o uporabi koje je podnio tužitelj ne dokazuju da se žig rabio za svu tu široku kategoriju proizvoda, nego dokazuju uporabu ranijeg žiga samo u pogledu sustava za obradu podataka i sustava za nadzor i kontrolu u industrijskim procesima’”.
37 U takvoj situaciji žalbeno bi vijeće zamijenilo tužiteljevo stajalište svojim da je odabralo jedan od suprotstavljenih stavova koje on zastupa i da je dedukcijom odredilo razloge na kojima se, prema njegovu mišljenju, temeljio zahtjev. Prema sudskoj praksi, na tužitelju je da utvrdi okvir spora navodeći točno i dosljedno zahtjeve koje postavlja i argumente koje iznosi. Dokumenti koje je podnio tužitelj trebaju sami po sebi omogućiti žalbenom vijeću da shvati zašto tužitelj od njega traži da poništi ili izmijeni neku odluku (vidjeti u tom smislu presude od 28. travnja 2010., Claro/OHIM – Telefónica (Claro), T‑225/09, neobjavljenu, EU:T:2010:169, t. 28. i od 16. svibnja 2011., Atlas Transport/OHIM – Atlas Air (ATLAS), T‑145/08, EU:T:2011:213, t. 41.).
38 Tijekom rasprave pred Općim sudom tužitelj je naveo da prvi podnesak sadržava njegov glavni argument, ali da treba smatrati da je postao supsidijaran nakon podnošenja drugog podneska jer, iako je taj drugi podnesak dodatni, njime se u tužiteljevu obranu unosi bitna promjena jer element o kojem se nije prethodno raspravljalo postaje središnji predmet prigovora koje je ta stranka od tada iznosila protiv pobijane odluke.
39 U tom pogledu valja istaknuti da, kao što je to na raspravi istaknuo EUIPO, kojeg o tom pitanju podupire intervenijent, podnesci koje su stranke podnijele EUIPO‑u moraju biti sami po sebi razumljivi, sukladno sudskoj praksi navedenoj u točki 37. ove presude. U ovom slučaju dokumenti koje je dostavio podnositelj zahtjeva nisu ispunili taj zahtjev u trenutku podnošenja, kao što je to navedeno u točkama 35. do 38. ove presude.
40 U tim je okolnostima žalbeno vijeće osnovano odbilo uzeti u obzir podnesak koji je u drugom navratu podnio tužitelj, s obzirom na to da dokument sadržava proturječnosti i uzimajući u obzir okolnost da je taj podnesak bio predstavljen kao isključivo dodatni, čime je tužitelj uputio na to da se glavna argumentacija nalazi u prvom podnesku.
41 Zbog tih razloga prvi prigovor koji je podnio tužitelj valja odbiti kao neosnovan.
Drugi prigovor, koji se odnosi na funkcionalni kontinuitet između EUIPO‑ovih tijela i devolutivni učinak tužbe
42 Svojim drugim prigovorom tužitelj smatra da je žalbeno vijeće trebalo ispitati stvarnu uporabu ranijeg žiga a da nije bilo potrebno podnijeti zahtjev u tom smislu. Prema njegovu mišljenju, to je ispitivanje potrebno neovisno o takvom zahtjevu zbog načela funkcionalnog kontinuiteta koji postoji među EUIPO‑ovim tijelima i devolutivnog učinka koji se pripisuje podnošenju tužbe u tom kontekstu. Iz tog načela i tog učinka proizlazi da žalbena vijeća trebaju svoje odluke temeljiti na svim činjeničnim i pravnim elementima koje su stranke podnijele u prvostupanjskom postupku.
43 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.
44 U tom pogledu valja istaknuti da, prema sudskoj praksi, zahtjev za dokazivanje stvarne uporabe ranijeg žiga postupku za proglašavanje ništavosti dodaje posebno i prethodno pitanje stvarne uporabe ranijeg žiga koje se, jednom kad ga nositelj žiga postavi, treba riješiti prije odlučivanja o zahtjevu za proglašavanje ništavosti kao takvom (presuda od 13. rujna 2010., Inditex/OHIM – Marín Díaz de Cerio (OFTEN), T‑292/08, EU:T:2010:399, t. 31.).
45 Taj posebni i prethodni karakter proizlazi iz činjenice da analiza stvarne uporabe dovodi do određenja, za potrebe ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, može li se raniji žig smatrati registriranim za dotične proizvode ili usluge. Ta analiza stoga ne ulazi u okvir ispitivanja zahtjeva za proglašavanje ništavosti, koji se temelji na postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu s tim žigom (vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2010., OFTEN, T‑292/08, EU:T:2010:399, t. 33.).
46 Iz toga slijedi da, kada pred njim nije izričito postavljeno, pitanje stvarne uporabe ne predstavlja pravno pitanje koje žalbeno vijeće nužno treba razmatrati kako bi odlučilo o sporu koji se pred njim vodi. U tim okolnostima treba smatrati da to pitanje nije dio predmeta spora pred žalbenim vijećem (vidjeti presudu od 12. ožujka 2014., El Corte Inglés/OHIM – Technisynthesea (BTS), T‑592/10, neobjavljenu, EU:T:2014:117, t. 21. i navedenu sudsku praksu).
47 Iz toga proizlazi da, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, funkcionalni kontinuitet između EUIPO‑ovih tijela i devolutivni učinak žalbe pred žalbenim vijećem nemaju za posljedicu to da ono treba automatski odlučivati o pitanjima koja se odnose na stvarnu uporabu ranijeg žiga ako ta pitanja tužitelj nije pred njim izričito istaknuo.
48 Drugi prigovor prvog tužbenog razloga stoga treba odbiti kao i, s obzirom na odgovor na prvi prigovor, prvi tužbeni razlog u cijelosti.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u ocjeni prilikom analize dokaza stvarne uporabe ranijeg žiga
49 Svojim drugim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da odluka koju je donio Odjel za poništaje u pogledu uporabe ranijeg žiga sadržava pogrešku u ocjeni kojom se krše članak 42. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 i pravilo 22. Uredbe br. 2868/95. U odgovoru na pitanje Općeg suda postavljenom na raspravi tužitelj je pojasnio da se taj tužbeni razlog također temelji na povredi članka 57. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009, koji se odnosi na podnošenje dokaza stvarne uporabe ranijeg žiga u okviru postupka za proglašavanje ništavosti.
50 U svojim pismenima tužitelj navodi da je taj tužbeni razlog iznesen podredno i Opći ga sud treba analizirati samo u slučaju ako odbije prvi tužbeni razlog koji je prethodno ispitao u ovoj presudi. Budući da je taj prvi tužbeni razlog odbijen u točki 48. ove presude, valja ispitati drugi tužbeni razlog. U okviru tog podrednog tužbenog razloga tužitelj analizira različite dokumente koje je intervenijent dostavio u postupku pred Odjelom za poništaje, tražeći od Općeg suda da utvrdi da ti dokumenti nemaju dokaznu snagu potrebnu za utvrđivanje dokaza o stvarnoj uporabi ranijeg žiga.
51 OHIM i intervenijent osporavaju dopuštenost i osnovanost ovog tužbenog razloga.
52 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, sukladno sudskoj praksi, tužbe pred Općim sudom u području žigova odnose na nadzor zakonitosti odluka EUIPO‑ovih žalbenih vijeća. U tom kontekstu Opći sud ne može preispitivati činjenične okolnosti s obzirom na dokaze koji su prvi put podneseni pred njim (vidjeti presudu od 16. travnja 2015., Matratzen Concord/OHIM – KBT (ARKTIS), T‑258/13, neobjavljenu, EU:T:2015:207, t. 46. i navedenu sudsku praksu).
53 U ovom slučaju nesporno je da žalbeno vijeće nije samostalno i potpuno ispitalo dokaze koje je intervenijent podnio da bi utvrdilo stvarnu uporabu ranijeg žiga i da to nije moralo učiniti jer tužitelj nije postavio jasan zahtjev u tom smislu.
54 Iz toga slijedi da Opći sud, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 52. ove presude, ne može ispitati te dokaze i da drugi tužbeni razlog treba odbiti.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama počinjenima pri ocjeni istovjetnosti ili sličnosti proizvoda i usluga
55 U okviru trećeg tužbenog razloga, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 207/2009, tužitelj žalbenom vijeću prigovara da je počinilo pogreške u ocjeni istovjetnosti ili sličnosti između proizvoda i usluga označenih suprotstavljenim žigovima.
56 U svojim pismenima tužitelj navodi da je taj tužbeni razlog iznesen podredno drugom tužbenom razlogu i potrebno ga je ispitati ako pobijana odluka nije poništena na temelju prvog i drugog tužbenog razloga. Budući da su ti razlozi odbijeni, valja analizirati treći tužbeni razlog, uvodno ispitujući razmatranja žalbenog vijeća u odnosu na relevantnu javnost i usporedbu znakova.
Relevantna javnost
57 Prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu u obzir treba uzeti prosječnog potrošača za kategoriju dotičnih proizvoda, pri čemu se podrazumijeva da je taj potrošač uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću te da njegova razina pažnje može biti različita s obzirom na kategoriju dotičnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
58 U točki 26. pobijane odluke žalbeno je vijeće utvrdilo da relevantna javnost za proizvode iz razreda 9. uključuje, s jedne strane, opću javnost i, s druge strane, specijaliziranu javnost koja se sastoji od poduzeća s posebnim znanjima ili profesionalnim iskustvom. U istoj točki ono je napomenulo da su usluge iz razreda 42. namijenjene javnosti koja ima znanstvena i tehnička znanja i čija je razina pažnje veća. Budući da ih tužitelj nije doveo u pitanje i s obzirom na to da su utemeljene, Opći sud te ocjene može potvrditi.
59 Nadalje, žalbeno je vijeće u točki 25. pobijane odluke smatralo, a tužitelj to nije osporio, da je relevantno područje ono Europske unije. U odgovoru na pitanje postavljeno na raspravi EUIPO je priznao da je počinio pogrešku utvrdivši relevantno područje na taj način, ali je istaknuo da ta pogreška nema utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Tužitelj tvrdi da je ta pogreška mogla utjecati na ocjenu konceptualne sličnosti suprotstavljenih žigova. U tom pogledu valja istaknuti da – iako je žalbeno vijeće počinilo pogrešku jer je relevantno područje koje treba uzeti u obzir Španjolska, zbog toga što je raniji žig španjolski – ta pogreška nema utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Naime, ona ne može utjecati na ocjenu vizualne, fonetske ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih žigova jer su oni istovjetni ili na ocjenu sličnosti predmetnih proizvoda i usluga, za koju je očito da ne može ovisiti o relevantnom području, što se, uostalom, nije isticalo u predmetnom slučaju.
Usporedba znakova
60 U ovom slučaju žalbeno je vijeće u točki 39. pobijane odluke smatralo da su, zbog toga što se sastoje isključivo od riječi „sherpa”, suprotstavljeni žigovi istovjetni. Budući da je to očito i da tužitelj to nije osporio, to se utvrđenje može potvrditi.
Usporedba proizvoda i usluga
– Prvi prigovor, koji se odnosi na ocjenu sličnosti proizvoda iz razreda 9. koji su obuhvaćeni ranijim žigom i usluga iz razreda 42. koje označava osporavani žig
61 U pobijanoj odluci žalbeno je vijeće smatralo da su određene usluge obuhvaćene razredom 42. navedene u prijavi za registraciju koju je podnio tužitelj slične proizvodima iz razreda 9. koji su obuhvaćeni ranijim žigom.
62 Tužitelj je tu ocjenu osporio za sljedeće usluge: „usluge savjetovanja u području audiovizualnih i multimedijskih programa; ponuda pretraživača koji omogućuju pružanje informacija putem komunikacijske mreže; ponuda pretraživača koji omogućuju dobivanje informacija na Internetu”.
63 Tužitelj je također prigovorio utvrđenju sličnosti koje je žalbeno vijeće donijelo u pogledu sljedećih usluga: „usluge davatelja aplikacijskih usluga (ASP) uključujući softver koji se upotrebljava u vezi s uslugom internetske glazbene pretplate, softver koji korisnicima omogućuje pročitati i programirati glazbeni sadržaj koji je povezan s audio, video, tekstualnom i multimedijskom zabavom i softver koji sadržava glazbene snimke, sadržaje povezane s audio, video, tekstualnom i multimedijskom zabavom; privremena uporaba softvera koji se ne može preuzeti s Interneta i koji korisnicima omogućuje programiranje audio, video, tekstualnih i drugih multimedijskih sadržaja, uključujući glazbu, koncerte, video, radio, televiziju, vijesti, sport, igre, kulturna događanja, zabavne programe; stavljanje na raspolaganje infrastrukture na Internetu, putem svjetske informatičke mreže, kako bi se korisnicima omogućilo planiranje audio, video, tekstualnog i drugog multimedijskog sadržaja, uključujući glazbu, koncerte, video, radio i televiziju, vijesti, sport, igre, kulturna događanja i programe vezane za zabavu prilikom njihova emitiranja”.
64 Prema tužiteljevu mišljenju, te usluge nisu dodatne ili slične softveru koji ima industrijske funkcije i koji se prodaje pod ranijim žigom, s obzirom na to da se prvima, za razliku od potonjih, može koristiti samo jedan krajnji korisnik odjednom.
65 U tom pogledu valja istaknuti, kao što je to smatralo žalbeno vijeće, da prvi niz usluga naveden u točki 62. ove presude dopunjuje proizvode označene ranijim žigom za koje je utvrđena stvarna uporaba.
66 Naime, komplementarnost proizlazi iz toga što proizvodi koje označava raniji žig za svoju uporabu zahtijevaju korištenje „softvera” i „aplikacija” koje navodi žalbeno vijeće. Isto tako, taj „softver” i te „aplikacije” ne mogu se pružiti korisnicima u nedostatku proizvoda koji omogućuju njihovu uporabu, a koji uključuju sustave nadzora i kontrole koje intervenijent stavlja na tržište pod ranijim žigom čija je uporaba dokazana.
67 Tu ocjenu ne mijenja uporaba proizvoda obuhvaćenih ranijim žigom u industrijskim procesima jer potonji izraz znači samo da, kada se upotrebljavaju u industrijskom kontekstu, proizvodi za nadzor i kontrolu označeni tim žigom mogu biti upućeni znatnom broju korisnika te se uključiti u dinamiku analognu onoj koja karakterizira serijsku proizvodnju.
68 Međutim, postojanje takve komplementarnosti među proizvodima koji se prodaju pod ranijim žigom i usluga označenih osporenim žigom nije zapreka njihovoj mogućoj sličnosti jer, prema sudskoj praksi, sličnost treba ocijeniti uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike koji karakteriziraju vezu koja postoji između dotičnih proizvoda i usluga, uključujući njihovu narav, namjenu, uporabu kao i konkurentnu ili komplementarnu prirodu (vidjeti presudu od 11. srpnja 2007., El Corte Inglés/OHIM – Bolaños Sabri (PiraÑAM diseño original Juan Bolaños), T‑443/05, EU:T:2007:219, t. 37. i navedenu sudsku praksu).
69 Dakle, komplementarnost između proizvoda i usluga, osobito okolnost da se jedni koriste zajedno ili u vezi s drugima, može u percepciji relevantne javnosti dovesti do toga da se ti proizvodi i usluge smatraju sličnima.
70 U ovom slučaju mora se odobriti utvrđenje sličnosti utemeljene na komplementarnosti koje je provelo žalbeno vijeće, s obzirom na složenost predmetnih proizvoda i usluga, a osobito na to da je teško, čak i specijaliziranoj javnosti, napraviti razliku između onoga što je obuhvaćeno opremom i onoga što je obuhvaćeno softverom ili aplikacijom jer i jedno i drugo funkcionira zajedno.
71 Što se tiče drugog niza usluga, kako je to navedeno u točki 63. ove presude, one se mogu smatrati sličnima, iako je njihov stupanj sličnosti s proizvodima označenima ranijim žigom nizak, kao što je to odlučilo žalbeno vijeće, jer te usluge mogu pružati ista poduzeća i jer su namijenjene istoj javnosti.
72 Zbog tih je razloga žalbeno vijeće osnovano smatralo da su predmetne usluge slične proizvodima obuhvaćenima ranijim žigom za koje je utvrđena stvarna uporaba.
– Drugi prigovor, koji se odnosi na ocjenu istovjetnosti ili sličnosti proizvoda iz razreda 9. obuhvaćenih ranijim žigom i proizvoda iz razreda 9. obuhvaćenih osporavanim žigom
73 Što se tiče usporedbe proizvoda iz razreda 9., žalbeno je vijeće u pobijanoj odluci smatralo da su sljedeći proizvodi obuhvaćeni osporavanim žigom istovjetni proizvodima obuhvaćenima ranijim žigom: „hardver i softver; softver i ugrađeni programi, odnosno programi operativnih sustava, programi za usklađivanje podataka, alati i programi za razvoj aplikacija za osobna i prijenosna računala; programi za prepoznavanje znakova, upravljački softver telefona, softver za mobilne telefone; hardver i softver za preuzimanje podataka na temelju telefonije; softver za preusmjeravanje poruka; softver za igrice; predregistrirani računalni programi za upravljanje osobnim podacima; računalni softver za upravljanje bazama podataka; elektronička pošta i softver za slanje poruka; softver za sinkronizaciju baze podataka; računalni programi za pristupanje, pregledavanje i pretraživanje online baza podataka; hardver i softver koji omogućuje uspostavu telefonskog razgovora integriranog s globalnim informacijskim računalnim mrežama”.
74 Osim toga, žalbeno je vijeće utvrdilo da su drugi proizvodi koji se navode u daljnjem tekstu i također pripadaju razredu 9. slični proizvodima iz razreda 9. obuhvaćenima ranijim žigom: „ručni mobilni digitalni elektronički uređaji za slanje i primanje telefonskih poziva, telefaksa, elektroničke pošte, video sadržaja, instant poruka, glazbe, multimedijskih i audiovizualnih sadržaja i drugih digitalnih podataka; čitači MP3-a i ostali digitalni audio i video čitači; prijenosna računala, osobni digitalni asistenti, elektronički planeri, elektronički rokovnici; magnetni mediji za pohranu podataka; telefoni, mobilni telefoni, videofoni, fotografski aparati; radijski prijamnici; radijski odašiljači; videokamere; dijelovi i pribor za ručne mobilne digitalne elektroničke uređaje; dijelovi i pribor za mobilne telefone; priručnici za korisnike u elektronički čitljivom formatu strojem ili na računalu, namijenjeni za upotrebu sa i koji se prodaju zajedno sa svim prethodno navedenim proizvodima; dijelovi i sastavni dijelovi svih prethodno navedenih proizvoda, osim uređaja za odabir televizijskog programa i drugih programa, osim svih vrsta proizvoda koji se upotrebljavaju za vojna vozila i vozila za sve terene (vojna ili ne) i svih drugih vrsta proizvoda u vojne svrhe; uz izričitu iznimku sustava za nadzor i kontrolu i sustava za obradu podataka namijenjenih nadzoru i kontroli”.
75 U pogledu tih različitih proizvoda tužitelj tvrdi, kao prvo, da žalbeno vijeće prilikom usporedbe tih proizvoda u pobijanoj odluci nije uzelo u obzir ograničenje. Međutim, to ograničenje isključuje svaku istovjetnost i sličnost proizvoda obuhvaćenih osporavanim žigom i proizvoda obuhvaćenih ranijim žigom.
76 Podredno, tužitelj osporava analizu koju je žalbeno vijeće provelo da bi donijelo zaključak o istovjetnosti i sličnosti predmetnih proizvoda.
77 EUIPO i intervenijent odbacuju tužiteljeve argumente.
78 U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 26. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 31. stavak 1. točka (c) Uredbe 2017/1001), prijava žiga Unije mora sadržavati popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija.
79 Osim toga, u skladu s člankom 43. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 49. stavak 1. Uredbe br. 2017/1001), podnositelj prijave može u svakom trenutku povući svoju prijavu žiga Europske unije ili ograničiti popis proizvoda ili usluga koje su u njoj sadržane.
80 U ovom slučaju, kao što je to navedeno u točki 9. ove presude, tužitelj je tijekom postupka za proglašavanje žiga ništavim pred Odjelom za poništaje uveo ograničenje.
81 U skladu s ograničenjem, popis proizvoda iz razreda 9. obuhvaćenih osporavanim žigom završava dijelom rečenice u kojem se navodi da se primjenjuje „uz izričitu iznimku sustava za nadzor i kontrolu i sustava za obradu podataka namijenjenih nadzoru i kontroli”.
82 Osim jednostavnog navođenja ograničenja u točkama 30. i 35. pobijane odluke u vezi s određenim proizvodima bez daljnje naznake, pojašnjenja ili opravdanja, iz te odluke ne proizlazi da je to ograničenje žalbeno vijeće izričito analiziralo u okviru svoje ocjene istovjetnosti ili sličnosti proizvoda iz razreda 9. obuhvaćenih suprotstavljenim žigovima.
83 Međutim, prema sudskoj praksi, uzimanje takvog ograničenja u obzir tijekom upravnog postupka, s obzirom na okolnosti slučaja, može dovesti do toga da se proizvodi koji su se smatrali istovjetnima više ne mogu smatrati sličnima (vidjeti u tom smislu presudu od 30. rujna 2015., Gat Microencapsulation/OHIM – BASF (KARIS), T‑720/13, neobjavljenu, EU:T:2015:735, t. 40.), s posljedicom da, u slučaju istovjetnosti suprotstavljenih žigova, ovisno o slučaju, primjenjiva odredba više nije članak 8. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009, već članak 8. stavak 1. točka (b) iste uredbe.
84 U tim okolnostima valja zaključiti da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja je mogla utjecati na njegovu ocjenu istovjetnosti ili sličnosti proizvoda iz razreda 9. obuhvaćenih suprotstavljenim žigovima.
85 Kada je pogreška koju je tako počinilo žalbeno vijeće mogla imati odlučujući utjecaj na sadržaj pobijane odluke u dijelu u kojem se odnosila na prijavu za registraciju osporavanog žiga za proizvode iz razreda 9., ona mora dovesti do poništenja pobijane odluke kad je riječ o ocjeni provedenoj u odnosu na proizvode iz tog razreda (vidjeti u tom smislu presudu od 9. ožujka 2012., Colas/OHIM – García‑Teresa Gárate i Bouffard Vicente (BASE‑SEAL), T‑172/10, neobjavljenu, EU:T:2012:119, t. 50. i navedenu sudsku praksu).
86 U svojim pismenima EUIPO i intervenijent zahtijevali su u bitnome od Općeg suda da preinači pobijanu odluku, u slučaju da smatra da ona sadržava pogrešku koja se tiče ispitivanja ograničenja.
87 U tom pogledu valja istaknuti da, u skladu sa sudskom praksom, Opći sud ima ovlast preinake, ali ta diskrecijska ovlast ograničena je na situacije u kojima on, nakon provjere ocjene žalbenog vijeća, može na temelju utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata odrediti odluku koju je žalbeno vijeće bilo obvezno donijeti. Opći sud ne može svojom ocjenom zamijeniti ocjenu žalbenog vijeća, a ni provesti ocjenu o kojoj to žalbeno vijeće još nije zauzelo stajalište (vidjeti u tom smislu presudu od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 72.)
88 U okolnostima predmetnog slučaja Opći sud ne može izvršavati tu ovlast preinake a da ne prijeđe granice koje su mu postavljene u sudskoj praksi jer žalbeno vijeće u pobijanoj odluci nije zauzelo stav o opsegu i posljedicama koje proizlaze iz ograničenja u pogledu ocjene istovjetnosti ili sličnosti proizvoda iz razreda 9. obuhvaćenih suprotstavljenim žigovima, tako da Opći sud s tim u vezi ne raspolaže ocjenom na temelju koje bi u skladu sa sudskom praksom mogao provesti nadzor i, prema potrebi, preinaku.
89 U tim uvjetima valja prihvatiti drugi dio trećeg tužbenog razloga, poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem se odnosi na prijavu za registraciju spornog žiga za proizvode iz razreda 9. i, naposljetku, kao što je to predložio EUIPO na raspravi, vratiti predmet žalbenom vijeću da ono ponovno odluči o tom dijelu zahtjeva.
90 Nasuprot tomu, budući da je, s jedne strane, žalbeno vijeće osnovano smatralo da su usluge iz razreda 42. obuhvaćene osporavanim žigom slične proizvodima iz razreda 9. obuhvaćenima ranijim žigom za koje je utvrđena stvarna uporaba (vidjeti točku 72. ove presude) i da, s druge strane, opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu koju je provelo žalbeno vijeće, a koju tužitelj izričito ne osporava, Opći sud može potvrditi kao osnovanu, ovu tužbu valja odbiti u dijelu u kojem se odnosi na prijavu za registraciju spornog žiga za usluge iz razreda 42.
Troškovi
91 U tužbi je tužitelj zahtijevao da se EUIPO‑u i, ako je to primjenjivo, intervenijentu naloži snošenje troškova postupka.
92 Na temelju članka 134. stavka 3. Poslovnika Općeg suda, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako je to opravdano s obzirom na okolnosti slučaja, Opći sud može odlučiti da jedna stranka, osim svojih troškova, snosi i dio troškova druge stranke. U ovom slučaju EUIPO‑u valja naložiti snošenje vlastitih i jedne trećine tužiteljevih troškova.
93 Prema članku 138. stavku 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent snosi vlastite troškove. U ovom slučaju intervenijent, koji je intervenirao u potporu EUIPO‑ovu zahtjevu, snosi vlastite troškove.
94 Što se tiče tužiteljeva zahtjeva koji se odnosi na troškove postupka pred žalbenim vijećem, na žalbenom je vijeću da u kontekstu ove presude odluči o troškovima tog postupka (presuda od 4. listopada 2017., GAP (ITM) (Gappol), T‑411/15, neobjavljena, EU:T:2017:689, t. 209.)
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (prvo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 17. srpnja 2015. (predmet R 1135/2014‑2) u dijelu u kojem se odnosi na proizvode označene spornim žigom iz razreda 9.
2. U preostalom dijelu tužba se odbija.
3. EUIPO će snositi vlastite troškove kao i trećinu troškova Xabiera Uribe‑Etxebarríje Jiméneza.
4. X. Uribe‑Etxebarría Jiménez snosit će dvije trećine vlastitih troškova.
5. Núcleo de comunicaciones y control, SL snosit će vlastite troškove.
Pelikánová | Nihoul | Svenningsen |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 29. svibnja 2018.
Potpisi