PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto prošireno vijeće)

17. svibnja 2023.(*)

„Tržišno natjecanje – Koncentracije – Njemačko tržište električne energije – Odluka o proglašenju koncentracije spojivom s unutarnjim tržištem – Tužba za poništenje – Aktivna procesna legitimacija – Dopuštenost – Obveza obrazlaganja – Pojam ‚jedinstvena koncentracija’ – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Pravo na saslušanje – Utvrđivanje tržišta – Analizirano razdoblje – Analiza tržišne snage – Odlučujući utjecaj – Očite pogreške u ocjeni – Obveza dužne pažnje”

U predmetu T‑312/20,

EVH GmbH, sa sjedištem u Halle‑sur‑Saaleu (Njemačka), koji zastupaju I. Zenke i T. Heymann, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju G. Meessen i I. Zaloguin, u svojstvu agenata, uz asistenciju T. Funke i A. Dlouhy, odvjetnici,

tuženika,

koju podupire

Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju J. Möller i S. Costanzo, u svojstvu agenata,

i

E.ON SE, sa sjedištem u Essenu (Njemačka), koji zastupaju C. Grave, C. Barth i D.-J. dos Santos Goncalves, odvjetnici,

i

RWE AG, sa sjedištem u Essenu, koji zastupaju U. Scholz, J. Siegmund i J. Ziebarth, odvjetnici,

intervenijenti,

OPĆI SUD (četvrto prošireno vijeće),

u sastavu tijekom vijećanja: S. Gervasoni, predsjednik, L. Madise, P. Nihoul, R. Frendo i J. Martín y Pérez de Nanclares (izvjestitelj), suci,

tajnik: S. Jund, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 15. i 16. lipnja 2022.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelj, EVH GmbH, traži poništenje Odluke Komisije C(2019) 1711 final od 26. veljače 2019. o proglašenju koncentracije spojivom s unutarnjim tržištem i Sporazumom o EGP‑u (predmet M.8871 – RWE/E.ON Assets) (SL 2020., C 111, str. 1.) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

I.      Okolnosti spora

A.      Poduzetnici o kojima je riječ

2        RWE AG društvo je osnovano u skladu s njemačkim pravom koje je u trenutku prijave predviđene koncentracije bilo uključeno u cijeli lanac opskrbe energijom, čak i u proizvodnju, veleprodajnu opskrbu, prijevoz, distribuciju, maloprodaju energije, kao i u pružanje energetskih usluga potrošačima (kao što su očitanje brojila, električna mobilnost itd.) (u daljnjem tekstu: tržište električne energije). Društvo RWE i njegova društva kćeri, uključujući društvo innogy SE, posluju u nekoliko europskih država, među kojima su Belgija, Češka Republika, Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Ujedinjena Kraljevina.

3        E.ON SE društvo je osnovano u skladu s njemačkim pravom koje je u trenutku prijave predviđene koncentracije bilo uključeno u cijeli lanac opskrbe električnom energijom, neovisno o tome je li riječ o proizvodnji, veleprodaji, distribuciji ili maloprodaji električne energije. Društvo E.ON posjeduje sredstva za proizvodnju električne energije te njima upravlja u nekoliko europskih država, među kojima su Njemačka, Francuska, Italija, Poljska i Ujedinjena Kraljevina.

4        Tužitelj je društvo osnovano u skladu s njemačkim pravom koje električnu energiju proizvodi iz konvencionalnih izvora energije (u daljnjem tekstu: električna energija iz konvencionalnih izvora), upotrebom proizvodnih postrojenja, i iz obnovljivih izvora energije (u daljnjem tekstu: električna energija iz obnovljivih izvora), upotrebom vjetroelektrana i fotonaponskih parkova. Ta se sredstva za proizvodnju nalaze u Njemačkoj.

B.      Kontekst koncentracije

5        Koncentracija o kojoj je riječ u ovom slučaju dio je složene zamjene dijelova imovine između društava RWE i E.ON, koju su ta dva poduzetnika najavila 11. i 12. ožujka 2018. (u daljnjem tekstu: cjelokupna koncentracija). Tako u okviru prve koncentracije, odnosno koncentracije o kojoj je riječ u ovom slučaju, društvo RWE želi steći isključivu kontrolu ili zajedničku kontrolu nad određenim sredstvima za proizvodnju društva E.ON. Druga se koncentracija sastoji od isključive kontrole koju bi društvo E.ON steklo nad djelatnostima distribucije i maloprodaje, kao i nad određenim sredstvima za proizvodnju društva innogy nad kojim kontrolu ima društvo RWE. U okviru treće koncentracije predviđa se da bi društvo RWE steklo 16,67 % udjela u društvu E.ON.

6        Tužitelj je 17. travnja 2018. Europskoj komisiji poslao dopis u kojem ju je obavijestio o svojoj želji da sudjeluje u postupku koji se odnosi na prvu i drugu koncentraciju i da u tu svrhu dobije s njima povezane dokumente.

7        Između tužiteljeva zastupnika i Komisije 26. lipnja 2018. održan je sastanak na kojem je taj zastupnik Komisiji iznio u pogledu čega je njegov klijent zabrinut u okviru prve i druge koncentracije te njegovu želju da sudjeluje u postupcima povezanim s tim koncentracijama.

8        Komisija i tužitelj održali su 28. kolovoza 2018. pojedinačni sastanak na kojem je tužitelj iznio svoja razmatranja o prvoj i drugoj koncentraciji.

9        Druga je koncentracija prijavljena Komisiji 31. siječnja 2019. Komisija je u pogledu te druge koncentracije donijela Odluku C(2019) 6530 final od 17. rujna 2019. o proglašenju koncentracije spojivom s unutarnjim tržištem i Sporazumom o EGP‑u (predmet M.8870 – E.ON/Innogy) (SL 2020., C 379, str. 16.) (u daljnjem tekstu: koncentracija M.8870).

10      Treća koncentracija prijavljena je Bundeskartellamtu (Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja, Njemačka) koji ju je odobrio odlukom od 26. veljače 2019. (predmet B8-28/19, u daljnjem tekstu: koncentracija B8-28/19).

C.      Upravni postupak

11      Komisija je 22. siječnja 2019. zaprimila prijavu predložene koncentracije u skladu s člankom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.) kojom je društvo RWE htjelo steći, u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) navedene uredbe, isključivu kontrolu ili zajedničku kontrolu nad određenim sredstvima za proizvodnju društva E.ON.

12      Komisija je 31. siječnja 2019. u Službenom listu Europske unije objavila prethodnu prijavu te koncentracije (predmet M.8871 – RWE/E.ON Assets) (SL 2019., C 38, str. 22.) (u daljnjem tekstu: koncentracija M.8871), u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004.

13      Sredstva za proizvodnju društva E.ON koja su dio koncentracije M.8871 obuhvaćaju, s jedne strane, subjekte i udjele u sljedećim subjektima koji posluju u sektoru obnovljivih izvora energije:

–        društvo E.ON Climate & Renewables GmbH (Njemačka);

–        društvo Amrum Offshore West GmbH (Njemačka);

–        društvo E.ON Climate & Renewables UK Limited (Ujedinjena Kraljevina);

–        društvo E.ON Climate & Renewables North America, LLC (Sjedinjene Američke Države);

–        društvo E.ON Wind Sweden AB (Švedska);

–        društvo E.ON Climate & Renewables Italia Srl (Italija);

–        društvo Arkona (Njemačka) koje je početkom 2019. započelo s radom i čija proizvodnja nije uzeta u obzir za utvrđivanje iznosa proizvodnje društva E.ON u 2017.;

–        društvo Delta Nordsee (Njemačka), postrojenje u izgradnji u trenutku ispitivanja koncentracije.

14      Usto, društvo RWE steći će 60,08 % udjela u društvu Rampion NewCo (Ujedinjena Kraljevina), koje drži 50 % udjela u društvu Rampion Offshore Wind Limited (Ujedinjena Kraljevina), te će tako steći neizravni udio od 30,1 % u društvu Rampion Offshore Wind.

15      Sredstva za proizvodnju društva E.ON koja su dio koncentracije M.8871 obuhvaćaju, s druge strane, udjele i povezana prava vučenja u postrojenjima za proizvodnju nuklearne energije, odnosno:

–        manjinski udio od 12,5 % u društvu Kernkraftwerke Lippe‑Ems GmbH (Njemačka);

–        manjinski udio od 25 % u društvu Kernkraftwerk Gundremmingen GmbH (Njemačka), kao i udio od 25 % u nuklearnom gorivu i otpadu te nepokretnoj imovini povezanoj s tom nuklearnom elektranom.

16      Komisija je u okviru ispitivanja koncentracije M.8871 provela istraživanje tržišta te je stoga određenim poduzetnicima, među kojima je tužitelj, poslala upitnik na koji je on odgovorio 30. siječnja 2019.

17      Tužitelj je u dopisu od 31. siječnja 2019. ponovio svoju želju da sudjeluje u postupku koji Komisija vodi i da ga u tu svrhu ona sasluša ako odluči otvoriti fazu detaljnog ispitivanja u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 139/2004.

D.      Pobijana odluka

18      Komisija je 26. veljače 2019. donijela pobijanu odluku. Koncentracija M.8871 proglašena je spojivom s unutarnjim tržištem tijekom faze ispitivanja predviđene člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 139/2004 i člankom 57. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP).

19      Komisija je u biti analizirala učinke koncentracije M.8871 prije svega na tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom u Njemačkoj. Komisija je u okviru svoje analize uzela u obzir, među ostalim, učinke koncentracije M.8870 i učinke koncentracije B8-28/19. Uzela je u obzir i rizik povezan sa strategijama zadržavanja kapaciteta i analize „Residual Supply Index” (indeks preostale opskrbe, u daljnjem tekstu: RSI ili indeks RSI) koje su pružili društvo RWE i treće osobe. Zaključila je da je povećanje tržišnog udjela društva RWE koje se može pripisati imovini društva E.ON ograničeno i privremeno, tako da koncentracija M.8871 nije izazvala nikakve ozbiljne dvojbe u pogledu njezine spojivosti s unutarnjim tržištem. Komisija je smatrala da taj zaključak nije doveden u pitanje drugim elementima koje su istaknule treće osobe. Naposljetku, analizirala je i učinke koncentracije M.8871 na tržište prijenosa električne energije uzimajući u obzir odnos društva RWE s društvom Amprion GmbH, jednim od četiri njemačkih operatora prijenosnog sustava.

II.    Zahtjevi stranaka

20      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži Komisiji snošenje troškova postupka, uključujući odvjetničke i putne troškove koje je imala u ovom postupku.

21      Komisija, koju podupiru Savezna Republika Njemačka te društva E.ON i RWE, od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

III. Pravo

22      U prilog svojoj tužbi tužitelj u biti ističe šest tužbenih razloga, od kojih se prvi temelji na pogrešnoj podjeli analize cjelokupne koncentracije, drugi na povredi obveze obrazlaganja, treći na povredi njegova prava na saslušanje, četvrti na povredi njegova prava na djelotvornu sudsku zaštitu, peti na očitim pogreškama u ocjeni i šesti na povredi obveze dužne pažnje.

23      Najprije valja ispitati prigovor nedopuštenosti koji je istaknulo društvo RWE.

A.      Dopuštenost

24      U svojem intervencijskom podnesku društvo RWE ističe nedopuštenost tužbe zbog nepostojanja aktivne procesne legitimacije tužitelja. U tom pogledu u biti tvrdi da tužitelj nema osobni interes zahtijevati poništenje pobijane odluke.

25      S jedne strane, društvo RWE tvrdi da tužitelj, osim općeg interesa koji ima kao dionik na tržištu, ne pokazuje čime se konkretno ističe i razlikuje u odnosu na druge subjekte i konkurente. S druge strane, ne može se smatrati da njemačko tržište električne energije uključuje ograničen broj proizvođača.

26      Tužitelj odgovara da, s formalnog stajališta, društvo RWE ne može kao intervenijent istaknuti prigovor nedopuštenosti jer se ono mora ograničiti na sredstva napada i obrane Komisije, u čiju potporu je interveniralo. S materijalnog stajališta, tužitelj osporava argumente društva RWE.

27      U tom pogledu valja podsjetiti na to da je Komisija u svojem zahtjevu samo tražila da se tužba odbije u meritumu i nije osporavala tužiteljevu aktivnu procesnu legitimaciju.

28      Međutim, u skladu s člankom 40. četvrtim stavkom Statuta Suda Europske unije, primjenjivog na postupak pred Općim sudom na temelju članka 53. istog statuta, prijedlog za uključenje u postupak ograničen je na potporu tužbenog zahtjeva jedne od stranaka. Usto, u skladu s člankom 142. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, intervenijent prihvaća postupak u stanju u kojem se nalazi u trenutku njegove intervencije. Iz toga slijedi da društvo RWE nema aktivnu procesnu legitimaciju za isticanje prigovora nedopuštenosti i da sud Europske unije stoga načelno nije dužan ispitati tužbene razloge nedopuštenosti koje je ono istaknulo. Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kriterij, koji za dopuštenost tužbe koju je fizička ili pravna osoba podnijela protiv odluke koja joj nije upućena postavlja pretpostavke za dopuštenost određene u članku 263. četvrtom stavku UFEU‑a, predstavlja apsolutnu zapreku vođenju postupka koju su sudovi Unije dužni ispitati u svakom trenutku, čak i po službenoj dužnosti (u tom smislu vidjeti presudu od 27. veljače 2014., Stichting Woonlinie i dr./Komisija, C‑133/12 P, EU:C:2014:105, t. 32. i navedenu sudsku praksu). Stoga je na Općem sudu da po službenoj dužnosti provjeri ima li tužitelj aktivnu procesnu legitimaciju protiv pobijane odluke.

29      U skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a, fizička ili pravna osoba može pokrenuti postupak protiv odluke koja je upućena drugoj osobi samo ako se navedena odluka izravno i osobno odnosi na nju.

30      Stoga valja ispitati odnosi li se pobijana odluka izravno i osobno na tužitelja.

31      Kao prvo, kad je riječ o izravnom utjecaju te odluke na tužitelja, valja istaknuti da, s obzirom na to da se njome omogućila neposredna provedba koncentracije M.8871, pobijana je odluka bila takve prirode da je dovela do trenutne promjene stanja na tržištima o kojima je riječ. Budući da volja stranaka u koncentraciji M.8871 da je provedu nije bila upitna, gospodarski subjekti koji su poslovali na dotičnom tržištu ili dotičnim tržištima mogli su na datum donošenja pobijane odluke podrazumijevati trenutnu i brzu promjenu stanja na tržištu (vidjeti u tom smislu presudu od 4. srpnja 2006., easyJet/Komisija, T‑177/04, EU:T:2006:187, t. 32. i navedenu sudsku praksu). Iz toga slijedi da se pobijana odluka izravno odnosi na tužitelja koji posluje na tom tržištu.

32      Kao drugo, kad je riječ o tome utječe li ta odluka osobno na tužitelja, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, osobe kojima odluka nije upućena mogu tvrditi da se ta odluka osobno odnosi na njih samo ako ta odluka utječe na njih zbog određenih osobina koje su im svojstvene ili zbog neke činjenične situacije koja ih razlikuje od bilo koje druge osobe, izdvajajući ih uslijed toga pojedinačno, poput osoba kojima je odluka upućena (vidjeti presudu od 4. srpnja 2006., easyJet/Komisija, T‑177/04, EU:T:2006:187, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

33      U slučaju odluke kojom se utvrđuje spojivost koncentracije s unutarnjim tržištem i u pogledu trećeg poduzetnika, valja utvrditi odnosi li se ta odluka osobno na tog poduzetnika s obzirom na, s jedne strane, njegovo sudjelovanje u upravnom postupku i, s druge strane, utjecaj na njegov položaj na tržištu. Iako je točno da puko sudjelovanje u postupku samo po sebi nije dovoljno kako bi se utvrdilo da se odluka osobno odnosi na tužitelja, osobito u području koncentracija u okviru čijeg se detaljnog ispitivanja zahtijeva redoviti kontakt s brojnim poduzetnicima, aktivno sudjelovanje u upravnom postupku ipak je element koji se redovito uzima u obzir u okviru sudske prakse u području tržišnog natjecanja, uključujući u konkretnijem području kontrole koncentracija, radi utvrđivanja, uzimajući u obzir druge posebne okolnosti, dopuštenosti njegove tužbe (vidjeti presudu od 4. srpnja 2006., easyJet/Komisija, T‑177/04, EU:T:2006:187, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

34      Opći sud je upravo s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 33. ove presude donio mjeru upravljanja postupkom u okviru koje je pozvao stranke da na raspravi podnesu svoja očitovanja o zapreci vođenju postupka koju je namjeravao istaknuti po službenoj dužnosti.

35      Kao prvo, kad je riječ o tužiteljevu sudjelovanju u upravnom postupku koji se odnosi na koncentraciju M.8871, valja istaknuti da je on Komisiji podnio pisana očitovanja u dopisu od 17. travnja 2018. te da je potom saslušan na pojedinačnom sastanku održanom 28. kolovoza 2018. Isto tako, iz spisa proizlazi da je tužitelj 18. listopada 2018. poslao dopis kojim je želio dopuniti svoja očitovanja iznesena na sastanku 28. kolovoza 2018.

36      Dopisom od 4. prosinca 2018. tužitelj je Komisiji dostavio studiju koju je na njegov zahtjev pripremilo društvo Oxera Consulting LLP, poduzetnik za poslovno savjetovanje, naslovljenu „Transaktion zwischen E.ON und RWE: Auswirkungen auf Erstabsatz- und Regelenergiemarkt” (Koncentracija između društava E.ON i RWE: učinci prve prodaje i uravnoteženja na tržišta) od 29. studenoga 2018. (u daljnjem tekstu: studija Oxera), uz koji je u poruci elektroničke pošte od 25. siječnja 2019. priložio bazu podataka korištenu za izradu te studije.

37      Naposljetku, tužitelj je primio upitnik o Komisijinu istraživanju tržišta 24. siječnja 2019. te je na njega odgovorio 30. siječnja 2019.

38      Iz prethodno navedenog proizlazi da je tužitelj, s obzirom na to da je Komisiji podnio očitovanja o koncentraciji M.8871 u dopisima i na pojedinačnom sastanku, time što je dostavio vlastitu studiju učinka koncentracije na tržište, odnosno studiju Oxera, i time što je odgovorio na upitnik o istraživanju tržišta, aktivno sudjelovao u postupku, što uostalom druge stranke ne osporavaju.

39      Kao drugo, kad je riječ o osobnom utjecaju na tužiteljev položaj na tržištu, iz njegovih pismena proizlazi da je kao lokalno elektroenergetsko poduzeće uključen u sve razine vrijednosnog lanca, među kojima je proizvodnja električne energije, te je stoga konkurent strankama u koncentraciji. Druge stranke ne osporavaju taj opis tužiteljeve djelatnosti.

40      Suprotno tomu, društvo RWE u biti smatra da je tužiteljevo svojstvo konkurenta tek objektivno svojstvo koje ga ne razlikuje od bilo kojeg drugog konkurenta koji se stvarno ili potencijalno nalazi u istovjetnoj situaciji. U tom smislu, osobito tvrdi da tužitelj ne utvrđuje razliku između sebe i drugih konkurenata kad razmatra učinke koncentracije na svoj konkurentski položaj.

41      Osim toga, stranke su u odgovorima na pitanja koja je Opći sud postavio na raspravi priznale da nije važno utvrditi je li tužitelj najveći konkurent društvima RWE i E.ON, nego je li dokazao da pobijana odluka zbog posebnih okolnosti utječe na njega.

42      U tom pogledu valja istaknuti da je tužitelj tvrdio da će koncentracija M.8871 utjecati na njegov konkurentski položaj jer će se njome, zbog izmjene strukture njemačkog tržišta električne energije, obezvrijediti velika ulaganja koja je proveo i koja su procijenjena na dulje vrijeme uzimajući u obzir postojanje decentraliziranog tržišta električne energije koje je sve nestabilnije.

43      Točno je da takav argument mogu istaknuti i drugi konkurenti osim tužitelja, koji se nalaze u sličnoj situaciji.

44      Taj se argument ipak odnosi na tužiteljevu situaciju i on je usto tijekom upravnog i sudskog postupka izrazio ozbiljne zabrinutosti u pogledu te koncentracije, pri čemu je nekoliko puta naveo da će ona utjecati na njegov konkurentski položaj.

45      U tu je svrhu tužitelj naveo Općem sudu različite projekte povezane s modernizacijom i izgradnjom elektrana na koje će utjecati koncentracija M.8871. Ti su se planovi koji su detaljno opisani u tužbi namjeravali provesti do 2035. i temeljili su se na pretpostavci da neće doći do koncentracije M.8871. Tužitelj smatra da su određena ulaganja u nove kapacitete obezvrijeđena zbog rastuće koncentracije tržišta i većeg manevarskog prostora društva RWE nakon koncentracije M.8871.

46      Stoga, uzimajući u obzir posebne okolnosti ovog predmeta, osobito znatnu uključenost tužitelja u upravni postupak, njegovo svojstvo konkurenta strankama u koncentraciji i potencijalni učinak na vrijednost određenih ulaganja koja je konkretno utvrdio tužitelj nakon koncentracije, valja smatrati da se pobijana odluka osobno odnosi na tužitelja.

47      Budući da se pobijana odluka izravno i osobno odnosi na tužitelja, valja zaključiti da je tužba dopuštena.

B.      Meritum

1.      Uvodna razmatranja

48      Valja podsjetiti na to da, kada Komisija ispituje koncentraciju u smislu članka 2. Uredbe br. 139/2004, ona obavlja prvu fazu ispitivanja i utvrđuje potiče li koncentracija ozbiljne sumnje o spojivosti s unutarnjim tržištem na temelju članka 6. stavka 1. iste uredbe. Ako Komisija zaključi da konkurencija koja je predmet ispitivanja potiče takve sumnje, ona otvara drugu fazu ispitivanja na kraju koje mora odlučiti sprečava li koncentracija bitno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu u smislu članka 8. Uredbe br. 139/2004 (presuda od 11. prosinca 2013., Cisco Systems i Messagenet/Komisija, T‑79/12, EU:T:2013:635, t. 45.).

49      Ako je točno da se, za razliku od članka 8. Uredbe br. 139/2004, članak 6. iste uredbe odnosi na prisutnost ili odsutnost ozbiljnih sumnji u spojivost prijavljene koncentracije s unutarnjim tržištem, Komisija u oba slučaja mora primijeniti iste kriterije ocjenjivanja koji su predviđeni u članku 2. te uredbe. Isto tako, dokazni standardi za odluke donesene na temelju članka 6. Uredbe br. 139/2004 nisu viši od onih za odluke donesene na temelju članka 8. iste uredbe. Naime, bilo da Komisija odobri koncentraciju na kraju prve faze ispitivanja, kao u predmetnom slučaju, ili da je odobri nakon druge faze ispitivanja, dokazni standardi koje pritom primjenjuje su isti. Odgovor na pitanje može li Komisija odlučivati na temelju članka 6. ili članka 8. Uredbe br. 139/2004 stoga ovisi o raspoloživosti dokaza u tom trenutku, a ne o njihovoj kvaliteti (presuda od 11. prosinca 2013., Cisco Systems i Messagenet/Komisija, T‑79/12, EU:T:2013:635, t. 46.).

50      Kad je riječ o dokaznim standardima, iz presude od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala (C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 50. do 53.), proizlazi da je Komisija u načelu dužna zauzeti stajalište o koncentraciji o kojoj odlučuje dopuštanjem ili zabranom takve koncentracije na temelju ocjene njezinih najvjerojatnijih gospodarskih posljedica. Dakle, riječ je o ocjeni vjerojatnosti, a ne o obvezi Komisije da izvan razumne sumnje dokaže da koncentracija ne stvara probleme u pogledu tržišnog natjecanja (presuda od 11. prosinca 2013., Cisco Systems i Messagenet/Komisija, T‑79/12, EU:T:2013:635, t. 47.).

51      U tom pogledu, valja podsjetiti na to da Uredba br. 139/2004 ne počiva na pretpostavci nespojivosti koncentracije s unutarnjim tržištem (presuda od 11. prosinca 2013., Cisco Systems i Messagenet/Komisija, T‑79/12, EU:T:2013:635, t. 48.). Naime, Uredbom br. 139/2004 predviđa se jednakost zahtjeva dokazivanja kako bi se koncentracija odobrila ili zabranila i stoga ne dovodi ni do kakve pretpostavke zakonitosti ili nezakonitosti koncentracija.

52      Točno je da članak 6. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 139/2004 Komisiji ne daje nikakvu diskrecijsku ovlast u pogledu otvaranja dodatne faze ispitivanja kada je ona suočena s ozbiljnim sumnjama o spojivosti koncentracije s unutarnjim tržištem. Naime, kada Komisija ima ozbiljne sumnje o spojivosti koncentracije s unutarnjim tržištem, ona mora otvoriti drugu fazu ispitivanja. Međutim, iako je pojam „ozbiljne sumnje” objektivne prirode, Komisija prije donošenja odluke na temelju članka 6. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 139/2004 mora provesti složene gospodarske ocjene i u tu svrhu raspolaže određenom marginom prosudbe o kojoj Opći sud mora voditi računa (presude od 3. travnja 2003., Royal Philips Electronics/Komisija, T‑119/02, EU:T:2003:101, t. 77. i od 11. prosinca 2013., Cisco Systems i Messagenet/Komisija, T‑79/12, EU:T:2013:635, t. 49.).

53      Posljedično, sudska praksa predviđa isti stupanj sudskog nadzora za odluke donesene na temelju članka 6. Uredbe br. 139/2004 i za odluke donesene na temelju članka 8. iste uredbe. U obama slučajevima nadzor suda Unije nad složenim gospodarskim ocjenama Komisije treba biti ograničen na provjeru poštovanja pravila postupka i obrazlaganja, točnosti utvrđivanja činjeničnog stanja kao i odsutnosti očite pogreške u ocjeni i zloporabe ovlasti. U tom smislu, valja podsjetiti na to da sud Unije mora provjeriti ne samo materijalnu točnost navedenih dokaznih elemenata, njihovu vjerodostojnost i dosljednost nego isto tako mora nadzirati moraju li se ti elementi koji čine ukupnost relevantnih podataka uzeti u obzir pri ocjeni složene situacije i jesu li su oni takve prirode da mogu poduprijeti zaključke koji iz njih proizlaze (presuda od 11. prosinca 2013., Cisco Systems i Messagenet/Komisija, T‑79/12, EU:T:2013:635, t. 50.).

54      Tužbene razloge koje ističe tužitelj valja ispitati s obzirom na ta razmatranja.

2.      Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj podjeli analize cjelokupne koncentracije

55      Tužitelj u biti smatra da je podjela analize koncentracije M.8870 i koncentracije M.8871 isključivo formalna. Prema njegovu mišljenju, Komisija je te dvije koncentracije trebala ocijeniti zajedno jer one s gospodarskog stajališta ovise jedna o drugoj, istodobno su ugovorene te su također pravno povezane.

56      Tužitelj zaključuje da je cjelokupna koncentracija jedna te ista koncentracija u smislu članka 3. Uredbe br. 139/2004 s obzirom na to da, u skladu s njezinom uvodnom izjavom 20., sadržava međusobno usko povezane transakcije jer ih povezuje određeni uvjet.

57      Komisija, koju podupiru Savezna Republika Njemačka te društva E.ON i RWE, osporava tužiteljeve argumente.

a)      Doseg prvog tužbenog razloga

58      Iz prvog tužbenog razloga, kako je naveden u tužbi, proizlazi da se prigovor upućen Komisiji odnosi na činjenicu da ona koncentracije M.8870 i M.8871 nije ispitala zajedno. Međutim, tužitelj osobito u okviru svojih očitovanja o intervencijskom podnesku društva RWE navodi da je cjelokupna koncentracija jedinstvena i da je Komisija nadležna čak i ako se poduzetniku, u ovom slučaju društvu RWE, kao protučinidba za prijenos društava kćeri na neko drugo društvo, odnosno prijenosa društva innogy na društvo E.ON, odobri manjinski udio kojim se ne ostvaruje nikakvo pravo na kontrolu nad preuzimateljem, odnosno udio od 16,67 % u društvu E.ON.

59      Kad je tužitelju na raspravi postavljeno pitanje o dosegu njegova tužbenog razloga, pojasnio je da smatra da koncentracije M.8870, M.8871 i B8-28/19 čine jedinstvenu koncentraciju. Iako tužitelj priznaje da su te tri koncentracije kontrolirale u različitim postupcima, odnosno koncentracija B8-28/19 u postupku uređenom njemačkim pravom i koncentracije M.8870 i M.8871 u dvama različitim postupcima uređenim pravom Unije, on osporava taj odabir. Konkretno, smatra da udio od 16,67 % koji je društvo RWE steklo u društvu E.ON nije manjinski udio i ne čini neznatni financijski udio. Suprotno tomu, smatra da društvu RWE omogućuje da ima odlučujući utjecaj na društvo E.ON. Upravo bi s obzirom na to trebalo ocijeniti je li cjelokupna koncentracija zaista jedinstvena koncentracija u smislu članka 3. Uredbe br. 139/2004.

60      Na temelju pojašnjenja koja je tužitelj iznio na raspravi može se smatrati da se prvim tužbenim razlogom želi prigovoriti Komisiji da, s jedne strane, nije provela kontrolu koncentracije B8-28/19 i, s druge strane, nije smatrala da su koncentracije M.8870, M.8871 i B8-28/19 sastavni dijelovi jedinstvene koncentracije.

b)      Kontrola koncentracije B8-28/19

61      Valja napomenuti da je Komisija u točki 74. pobijane odluke podsjetila na to da je u svojoj ocjeni učinaka bilo kakvog stjecanja kontrole na tržišno natjecanje trebala uzeti u obzir i manjinske udjele koje je stjecatelj imao u eventualnim povezanim društvima. Komisija je na temelju tog pravila provjerila bi li strukturni odnos koji je nastao stjecanjem manjinskog udjela društva RWE u društvu E.ON, koji je obuhvaćen koncentracijom B8-28/19, mogao, s jedne strane, smanjiti interes društava RWE i E.ON da si međusobno konkuriraju na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom u Njemačkoj i, s druge strane, omogućiti društvu RWE ili društvu E.ON i potaknuti ih na to da isključe konkurente s uzlaznog tržišta proizvodnje ili veleprodaje električne energije ili sa silaznog tržišta maloprodaje električne energije u Njemačkoj ili pak s oba tržišta (točka 75. pobijane odluke).

62      Drugim riječima, Komisija je u okviru ocjene učinaka koncentracije M.8871 uzela u obzir manjinski udio koji je društvo RWE steklo u društvu E.ON, ali nije ispitala spojivost koncentracije B8-28/19 s unutarnjim tržištem, s obzirom na Uredbu br. 139/2004.

63      Spojivost koncentracije B8-28/19 ispitao je Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja s obzirom na pravila utvrđena u njemačkom nacionalnom pravu.

64      U tom pogledu tužitelj tvrdi da je Komisija trebala ispitati koncentraciju B8-28/19, s obzirom na to da je društvo RWE na temelju manjinskog udjela koje je steklo u društvu E.ON moglo na njega izvršavati odlučujući utjecaj.

65      Valja podsjetiti na to da se člankom 3. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 139/2004 određuje:

„1.      Koncentracija nastaje kada dođe do trajne promjene kontrole uslijed:

(a)      spajanja dvaju ili više poduzetnika ili dijelova poduzetnika koji su prije bili nezavisni; ili

(b)      stjecanja izravne ili neizravne kontrole nad cijelim ili nad dijelovima jednog ili više drugih poduzetnika od strane jedne ili više osoba koje već kontroliraju najmanje jednog poduzetnika ili od strane jednog ili više poduzetnika, bilo kupnjom vrijednosnih papira ili imovine na temelju ugovora ili na bilo koji drugi način.

2.      Kontrola se temelji na pravima, ugovorima ili bilo kakvom drugom sredstvu, koje zasebno ili u kombinaciji, vodeći računa o svim činjeničnim i pravnim okolnostima, omogućava prevladavajući utjecaj na poduzetnika, posebno putem:

(a)      vlasništva ili prava na korištenje cijele ili dijela imovine poduzetnika;

(b)      prava ili ugovora, koji omogućuju prevladavajući utjecaj na sastav, glasovanje ili odlučivanje tijela poduzetnika.”

66      Stoga, budući da se člankom 3. stavkom 2. Uredbe br. 139/2004 predviđa da je za utvrđivanje postojanja kontrole koja može biti svojstvena koncentraciji potrebno izvršavanje odlučujućeg utjecaja na djelatnost nekog poduzetnika, iz tužiteljeva prigovora valja zaključiti da on smatra da je koncentracija B8-28/19 koncentracija u smislu članka 3. Uredbe br. 139/2004 i da ju je Komisija u tim okolnostima trebala ispitati.

67      Međutim, predmet ove tužbe formalno se odnosi na Komisijinu odluku od 26. veljače 2019. kojom je koncentracija M.8871 proglašena spojivom s unutarnjim tržištem. U tom pogledu, iako pobijana odluka sadržava elemente o manjinskom udjelu koje je društvo RWE steklo u društvu E.ON na temelju kojih se može shvatiti zašto Komisija nije smatrala da je koncentracija B8-28/19 koncentracija u smislu članka 3. Uredbe br. 139/2004, valja utvrditi da se u njoj ne odlučuje izričito o tom pitanju, a stoga ni o Komisijinoj nadležnosti za odlučivanje o spojivosti te koncentracije s unutarnjim tržištem. Stoga tužitelj ne može istaknuti tužbeni razlog koji se temelji na pogrešnoj podjeli cjelokupne koncentracije kako bi od Općeg suda zatražio da odluči o pitanju nadležnosti koje Komisija nije razmatrala u odluci koja se stvarno pred njime pobija.

68      U tom pogledu valja napomenuti i da je tužitelj, ako je smatrao da bi koncentracija B8-28/19 mogla utjecati na tržište na razini Unije, trebao Komisiji podnijeti pritužbu i tražiti je da o tome donese odluku. Naime, u takvom bi slučaju Komisija bila dužna odlučiti o samom načelu svoje nadležnosti kao nadzornog tijela (vidjeti u tom smislu presudu od 25. rujna 2003., Schlüsselverlag J. S. Moser i dr./Komisija, C‑170/02 P, EU:C:2003:501, t. 27. do 30.). Tako bi se nad eventualno donesenom odlukom mogao provesti sudski nadzor podnošenjem tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a. Alternativno, u slučaju da Komisija ne odgovori, mogla bi se na temelju članka 265. trećeg stavka UFEU‑a podnijeti tužba zbog propusta.

69      U svakom slučaju, stjecanje manjinskog udjela može dovesti do preuzimanja kontrole, kao što to proizlazi iz točaka 57. i 59. Konsolidirane obavijesti o Komisijinoj nadležnosti na temelju Uredbe br. 139/2004 (SL 2008., C 95, str. 1., u daljnjem tekstu: Konsolidirana obavijest o nadležnosti), samo ako su s tim manjinskim udjelom povezana posebna prava koja podrazumijevaju isključivu kontrolu prava ili ako se manjinskom dioničaru zbog posebnih okolnosti dodijeli de facto isključiva kontrola.

70      Međutim, u ovom slučaju, s jedne strane, tužitelj nije tvrdio da su s manjinskim udjelom koji je steklo društvo RWE povezana posebna prava. Konkretno, nije tvrdio da su stečene dionice povlaštene dionice s kojima bi bila povezana posebna prava na temelju kojih bi društvo RWE moglo odrediti poslovnu strategiju društva E.ON, kao što je to ovlast imenovanja više od polovine članova nadzornog ili upravnog odbora, niti da bi društvo RWE imalo pravo upravljanja djelatnostima društva E.ON ili određivanja njegove poslovne politike na temelju organizacijske strukture.

71      S druge strane, kao što je to utvrđeno u nastavku u točkama 374., 375. i 383., sporazumom o odnosima među ulagateljima koji su sklopila društva RWE i E.ON glasačka prava koja društvo RWE može imati na skupštinama dioničara ograničavaju se na 16,67 %, neovisno o postotku prisutnosti. Slijedom toga, društvo RWE ne bi moglo imati većinu na glavnoj skupštini društva E.ON, čak i da na njoj bude prisutan mali broj dioničara. Štoviše, kao što se to u biti navodi u točki 388. ove presude, tužitelj nije istaknuo dokaze kojima bi potkrijepio vjerojatnost postojanja bilo kakve koordinacije između [povjerljivo] i društva RWE na glavnim skupštinama društva E.ON na temelju koje bi društvo RWE moglo imati stabilnu većinu na tim skupštinama. Prema tome, ne može se smatrati da je društvo RWE steklo de facto isključivu kontrolu nad društvom E.ON.

72      Stoga tužitelj neosnovano tvrdi da je koncentracija B8-28/19 koncentracija u smislu članka 3. Uredbe br. 139/2004.

c)      Postojanje jedinstvene koncentracije

73      Budući da se stranke ni u svojim pismenima ni na raspravi ne slažu u pogledu toga što obuhvaća sam pojam „jedinstvena koncentracija”, taj pojam valja definirati prije utvrđivanja je li primjenjiv na cjelokupnu koncentraciju.

1)      Pojam „jedinstvena koncentracija”

74      Valja istaknuti da je točno da se pojam „jedinstvena koncentracija” pojavljuje isključivo u uvodnoj izjavi 20., a ne u člancima Uredbe br. 139/2004 (vidjeti u tom smislu presudu od 26. listopada 2017., Marine Harvest/Komisija, T‑704/14, EU:T:2017:753, t. 91.).

75      U uvodnoj izjavi 20. Uredbe br. 139/2004 navodi se:

„Pojam koncentracije uputno je definirati tako, da obuhvaća djelovanja koja uzrokuju trajne promjene u kontroli predmetnih poduzetnika, a time i u strukturi tržišta. Stoga u doseg ove Uredbe treba uključiti sve zajedničke pothvate, koji trajno obavljaju sve funkcije samostalnoga gospodarskog subjekta. Osim toga, uputno je s transakcijama, koje su međusobno usko povezane, postupati kao s [jedinstvenim] koncentracijama, jer ih povezuje određeni uvjet ili imaju oblik niza transakcija s vrijednosnim papirima, koje se odvijaju u razumno kratkom vremenskom razdoblju.”

76      Međutim, s jedne strane, ta uvodna izjava ne sadržava iscrpnu definiciju uvjeta u kojima dvije transakcije čine jedinstvenu koncentraciju. S druge strane, valja istaknuti da uvodna izjava uredbe, iako može razjasniti tumačenje pravnog pravila, ne može sama po sebi predstavljati takvo pravilo. Preambula akta Unije nema pravno obvezujuću snagu (vidjeti presudu od 26. listopada 2017., Marine Harvest/Komisija, T‑704/14, EU:T:2017:753, t. 150. i navedenu sudsku praksu).

77      Stoga se, prema sudskoj praksi, na preambulu akta Unije ne može pozvati kako bi se odstupilo od samih odredbi predmetnog akta ni kako bi se te odredbe tumačile na način koji je očito suprotan njihovu tekstu (vidjeti presudu od 24. studenoga 2005., Deutsches Milch‑Kontor, C‑136/04, EU:C:2005:716, t. 32. i navedenu sudsku praksu). Međutim, iako uvodna izjava 20. Uredbe br. 139/2004 može služiti kao element tumačenja odredbi te uredbe, iz samog teksta te uvodne izjave ne može se valjano izvesti tumačenje pojma „jedinstvena koncentracija” koje nije u skladu s tim odredbama (presuda od 4. ožujka 2020., Marine Harvest/Komisija, C‑10/18 P, EU:C:2020:149, t. 44.).

78      Stoga pojam „[jedinstvena] koncentracija” iz uvodne izjave 20. Uredbe br. 139/2004 treba tumačiti na način da je u skladu s pojmom „koncentracija” koji je definiran u članku 3. stavku 1. Uredbe br. 139/2004. U tom se smislu uvodna izjava 20. ne može tumačiti na način koji bi imao za posljedicu proširenje dosega članka 3. stavka 1. Uredbe br. 139/2004.

79      Međutim, s obzirom na sadržaj članka 3. stavka 1. Uredbe br. 139/2004 na koji se podsjeća u točki 65. ove presude, valja smatrati da je jedinstvena koncentracija ona koja se sastoji od najmanje dviju međusobno usko povezanih transakcija jer ih povezuje određeni uvjet ili imaju oblik niza transakcija s vrijednosnim papirima, koje se odvijaju u razumno kratkom vremenskom razdoblju i koje uzrokuju trajne promjene u kontroli kao posljedice spajanja dvaju ili više poduzetnika ili dijelova poduzetnika, ili stjecanja izravne ili neizravne kontrole nad cijelim ili nad dijelovima jednog ili više drugih poduzetnika od strane jedne ili više osoba koje već kontroliraju najmanje jednog poduzetnika ili od strane jednog ili više poduzetnika.

80      Drugim riječima, kako bi se dvije ili više transakcija smatralo jedinstvenom koncentracijom u smislu uvodne izjave 20. i članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 139/2004 trebaju biti ispunjena dva uvjeta. S jedne strane, nužno je da su transakcije međuovisne na način da se ne bi mogle provesti jedne bez drugih. S druge strane, rezultat tih transakcija treba se sastojati u tome da se jednom ili više poduzetnika dodijeli izravna ili neizravna ekonomska kontrola nad djelatnošću jednog ili više drugih poduzetnika (vidjeti u tom smislu presudu od 23. veljače 2006., Cementbouw Handel & Industrie/Komisija, T‑282/02, EU:T:2006:64, t. 109.).

81      U tom pogledu tužitelj tvrdi da se u uvodnoj izjavi 20. Uredbe br. 139/2004 provodi Komisijina volja, izražena u njezinoj Zelenoj knjizi o reviziji Uredbe Vijeća (EEZ) br. 4064/89 od 21. prosinca 1989. o kontroli koncentracija između poduzetnika (COM(2001) 745 final, u daljnjem tekstu: Zelena knjiga), da se vrlo općenito zamjena imovine smatra jedinstvenom koncentracijom kako bi se osigurala dosljedna ocjena cjelokupne koncentracije.

82      Međutim, s jedne strane, valja naglasiti da je jedina svrha Zelene knjige pokretanje postupka savjetovanja na razini Unije i stoga ne može stvoriti obvezu za Komisiju (vidjeti u tom smislu presudu od 26. listopada 2017., Marine Harvest/Komisija, T‑704/14, EU:T:2017:753, t. 178.).

83      S druge strane, iako je točno da je Komisija u uvodnoj izjavi 133. Zelene knjige navela da valja sastaviti odredbe u kojima se transakcije koje se sastoje od zamjene imovine između dvaju društava izjednačavaju s koncentracijama koje se sastoje od jedinstvene transakcije, taj prijedlog ipak nije prihvaćen u Uredbi br. 139/2004. Konkretno, nije izmijenjen članak 5. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 4064/89 od 21. prosinca 1989. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 1989., L 395, str. 1.), koji se odnosi na izračun prihoda kako bi se utvrdila Komisijina nadležnost za odlučivanje o koncentraciji predviđena u Zelenoj knjizi.

84      Stoga iz zakonodavne povijesti Uredbe br. 139/2004 proizlazi da je odustajanje od uključivanja odredbi utemeljenih na uvodnoj izjavi 133. Zelene knjige svjesna odluka zakonodavca Unije.  Ta uvodna izjava 133. nije uključena u konačnu verziju Uredbe br. 139/2004, kako je donesena, a jedina odredba koja se odnosi na pojam „[jedinstvena] koncentracija” jest uvodna izjava 20. navedene uredbe.

85      Stoga, čak i ako je Komisija smatrala, u trenutku objave Zelene knjige, da se zamjena imovine kao što je ona u ovom slučaju trebala smatrati jedinstvenom koncentracijom, to nije relevantno za odgovor na pitanje čine li koncentracije M.8870, M.8871 i B8-28/19 jedinstvenu koncentraciju, pri čemu su u tom pogledu jedine relevantne Uredba br. 139/2004 i Konsolidirana obavijest o nadležnosti.

86      Međutim, uzimajući u obzir uvjete navedene u točki 80. ove presude, pojam „jedinstvena koncentracija” ne može se primijeniti ako neovisni poduzetnici steknu kontrolu nad različitim ciljevima, kao što je to u slučaju zamjene imovine.

2)      Primjena u ovom slučaju

i)      Uvjet koji se odnosi na međuovisnost transakcija o kojima je riječ

87      Uvjet koji se odnosi na međuovisnost transakcija o kojima je riječ pojašnjava se u točki 43. Konsolidirane obavijesti o nadležnosti.

88      U tom pogledu valja podsjetiti na to da iz točaka 1. i 4. Konsolidirane obavijesti o nadležnosti proizlazi da je ona donesena radi osiguranja transparentnosti, predvidljivosti i pravne sigurnosti u Komisijinu djelovanju (presuda od 5. listopada 2020., HeidelbergCement i Schwenk Zement/Komisija, T‑380/17, EU:T:2020:471, t. 132.).

89      Točkom 43. Konsolidirane obavijesti o nadležnosti određuje se:

„Zahtijevana uvjetovanost znači da ni do jedne transakcije ne bi moglo doći bez drugih i da zato one čine jedinstvenu transakciju […]. Ta uvjetovanost se obično dokazuje, ako su transakcije pravno povezane, to jest ako su sami sporazumi povezani međusobnom uvjetovanošću. Ako se de facto uvjetovanost može dokazati na zadovoljavajući način, ona također može biti dovoljna da se transakcije smatraju jedinstvenom koncentracijom. Za to, potrebna je ekonomska procjena ovisi li svaka transakcija od provedbe drugih […]. Daljnji pokazatelji međuovisnosti više transakcija mogu biti izjave samih stranaka ili istodobno sklapanje predmetnih sporazuma; ako takva istodobnost ne postoji bit će teško utvrditi de facto međuuvjetovanost višestrukih transakcija. Isto tako, očiti nedostatak istodobnosti pravno međusobno povezanih transakcija može potaknuti sumnju u njihovu stvarnu međuovisnost.”

90      U ovom je slučaju nesporno da su koncentracije M.8870, M.8871 i B8-28/19 dio složene zamjene imovine između društava RWE i E.ON te da su međusobno pravno povezane. To uostalom proizlazi iz točke 3. pobijane odluke.

91      Usto, u bilješki br. 34 pobijane odluke navodi se da „[u]govori o prijenosu imovine s društva E.ON na društvo RWE ovise o dovršetku stjecanja društva innogy koje bi provelo društvo E.ON koje tako privremeno […] ili trajno stječe kontrolu nad izdvojenom imovinom koju zadržava subjekt koji će nastati koncentracijom”. Isto tako, u točki 74. pobijane odluke navodi se u biti da je manjinski udio od 16,67 % koji je društvo RWE steklo u društvu E.ON protučinidba koju je društvo RWE dobilo za prijenos na društvo E.ON svojih djelatnosti distribucije i maloprodaje, kao i određenih sredstva za proizvodnju kojima trenutačno upravlja društvo innogy. Iz toga valja zaključiti da su transakcije o kojima je riječ pravno povezane, odnosno da su na temelju sporazuma ugovorne prirode različite transakcije zamjene imovine povezane međusobnom uvjetovanošću.

92      U svakom slučaju, koncentracije M.8870, M.8871 i B8-28/19 povezane su de facto uvjetovanošću.

93      U tom smislu, u ovom slučaju postoje elementi na temelju kojih se može utvrditi postojanje de facto uvjetovanosti, kako su predviđeni u točki 43. Konsolidirane obavijesti o nadležnosti, odnosno izjave koje su iznijele same stranke u koncentraciji, kao i istodobno sklapanje sporazuma o kojima je riječ.

94      Iz toga slijedi da cjelokupna koncentracija ispunjava uvjet koji se odnosi na međuovisnost transakcija o kojima je riječ.

ii)    Uvjet koji se odnosi na rezultat

95      Uvjet koji se odnosi na rezultat pojašnjen je u točkama 41. i 44. Konsolidirane obavijesti o nadležnosti. U točki 41. navodi se:

„S obzirom na to, te se višestruke transakcije, čak i ako ih međusobno povezuje određeni uvjet, mogu smatrati jedinstvenom koncentracijom samo ako su kontrolu, in fine, stekli isti poduzetnik odnosno isti poduzetnici. Samo se u tom slučaju može smatrati da su dvije ili više transakcija u biti jedinstvene i stoga čine jedinstvenu koncentraciju u smislu članka 3. [Uredbe br. 139/2004] […]. Taj pristup isključuje podjelu zajedničkih pothvata u okviru koje se različiti dijelovi poduzetnika dijele između njegovih nekadašnjih društava majki. Komisija smatra da te transakcije čine različite koncentracije […]. Isto vrijedi za transakcije u okviru kojih dva poduzetnika (ili više njih) zamjenjuju dijelove imovine i koje uključuju podjelu zajedničkih pothvata ili prijenos dijelova imovine. Čak i ako stranke načelno smatraju da su te transakcije međuovisne, radi postizanja cilja koji se želi ostvariti Uredbom o koncentracijama rezultate svake od tih transakcija treba ocijeniti zasebno. Više poduzetnika stječe kontrolu nad različitim dijelovima imovine; za svakog poduzetnika stjecatelja vrijedi zasebno objedinjavanje sredstava te utjecaj svakog od tih stjecanja kontrole na tržište treba zasebno analizirati na temelju Uredbe o koncentracijama.”

96      Točkom 44. pak se određuje:

„Načelo da se pod gore navedenim uvjetima s više transakcija može postupati kao s jedinstvenom koncentracijom primjenjuje se samo ako iz toga proizlazi da kontrolu nad jednim ili više poduzetnika stekne ista(e) osoba(e) ili isti poduzetnik odnosno poduzetnici. Kao prvo, tomu može biti tako ako se samo jedna djelatnost ili samo jedan poduzetnik stječe putem više pravnih transakcija Kao drugo, stjecanje kontrole nad više poduzetnika, koje bi samo po sebi moglo činiti različite koncentracije, može biti povezano tako da čini jedinstvenu koncentraciju. Suprotno tomu, nije moguće, na temelju Uredbe o koncentracijama, utvrditi poveznicu između različitih pravnih transakcija koje se samo djelomično odnose na stjecanje kontrole nad poduzetnicima i djelomično na stjecanje drugih dijelova imovine, kao što su manjinski udjeli bez stjecanja kontrole. Ne bi bilo u skladu s općim okvirom i ciljem Uredbe o koncentracijama smatrati da različite transakcije, koje povezuje određeni uvjet, čine neodvojivu cjelinu u okviru uredbe, s obzirom na to da samo dio tih transakcija uzrokuje promjene u kontroli ciljnog poduzetnika.”

97      U ovom slučaju, kao što se na to podsjetilo u točki 5. ove presude, koncentracija M.8871 odnosi se na imovinu društva E.ON koju stječe društvo RWE, dok se koncentracija M.8870 odnosi na prijenos društva innogy, društva kćeri društva RWE, društvu E.ON. Na temelju koncentracije B8-28/19 društvo RWE stječe manjinski udio od 16,67 % u društvu E.ON.

98      Kao prvo, valja utvrditi da su, kad je riječ, s jedne strane, o koncentraciji M.8870 i, s druge strane, o koncentracijama M.8871 i B8-28/19, različiti poduzetnici stjecatelji. Naime, riječ je o društvu E.ON odnosno društvu RWE. Isto tako, preuzeti poduzetnici nisu isti jer, kad je riječ o koncentraciji M.8870, stečenik je društvo innogy, društvo kćer društva RWE, a u okviru koncentracija M.8871 i B8-28/19 ciljni su poduzetnici imovina društva E.ON odnosno društvo E.ON.

99      Kao drugo, kad je riječ o koncentracijama M.8871 i B8-28/19, iako je isto društvo stjecatelj, odnosno društvo RWE, različiti su preuzeti poduzetnici. Naime, u okviru koncentracije M.8871, društvo RWE stječe imovinu društva E.ON, dok u okviru koncentracije B8-28/19 društvo RWE stječe samo manjinski udio u društvu E.ON. Međutim, društvo RWE ne stječe kontrolu nad društvom E.ON iako je steklo njegovu imovinu i manjinski udio u njemu. U tom smislu, društvo E.ON nakon prijenosa svoje imovine društvu RWE s njime više nije povezano, tako da društvo RWE ne može posredstvom te imovine na njega izvršavati odlučujući utjecaj.

100    U tim se okolnostima ne može prihvatiti da se koncentracije posljedično odnose na kontrolu koju nad jednim ili više poduzetnika stječe isti poduzetnik odnosno poduzetnici. Konačno, osim dobrovoljno stvorene međuovisnosti između društava RWE i E.ON, ne postoji funkcionalna poveznica između koncentracija M.8870, M.8871 i B8-28/19, s obzirom na to da cjelokupna koncentracija u ovom slučaju nije transakcija u okviru koje je provedeno više posrednih transakcija radi kontrole koju bi nad jednim ili više poduzetnika stekao isti poduzetnik odnosno poduzetnici.

101    Iz toga slijedi da cjelokupna koncentracija ne ispunjava uvjet koji se odnosi na rezultat.

3)      Pojam „jedinstvena koncentracija” i zahtjev sveobuhvatne ocjene

102    Tužitelj tvrdi da je proturječno da Komisija zasebno analizira koncentraciju M.8871 i koncentraciju M.8870 i da pritom u okviru ispitivanja koncentracije M.8871 uzme u obzir prijenos društva innogy društvu E.ON.

103    U tom pogledu Komisija se poziva na pravilo prvenstva.

104    U skladu s tim pravilom, Komisija u biti u okviru ocjene učinaka koncentracije uzima u obzir učinke koncentracije koja je prijavljena prije koncentracije nad kojom se provodi kontrola.

105    Na temelju tog pravila, Komisija je u okviru analize koncentracije M.8871 uzela u obzir koncentraciju M.8870 jer je ona prijavljena prije koncentracije M.8871.

106    Međutim, Komisija je na raspravi u odgovoru na pitanja Općeg suda priznala da, s jedne strane, pravilo prvenstva nije navedeno u pobijanoj odluci i da se, s druge strane, na njega nije potrebno pozvati kako bi se objasnilo uzimanje u obzir koncentracije M.8870 u analizi koncentracije M.8871. U tom pogledu, sama činjenica da su te dvije koncentracije povezane dovoljna je za objašnjenje zašto je Komisija u okviru pobijane odluke uzela u obzir koncentraciju M.8870.

107    Valja istaknuti da pravilo prvenstva proizlazi iz same Komisijine prakse odlučivanja te da nije predviđeno nijednom odredbom Uredbe br. 139/2004 ili Uredbe Komisije (EZ) br. 802/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe br. 139/2004 (SL 2004., L 133, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 95.).

108    U ovom je slučaju koncentracija M.8871 formalno prijavljena 22. siječnja 2019., odnosno prije koncentracije M.8870 koja je prijavljena 31. siječnja 2019.

109    Stoga, čak i da je Opći sud potvrdio postojanje pravila prvenstva, kako ga definira Komisija, ono u svakom slučaju ne može biti relevantno za opravdanje toga da su se u okviru analize učinaka koncentracije M.8871 uzeli u obzir učinci koncentracije M.8870.

110    S obzirom na to, zakonitost odluke o spojivosti koncentracije s unutarnjim tržištem mora se ocjenjivati s obzirom na informacije kojima je Komisija raspolagala u trenutku donošenja odluke. Stoga Komisijina ocjena spojivosti koncentracije s unutarnjim tržištem mora uzeti u obzir činjenične i pravne okolnosti koje su postojale u trenutku prijave te koncentracije i čiji se gospodarski doseg može procijeniti u trenutku donošenja te odluke (vidjeti presudu od 20. listopada 2021., Polskie Linie Lotnicze „LOT”/Komisija, T‑296/18, EU:T:2021:724, t. 55. i navedenu sudsku praksu).

111    Međutim, u okviru zamjene imovine, kao što je ona u ovom slučaju, Komisija, kao i podnositelji prijave različitih koncentracija, može zasebno i zajedno predvidjeti učinke na unutarnje tržište koje bi vjerojatna provedba svake koncentracije mogla imati. Naime, Komisija na temelju pravne i činjenične međuovisnosti koncentracija u ovom slučaju može predvidjeti stanje strukture tržišta nakon njihove provedbe.

112    Stoga, u ovom slučaju, uzimajući u obzir međuovisnost koncentracija o kojima je riječ, automatska primjena pravila prvenstva mogla bi imati proizvoljne učinke na opseg Komisijine analize.

113    Valja dodati i da je cilj koji se želi postići pojmom „jedinstvena koncentracija” omogućavanje zajedničkog ispitivanja transakcija koje se in fine odnose na isti rezultat, odnosno činjenicu da jedan ili više poduzetnika stječe izravnu ili neizravnu ekonomsku kontrolu nad djelatnošću jednog ili više drugih poduzetnika. To se opravdava činjenicom da se u takvom slučaju u pogledu predviđenih transakcija pojavljuju isti problemi te one imaju posljedice iste prirode na unutarnje tržište.

114    To je tumačenje u skladu s tumačenjem koje valja dati uvodnoj izjavi 20. i članku 3. stavku 1. Uredbe br. 139/2004, oslanjajući se na njezin cilj kao i na opću strukturu (vidjeti u tom smislu presudu od 7. rujna 2017., Austria Asphalt, C‑248/16, EU:C:2017:643, t. 20. i navedenu sudsku praksu).

115    Suprotno tomu, ako, kao u ovom slučaju, koncentracije ne mogu dovesti do istog rezultata, nisu u biti jedinstvene te se ne moraju ispitivati zajedno, kao transakcije koje su dio jedinstvene koncentracije, s obzirom na to da se u pogledu njih nužno ne pojavljuju isti problemi i nemaju učinke iste prirode na tržište. Naime, u takvom slučaju više poduzetnika stječe kontrolu nad različitim dijelovima imovine, tako da za svakog poduzetnika stjecatelja vrijedi zasebno objedinjavanje sredstava te je utjecaj svakog od tih stjecanja kontrole na tržište različit.

116    Međutim, ako su međusobno povezane i tako Komisiji omogućuju da predvidi vjerojatne učinke svake koncentracije na tržište, na Komisiji je da ih uzme u obzir u sveobuhvatnoj ocjeni svih relevantnih dokaza koju provodi za svaku od tih koncentracija. Naime, u tom slučaju, svaka koncentracija o kojoj je riječ u odnosu na druge koncentracije čini element koji Komisija treba uzeti u obzir u svojoj sveobuhvatnoj analizi učinaka koncentracije na unutarnje tržište.

117    Iz toga slijedi da nije proturječno da Komisija zasebno analizira koncentracije M.8870 i M.8871 o kojima je riječ i da pritom u pobijanoj odluci uzme u obzir učinak koji one imaju jedna na drugu.

118    Zbog istih razloga valja odbiti tužiteljev argument da je Komisija, uzimajući u obzir koncentraciju M.8870, predvidjela rezultat ocjene te koncentracije pa je trebala dvije koncentracije ispitati zajedno.

119    Naime, kako bi se bolje ispitao učinak koji bi koncentracija M.8871 mogla imati na unutarnje tržište, Komisija je bila dužna uzeti u obzir tržište koje bi se moglo promijeniti ako se eventualno provede koncentracija M.8870. To ipak ne znači da su se obje koncentracije trebale analizirati u samo jednom postupku, s obzirom na to da nisu ispunjavale uvjete na temelju kojih bi se smatralo da su dio jedinstvene koncentracije ili s obzirom na to da je rezultat analize koncentracije M.8870 prejudiciran.

d)      Zaključak

120    Budući da u ovom slučaju jedan od dvaju uvjeta za priznavanje postojanja jedinstvene koncentracije nije ispunjen, odnosno uvjet koji se odnosi na rezultat, Komisija je pravilno smatrala da koncentracije M.8870, M.8871 i B8-28/19 nisu sastavni dijelovi jedinstvene koncentracije.

121    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da prvi tužbeni razlog treba odbiti.

3.      Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

122    Tužitelj smatra da je obrazloženje pobijane odluke vrlo sažeto i ne upućuje dovoljno na složenost i učinke cjelokupne koncentracije. Tvrdi da se Komisijino obrazloženje temelji na općenitim opisima i u biti gotovo isključivo na nepotkrijepljenom argumentu da je rast društva RWE, koji je posljedica koncentracije, minimalan i u svakom slučaju privremen zbog napuštanja nuklearne energije.

123    Prema tužiteljevu mišljenju, iz obrazloženja pobijane odluke u najboljem slučaju samo nejasno proizlazi način na koji su brojni prigovori podneseni u pogledu koncentracije saslušani, ocijenjeni i odvagnuti. Tužitelj u svakom slučaju ne može provjeriti osnovanost dodijeljenog odobrenja. Isto tako, Komisija uopće nije ispitala druge učinke koncentracije na tržišno natjecanje.

124    Komisija, koju podupiru društva E.ON i RWE, osporava tužiteljeve argumente.

125    Kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, obrazloženje, koje je propisano člankom 296. UFEU‑a, mora odgovarati prirodi akta o kojemu je riječ i mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja ga je donijela kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere, ali i kako bi se nadležnom sudu omogućilo provođenje nadzora. Zahtjev obrazloženosti treba ocjenjivati ovisno o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta, prirodi navedenih razloga i interesu koji za dobivanje objašnjenja mogu imati adresati akta ili druge osobe na koje se taj akt izravno i osobno odnosi. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente jer se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz navedenog članka 296. ne treba ocjenjivati samo s obzirom na tekst obrazloženja nego i s obzirom na njegov kontekst i sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno područje (vidjeti presudu od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 166. i navedenu sudsku praksu).

126    Međutim, autor takvog akta ne mora zauzeti stajalište u pogledu onih točaka koje imaju nedvojbeno manje značenje ili predvidjeti moguće prigovore. Osim toga, stupanj podrobnosti obrazloženja odluke mora se prilagoditi stvarnim mogućnostima te tehničkim uvjetima ili uvjetima u pogledu roka, pod kojima se ona donosi. Stoga Komisija ne povređuje obvezu obrazlaganja ako, kad izvršava svoju ovlast kontrole koncentracija, u svoju odluku ne uključi temeljito obrazloženje u pogledu ocjene određenog broja aspekata koncentracije koji joj se čine očito nevažnima, beznačajnima ili očito sporednima za ocjenu koncentracije. Naime, takav zahtjev nije u skladu sa zahtjevom žurnosti i kratkim rokovima postupka kojima je Komisija obvezana kad izvršava svoju ovlast kontrole koncentracija i koji su dio posebnih okolnosti u postupku kontrole tih koncentracija (presuda od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 167.).

127    Iz toga proizlazi da je, u slučaju kad Komisija na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 139/2004 proglasi koncentraciju spojivom s unutarnjim tržištem, zahtjev obrazloženosti ispunjen ako su u toj odluci jasno navedeni razlozi zašto Komisija smatra da koncentracija o kojoj je riječ, po potrebi nakon što je poduzetnici o kojima je riječ izmijene, ne potiče ozbiljne sumnje o spojivosti s unutarnjim tržištem (vidjeti presudu od 7. svibnja 2009., NVV i dr./Komisija, T‑151/05, EU:T:2009:144, t. 193. i navedenu sudsku praksu).

128    Iako je u tom pogledu točno da Komisija nije obvezana time da u obrazloženju odluka donesenih primjenom Uredbe o kontroli koncentracija zauzme stajalište o svim elementima i argumentima iznesenima pred njome, uključujući one koji su očito sporedni za ocjenu koju treba dati, ona ipak mora iznijeti činjenice i pravna razmatranja koja imaju ključnu važnost u strukturi odluke. Usto, obrazloženje treba biti logično i osobito ne smije biti samo sebi proturječno (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 169.).

129    Štoviše, iz sudske prakse proizlazi da nepostojanje ili nedostatnost obrazloženja čine tužbeni razlog koji se temelji na bitnoj povredi postupka i koji je kao takav različit od tužbenog razloga koji se temelji na netočnosti obrazloženja odluke, čiji je nadzor obuhvaćen ispitivanjem osnovanosti te odluke (vidjeti presudu od 19. lipnja 2009., Qualcomm/Komisija, T‑48/04, EU:T:2009:212, t. 175. i navedenu sudsku praksu).

130    Drugi tužbeni razlog koji ističe tužitelj valja ispitati s obzirom na ta razmatranja.

131    Kao prvo, valja istaknuti da je Komisija u pobijanoj odluci definirala mjerodavno tržište i pritom objasnila zašto je primijenila takvu definiciju (točke 11. do 24. pobijane odluke).

132    Kao drugo, Komisija je iznijela objašnjenja o strukturi tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom u Njemačkoj te je pojasnila podjelu tržišnih udjela između subjekata koji na tom tržištu obavljaju svoje djelatnosti (točke 25. do 29. pobijane odluke) prije nego što je analizirala argumentaciju društva RWE nakon koncentracije. U tom je pogledu osobito uzela u obzir učinak prijenosa određene imovine društva innogy na društvo E.ON (točke 30. do 35. pobijane odluke). Nadalje, podsjetila je na funkcioniranje dvaju programa subvencioniranja postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, kako se predviđaju Gesetzom für den Ausbau erneuerbarer Energien (Erneuerbare‑Energien‑Gesetz – EEG 2017) (njemački Zakon o obnovljivim izvorima energije) od 21. srpnja 2014. (BGBl. 2014. I., str. 1066., u daljnjem tekstu: Zakon o EEG‑u) (točke 36. do 39. pobijane odluke). Nakon što je podsjetila na te različite elemente i na stajalište društva RWE (točke 40. do 42. pobijane odluke), Komisija je ocijenila učinak koncentracije na tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom u Njemačkoj te je zaključila da je na prvi pogled malo vjerojatno da bi neto povećanje kao posljedica ograničene i u svakom slučaju privremene koncentracije bitno ojačalo snagu društva RWE na navedenom tržištu (točke 43. do 47. pobijane odluke). Neovisno o tom utvrđenju, Komisija je smatrala da je s obzirom na funkcioniranje tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom prikladno ispitati rizik povezan sa strategijama zadržavanja kapaciteta. U tom je pogledu osobito uzela u obzir odgovore dobivene na upitnik o istraživanju tržišta koji je provela (točke 48. do 58. pobijane odluke). Ispitala je i analize RSI koje su podnijeli društvo RWE i treće osobe te je zaključila da u pogledu koncentracije ne postoje nikakve ozbiljne dvojbe u pogledu njezine spojivosti s unutarnjim tržištem (točke 59. do 66. pobijane odluke). Naposljetku, uzela je u obzir dodatne razloge za zabrinutost koje su iznijele treće osobe te ih je stoga analizirala (točke 67. do 73. pobijane odluke).

133    Kao treće, Komisija je ispitala pitanje učinka činjenice da je društvo RWE u društvu E.ON steklo udio od 16,67 % (točke 74. do 78. pobijane odluke). Stoga je, s jedne strane, analizirala bi li to stjecanje moglo pojačati horizontalne učinke koncentracije te je zaključila da činjenica da je društvo RWE u društvu E.ON steklo udio od 16,67 % ne mijenja zaključak da je malo vjerojatno da bi koncentracija bitno povećala mogućnost i interes društva RWE da intervenira u zadržavanje kapaciteta (točke 79. do 81. pobijane odluke). S druge strane, Komisija je ocijenila vertikalne učinke koncentracije i u tu svrhu uskratu opskrbe i uskratu pristupa za klijente (točke 82. do 88. pobijane odluke). Budući da je utvrdila da su određeni sudionici u istraživanju tržišta zabrinuti za posljedice koncentracije na likvidnost tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom, kao i na pristup društva RWE informacijama o strategijama i djelatnostima društva E.ON, Komisija je analizirala i ta pitanja (točke 89. do 95. pobijane odluke).

134    Kao četvrto, Komisija je razmatrala i analizirala pitanje odnosa između društava RWE i Amprion (točke 96. do 100. pobijane odluke).

135    Iz toga slijedi da je Komisija obrazložila zašto je donijela pobijanu odluku.

136    Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje tužiteljevim argumentima.

137    Na prvom mjestu, valja napomenuti da tužitelj u biti prigovara Komisiji da se uglavnom, odnosno isključivo oslanjala na utvrđenje da je povećanje tržišnih udjela društva RWE neznatno i privremeno. U biti smatra da se Komisija oslonila samo na taj razlog kako bi odbila argumente koje su treće osobe istaknule u svrhu osporavanja spojivosti koncentracije s unutarnjim tržištem.

138    Ako se isto objašnjenje bez dodatnih pojašnjenja iznese kako bi se odbili argumenti u okviru kojih se ističu različiti problemi, valja postaviti pitanje o kvaliteti obrazloženja odluke o kojoj je riječ. Naime, čak i ako je riječ o posebno uvjerljivom objašnjenju, ipak ga treba prilagoditi ili ga potkrijepiti elementima na temelju kojih se može shvatiti zašto je relevantno za odbijanje argumenata koji se odnose na različite aspekte.

139    S obzirom na to, u ovom je slučaju važno naglasiti da je pobijana odluka donesena na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 139/2004, a za tu je vrstu odluka Opći sud priznao, kao što to u biti proizlazi iz sudske prakse navedene u točkama 126. i 127. ove presude, da je moguće iznijeti obrazloženje koje ne obuhvaća iscrpno sve elemente koji se pred njime ističu.

140    Stoga je potrebno pronaći pravednu ravnotežu između obrazloženja koje je zapravo umjetno, s obzirom na to da se osobito temelji na stereotipnom opravdanju, i obrazloženja koje zahtijeva nerazmjeran napor institucije o kojoj je riječ u pogledu prirode donesene odluke.

141    U ovom se slučaju ne može osporiti da je Komisija nekoliko puta ponovila da, prema njezinu mišljenju, koncentracija ne potiče ozbiljne sumnje o spojivosti s tržištem jer je posljedično povećanje proizvodnje društva RWE, s jedne strane, ograničeno i, s druge strane, u svakom slučaju privremeno. To obrazloženje proizlazi iz ispitivanja povećanja koje je posljedica koncentracije (točke 31. i 35. pobijane odluke) i Komisijine opće ocjene (točke 44. do 47. pobijane odluke).

142    Te su točke stoga srž Komisijine ocjene.

143    Međutim, Komisija u okviru svoje analize nije samo na temelju tog utvrđenja zaključila da koncentracija ne potiče ozbiljne sumnje o spojivosti s unutarnjim tržištem. Naime, Komisija je također u okviru ispitivanja rizika povezanog sa strategijama zadržavanja kapaciteta uzela u obzir posebnosti povezane s proizvodnjom električne energije iz vjetra te je ispitala interes koji bi društvo RWE moglo imati u strategijama zadržavanja kapaciteta, imajući u vidu funkcioniranje programa subvencioniranja postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i korist koju bi moglo ostvariti od zadržavanja postrojenja za proizvodnju nuklearne energije (točke 52., 53., 57. i 58. pobijane odluke). Isto tako, Komisija je prilikom ispitivanja dodatnih razloga za zabrinutost koje su iznijele treće osobe smatrala da je malo vjerojatno, kad je riječ o konkurentskoj prednosti u dodjeli subvencija za razvoj i izgradnju novih postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora koju bi moglo steći društvo RWE, da će se ona ostvariti uzimajući u obzir, među ostalim, fragmentiranu strukturu proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u Njemačkoj (točka 69. pobijane odluke). Slično tomu, kad je riječ o interesu za iznošenje namjerno pogrešnih predviđanja o proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, Komisija se temeljila na odgovorima dobivenima na upitnik o istraživanju tržišta, prema kojima dobavljačima općenito nije u interesu iznositi takva predviđanja (točka 71. pobijane odluke). Isti se zaključak može donijeti u pogledu analize učinka činjenice da je društvo RWE u društvu E.ON steklo udio od 16,67 % na horizontalne i vertikalne učinke koncentracije. Naime, Komisija je ispitala utjecaj koji bi društvo RWE moglo izvršavati na društvo E.ON i interes koji bi za to imala ta dva subjekta (vidjeti osobito točke 81., 85., 87., 88., 91. i 94. pobijane odluke). Konačno, kad je riječ o vertikalnom odnosu s društvom Amprion, Komisija je uputila na to da društva RWE i Commerz Real AG dijele kontrolu nad društvom Amprion, na njemačko zakonodavstvo i zakonodavstvo Unije te na neznatno i privremeno povećanje društva RWE kako bi na temelju toga zaključila da je malo vjerojatno da će učinak koncentracije biti uskraćivanje društvu Amprion pristupa prijenosnom sustavu (točke 98. i 100. pobijane odluke).

144    Stoga treba odbiti tužiteljev glavni argument, kako je naveden u točki 137. ove presude.

145    Na drugom mjestu, treba odbiti tužiteljev argument koji se temelji na tome da pobijana odluka sadržava mali broj stranica. Naime, je li neka institucija poštovala svoju obvezu obrazlaganja treba ocijeniti isključivo s obzirom na sadržaj njezine odluke. U tom smislu, broj stranica nije važan jer čak i sažeto obrazloženje može biti u skladu s pravilima navedenima u točki 125. ove presude te na temelju njega osoba o kojoj je riječ može shvatiti razloge zbog kojih je odluka donesena (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 2018., Syriatel Mobile Telecom/Vijeće, T‑411/16, neobjavljena, EU:T:2018:902, t. 79.). Štoviše, već je presuđeno da zakonitost neke odluke ne može ovisiti o broju njezinih uvodnih izjava (presuda od 5. listopada 2020., HeidelbergCement i Schwenk Zement/Komisija, T‑380/17, EU:T:2020:471, t. 363. (neobjavljena)) ili da sažeto obrazloženje nije nužno u suprotnosti sa zahtjevima iz članka 296. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 11. prosinca 2013., Cisco Systems i Messagenet/Komisija, T‑79/12, EU:T:2013:635, t. 111.).

146    Na trećem mjestu, u skladu sa sudskom praksom na koju se podsjeća u točki 129. ove presude, valja odbiti ispitivanje tužbenog razloga koji se temelji na obvezi obrazlaganja tužiteljevih argumenata kojima on u biti želi prigovoriti Komisiji da je pogrešno utvrdila da je rast društva RWE zanemariv i samo privremen zbog napuštanja nuklearne energije. Naime, iako te argumente iznosi kako bi potkrijepio činjenicu da Komisija nije obrazložila svoj zaključak, zapravo dovodi u pitanje osnovanost tog utvrđenja. To stoga vrijedi za argumente prema kojima je Komisija nezakonito zanemarila rast društva RWE kao posljedicu koncentracije uzimajući u obzir prijenos imovine društva innogy na društvo E.ON, osporila utjecaj društva RWE na društvo E.ON zbog toga što je društvo RWE u društvu E.ON steklo udio od 16,67 %, kao i činjenicu da povećanje tržišnih udjela društva RWE nije zanemarivo ili da se njegova ključna uloga znatno povećala. Naime, tim se argumentima želi dokazati Komisijina očita pogreška u ocjeni učinaka koncentracije M.8871, a ne nedostatak u obrazloženju pobijane odluke.

147    Na četvrtom mjestu, kad je riječ o aspektima tržišnog natjecanja koje Komisija nije ispitala, valja istaknuti da, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 128. ove presude, ona nije bila obvezna izričito zauzeti stajalište o aspektima koji su očito sporedni. Štoviše, kad je riječ o položaju društva RWE u području usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga, iako je Komisija objasnila zašto nije smatrala nužnim provesti zasebnu analizu učinka koncentracije na to tržište, ipak je provela takvu analizu (vidjeti točku 46. pobijane odluke). Usto, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, Komisija je ispitala analize RSI koje su podnijele treće osobe te je analizirala posljedice odobrenja te koncentracije za tržište (vidjeti točku 59. i sljedeće pobijane odluke).

148    Na petom mjestu, treba odbiti tužiteljev argument prema kojem iz obrazloženja pobijane odluke u najboljem slučaju samo nejasno proizlazi način na koji su brojni prigovori podneseni u pogledu koncentracije saslušani, ocijenjeni i odvagnuti. Naime, iz pobijane odluke, osobito njezinih točaka 63., 64., 67. do 73. i 89. do 94., proizlazi da je Komisija uzela u obzir očitovanja trećih osoba, od kojih su se neka podudarala, te je na njih odgovorila.

149    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je Komisija, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, pružila dostatno obrazloženje kako bi on mogao shvatiti zašto je smatrala da koncentracija ne potiče ozbiljne sumnje o spojivosti s unutarnjim tržištem i kako bi sud mogao izvršiti svoj nadzor.

4.      Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na saslušanje

150    Tužitelj tvrdi da je u postupku povrijeđeno njegovo pravo na sudjelovanje. Naime, kao prvo, smatra da Komisija nije uzela u obzir njegov doprinos. Kao drugo, Komisija je trebala, među ostalim, time da sasluša tužitelja i više ga uključi u postupak, pojasniti pitanje jesu li neki posebni pristupi u studiji Oxera bili netočni i, ako jesu, o kojim je pristupima riječ. Kao treće, tijekom postupka se pred Komisijom nije održala prava rasprava.

151    Povreda tužiteljeva prava na sudjelovanje također proizlazi, s jedne strane, iz Komisijina protivljenja tomu da tužitelj dobije pristup zatvorenom spisu Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja i, s druge strane, Komisijina jednostavna upućivanja na analize trećih osoba u pogledu položaja društva RWE na tržištu koje su provedene na temelju različitih ulaznih parametara i u kojima se došlo do različitih zaključaka, a da pritom Komisija nije smatrala da je nužno pojasniti utvrđena proturječja.

152    Komisija osporava tužiteljeve argumente.

153    Kao prvo, valja istaknuti da se tužitelj u biti poziva na povredu svojeg prava na saslušanje kad tvrdi da nije bio dovoljno uključen u upravni postupak i da je njegovo „pravo na sudjelovanje” povrijeđeno.

154    U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 11. točkom (c) Uredbe br. 802/2004, pravo na saslušanje u skladu s člankom 18. Uredbe br. 139/2004 imaju treće osobe, odnosno fizičke ili pravne osobe koje pokažu dovoljno interesa, a posebno kupci, dobavljači i konkurenti u smislu članka 18. stavka 4. druge rečenice Uredbe br. 139/2004.

155    Usto, člankom 18. stavkom 4. Uredbe br. 139/2004 određuje se:

„Ako Komisija ili nadležna tijela država članica to smatraju potrebnim, mogu saslušavati i druge fizičke ili pravne osobe. Fizičke ili pravne osobe koje pokažu dovoljno interesa, a posebno članovi upravnih ili poslovodnih tijela predmetnih poduzetnika ili priznati predstavnici njihovih zaposlenika, imaju pravo da budu saslušani na vlastiti zahtjev.”

156    Člankom 16. stavkom 1. Uredbe br. 802/2004 pak se određuje sljedeće:

„Ako treće osobe podnesu pisani zahtjev za saslušanje sukladno s člankom 18. stavkom 4. drugom rečenicom Uredbe (EZ) br. 139/2004, Komisija ih pisanim putem obavještava o prirodi i predmetu postupka te utvrđuje rok u kojem mogu iznijeti svoja stajališta.”

157    Stoga se u okviru postupka kontrole koncentracija koji provodi Unija pravo na saslušanje izričito dodjeljuje trećim osobama, kao što je tužitelj, koje pokažu dovoljno interesa i koje podnesu zahtjev za saslušanje, na temelju članka 18. stavka 4. Uredbe br. 139/2004 i članka 11. točke (c) i članka 16. stavka 1. Uredbe br. 802/2004.

158    Te treće osobe imaju pravo na to da ih Komisija sasluša na njihov zahtjev kako bi iznijele svoje stajalište o štetnim učincima namjeravane prijavljene koncentracije na njih, pri čemu takvo pravo ipak treba pomiriti, s jedne strane, s poštovanjem prava obrane stranaka u koncentraciji i, s druge strane, s glavnim ciljem uredbe koji se odnosi na osiguravanje učinkovitosti nadzora i pravne sigurnosti za poduzetnike na koje se ona primjenjuje (vidjeti presudu od 7. svibnja 2009., NVV i dr./Komisija, T‑151/05, EU:T:2009:144, t. 202. i navedenu sudsku praksu). Stoga upravo u okviru takvog sustava zaštite prava zainteresiranih i trećih osoba treba utvrditi je li tužiteljevo pravo u ovom slučaju povrijeđeno.

159    Međutim, iz spisa proizlazi da je tužitelj u potpunosti iskoristio mogućnost koju imaju treće osobe da sudjeluju u upravnom postupku i iznesu svoje stajalište o koncentraciji.

160    Naime, kao što je to Komisija navela u odgovoru na tužbu, i kao što se to naglasilo u točkama 35. do 38. ove presude, tužitelj je Komisiji iznio svoja očitovanja o koncentraciji o kojoj je riječ, najprije u svojem dopisu od 17. travnja 2018., a zatim na pojedinačnom sastanku održanom 28. kolovoza 2018.

161    Isto tako, iz spisa proizlazi da je tužitelj 18. listopada 2018. poslao dopis kojim je želio dopuniti svoja očitovanja iznesena na sastanku 28. kolovoza 2018.

162    Tužitelj je u dopisu od 4. prosinca 2018. Komisiji dostavio studiju Oxera, uz koji je u poruci elektroničke pošte od 25. siječnja 2019. priložio bazu podataka korištenu za izradu te studije.

163    Naposljetku, tužitelj je primio upitnik o Komisijinu istraživanju tržišta 24. siječnja 2019. te je na njega odgovorio 30. siječnja 2019. Tužitelj ne raspolaže drugim pravima sudjelovanja.

164    U tim okolnostima, tužitelj ne može Komisiji prigovoriti da mu tijekom upravnog postupka nije dopustila da dovoljno obrazloži svoje stajalište.

165    Kao drugo, kad je riječ o pitanju pristupa spisu Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja, dovoljno je utvrditi da je tužiteljev zahtjev za pristup spisu koji se odnosio na koncentraciju B8-28/19 podnesen Saveznom uredu za zaštitu tržišnog natjecanja 18. ožujka 2019., odnosno nakon donošenja pobijane odluke. Slijedom toga, odluka o odbijanju navedenog zahtjeva koju je Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja donio 15. travnja 2019. nije mogla imati nikakvu ulogu u Komisijinu poštovanju tužiteljeva prava na saslušanje u okviru postupka u kojem je donesena pobijana odluka.

166    Štoviše, valja napomenuti da je tužitelj, iako prigovara Komisiji jer se usprotivila njegovu zahtjevu, podnio taj zahtjev uz isticanje svojeg interesa da dobije pristup spisu kako bi sudjelovao u postupku koji se odnosi na koncentraciju M.8870, ali ne tvrdi da, s obzirom na to da mu nije dostavljen taj spis, nije mogao podnijeti očitovanja o koncentraciji M.8871 koju je Komisija ispitivala.

167    Kao treće, tužitelj kritizira Komisiju da nije dovoljno uzela u obzir njegovo stajalište, kao ni argumente i dokaze koje je podnio tijekom upravnog postupka, a time zapravo Komisiji želi prigovoriti da nije na isti način kao on ocijenila okolnosti slučaja.

168    Naime, tvrdi da Komisija nije željela razjasniti određena pitanja, poput nekih posebnih pristupa u studiji Oxera ili proturječja utvrđenih u analizama trećih osoba u pogledu položaja društva RWE na tržištu, ali pritom ne navodi da je Komisija u pobijanoj odluci priznala postojanje razlika u analizama koje su podnijele treće osobe i napomenula da se sve analize podudaraju u pogledu određenih pitanja (vidjeti točku 62. pobijane odluke). Naime, Komisija je svoje zaključke temeljila na tim podudaranjima. Osim toga, iako ga je Komisija to pitala, tužitelj nije pojasnio kakvo bi pojašnjenje ona trebala dati u pogledu studije Oxera ili utvrđenih proturječja.

169    Stoga tužitelj u okviru svojeg argumenta ne prigovara Komisiji da ga nije saslušala, nego kritizira zaključke koje je izvela iz različitih očitovanja koja su joj podnesena. Prema tome, taj je argument u okviru ispitivanja ovog tužbenog razloga bespredmetan.

170    Isto vrijedi za zaključke Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja koje je Komisija samo preuzela.

171    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da treći tužbeni razlog valja odbiti.

5.      Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na djelotvornu sudsku zaštitu

172    Tužitelj tvrdi da je pobijana odluka objavljena nakon duljeg razdoblja. Naime, zbog te je nepravodobne objave povrijeđeno njegovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu. U tom pogledu, činjenica da je rok za podnošenje tužbe počeo teći tek nakon datuma objave pobijane odluke, čak i ako je točna, ne može opravdati to da se njegovu pravu na djelotvornu sudsku zaštitu oduzela svrha.

173    Osim toga, tužitelj u biti tvrdi da činjenica da se člankom 20. Uredbe br. 139/2004 ne propisuje objava u Službenom listu odluka donesenih na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) navedene uredbe ne opravdava nepravodobnu objavu pobijane odluke. U tom pogledu, u skladu s njezinom vlastitom upravnom praksom i na temelju članka 296. drugog stavka UFEU‑a, Komisija objavljuje odluke donesene na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 139/2004.

174    Naposljetku, tužitelj u biti smatra da se Komisija ne smije braniti okolnostima, odnosno činjenicom da je trebala dati prednost koncentraciji M.8870, ni zahtjevima za specifične ispravke koje su podnijela društva RWE i E.ON kako bi opravdala vrijeme koje je proteklo do objave pobijane odluke.

175    Komisija, koju podupiru društva E.ON i RWE, osporava tužiteljeve argumente.

176    U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, „[s]vatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom, u skladu s uvjetima utvrđenima ovim člankom”.

177    Tim se pravom na djelotvornu sudsku zaštitu zahtijeva da zainteresirana osoba bude upoznata s razlozima na kojima je osnovana odluka koja se na nju odnosi ili kojom joj se nanosi šteta bilo čitanjem same odluke bilo priopćenjem tih razloga na njezin zahtjev kako bi joj se omogućilo da obrani svoja prava u najboljim mogućim uvjetima i da odluči, potpuno poznavajući činjenice, je li korisno pokrenuti postupak pred nadležnim sudom te kako bi taj sud mogao u potpunosti izvršiti nadzor zakonitosti odluke o kojoj je riječ (vidjeti u tom smislu presude od 15. listopada 1987., Heylens i dr., 222/86, EU:C:1987:442, t. 15. i 17.; od 17. studenoga 2011., Gaydarov, C‑430/10, EU:C:2011:749, t. 41. i od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 100. i navedenu sudsku praksu).

178    U skladu sa sudskom praksom na koju se podsjetilo u točki 177. ove presude, s obzirom na to da je pobijana odluka, koja se trebala priopćiti strankama koncentracije na temelju članka 297. stavka 2. trećeg podstavka UFEU‑a, bila usto takva da izravno i osobno utječe na treće osobe u okviru koncentracije, Komisija je bila obvezna, kako bi zajamčila tim trećim osobama pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, donijeti odgovarajuće mjere objavljivanja, kako bi se navedene treće osobe mogle upoznati s razlozima na kojima je utemeljena pobijana odluka.

179    U ovom slučaju nije sporno da se tužitelj mogao upoznati s razlozima za donošenje pobijane odluke i slijedom toga podnijeti tužbene razloge i dokaze kako bi zahtijevao njezino poništenje. Isto tako, valja istaknuti da je imao mogućnost Općem sudu podnijeti tužbu protiv pobijane odluke.

180    Međutim, tužitelj smatra da je njegovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu povrijeđeno zbog nepravodobne objave pobijane odluke.

181    U tom pogledu, kao prvo, točno je da valja istaknuti, poput Komisije, da Komisija u skladu s člankom 20. stavkom 1. Uredbe br. 139/2004 u Službenom listu objavljuje samo odluke koje donosi u skladu s člankom 8. stavcima 1. do 6., člancima 14. i 15., s izuzetkom privremenih odluka, donesenih u skladu s člankom 18. stavkom 2. navedene uredbe, zajedno s mišljenjem Savjetodavnog odbora.

182    Stoga u ovom slučaju, s obzirom na to da je pobijana odluka donesena na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 139/2004, koji nije izričito naveden u članku 20. stavku 1. iste uredbe, Komisija nije bila dužna na temelju Uredbe br. 139/2004 objaviti pobijanu odluku u Službenom listu.

183    Međutim, valja napomenuti da Komisija u praksi, kad donosi odluke koje se temelje na članku 6. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 139/2004, u Službenom listu objavljuje obavijest u kojoj navodi da će cijeli tekst odluke biti objavljen nakon što se iz njega izbrišu poslovne tajne koje bi mogao sadržavati i da će biti dostupan na internetskoj stranici Komisije, odnosno na EUR‑Lexu.

184    Nadalje, u točki 5. dokumenta naslovljenog „Guidance on the preparation of public versions of Commission Decisions adopted under the Merger Regulation” (dokument sa smjernicama o sastavljanju javnih verzija Komisijinih odluka donesenih u skladu s Uredbom o koncentracijama) od 26. svibnja 2015. (u daljnjem tekstu: dokument sa smjernicama), Komisija navodi da, u skladu s načelom transparentnosti koje proizlazi iz članka 15. UFEU‑a i ustaljenom praksom, ona na svojoj internetskoj stranici također objavljuje verzije svojih odluka koje nisu povjerljive i koje su donesene u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 139/2004 i člankom 6. stavkom 1. točkom (b), u vezi s člankom 6. stavkom 2. navedene uredbe. Usto, Komisija u točki 2. istog dokumenta tvrdi da stavlja što je moguće više informacija na raspolaganje javnosti i da ne otkriva podatke samo ako mora poštovati svoju obvezu čuvanja poslovne tajne ili druge iznimke javnog poretka.

185    Međutim, prema sudskoj praksi, Komisija je obvezana obavijestima koje donosi u području kontrole koncentracija pod uvjetom da se njima ne odstupa od pravnih pravila iz Ugovora i Uredbe br. 139/2004 (presuda od 3. travnja 2003., BaByliss/Komisija, T‑114/02, EU:T:2003:100, t. 143.; vidjeti i presudu od 9. srpnja 2007., Sun Chemical Group i dr./Komisija, T‑282/06, EU:T:2007:203, t. 55. i navedenu sudsku praksu). Usto, ta okvirna pravila kojima se utvrđuju pravila postupanja koja Komisija namjerava slijediti pridonose jamčenju transparentnosti, predvidivosti i pravne sigurnosti u njezinu postupanju (vidjeti u tom smislu presudu od 7. ožujka 2002., Italija/Komisija, C‑310/99, EU:C:2002:143, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

186    Iako je točno da se sudskom praksom navedenom u prethodnoj točki nastojala utvrditi obvezujuća priroda za Komisiju njezine Obavijesti o dozvoljenim mjerama na temelju Uredbe Vijeća (EEZ) 4064/89 i Uredbe Komisije (EZ) br. 447/98 (SL 2001., C 68, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 43.) i Smjernica za ocjenu horizontalnih koncentracija prema Uredbi Vijeća o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., C 31, str. 5.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 59., u daljnjem tekstu: Smjernice), ona je i dalje relevantna, neovisno o tome je li riječ o pravilu postupanja koje se odnosi na ocjenu situacija koju Komisija mora donijeti ili o pravilu postupanja koje se odnosi na postupovno pravilo. Naime, kad bi se priznalo suprotno, Komisiji bi se dodijelilo diskrecijsko pravo odabira hoće li objaviti odluke koje bi ipak mogle utjecati na pravnu situaciju trećih osoba, što nije u skladu s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu ni načelom pravne sigurnosti.

187    Osim toga, s jedne strane, kad je riječ o usklađenosti dokumenta sa smjernicama s pravnim pravilima iz Ugovora i Uredbe br. 139/2004, iako se u članku 20. stavku 1. Uredbe br. 139/2004 ne navodi objavljivanje odluka donesenih na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) te uredbe u Službenom listu, Komisiji se ničime ne zabranjuje da ih objavi na neki drugi način, kao što to već i čini u praksi.

188    S druge strane, u skladu s člankom 1. drugim stavkom UEU‑a, u Uniji se odluke donose na što otvoreniji način. Usto, Komisija mora poštovati načelo transparentnosti, utvrđeno člankom 15. UFEU‑a. Tim se načelom, među ostalim, građanima omogućuje tješnje sudjelovanje u procesu odlučivanja i jamče veća legitimnost, učinkovitost i odgovornost uprave prema građanima u demokratskom sustavu (vidjeti u tom smislu presudu od 1. srpnja 2008., Švedska i Turco/Vijeće, C‑39/05 P i C‑52/05 P, EU:C:2008:374, t. 45.).

189    Stoga se dokument sa smjernicama ne protivi ni Uredbi br. 139/2004 ni Ugovoru. Prema tome, valja priznati, suprotno onomu što su tvrdili Komisija te društva E.ON i RWE, da si je Komisija sama propisala obvezu objavljivanja odluka koje donese, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 139/2004, i to uz poštovanje povjerljivosti koju treba osigurati u pogledu informacija koje podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne ili drugim iznimkama javnog poretka. Takvo objavljivanje odluka donesenih na temelju članka 6. stavka 1. Uredbe br. 139/2004 u skladu je s Komisijinom obvezom, na koju se podsjeća u točki 178. ove presude, da primjenom odgovarajućih mjera objavljivanja zajamči trećim osobama, na koje takve odluke izravno i osobno utječu, pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.

190    Međutim, kao drugo, nije sporno da je pobijana odluka donesena 26. veljače 2019. i da je obavijest u pogledu nje objavljena u Službenom listu 3. travnja 2020., odnosno 402 dana kasnije. Taj je rok objektivno dug, kao što je to Komisija priznala na raspravi.

191    Međutim, valja istaknuti da nepravodobna objava nekog akta Unije u Službenom listu i dalje ne utječe na valjanost tog akta, a da pritom ne treba ispitati osnovanost razloga koje je Komisija iznijela kako bi opravdala rok u kojem je objavljena pobijana odluka (presuda od 23. studenoga 1999., Portugal/Vijeće, C‑149/96, EU:C:1999:574, t. 54.).

192    Kao treće, tužiteljev argument da se njegovu tužbu ne može smatrati djelotvornom zbog činjenice da ju je, uzimajući u obzir datum objave pobijane odluke, mogao podnijeti tek nakon više od 402 dana od njezina donošenja, što je dovelo do izlaganja tržišta bez ikakvih prepreka posljedicama koncentracije za tržišno natjecanje, također ne može utjecati na valjanost pobijane odluke.

193    Naime, u slučaju da pobijana odluka bude poništena, Komisija bi na temelju članka 266. UFEU‑a bila dužna poduzeti mjere kako bi se uskladila s presudom donesenom u odnosu na nju i usto stranke vratiti u položaj u kojemu su bile prije donošenja pobijane odluke (vidjeti u tom smislu presude od 31. ožujka 1971., Komisija/Vijeće, 22/70, EU:C:1971:32, t. 60. i od 13. prosinca 2017., Crédit mutuel Arkéa/ESB, T‑712/15, EU:T:2017:900, t. 43.).

194    Osim toga, ako smatra da je pretrpio štetu zbog nepravodobne objave pobijane odluke, tužitelj u skladu s člankom 268. UFEU‑a protiv Komisije može podnijeti tužbu za naknadu štete.

195    Stoga valja odbiti kao bespredmetan četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na djelotvornu sudsku zaštitu zbog nepravodobne objave pobijane odluke.

6.      Peti tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni

a)      Uvodna razmatranja

196    Petim tužbenim razlogom, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni, tužitelj u biti tvrdi da je Komisija materijalno i očito pogrešno smatrala da je koncentracija spojiva s unutarnjim tržištem, iako je trebala pokrenuti fazu postupka predviđenu člankom 6. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 139/2004 i zatim proglasiti koncentraciju nespojivom s unutarnjim tržištem na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe br. 139/2004.

197    Kad je riječ o intenzitetu sudskog nadzora i dokaznim standardima koje primjenjuje, upućuje se na sudsku praksu navedenu u točkama 48. do 53. ove presude.

198    Najprije, valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 2. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004, treba proglasiti nespojivima s unutarnjim tržištem koncentracije koje bi bitno ograničavale učinkovito tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu, posebno kao rezultat stvaranja ili jačanja vladajućeg položaja.

199    Valja istaknuti da je na Komisiji da općenito ocijeni rezultat skupa indicija primijenjen za ocjenu situacije tržišnog natjecanja. U tom se pogledu određenim elementima može dati prednost, a ostali se elementi mogu odbiti. To ispitivanje i njegovo obrazloženje predmet su nadzora zakonitosti koji Opći sud provodi nad Komisijinim odlukama u području koncentracija (presuda od 6. srpnja 2010., Ryanair/Komisija, T‑342/07, EU:T:2010:280, t. 136.).

200    Osim toga, prema ustaljenoj sudskoj praksi, materijalnim pravilima Uredbe br. 139/2004 i osobito njezinim člankom 2. Komisiji se dodjeljuje određena diskrecijska ovlast, osobito u pogledu gospodarskih ocjena, te, prema tome, nadzor suda nad izvršavanjem takve ovlasti, koja je bitna za utvrđivanje pravila u području koncentracija, mora biti izvršen uzimajući u obzir marginu prosudbe koja je sadržana u odredbama gospodarske prirode koje čine dio režima koncentracija (vidjeti presudu od 6. srpnja 2010., Ryanair/Komisija, T‑342/07, EU:T:2010:280, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

201    Iako Komisija raspolaže marginom prosudbe u gospodarskim pitanjima u područjima u kojima je nužno provoditi složene gospodarske ocjene, to ne znači da se sud Unije mora suzdržati od nadzora nad Komisijinim tumačenjem gospodarskih podataka. Naime, sud Unije ne treba samo provjeravati materijalnu točnost istaknutih dokaza, njihovu pouzdanost i dosljednost, nego treba i nadzirati predstavljaju li ti elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene složene situacije i provjeriti jesu li oni takve prirode da podupiru zaključke koji su iz njih izvedeni (presude od 15. veljače 2005., Komisija/Tetra Laval, C‑12/03 P, EU:C:2005:87, t. 39. i od 7. svibnja 2009., NVV i dr./Komisija, T‑151/05, EU:T:2009:144, t. 54.).

202    Valja podsjetiti i na to da je pitanje materijalne ocjene prema kojoj koncentracija o kojoj je riječ ne potiče ozbiljne sumnje o spojivosti s unutarnjim tržištem, na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 139/2004, obuhvaćeno ispitivanjem postojanja očite pogreške u ocjeni. Naime, kako bi se provjerilo je li se Komisija za donošenje svoje odluke pravilno oslonila na prethodno navedenu odredbu, valja analizirati je li počinila očitu pogrešku u ocjeni učinaka namjeravane koncentracije na tržišno natjecanje (vidjeti u tom smislu presudu od 7. lipnja 2013., Spar Österreichische Warenhandels/Komisija, T‑405/08, neobjavljenu, EU:T:2013:306, t. 48.).

203    Pitanje je li Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni valja ispitati upravo s obzirom na ta razmatranja.

204    Tužitelj u biti ističe četiri prigovora u okviru kojih navodi da postoje očite pogreške u Komisijinoj ocjeni. Tužitelj Komisiji prigovara, među ostalim, prvim prigovorom, da je pogrešno definirala mjerodavno tržište, drugim prigovorom, da je pogrešno utvrdila analizirano razdoblje, trećim prigovorom, da je pogrešno ocijenila tržišnu snagu društva RWE i, četvrtim prigovorom, da je pogrešno ocijenila odnos između društava RWE i E.ON.

b)      Prvi prigovor, koji se temelji na pogrešnoj definiciji mjerodavnog tržišta

205    Tužitelj prigovara Komisiji da je neopravdano odstupila od utvrđenja mjerodavnog tržišta kako ga je definirao Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja na temelju ustaljene prakse odlučivanja. U tom je smislu Komisija uputila na „tržište električne energije proizvedene iz konvencionalnih izvora” koje u biti ne postoji i koje uključuje električnu energiju za željeznički prijevoz i isključivo industrijsku potrošnju.

206    Prema tužiteljevu mišljenju, valja razlikovati tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom iz konvencionalnih izvora i tržište proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Potonje je tržište samostalno, s obzirom na to da se na njega primjenjuje program potpora predviđen Zakonom o EEG‑u i da se na njemu, za razliku od veleprodajnog tržišta električne energije iz konvencionalnih izvora, cijene u biti ne utvrđuju ovisno o ponudi i potražnji. Nadalje, tužitelj ističe da se u prošlosti praksa odlučivanja o pravu zabranjenih sporazuma sastojala, među ostalim, od postupanja s uslugama uravnoteženja i pomoćnim uslugama kao sa segmentima samostalnog tržišta.

207    Komisija osporava tužiteljeve argumente.

208    Najprije valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odgovarajuća definicija mjerodavnog tržišta nužan preduvjet svake ocjene konkurentskog utjecaja koncentracije (vidjeti presudu od 27. siječnja 2021., KPN/Komisija, T‑691/18, neobjavljenu, EU:T:2021:43, t. 63. i navedenu sudsku praksu).

209    Tržište proizvoda obuhvaćenih koncentracijom treba definirati s obzirom na čitav gospodarski kontekst kako bi se mogla ocijeniti stvarna gospodarska snaga jednog ili više poduzetnika o kojima je riječ te je u tu svrhu važno najprije definirati proizvode koji, iako nisu zamjenjivi s drugim proizvodima, jesu dovoljno međusobno zamjenjivi s proizvodima koje nude ti poduzetnici, što ne ovisi samo o njihovim obilježjima, nego i o uvjetima tržišnog natjecanja te strukturi ponude i potražnje na tržištu (presuda od 6. lipnja 2002., Airtours/Komisija, T‑342/99, EU:T:2002:146, t. 20.).

210    Nadalje, prema ustaljenoj sudskoj praksi, definicija mjerodavnog tržišta, s obzirom na to da podrazumijeva Komisijine složene gospodarske ocjene, može biti predmet samo ograničenog nadzora koji provodi sud Unije (presude od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 482. i od 7. svibnja 2009., NVV i dr./Komisija, T‑151/05, EU:T:2009:144, t. 53.). Također prema ustaljenoj sudskoj praksi, sudski nadzor nad Komisijinim ocjenama u pogledu definiranja mjerodavnih tržišta čini očitu pogrešku (presuda od 30. rujna 2003., Cableuropa i dr./Komisija, T‑346/02 i T‑347/02, EU:T:2003:256, t. 119.; vidjeti u tom smislu i presudu od 6. lipnja 2002., Airtours/Komisija, T‑342/99, EU:T:2002:146, t. 26. i 32.).

211    U tom pogledu valja podsjetiti na to da je sud Unije prihvatio da Komisija ne mora definirati tržište proizvoda o kojem je riječ ako se ni na temelju jedne od definicija tržišta ne može utvrditi postojanje bitnog ograničavanja učinkovitog tržišnog natjecanja nakon koncentracije, kao što je to jasno i nedvosmisleno proizašlo iz razloga koje je Komisija navela u odluci o kojoj je riječ (presuda od 26. listopada 2017., KPN/Komisija, T‑394/15, neobjavljena, EU:T:2017:756, t. 60.).

212    Naposljetku, sud Unije priznao je da, iako Komisija nije bila obvezana ocjenama u pogledu mjerodavnih tržišta koje je donijela u svojim ranijim odlukama, to ipak ne znači da u okviru svoje analize takve ranije ocjene nije mogla uzeti u obzir kao jedan od relevantnih elemenata ako ništa nije upućivalo na to da su se uvjeti tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu znatno promijenili u odnosu na prethodne odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 11. siječnja 2017., Topps Europe/Komisija, T‑699/14, neobjavljenu, EU:T:2017:2, t. 93.).

213    U ovom slučaju, kao prvo, valja istaknuti da je Komisija, kao što to proizlazi iz točke 13. pobijane odluke, slijedila svoju raniju praksu odlučivanja koja se sastoji od definiranja tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom kao tržišta koje obuhvaća trgovinu na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom koja je proizvedena na određenom zemljopisnom tržištu, kao i električnom energijom koja se fizički uvozi na to zemljopisno tržište posredstvom interkonektora, neovisno o izvoru iz kojeg je električna energija proizvedena.

214    Stoga je Komisija uzela u obzir, kao što to proizlazi iz točke 14. pobijane odluke, praksu Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja koji za razliku od nje tržište električne energije iz konvencionalnih izvora u biti razlikuje od tržišta električne energije iz obnovljivih izvora za koju se na temelju Zakona o EEG‑u dodjeljuju javne subvencije.

215    Međutim, Komisija je u točki 15. pobijane odluke u biti smatrala da takvo razlikovanje nije nužno za potrebe analize učinka koncentracije, s obzirom na to da se ne bi pojavio nijedan problem za tržišno natjecanje, neovisno o tome razmatraju li se ta dva tržišta zajedno ili zasebno.

216    Osim toga, Komisija je u točki 16. pobijane odluke istaknula da je u prošlosti podijelila tržište, s jedne strane, na proizvodnju i veleprodajnu opskrbu električnom energijom i, s druge strane, na usluge uravnoteženja i pomoćne usluge, ali da to u ovom slučaju nije bilo nužno, s obzirom na to da se ne bi pojavio nijedan problem za tržišno natjecanje, čak i da se za usluge uravnoteženja i pomoćne usluge utvrdilo zasebno tržište.

217    Kao drugo, Komisija je u točkama 21. i 22. pobijane odluke tržište prijenosa električne energije utvrdila kao zasebno tržište u odnosu na tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom.

218    Naposljetku, kao treće, Komisija je u točkama 23. i 24. pobijane odluke smatrala da ne mora definirati tržište maloprodajne opskrbe električnom energijom u pogledu proizvoda i zemljopisnog opsega, s obzirom na to da, neovisno o primijenjenoj definiciji, koncentracija ne uzrokuje probleme tržišnog natjecanja.

219    Tužitelj svojom argumentacijom, s jedne strane, u biti prigovara Komisiji da je odstupila, bez objašnjenja u tom pogledu, od vlastite ranije prakse odlučivanja tako što tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom nije razlikovala od tržišta usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga, kao ni, u okviru utvrđivanja tržišta maloprodajne opskrbe, tržište električne energije za željeznički prijevoz od tržišta električne energije za isključivo industrijsku potrošnju. S druge strane, tužitelj smatra da je Komisija pogrešno i bez daljnjih objašnjenja odstupila od prakse odlučivanja Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja koji tržište električne energije iz konvencionalnih izvora, koje istodobno uključuje električnu energiju iz konvencionalnih izvora energije i obnovljivih izvora energije na koju se ne primjenjuje Zakon o EEG‑u, razlikuje od tržišta električne energije iz obnovljivih izvora, koje uključuje električnu energiju iz obnovljivih izvora energije na koju se primjenjuje Zakon o EEG‑u, ako je tim zakonom definirano tržište proizvoda o kojem je riječ.

220    Kao prvo, ipak valja utvrditi da iz točaka 213. do 218. ove presude proizlazi da je Komisija, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, objasnila zašto je, na prvom mjestu, odlučila da neće upotrijebiti istu definiciju tržišta kao Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja, na drugom mjestu, zašto tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom nije razlikovala od tržišta usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga i, na trećem mjestu, zašto u okviru utvrđivanja tržišta maloprodajne opskrbe nije razlikovala tržišta ovisno o vrsti kupaca. U tom je pogledu navela da, prema njezinu mišljenju, koncentracija ne uzrokuje probleme tržišnog natjecanja neovisno o konačno primijenjenim definicijama tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom i tržišta maloprodajne opskrbe električnom energijom.

221    Međutim, tužitelj nije istaknuo nijedan poseban argument koji bi mogao dovesti u pitanje Komisijinu ocjenu. U tom smislu ne objašnjava konkretno zašto je Komisija treba primijeniti drukčiju definiciju dvaju tržišta o kojima je riječ. Konkretno, ne ističe nijedan element u pogledu obilježja svojstvenih različitim izvorima energije, nedostatka njihove međusobne zamjenjivosti, uvjeta tržišnog natjecanja te strukture ponude i potražnje na tim tržištima na temelju kojeg bi opravdao njihovo segmentiranje. Točno je da se u tužbi poziva na činjenicu da je tržište električne energije iz obnovljivih izvora energije na koju se primjenjuje Zakon o EEG‑u samostalno tržište jer se na njemu, za razliku od tržišta električne energije iz konvencionalnih izvora, cijene u biti ne utvrđuju ovisno o ponudi i potražnji, ali svoju tvrdnju ne razvija dalje, tako da se njome ne može dovesti u pitanje definicija koju je primijenila Komisija.

222    Kao drugo, na prvom mjestu, kad je riječ o definiciji tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom u dijelu u kojem uključuje usluge uravnoteženja i pomoćne usluge, s jedne strane, iz sudske prakse navedene u točki 212. ove presude proizlazi da Komisija nije obvezana ocjenama mjerodavnih tržišta koje je provela u svojim ranijim odlukama. Stoga je u ovom slučaju mogla odlučiti da tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom neće razlikovati od tržišta usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga.

223    S druge strane, iz točaka 46. i 47. pobijane odluke proizlazi da je Komisija ipak analizirala učinke koncentracije u slučaju u kojem je bilo prikladno za usluge uravnoteženja i pomoćne usluge utvrditi zasebno tržište.

224    Na drugom mjestu, s obzirom na to da Komisija nije primijenila definiciju koju je Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja utvrdio za tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom, s jedne strane, valja istaknuti da je Sud naveo da, uzimajući u obzir preciznu podjelu nadležnosti na kojoj se temelji Uredba br. 139/2004, Komisija u okviru postupaka kontrole koncentracija ne može biti obvezana odlukama nacionalnih tijela (presuda od 18. prosinca 2007., Cementbouw Handel & Industrie/Komisija, C‑202/06 P, EU:C:2007:814, t. 56.). Stoga Komisija nije bila dužna primijeniti istu definiciju mjerodavnog tržišta kao i Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja.

225    S druge strane, iako je Komisija odlučila da ne mora definirati tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom i da neće primijeniti istu definiciju tržišta kao i Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja, ipak je u točkama 31., 34., 45., 47. i 99. pobijane odluke analizirala učinak povećanja tržišnih udjela društva RWE kao posljedice koncentracije u slučaju da su tržišta proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora na koju se primjenjuje Zakon o EEG‑u i tržišta električne energije na koju se taj zakon ne primjenjuje zasebna tržišta. Slijedom toga, uzela je u obzir tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom kako ga je definirao Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja.

226    Na trećem mjestu, kad je riječ o definiciji tržišta maloprodajne opskrbe električnom energijom, Komisija je u bilješkama 27. i 29. pobijane odluke navela da podatak o ukupnoj proizvodnji električne energije u Njemačkoj, neovisno o izvoru iz kojeg je proizvedena, naveden u tablici 1., i podatak o proizvodnji električne energije iz konvencionalnih izvora, naveden u tablici 2., također obuhvaćaju trenutačnu potrošnju za željeznički prijevoz. Pojasnila je da se tržišni udjeli različitih proizvođača električne energije u Njemačkoj ne bi znatno promijenili, čak i da se ne uzme u obzir količina povezana s tim elementima.

227    Međutim, iako tužitelj smatra da je Komisija time uzela u obzir stvarni obujam tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom od 396,6 teravatsati (TWh) za 2017., umjesto obujma od 363,5 TWh, ne navodi da je to znatno utjecalo na podjelu tržišnih udjela, kako ju je Komisija prikazala u pobijanoj odluci.

228    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije uspio dokazati da je Komisija prilikom definiranja mjerodavnog tržišta počinila očitu pogrešku u ocjeni. Stoga valja odbiti prigovor koji se temelji na pogrešnoj definiciji mjerodavnog tržišta.

c)      Drugi prigovor, koji se temelji na pogrešnom utvrđivanju analiziranog razdoblja

229    Tužitelj prigovara Komisiji da se ograničila na prekratko analizirano razdoblje i da nije uzela u obzir razdoblje nakon 2022. Usto, s jedne strane, Komisija je uzela u obzir samo napuštanje nuklearne energije i, s druge strane, nije uzela u obzir činjenicu da je energetski sektor obilježen dugoročnim investicijskim ciklusima koji se računaju na 15 do 20 godina. Međutim, njemačko tržište električne energije nepovratno se suočava s energetskom i klimatskom tranzicijom koja će narušiti sve dosadašnje konstante. Konačno, tužitelj napominje da je Komisija u svojoj ranijoj praksi često u svojim predviđanjima uzimala u obzir duga razdoblja amortizacije.

230    Komisija, koju podupire društvo E.ON, osporava tužiteljeve argumente.

231    Valja podsjetiti na to da se od Komisije u okviru kontrole koncentracija zahtijeva da predvidi budući razvoj tržišta. Naime, treba ocijeniti je li koncentracija takve prirode da bitno ograničava učinkovito tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu. To proizlazi iz članka 2. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 139/2004.

232    Tu prospektivnu analizu treba provesti iznimno oprezno jer nije riječ o razmatranju prošlih događaja, u pogledu kojih se često raspolaže brojnim elementima koji omogućuju razumijevanje njezinih uzroka, pa čak ni o razmatranju sadašnjih događaja, nego o predviđanju događaja koji će se uz veću ili manju vjerojatnost odviti u budućnosti ako se ne donese nikakva odluka o zabrani ili pojašnjavanju uvjeta predviđene koncentracije. Prospektivna analiza koja se sastoji od ispitivanja u čemu bi koncentracija mogla izmijeniti čimbenike koji određuju stanje tržišnog natjecanja na određenom tržištu kako bi se provjerilo proizlazi li iz toga bitno ograničavanje učinkovitog tržišnog natjecanja zahtijeva zamišljanje različitih uzročno‑posljedičnih veza kako bi se mogle prihvatiti one čija je vjerojatnost najveća (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2005., General Electric/Komisija, T‑210/01, EU:T:2005:456, t. 64.).

233    Naposljetku, kao što se na to u biti podsjeća u točki 110. ove presude, Komisija ocjenu spojivosti koncentracije među poduzetnicima s unutarnjim tržištem treba provesti samo na temelju činjeničnih i pravnih okolnosti koje su postojale u trenutku prijave te koncentracije, a ne na temelju hipotetskih elemenata čiji se gospodarski doseg ne može procijeniti u trenutku donošenja odluke o odobravanju (vidjeti presudu od 13. rujna 2010., Éditions Odile Jacob/Komisija, T‑279/04, neobjavljenu, EU:T:2010:384, t. 327. i navedenu sudsku praksu).

234    Iz toga proizlazi da se od Komisije očekuje da ocijeni učinke koncentracije tijekom razdoblja čije maksimalno trajanje ne smije biti dulje od vremena u kojem je dovoljno sigurno da će se dogoditi određeni događaji. Što se kasnije predviđa da bi do događaja moglo doći, to je veća nesigurnost da će se on uopće dogoditi. U tom se smislu od Komisije ne može zahtijevati da provede prospektivnu analizu na temelju elemenata čije dugoročne učinke ne može predvidjeti a da ne postoji razumna mogućnost da počini pogrešku.

235    U ovom slučaju, kao prvo, treba utvrditi da je Komisija provela prospektivnu analizu, pri čemu je uzela u obzir energetsku tranziciju i napuštanje nuklearne energije, događaje za koje je dovoljno sigurno da će se dogoditi, na datum donošenja pobijane odluke, jer je o njima njemačka vlada donijela odluku.

236    U tu je svrhu Komisija ispitala učinke koncentracije na tržišne dijelove koje drži društvo RWE te je pritom razlikovala dva razdoblja, odnosno razdoblje od provedbe navedene koncentracije do 31. prosinca 2022. i razdoblje nakon tog datuma, kao što to osobito proizlazi iz točaka 30. i 35. pobijane odluke. Komisija je isto učinila u pogledu analize koja se odnosi na učinke koncentracije na rizik povezan sa strategijama zadržavanja kapaciteta (točke 56., 80. i 81. pobijane odluke), ključnu ulogu društva RWE (točke 62. i 65. pobijane odluke) i tržište prijenosa električne energije (točke 99. i 100. pobijane odluke). Utvrđen je datum 31. prosinca 2022. s obzirom na to da su se, u skladu s Gesetzom zur geordneten Beendigung der Kernenergienutzung zur gewerblichen Erzeugung von Energie (Zakon o naloženom prestanku korištenja nuklearne energije za industrijsku proizvodnju energije) od 22. travnja 2002. (BGBl. 2002. I., str. 1351.), postrojenja za proizvodnju nuklearne energije, obuhvaćena koncentracijom, trebala zatvoriti najkasnije na taj datum.

237    Valja napomenuti da, u okviru analize konkurentske prednosti u dodjeli subvencija za razvoj i izgradnju novih postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora koju bi koncentracijom moglo steći društvo RWE, iz točaka 68. i 69. pobijane odluke proizlazi da se Komisija nije vremenski ograničila. To je također točno u pogledu analize koju je Komisija u točkama 82. do 88. pobijane odluke provela u pogledu pitanja je li stjecanje manjinskog udjela društva RWE u društvu E.ON moglo dovesti do uskrate opskrbe ili uskrate pristupa za klijente, analize rizika nastupanja negativnih posljedica na likvidnost tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom, provedene u točkama 89. do 91. pobijane odluke, i analize rizika koji nosi pristup društva RWE informacijama o strategijama i djelatnostima društva E.ON na silaznom tržištu, provedene u točkama 92. do 94. pobijane odluke.

238    Stoga valja utvrditi da je Komisija uzela u obzir i razdoblje nakon 2022.

239    Stoga valja odbiti tužiteljev argument u okviru kojeg Komisiji prigovara da se ograničila na razdoblje prije 2022.

240    Kao drugo, s obzirom na to da je Komisija uzela u obzir razdoblje nakon 2022., a da pritom ipak nije utvrdila krajnji datum razdoblja u kojem je analizirala učinke koncentracije, razumno je smatrati da se za provedbu svoje analize temeljila na razdoblju od tri do pet godina od prijave koncentracije u 2019.

241    To je tumačenje potkrijepljeno pismenima Komisije i društva E.ON.

242    Tužitelj u tom pogledu smatra da je Komisija trebala uzeti u obzir razdoblje od 15 do 20 godina. Takvo bi razdoblje obuhvatilo, s jedne strane, investicijske cikluse na tržištu električne energije i, s druge strane, promjene na tom tržištu zbog energetske tranzicije i napuštanja nuklearne energije. Uostalom, prigovara Komisiji da nije uzela u obzir napuštanje nuklearne energije i da nije slijedila svoju raniju praksu odlučivanja.

243    Kad je riječ o Komisijinim odlukama koje je tužitelj naveo u prilog svojoj argumentaciji, valja istaknuti, poput Komisije, da su te odluke donesene u gospodarskom i političkom kontekstu koji je drukčiji od konteksta ovog slučaja.

244    Slijedom toga, Odluka Komisije C(2005) 5593 final od 21. prosinca 2005. o proglašenju koncentracije spojivom sa zajedničkim tržištem i Sporazumom o EGP‑u (predmet COMP/M.3696 – E.ON/MOL) odnosila se na mađarsko tržište električne energije 2005. koje je trebalo proći kroz brojne promjene na koje su upućivali, među ostalim, već dogovoreni projekti izgradnje elektrana (vidjeti osobito točke 150., 594., 601. i 602.). Odluka Komisije C(2009) 9059 final od 12. studenoga 2009. o proglašenju koncentracije spojivom sa zajedničkim tržištem (predmet COMP/M.5549 – EDF/Segebel) ne odnosi se samo na francusko, belgijsko i nizozemsko tržište električne energije 2009., nego su i u okviru same transakcije bili predviđeni određenih rokovi za provedbu određenih faza (vidjeti osobito točke 66. i 75. navedene odluke). Naposljetku, Odluka Komisije od 7. svibnja 2002. o proglašenju koncentracije spojivom sa zajedničkim tržištem (predmet COMP/M.2745 – Shell/Enterprise Oil) odnosila se na tržište Ujedinjene Kraljevine 2002. te se Komisija na temelju podataka koje su pružili podnositelji prijave i treće osobe mogla osloniti na razdoblje od deset godina.

245    Stoga, Komisija nije odlučila na apstraktan način razmotriti razdoblje dulje od deset godina kako bi analizirala učinke koncentracija koje su joj prijavljene samo zato što su se odnosile na tržište električne energije, nego zato što je raspolagala elementima na temelju kojih je s razumnom sigurnosti mogla predvidjeti razvoj tržišta tijekom tog razdoblja, a prema tome i učinke koncentracija.

246    Stoga valja postaviti pitanje je li Komisija u ovom slučaju imala na raspolaganju elemente na temelju kojih je mogla provesti prospektivnu analizu duljeg razdoblja.

247    U tom je pogledu, kao što je to navedeno u točki 235. ove presude, Komisija uzela u obzir energetsku tranziciju i napuštanje nuklearne energije. To se odražava u činjenici da je, s jedne strane, Komisija u više navrata u pobijanoj odluci navela napuštanje nuklearne energije i, s druge strane, razmotrila učinke koncentracije uzimajući u obzir utjecaj Zakona o EEG‑u.

248    To je utvrđenje dovoljno za odbijanje tužiteljeva argumenta da je Komisija uzela u obzir samo napuštanje nuklearne energije.

249    Osim toga, treba utvrditi da, iako tužitelj prigovara Komisiji da nije uzela u obzir činjenicu da na tržištu električne energije investicijski ciklusi traju 15 do 20 godina, on navodi samo svoje projekte ulaganja. Tako ne navodi ulaganja koja bi moglo provesti društvo RWE nakon koncentracije i koja bi mogla promijeniti tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom. Suprotno tomu, tužitelj čak ističe da bi se, prema njegovu mišljenju, nakon koncentracije društva RWE i E.ON moglo odvratiti od velikih ulaganja. Iz toga slijedi da na datum donošenja pobijane odluke nije bilo sigurno da će društva RWE i E.ON nakon koncentracije izvršiti ulaganja koja bi mogla promijeniti strukturu tržišta. Stoga, čak i pod pretpostavkom da investicijski ciklusi traju 15 do 20 godina, kao što to tvrdi tužitelj, Komisija nije mogla samo zbog tog razloga svoju prospektivnu analizu temeljiti na takvom razdoblju.

250    Kad je riječ o potencijalnom učinku prestanka vađenja ugljena, koji istodobno navode tužitelj i društvo RWE, valja istaknuti da se taj prestanak predviđa Gesetzom zur Reduzierung und zur Beendigung der Kohleverstromung (Zakon o smanjenju i prestanku proizvodnje električne energije iz ugljena) od 8. kolovoza 2020. (BGBl. 2020. I., str. 1818., u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku vađenja ugljena). Drugim riječima, zakon je donesen nakon donošenja pobijane odluke tako da se može smatrati da Komisija samo zbog tog razloga nije mogla uzeti u obzir učinke tog zakona kako bi utvrdila razdoblje koje je trebala obuhvatiti njezina analiza.

251    Međutim, valja napomenuti da je taj zakon donesen nakon podnošenja izvješća od 31. siječnja 2019. koje je sastavio Kommission für Wachstum, Strukturwandel und Beschäftigung (Komisija za rast, strukturne promjene i zapošljavanje, Njemačka), koji je njemačka savezna vlada imenovala 6. lipnja 2018. To je izvješće sadržavalo preporuke za uspostavu plana za postupno smanjenje i prestanak proizvodnje električne energije iz ugljena, kao i pravne i gospodarske mjere, popratne socijalne mjere, mjere renaturalizacije i mjere strukturne politike koje su nužne za provedbu tog plana. Prestanak vađenja ugljena predvidio se za 2038.

252    Tužitelj se u tom pogledu poziva na prestanak djelovanja društva Uniper SE kako bi tvrdio da će se tržišna struktura promijeniti u korist društva RWE. Uniper je bivši proizvođač električne energije i društvo kći društva E.ON, kojeg je kupilo društvo Fortum Oyj nakon Odluke Komisije C(2018) 3921 final od 15. lipnja 2018. o proglašenju koncentracije spojivom s unutarnjim tržištem i Sporazumom o EGP‑u (predmet M.8660 – Fortum/Uniper).

253    Doista, u pogledu društva Uniper valja istaknuti da u izvješću iz točke 251. ove presude nije naveden točan datum zatvaranja njegovih elektrana na ugljen, nego je samo navedeno da upravitelj rudnika ugljena koji opskrbljuje društvo Uniper planira poslovati do sredine 2030-ih.

254    Usto, iz priopćenja za medije njemačke savezne vlade od 15. siječnja 2020., koje Komisija navodi u odgovoru na repliku, proizlazi da su njemačka savezna vlada i savezne zemlje sklopile sporazum o prestanku vađenja ugljena. Cilj je tog sporazuma bio provesti preporuke Komisije za rast, strukturne promjene i zapošljavanje. Osim toga, društvo Uniper je u priopćenju za medije od 30. siječnja 2020. izrazilo svoju želju da postupno prestane vaditi ugljen i navelo da se u izvješću Komisije za rast, strukturne promjene i zapošljavanje predlaže da on i njemačka savezna vlada sklope sporazum kako elektrana na ugljen Datteln 4 ne bi bila puštena u rad u zamjenu za financijsku naknadu. Upravo je u tom kontekstu donesen Zakon o prestanku vađenja ugljena. Valja napomenuti i da, iako se člankom 4. tog zakona predviđa vremenski okvir za smanjenje i zaustavljanje emisija iz elektrana na ugljen, u njemu se ne navode, za razliku od Zakona o napuštanju nuklearne energije, imena elektrana na koje se to odnosi.

255    Stoga, iako je Komisija znala da je u pripremi Zakon o prestanku vađenja ugljena i da će društvo Uniper zatvoriti svoje elektrane na ugljen, ipak nije mogla biti upoznata s točnim načinima provedbe tog zakona, niti ih je mogla predvidjeti, s obzirom na to da su u svakom slučaju utvrđeni tek u siječnju 2020. Osim toga, tužitelj pozornost pridaje samo društvu Uniper i ne uzima u obzir vjerojatne učinke tog zakona na situaciju društva RWE koje također posjeduje elektrane na ugljen. Budući da su u konačnici sredstva za proizvodnju električne energije iz konvencionalnih izvora, koja posjeduje društvo E.ON i koja su obuhvaćena koncentracijom, postrojenja za proizvodnju nuklearne energije, a ne elektrane na ugljen, valja zaključiti da Komisija nije morala uzeti u obzir promjene uvedene tim zakonom na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom kako bi razumno mogla predvidjeti učinke koncentracije na tako redefinirano tržište. To je tim više bilo opravdano jer bi, s obzirom na to da se ugljen trebao postupno prestati vaditi do 2038., takvo postupanje zahtijevalo od Komisije da predvidi vrlo daleku budućnost koja bi mogla biti obilježena pojavom drugih promjena koje još nisu predvidljive, ali koje bi mogle dodatno promijeniti strukturu tržišta.

256    Stoga tužiteljev argument u tom pogledu valja odbiti, kao i njegov argument koji se odnosi na promjenu strukture tržišta zbog pogoršanja položaja društva Uniper kao posljedice zatvaranja njegovih elektrana na ugljen.

257    Usto, tužitelj tvrdi da bi Zakon o prestanku vađenja ugljena uzrokovao narušavanje tržišnog natjecanja jer bi njemačka vlada znatna financijska sredstva dodijelila društvu RWE. U tom pogledu valja utvrditi da Komisija, kao što to sama tvrdi, u svakom slučaju nije konkretno kvalificirala mehanizam postupka javne nabave Savezne Republike Njemačke kao narušavanje tržišnog natjecanja. Suprotno tomu, zaključila je da su potpore koje čine ta financijska sredstva spojive s unutarnjim tržištem (Odluka Komisije C(2020) 8065 final od 25. studenoga 2020. o državnoj potpori SA.58181 (2020/N) – Mehanizam postupka javne nabave radi prestanka vađenja ugljena u Njemačkoj).

258    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da Komisija nije raspolagala elementima na temelju kojih bi mogla provesti prospektivnu analizu utemeljenu na duljem razdoblju od onog koje je primijenila, odnosno tri do pet godina od prijave koncentracije. Stoga prilikom utvrđivanja analiziranog razdoblja nije počinila očitu pogrešku u ocjeni.

259    Stoga valja odbiti prigovor koji se temelji na pogrešnom utvrđivanju analiziranog razdoblja.

d)      Treći prigovor, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni tržišne snage društva RWE

260    Tužitelj prigovara Komisiji da je pogrešno procijenila tržišni položaj društva RWE jer je zaključila da povećanje njegove tržišne snage nije prepreka. Kao prvo, tvrdi da je Komisija za analizu tržišne snage društva RWE uzela u obzir tržišne udjele samo tog poduzetnika. Kao drugo, Komisija je počinila pogrešku u analizi tržišnih udjela i drugih relevantnih čimbenika, odnosno ključne uloge društva RWE na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom, poticanja društva RWE na strategije zadržavanja kapaciteta i ostale strateške upotrebe njegova portfelja proizvodnje te ključne uloge društva RWE na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga.

261    Komisija, koju podupiru društva E.ON i RWE, osporava tužiteljeve argumente.

262    Valja ispitati svaku od kritika koje je istaknuo tužitelj, počevši s kritikom koja se odnosi na čimbenike koje je Komisija uzela u obzir.

1)      Elementi koje je Komisija uzela u obzir u svrhu analize tržišne snage društva RWE

263    Tužitelj kritizira Komisiju jer je provela analizu rastuće tržišne snage društva RWE isključivo na temelju tržišnih udjela, a da pritom nije uzela u obzir dodatne čimbenike. Komisija je svela analizu tržišne snage na tržišne udjele proizvođačâ izračunane na temelju količine proizvedene električne energije i kapaciteta a da pritom nije uzela u obzir druge čimbenike koji su relevantni u skladu sa standardima kontrole koncentracija i koji su upotrijebljeni u prethodnim analizama njemačkog tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom. Konkretnije, tužitelj upućuje na stupanj koncentracije izračunan na temelju Herfindahl‑Hirschmannova indeksa (u daljnjem tekstu: HHI), na ključnu ulogu društva RWE čiji je pokazatelj indeks RSI, na analize koje su provele treće osobe i studiju Oxera ili pak na istraživanje tržišta. Stoga Komisija nije razmotrila najveći dio problema u pogledu tržišnog natjecanja koji su posljedica koncentracije. Komisija je time počinila očitu pogrešku u ocjeni.

264    U tom pogledu valja istaknuti da je Komisija u svojem ispitivanju razmatrala tržišne udjele uglavnom u odjeljku 5.1.1. pobijane odluke, naslovljenom „Struktura tržišta” (točke 25. do 29.), i u odjeljku 5.1.2. pobijane odluke, naslovljenom „Povećanje nastalo kao posljedica koncentracije” (točke 30. do 35.).

265    Usto, Komisija je detaljno opisala „Program subvencioniranja sredstava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije” (odjeljak 5.1.3. pobijane odluke, točke 36. do 39.) te „Stajalište podnositelja prijave” (odjeljak 5.1.4. pobijane odluke, točke 40. do 42.), koji se prije svega temelje, kao prvo, na malim zajedničkim tržišnim udjelima, kao drugo, na minimalnom povećanju tih udjela, kao treće, na prisutnosti drugih konkurenata i, kao četvrto, na nepovećanju ključne uloge društva RWE.

266    S obzirom na tržišne udjele i elemente navedene u prethodnoj točki, Komisija je svoju analizu provela u odjeljku 5.1.5., naslovljenom „Komisijina ocjena” (točke 43. do 65.). Komisija je u tom odjeljku utvrdila, s obzirom na ograničeno povećanje i privremenost tržišnih udjela na cijelom tržištu ili u svim predviđenim segmentima, da je na prvi pogled malo vjerojatno da bi to povećanje bitno ojačalo tržišnu snagu društva RWE (točka 47. pobijane odluke).

267    Međutim, Komisija nije iznijela samo to utvrđenje. Naime, priznala je da zbog prirode tržišta proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom poduzetnik koji drži ograničene tržišne udjele ipak može utjecati na cijene. Stoga je analizirala mogućnost i interes društva RWE da utječe na cijene (točka 48. pobijane odluke). Komisija je tu analizu započela procjenom rizika povezanog sa strategijama zadržavanja kapaciteta (točke 49. do 58. pobijane odluke) i zaključila je da, s obzirom na portfelj proizvodnje društva RWE i odgovore na upitnik o istraživanju tržišta, koncentracija nije u odlučujućoj mjeri povećala mogućnost društva RWE da zadrži dio svoje proizvodnje (točka 54. pobijane odluke). Komisija je zatim ispitala analize RSI koje su podnijeli društvo RWE i treće osobe (odjeljak 5.1.5.1. pobijane odluke, točke 59. do 65.) te je iz toga zaključila da neće promijeniti svoj zaključak na temelju tih analiza, odnosno da koncentracija nije bitno izmijenila mogućnost ili interes društva RWE da naruši tržišno natjecanje (točka 65. pobijane odluke).

268    S obzirom na tržišne udjele i, konkretno, njihovo slabo i privremeno povećanje, Komisija je u svojoj analizi mogućnosti zadržavanja društva RWE i analizama njegove ključne uloge utvrdila da koncentracija nije izazvala nikakve ozbiljne sumnje o spojivosti s unutarnjim tržištem. Prema Komisijinu mišljenju, to utvrđenje vrijedi neovisno o tome smatra li se da tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom u Njemačkoj uključuje ukupnu proizvodnju ili je segmentirano između proizvodnje električne energije iz konvencionalnih izvora i proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (odjeljak 5.1.6. pobijane odluke, točka 66.).

269    Usto, s obzirom na prirodu industrije o kojoj je riječ, Komisija je odlučila analizirati druge elemente koji mogu pokazati konkurentski utjecaj na tržišta, kao što su analize koje se temelje na indeksu RSI u odnosu na ključnu ulogu ili indeks „Return on Withholding Capacity Index” (indeks za određivanje poticaja za zadržavanje kapaciteta, u daljnjem tekstu: indeks RWC) kako bi se analizirala mogućnost zadržavanja. Komisija je uzela u obzir i odgovore na upitnik o istraživanju tržišta na koje je uputila nekoliko puta (točke 53., 59., 67., 71., 92., 94. i bilješka 9. pobijane odluke). Naposljetku, Komisija je analizirala zabrinutosti koje su iznijele treće osobe koje su odgovorile na upitnik o istraživanju tržišta o manjinskom udjelu društva RWE u društvu E.ON te o učincima koncentracije na tržišta koja nisu tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom u Njemačkoj.

270    Točno je da Komisija, kao što to tvrdi tužitelj, u pobijanoj odluci nije analizirala indeks HHI.

271    U skladu s točkom 14. Smjernica, stupanj koncentriranosti često pruža koristan prvi uvid u tržišnu strukturu i važnost stranaka u koncentraciji. Iz točke 16. Smjernica također proizlazi da ukupni stupanj koncentriranosti na tržištu može pružiti korisnu informaciju o situaciji sa stajališta tržišnog natjecanja. Doista, u skladu s potonjom točkom, radi mjerenja stupnjeva koncentriranosti Komisija se često koristi HHI‑jem koji se izračunava zbrajanjem kvadrata pojedinačnih tržišnih udjela svih poduzetnika na tržištu. Iako apsolutna razina HHI‑ja može pružiti prvi uvid u pritiske na tržištu nakon provedbe koncentracije, promjena indeksa, koja se naziva „delta”, korisna je zamjenska vrijednost promjena koncentriranosti nastalih kao izravna posljedica koncentracije. Međutim, ni točkom 14. ni točkom 16. Smjernica Komisiji se ne nalaže da razmatra HHI u svim svojim odlukama (vidjeti presudu od 7. lipnja 2013., Spar Österreichische Warenhandels/Komisija, T‑405/08, neobjavljenu, EU:T:2013:306, t. 65. i 66. te navedenu sudsku praksu).

272    Osim toga, valja utvrditi da se u točkama 19. do 21. Smjernica u biti utvrđuju pragovi HHI‑ja ispod kojih koncentracija, vrlo vjerojatno, ne predstavlja probleme u pogledu tržišnog natjecanja. Stoga Komisija u Smjernicama smatra, među ostalim, da vjerojatno neće moći utvrditi probleme u pogledu horizontalnog tržišnog natjecanja na tržištu na kojem vrijednost HHI‑ja nakon provedbe koncentracije iznosi između 1000 i 2000, a delta manje od 250, odnosno u koncentraciji s vrijednošću HHI‑ja nakon provedbe koncentracije višom od 2000 i deltom nižom od 150, osim u slučaju posebnih okolnosti.

273    U ovom slučaju valja istaknuti da tužitelj nije dostavio vlastite izračune HHI‑ja. Međutim, tužitelj to mora učiniti kako bi dokazao da bi Komisija, da ga je uzela u obzir, došla do drukčijeg zaključka u pogledu učinaka koncentracije na tržište.

274    Iz prethodno navedenog proizlazi ne samo to da je Komisija uzela u obzir druge relevantne čimbenike osim tržišnih udjela kako bi ocijenila tržišnu snagu društva RWE, nego, usto, i to da tužitelj nije dokazao kako bi uzimanje u obzir HHI‑ja, koje nije potrebno prema sudskoj praksi navedenoj u točki 271. ove presude, ili eventualnih drugih čimbenika moglo dovesti u pitanje Komisijine zaključke.

275    Stoga valja ispitati analizu koju je Komisija provela u pogledu, kao prvo, tržišnih udjela koje drži društvo RWE i, kao drugo, ostalih čimbenika.

2)      Analiza tržišnih udjela

276    Tužitelj tvrdi da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom procjene tržišnih udjela.

277    U tom pogledu, kao prvo, tužitelj se koristi podacima koji se razlikuju od podataka koje su dostavile stranke u koncentraciji i na temelju kojih je Komisija provela analizu tržišnih udjela društva RWE. Međutim, valja utvrditi da tužitelj ne navodi postojanje pravnog pravila kojim se Komisiji zabranjuje da se osloni na podatke koje su same stranke u koncentraciji dostavile u okviru upravnog postupka ili, suprotno tomu, kojim se Komisiju obvezuje da provede vlastito istraživanje tržišta neovisno o podacima koje su dostavile stranke u koncentraciji (vidjeti u tom smislu presudu od 7. lipnja 2013., Spar Österreichische Warenhandels/Komisija, T‑405/08, neobjavljenu, EU:T:2013:306, t. 126.).

278    Usto, tužitelj se koristi samo vlastitim podacima a da pritom ne objašnjava razloge zbog kojih nisu točni podaci koje je upotrijebila Komisija.

279    Međutim, ne može biti dovoljno da se tužitelj koristi podacima koji se razlikuju od onih koje je Komisija upotrijebila u pobijanoj odluci kako bi utvrdio očitu pogrešku u ocjeni koju je počinila Komisija a da ne podnese konkretan dokaz kojim će dokazati da je uzimanje u obzir podataka u pobijanoj odluci očita pogreška u ocjeni Komisije (vidjeti u tom smislu presudu od 7. lipnja 2013., Spar Österreichische Warenhandels/Komisija, T‑405/08, neobjavljenu, EU:T:2013:306, t. 156.).

280    Iz prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da podaci koje je upotrijebila Komisija nisu točni.

281    Kao drugo, valja provjeriti je li Komisija u svojoj analizi podataka koje je upotrijebila počinila očitu pogrešku u ocjeni.

282    Valja podsjetiti na to da pri ocjeni učinaka koncentracije sa stajališta tržišnog natjecanja Komisija uspoređuje tržišne uvjete koji bi proizašli iz prijavljene koncentracije s uvjetima koji bi prevagnuli bez koncentracije (presuda od 23. svibnja 2019., KPN/Komisija, T‑370/17, EU:T:2019:354, t. 115.).

283    Valja istaknuti da je postojanje vrlo visokih tržišnih udjela itekako značajno i da je odnos između tržišnih udjela koje drži poduzetnik (ili poduzetnici) stranke (stranaka) u koncentraciji i tržišnih udjela njegovih (njihovih) konkurenata, osobito onih koji su najveći među njima, valjan pokazatelj postojanja vladajućeg položaja. Usto, vrlo veliki tržišni udio može sam po sebi biti dokaz postojanja vladajućeg položaja, osobito ako drugi gospodarski subjekti na tržištu drže samo znatno manje udjele (presuda od 23. veljače 2006., Cementbouw Handel & Industrie/Komisija, T‑282/02, EU:T:2006:64, t. 201.). A contrario, koncentracije, koje zbog ograničenog tržišnog udjela poduzetnika o kojima je riječ, ne mogu predstavljati smetnju učinkovitom tržišnom natjecanju, mogu se smatrati spojivima sa zajedničkim tržištem (uvodna izjava 32. Uredbe br. 139/2004).

284    Iz točke 17. Smjernica proizlazi da, s jedne strane, samo vrlo veliki tržišni udjeli – 50 % ili više – mogu sami po sebi biti dokaz postojanja vladajućeg tržišnog položaja i, s druge strane, ako koncentracija s tržišnim udjelom manjim od 50 % ipak može izazvati probleme u pogledu tržišnog natjecanja, to je zbog ostalih čimbenika, osobito zbog snage i broja konkurenata (presuda od 7. lipnja 2013., Spar Österreichische Warenhandels/Komisija, T‑405/08, neobjavljena, EU:T:2013:306, t. 59.).

285    Stoga u tom kontekstu valja utvrditi je li Komisija u ovom slučaju, kao što to ističe tužitelj, počinila očitu pogrešku u ocjeni jer je pogrešno procijenila tržišni položaj društva RWE i zaključila da povećanje njegove tržišne snage nije prepreka.

286    U ovom slučaju, kao prvo, Komisija je u točki 26. i sljedećim točkama pobijane odluke navela da je na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom društvo RWE prije koncentracije na tržištu ukupne proizvodnje električne energije držalo tržišni udio između 20 % i 30 %, odnosno [povjerljivo](1) % za proizvodnju električne energije i između 20 % i 30 %, odnosno [povjerljivo] % za postojeći proizvodni kapacitet. Zahvaljujući koncentraciji, društvo RWE je steklo dodatan tržišni udio koji iznosi između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] % (to jest [povjerljivo] TWh) ukupne proizvodnje električne energije i koji iznosi između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] % (to jest [povjerljivo] MW) postojećeg proizvodnog kapaciteta (točka 27., tablica 1. i bilješka 26. pobijane odluke). Međutim, zbog koncentracije M.8870 povećanje je iznosilo samo između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] % za proizvodnju električne energije (to jest [povjerljivo] TWh) i između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] % (to jest [povjerljivo] MW) za postojeći proizvodni kapacitet (točka 34. i bilješka 36. pobijane odluke). To se objašnjava činjenicom da bi se koncentracijom M.8870 određena sredstva za proizvodnju društva innogy, bivšeg društva kćeri društva RWE, prenijela društvu E.ON.

287    Kao drugo, kad je riječ o proizvodnji električne energije iz konvencionalnih izvora, Komisija je istaknula da je prije koncentracije društvo RWE držalo tržišni udio između 30 % i 40 %, odnosno [povjerljivo] % za proizvodnju električne energije i između 20 % i 30 %, odnosno [povjerljivo] % za postojeći proizvodni kapacitet i da je koncentracijom društvu RWE dodijeljen dodatan tržišni udio koji iznosi između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] %, (to jest [povjerljivo] TWh) za proizvodnju električne energije ili između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] % (to jest oko [povjerljivo] MW) za postojeći proizvodni kapacitet (točka 28., tablica 2. i bilješka 28. pobijane odluke). Zbog koncentracije M.8870 povećanje je iznosilo samo između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] % za proizvodnju električne energije (točka 34. pobijane odluke).

288    Kao treće, kad je riječ o proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora energije, Komisija je navela da je prije koncentracije društvo RWE držalo tržišni udio između 0 % i 5 %, odnosno [povjerljivo] % za proizvodnju električne energije i između 0 % i 5 %, odnosno [povjerljivo] % za postojeći proizvodni kapacitet i da je koncentracijom društvu RWE dodijeljen dodatan tržišni udio koji iznosi između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] %, (to jest [povjerljivo] TWh) za proizvodnju električne energije i koji iznosi između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] % (to jest oko [povjerljivo] MW) za postojeći proizvodni kapacitet (točka 29., tablica 3. i bilješka 31. pobijane odluke). Zbog koncentracije M.8870 povećanje je iznosilo samo između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] % za proizvodnju električne energije (točka 34. pobijane odluke).

289    Stoga je koncentracijom društvu RWE dodijeljen dodatan tržišni udio koji je iznosio između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] %. Tako ograničeno povećanje ne može se samo po sebi smatrati znatnim.

290    Iz toga valja zaključiti da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni jer je smatrala da koncentracija ne dovodi do znatnog povećanja tržišnih udjela koje drži društvo RWE, bez obzira na definiciju tržišta koja se primjenjuje.

291    Usto, stavljanjem izvan pogona nuklearnih elektrana Gundremmingen C, koje je predviđeno do 31. prosinca 2021., i Emsland, koje je predviđeno najkasnije do 31. prosinca 2022., dio povećanja tržišnih udjela dodatno će se smanjiti, odnosno [povjerljivo] [povjerljivo] TWh proizvodnje i [povjerljivo] [povjerljivo] MW postojećeg proizvodnog kapaciteta. Stoga se trajno povećanje odnosi samo na kapacitet vjetroelektrana i iznosi [povjerljivo] MW. Budući da se povećanje tržišnih udjela na tržištu proizvodnje električne energije iz konvencionalnih izvora temelji isključivo na posjedovanju nuklearnih elektrana, to bi povećanje trebalo u potpunosti nestati nakon napuštanja nuklearne energije predviđenog najkasnije do 31. prosinca 2022. Stoga će neto povećanje tržišnih udjela nakon provedbe koncentracije M.8871 iznositi samo između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] %, (to jest [povjerljivo] TWh) za proizvodnju električne energije na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom. Nadalje, nakon napuštanja nuklearne energije predviđenog najkasnije do 31. prosinca 2022. proizvodnja električne energije trebala bi se smanjiti na [povjerljivo] TWh. Stoga će povećanje tržišnih udjela nakon koncentracije od 2023. biti privremeno, odnosno negativno.

292    S obzirom na prethodno navedeno, Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je zaključila da je stvarno povećanje koje je posljedica koncentracije bilo samo privremeno jer bi u velikom dijelu trebalo nestati nakon konačnog zatvaranja nuklearnih postrojenja do kraja 2022. (točka 35. pobijane odluke). Stoga će slabo povećanje s [povjerljivo] % na [povjerljivo] % na tržištu proizvodnje i opskrbe električnom energijom iz konvencionalnih izvora u Njemačkoj nestati nakon napuštanja nuklearne energije.

293    Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje drugim tužiteljevim argumentima.

294    Kao prvo, kad je riječ o argumentu prema kojem Komisija nije uzela u obzir činjenicu da je društvo RWE dominiralo na tržištu proizvodnje i opskrbe električnom energijom prije koncentracije, točno je da Komisija u pobijanoj odluci ne navodi postojanje već postojećeg vladajućeg položaja tog društva. Međutim, s obzirom na to da Komisija na temelju elemenata spisa može utvrditi da koncentracija ne može stvoriti ili ojačati vladajući položaj, ona nije dužna prethodno utvrditi je li poduzetnik o kojem je riječ već imao vladajući položaj.

295    Stoga Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni time što nije analizirala je li društvo RWE bilo poduzetnik u vladajućem položaju prije koncentracije.

296    U svakom slučaju, kao što se to navodi u točki 310. ove presude, glavni kvantitativni element na koji se tužitelj oslanja kako bi potkrijepio postojanje već postojećeg vladajućeg položaja društva RWE, odnosno njegove ključne uloge mjerene s pomoću indeksa RSI iz studije Oxera, nije dokaz da takav položaj postoji.

297    Kao drugo, tužitelj tvrdi da bi stjecanje gotovo cjelokupne proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora društva E.ON omogućilo društvu RWE da se još jasnije istakne kao vodeći proizvođač električne energije iz konvencionalnih izvora i da postane vodeći proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora. Tom bi kombinacijom dobio veliki manevarski prostor na tržištu, čime bi se pogoršali učinci koncentracije na tržišno natjecanje s obzirom na visoke strukturne prepreke za ulazak i potrebu velikih ulaganja u kapitalu te dugoročno planiranje.

298    U tom pogledu, kao što je to utvrđeno u točkama 290. i 292. ove presude, Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je smatrala da je povećanje tržišnih udjela ograničeno i privremeno. Usto, Komisija pravilno naglašava da, kad je riječ o proizvodnji iz obnovljivih izvora energije, društva E.ON i RWE imaju vrlo mali zajednički tržišni udio koji iznosi samo između 0 % i 5 %, odnosno [povjerljivo] %. Kad je riječ o proizvodnji iz konvencionalnih izvora energije, iako je društvo RWE najveći dobavljač u Njemačkoj ([povjerljivo] %), neto povećanje je ograničeno ([povjerljivo] %) i u svakom slučaju u potpunosti ovisi o postrojenjima koja upotrebljavaju nuklearnu energiju i koja bi se konačno trebala zatvoriti do kraja 2022. (točka 45. pobijane odluke). Stoga je Komisija zaključila, a da pritom nije počinila očitu pogrešku u ocjeni, da je na prvi pogled bilo malo vjerojatno da bi to povećanje bitno ojačalo snagu društva RWE na njemačkom tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom (točka 47. pobijane odluke).

299    Iz prethodno navedenog proizlazi da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni u pogledu analize tržišnih dijelova koje drži društvo RWE.

3)      Ključna uloga društva RWE na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom

300    Tužitelj prigovara Komisiji da nije iscrpno ispitala jačanje ključne uloge društva RWE na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom na koju osobito upućuje indeks RSI.

301    Prema tužiteljevu mišljenju, osobito s obzirom na studiju Oxera, društvo RWE je već prije koncentracije imalo ključnu ulogu na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom, što odražava vladajući položaj. Koncentracija je ojačala ključnu ulogu društva RWE.

302    Kao što to proizlazi iz točke 60. pobijane odluke, analiza RSI sastoji se od utvrđivanja ima li društvo ključnu ulogu, odnosno je li neophodno za zadovoljavanje potražnje. RSI se u praksi koristi za provjeru, za sve sate u određenoj godini, je li sposobnost konkurenata dovoljna kako bi se odgovorilo na potražnju nakon što se poduzetnik nastao koncentracijom povuče s tržišta.

303    U tom pogledu, Komisija je u točki 60. pobijane odluke objasnila da su Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja i Monopolkommission (Komisija za monopole, Njemačka) smatrali, s obzirom na to da je dobavljač imao ključnu ulogu tijekom više od 5 % sati u određenoj godini, da je to pokazatelj tržišne snage.

304    Međutim, iako je priznala njegovu korisnost, Komisija je u točki 61. pobijane odluke smatrala da indeks RSI ima određena ograničenja koja je potrebno uzeti u obzir prilikom ispitivanja učinaka koncentracije. Naime, društvo koje nema ključnu ulogu može unatoč tomu utjecati na veleprodajne cijene, primjerice zadržavanjem kapaciteta. Istaknula je i da društvo koje pak ima ključnu ulogu može imati samo ograničen interes za njezino izvršavanje s obzirom na to da je preostala potražnja koju konkurenti ne mogu zadovoljiti slaba.

305    Naime, time što je objasnila zašto je smatrala da je korisnost analiza RSI u kontroli koncentracija ograničena, Komisija ih je uzela u obzir i ispitala. U tom pogledu, Komisiji je dopušteno da u okviru svoje diskrecijske ovlasti u tom području skrene pozornost na ograničenja modela ekonomskih analiza temeljenih na indeksu RSI koje treba uzeti u obzir u ukupnoj ocjeni koncentracije (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 6. srpnja 2010., Ryanair/Komisija, T‑342/07, EU:T:2010:280, t. 116. do 118.). Stoga tužitelj ne može prigovoriti Komisiji da je u okviru svoje analize ključne uloge koju je imalo društvo RWE uzela u obzir ograničenja analiza temeljenih na indeksu RSI.

306    Osim toga, Komisija je u bilješci 46. pobijane odluke navela, a da joj tužitelj pritom nije proturječio, da je, ovisno o trećim osobama, povećanje ključne uloge, odnosno apsolutno povećanje postotka svih sati u godini tijekom kojih je društvo RWE neophodno kako bi odgovorilo na potražnju, iznosilo između 0,4 % i 1,1 % za 2017. te između 0,7 % i 1,1 % za 2019.

307    Usto, iz točke 62. pobijane odluke proizlazi da se sve različite analize RSI podnesene Komisiji podudaraju u pogledu činjenice, s jedne strane, da je društvo RWE kratkoročno, odnosno do 2022., bilo neophodan dobavljač za zadovoljavanje potražnje tijekom znatno manje od 10 % svih sati u godini i, s druge strane, da će svako povećanje razdoblja tijekom kojih društvo RWE ostaje neophodno nestati najkasnije nakon napuštanja nuklearne energije predviđenog za kraj 2022.

308    Osim toga, Komisija je u točki 64. pobijane odluke naglasila da se samo studijom Oxera predviđa scenarij koji se temelji na zadržavanju kapaciteta za proizvodnju električne energije iz vjetra i nadzor sredstava za proizvodnju na temelju konvencionalnih izvora energije društva E.ON čiji su učinci relativno veći. Međutim, Komisija je smatrala da pretpostavke na kojima se temelji taj scenarij nisu potkrijepljene činjenicama iz ovog predmeta: s jedne strane, društvo RWE nije moglo zadržati kapacitet proizvodnje iz obnovljivih izvora energije sat po sat s obzirom na to da sredstva za proizvodnju iz obnovljivih izvora energije nisu prikladna za zadržavanje; s druge strane, njegov manjinski udio u društvu E.ON ne omogućuje mu potpunu kontrolu nad svakodnevnim upravljanjem sredstvima koja je zadržalo društvo E.ON.

309    U tom pogledu, kao što je utvrđeno u točkama 322. i 391. ove presude, potkrijepljene su Komisijine tvrdnje prema kojima, s jedne strane, postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora nisu prikladna za zadržavanje i, s druge strane, društvo RWE neće steći kontrolu nad svakodnevnim poslovanjem društva E.ON. Stoga je Komisija mogla uvjerljivo smatrati da pretpostavke na kojima se temelji model iz studije Oxera ne odražavaju stvarno stanje.

310    Usto, studijom Oxera postojanje bitnog ograničavanja učinkovitog tržišnog natjecanja ne može se potkrijepiti ključnom ulogom društva RWE. Najprije, iz te studije proizlazi da je društvo RWE 2019., prije koncentracije, imalo ključnu ulogu tijekom 4 % sati u godini te se tako nalazilo ispod praga od 5 % koji je prema mišljenju Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja i Komisije za monopole pokazatelj tržišne snage, tako da se ne može zaključiti da je društvo RWE imalo vladajući položaj u tom pogledu prije koncentracije. Nadalje, povećanje RSI‑ja nakon koncentracije je ograničeno. Tako se za 2019. tim modelom predviđa da će se udio sati u godini tijekom kojih društvo RWE ima ključnu ulogu s 4 % prije koncentracije povećati na 5,5 % nakon koncentracije, a za 2022. s 8,6 % prije koncentracije na 9,9 % nakon koncentracije. To stoga znači da se broj sati tijekom kojih društvo RWE ima ključnu ulogu povećava za 1,5 postotnih bodova u 2019. i za 1,3 postotna boda u 2022. Stoga se povećanje ključne uloge društva RWE koje je utvrđeno u studiji Oxera bitno ne razlikuje od povećanja koje su utvrdile treće osobe i koje se navodi u točki 306. ove presude. Usto, vrijednosti RSI‑ja za 2024. jednake su za situacije prije i nakon koncentracije, što dokazuje da nema povećanja ključne uloge društva RWE zbog koncentracije nakon napuštanja nuklearne energije.

311    Iz prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da postoji očita pogreška u ocjeni u Komisijinoj analizi ključne uloge društva RWE.

4)      Poticanje društva RWE na strategije zadržavanja kapaciteta i ostale strateške upotrebe njegova portfelja proizvodnje

312    Tužitelj tvrdi da je Komisija pogrešno osporila potencijal zadržavanja kapaciteta društva RWE, s jedne strane, time što je uputila na zanemarivost njegova povećanja i, s druge strane, time što se oslonila na istraživanje tržišta umjesto da je ocijenila dodatan manevarski prostor. U tom pogledu, tužitelj tvrdi, među ostalim, da indeks RWC koji se odnosi na određivanje poticaja za zadržavanje kapaciteta pokazuje da je društvo RWE već prije koncentracije zbog svoje tržišne snage moglo utjecati na cijene i optimizirati prihode iz svojeg portfelja zadržavanjem kapaciteta. Društvo RWE na temelju koncentracije može zadržati dodatne kapacitete i imati dodatnu korist od povećanja cijena. Stoga bi indeks RWC koji se odnosi na određivanje poticaja za zadržavanje kapaciteta pokazao da je zadržavanje bilo isplativo za društvo RWE nekoliko tisuća sati godišnje.

313    Strategije kojima dobavljači zadržavaju kapacitete uključuju fizičko ili ekonomsko zadržavanje dijela njihove proizvodnje kako bi se potaknulo povećanje cijena, što zahtijeva, kako bi od toga ostvarili korist, kombinaciju fleksibilne proizvodnje (ugljen i plin) koja se može zadržati i osnovne proizvodnje (nuklearna energija, lignit, obnovljivi izvori energije) koja bi ostala operativna i imala koristi od posljedičnog povećanja cijena.

314    Kao prvo, valja podsjetiti na to da je na Komisiji da općenito ocijeni rezultat skupa indicija primijenjen za ocjenu situacije tržišnog natjecanja. Komisija na temelju te opće ocjene određenim elementima može dati prednost, a ostale odbiti. Opći sud mora provesti nadzor zakonitosti tog ispitivanja i njegova obrazloženja (vidjeti u tom smislu presudu od 6. srpnja 2010., Ryanair/Komisija, T‑342/07, EU:T:2010:280, t. 136.).

315    Valja utvrditi da je u točki 51. pobijane odluke Komisija smatrala da dodatni kapacitet koji je steklo društvo RWE nije bitno poboljšao njegovu mogućnost ili interes da zadrži kapacitet.

316    S jedne strane, postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije imaju, među tehnologijama fleksibilne proizvodnje, najniže granične troškove, tako da su najskuplja za zadržavanje (točka 52. pobijane odluke). Tijekom ispitivanja tržišta proizvođači električne energije potvrdili su da ta postrojenja obično rade punim kapacitetom i da njihovo zadržavanje, koje je tehnički moguće, ekonomski govoreći, ima smisla samo u rijetkim okolnostima kada su veleprodajne cijene negativne (točka 53. pobijane odluke). U točki 54. pobijane odluke Komisija je smatrala da se stjecanjem vjetroelektrana zbog koncentracije ne povećava mogućnost zadržavanja društva RWE u bilo kakvoj odlučujućoj mjeri. Iz točke 57. pobijane odluke proizlazi da stjecanje nije povećalo interes društva RWE da zadrži kapacitet jer je privremeno neto povećanje od [povjerljivo] TWh kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, odnosno pomoću vjetra nadoknađeno na temelju sustava „izravne prodaje”, tako da je cilj povećanja cijena na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom znatno smanjiti mjeru u kojoj postrojenje koje ostvaruje korist na temelju Zakona o EEG‑u ima koristi od povećanja cijena na navedenom tržištu.

317    S druge strane, Komisija je u točkama 55., 56. i 58. pobijane odluke istaknula da je povećanje mogućnosti zadržavanja društva RWE stjecanjem nuklearnih kapaciteta privremeno i ograničeno na [povjerljivo] TWh ili između 0 % i 1 %, odnosno [povjerljivo] % ukupne proizvodnje i da je malo vjerojatno da će imati znatan učinak na njegov interes da pokrene strategiju zadržavanja kapaciteta.

318    Komisija je u točki 63. pobijane presude pojasnila da je samo u studiji Oxera iznesen simulacijski model čiji je cilj procijeniti interes društva RWE da razmotri zadržavanje kapaciteta. Komisija je iz tog modela zaključila da su u slučaju zadržavanja proizvodnih kapaciteta koji se temelje na konvencionalnim izvorima energije, kao što su plinske elektrane i elektrane na ugljen, učinci koncentracije vrlo ograničeni.

319    Stoga iz pobijane odluke, konkretnije iz njezine točke 65., proizlazi da je Komisija analizirala studiju Oxera na temelju koje je tužitelj pokušao potkrijepiti svoje tvrdnje o mogućnosti društva RWE i njegovu poticanju na to da zadrži kapacitete te da je zaključila da različite podnesene analize, uključujući studiju Oxera, nisu izmijenile njezin zaključak.

320    Kao drugo, valja provjeriti je li Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni u svojoj analizi rizika zadržavanja proizvodnih kapaciteta.

321    Kao što je to navedeno u točkama 290. i 292. ove presude, Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni jer je smatrala da povećanje tržišnih udjela nije znatno i, u svakom slučaju, da je to povećanje privremeno. Iz toga valja zaključiti da nikakav dodatni kapacitet zadržavanja ne može proizaći iz koncentracije nakon napuštanja nuklearne energije predviđenog za kraj 2022. To utvrđenje potvrđuje studija Oxera čiji model pokazuje da za 2024. neće biti dodatnog poticanja na zadržavanje u odnosu na situaciju prije koncentracije.

322    Kad je riječ o stjecanju kapaciteta ili provođenju dodatnih poticanja na zadržavanje u kratkom roku, odnosno do napuštanja nuklearne energije predviđenog za kraj 2022., s jedne strane, Komisija je u pogledu postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora utvrdila da su sudionici u istraživanju tržišta naveli da se postrojenja koja upotrebljavaju obnovljive izvore energije ne mogu uključiti u strategije zadržavanja. Valja utvrditi i da tužitelj ne dovodi u pitanje Komisijino utvrđenje prema kojem postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora imaju najniže granične troškove među postrojenjima za proizvodnju energije, tako da su najprofitabilnija i manje je vjerojatno da će se zadržati. Komisija je također provjerila može li privremeno stjecanje dodatnog kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora potaknuti društvo RWE da zadrži svoja postrojenja za proizvodnju energije osim postrojenjâ za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. U tom je pogledu navela da bi eventualno povećanje cijena uzrokovano zadržavanjem drugih postrojenja za proizvodnju energije značilo da bi se u skladu sa Zakonom o EEG‑u smanjila naknada za postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Stoga privremenosti mogućih povećanja kapaciteta zadržavanja treba dodati da je svako dodatno poticanje na kratkoročno zadržavanje koje proizlazi iz kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora ograničeno.

323    S druge strane, kad je riječ o stjecanju manjinskog udjela u kapitalu nuklearnih elektrana Emsland i Gundremmingen C, kapaciteti ili dodatno poticanje na zadržavanje su privremeni i ograničeni zbog njihova zatvaranja u razdoblju od sada pa do kraja 2022. godine. Valja utvrditi i da u studiji Oxera nije utvrđeno postojanje znatnog povećanja poticanja na zadržavanje. Kad je riječ o energiji iz konvencionalnih izvora energije, studija Oxera u tom pogledu ne pokazuje nikakvu značajnu promjenu cijena i broja profitabilnih sati povezanu sa zatvaranjem plinske elektrane nakon koncentracije. U slučaju zatvaranja elektrane na ugljen, broj profitabilnih sati je malo veći za 2019. i 2022., a gotovo isti za 2024.

324    S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni u pogledu svoje analize mogućnosti i poticanja društva RWE da zadrži kapacitete nakon koncentracije.

325    Kao treće, valja analizirati tužiteljeve dodatne zabrinutosti koje su povezane s mogućom strateškom upotrebom portfelja proizvodnje društva RWE, odnosno, kao prvo, donošenje namjerno pogrešnih predviđanja u području proizvodnje električne energije iz vjetra, kao drugo, stratešku upotrebu razdoblja između tržišta za dan unaprijed i nestabilnijeg unutardnevnog tržišta te, kao treće, manipulaciju cijenama.

326    U tom pogledu, Komisija je u točki 71. pobijane odluke navela da je teško utvrditi isplativost strategije koja se temelji na namjerno pogrešnim predviđanjima radi izazivanja veće potražnje za uslugama uravnoteženja koje obilježavaju više cijene i da je usto većina konkurenata koji su sudjelovali u istraživanju tržišta navela da dobavljači općenito nemaju interes da dostave pogrešna predviđanja o proizvodnji iz obnovljivih izvora energije. Komisija je u točki 72. pobijane odluke zaključila da bi koncentracija mogla imati učinke samo u dvama alternativnim scenarijima, odnosno ako bi se kapaciteti društva RWE za proizvodnju iz obnovljivih izvora energije znatno povećali ili ako bi ojačao njegov položaj na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga. Budući da tužitelj nije osporavao relevantnost tih dvaju scenarija niti je naveo druge pretpostavke u kojima bi koncentracija mogla imati učinke, valja samo provjeriti jesu li se u ovom slučaju dogodila ta dva scenarija.

327    Međutim, kad je riječ o kapacitetima za proizvodnju električne energije iz vjetra i kapacitetima u području usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga, u točkama 290. odnosno 331. ove presude zaključilo se da je Komisija mogla smatrati, a da pritom ne počini očitu pogrešku u ocjeni, da su povećanja koja je uzrokovala koncentracija ograničena i privremena. Usto, omogućivanje društvu RWE da na bilo koji način utvrđuje cijene ili njegovo poticanje na to nisu povezani s mogućnošću ili poticanjem na zadržavanje kapaciteta ili s tržištem uravnoteženja jer se prodaja na tržištu dan unaprijed i prodaja na unutardnevnom tržištu odvijaju na istom tržištu, odnosno tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom. Ograničenost i privremenost svakog povećanja kapaciteta društva RWE dovodi do istog zaključka: mogućnost društva RWE da manipulira cijenama i njegovo poticanje na to mogu se zbog koncentracije povećati samo ograničeno i privremeno. Slijedom toga, nijedan od dvaju scenarija predviđenih u točki 326. ove presude nije se dogodio.

328    U svakom slučaju, kakav god kratkoročni učinak imala povećanja kapaciteta, ona su nesigurna i tužitelj nije utvrdio, u skladu s potrebnim standardom dokazivanja, da postoji ozbiljna naznaka bitnog ograničavanja učinkovitog tržišnog natjecanja u tom pogledu.

329    Stoga valja zaključiti da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni u svojoj analizi dodatnih razloga za zabrinutost koji proizlaze iz strateške upotrebe portfelja proizvodnje društva RWE.

5)      Ključna uloga društva RWE na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga

330    Tužitelj u biti tvrdi da je društvo RWE već prije koncentracije bilo ključan dobavljač na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga i da je nakon koncentracije broj sati tijekom kojih je imalo ključnu ulogu ostao isti, ali je društvo E.ON nestalo kao konkurent. Prema tužiteljevu mišljenju, Komisija nije posebno ispitala činjenicu da je društvo RWE osiguralo ključnu ulogu u području usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga.

331    Kao prvo, valja istaknuti da je Komisija u točki 46. pobijane odluke zaključila da je na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga povećanje koje proizlazi iz koncentracije vrlo ograničeno i privremeno. Komisija je navela da se proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije obično ne upotrebljava u svrhu uravnoteženja i da se nuklearni kapaciteti moraju prekvalificirati za tu upotrebu. Ta prekvalifikacija rezultat je procesa koji je pokrenuo dobavljač koji želi sudjelovati na tržištu uravnoteženja s proizvodnom jedinicom i koji je registriran kod operatora prijenosnog sustava odgovornog za postupak javne nabave u području energije uravnoteženja. Međutim, kad je riječ o stečenim nuklearnim kapacitetima, s jedne strane, elektrana Emsland je svakako prekvalificirana, ali društvo RWE je već imalo sva prava stavljanja na tržište energije uravnoteženja. S druge strane, elektrana Gundremmingen C je prekvalificirana za stvaranje primarnih rezervi, odnosno prvih rezervi električne energije koje se automatski aktiviraju u slučaju neravnoteže u mreži, i tercijarnih, odnosno trećih rezervi električne energije koje aktivira operator prijenosnog sustava u skladu s mehanizmom prilagodbe, ali nikad nije sudjelovala na dražbi primarnih rezervi.

332    Valja utvrditi da tužitelj priznaje da se broj sati tijekom kojih društvo RWE ima ključnu ulogu na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga ne mijenja zbog koncentracije. Usto, u studiji Oxera ističe se da se nuklearne elektrane u praksi ne koriste u svrhu uravnoteženja i navodi se da nije vjerojatno da je koncentracija imala izravan učinak na tržište usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga.

333    Stoga koncentracija ne utječe na to u kojoj je mjeri društvo RWE neophodno za zadovoljenje ukupne potražnje za električnom energijom na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga. Komisija je stoga zaključila, a da pritom nije počinila očitu pogrešku, da se stupanj ključne uloge društva RWE na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga nije povećao.

334    Kao drugo, što se tiče utjecaja nestanka društva E.ON kao konkurenta, valja napomenuti da, u skladu sa studijom Oxera, jačanje položaja društva RWE na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga proizlazi iz tog nestanka. Odnos između društava RWE i E.ON analizira se u točkama 339. do 391. ove presude, ali već je sada moguće utvrditi da društvo E.ON, s niskim proizvodnim kapacitetima koje je zadržalo nakon prodaje društva Uniper društvu Fortum prije provedbe koncentracije više nije moglo imati relevantan značaj na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga. Štoviše, imovina prenesena koncentracijom društvu RWE prije koncentracije nije imala kapacitete za uravnoteženje zbog razloga detaljno navedenih u točki 331. ove presude.

335    Iz toga proizlazi da tužitelj nije uspio dovesti u pitanje osnovanost Komisijinih utvrđenja u pobijanoj odluci koja se odnose na ključnu ulogu koju je društvo RWE imalo na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga.

6)      Zaključak

336    Iz svega prethodno navedenoga proizlazi da, podložno ispitivanju osnovanosti tužiteljevih argumenata koji se odnose na blizinu stranaka u koncentraciji (vidjeti točke 339. do 346. ove presude) i trajno uklanjanje društva E.ON (vidjeti točke 347. do 365. ove presude), Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni u pogledu svoje analize učinka koncentracije na tržišnu snagu društva RWE. U tom pogledu, pravilno je smatrala da ispitivanje tržišnih udjela stečenih zbog koncentracije i ostalih čimbenika ne upućuje na to da koncentracija može znatno izmijeniti tržišnu snagu društva RWE. Slijedom toga, valja odbiti tužiteljev prigovor koji se temelji na pogrešnoj ocjeni tržišne snage društva RWE.

e)      Četvrti prigovor, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni odnosa između društava RWE i E.ON

337    Tužitelj u biti tvrdi da Komisija nije prikladno ispitala odnos između društava RWE i E.ON i, konkretno, veze međuovisnosti i blizine između njih, trajno uklanjanje društva E.ON, odlučujući utjecaj društva RWE na društvo E.ON i podjelu tržištâ električnom energijom o kojoj odlučuju društva RWE i E.ON. U tom pogledu, da je Komisija ispravno i u potpunosti ispitala činjenice povezane s odnosom između društava RWE i E.ON te da je provela pažljivu gospodarsku ocjenu, ne bi proglasila koncentraciju spojivom s unutarnjim tržištem.

338    Komisija, koju podupiru društva E.ON i RWE, osporava tužiteljeve argumente.

1)      Veze međuovisnosti i blizine između društava RWE i E.ON

339    Tužitelj tvrdi da je Komisija, time što nije uzela u obzir veze međuovisnosti i blizine između društava RWE i E.ON, pogrešno utvrdila tržišnu snagu društva RWE.

340    Kao prvo, kad je riječ o izravnim i neizravnim udjelima društava RWE i E.ON u poduzećima u energetskom sektoru u Njemačkoj, tužitelj u biti smatra da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni jer nije uzela u obzir udjele koje društva RWE i E.ON drže u cijelom energetskom sektoru.

341    Međutim, tužitelj ne objašnjava utjecaj koji bi ti udjeli mogli imati na analizu ograničavanja tržišnog natjecanja povezanog s koncentracijom. Naime, tužitelj samo navodi broj udjela društava RWE i E.ON u drugim poduzećima, a da pritom ne objašnjava posluju li na relevantnim tržištima, koje položaje imaju na tržištu, ni na koji način njihov odnos s društvima RWE i E.ON može ograničiti tržišno natjecanje ili jesu li te hipotetske prepreke posljedice povezane s koncentracijom.

342    Usto, valja istaknuti da je Komisija tijekom svoje ocjene koncentracije doista uzela u obzir proizvodne kapacitete koje drže društva kćeri i poduzeća u čijem kapitalu društva RWE i E.ON imaju udjele. Stoga je Komisija u tržišnim udjelima dodijeljenim društvima RWE i E.ON u tablici 1. pobijane odluke tim društvima pripisala sve proizvodne kapacitete koje ona izravno ili neizravno kontroliraju posredstvom društava kćeri. Slijedom toga, Komisija je uzela u obzir izravne i neizravne udjele društava RWE i E.ON.

343    Kao drugo, kad je riječ o tužiteljevu argumentu prema kojem društva RWE i E.ON imaju vrlo sličnu strukturu i položaj, tužitelj u biti tvrdi da je ta blizina dodatan pokazatelj tržišne snage društva RWE.

344    U tom pogledu, tužitelj ipak ne objašnjava na koji način usporedni rast burzovnih cijena tih dvaju udjela, kao i utvrđene poslovne dobiti ili činjenica da su društva E.ON i RWE imala sjedište u istom gradu utječu na primjenu prava koncentracija i, konkretno, kako ti elementi mogu utjecati na stvaranje ili jačanje vladajućeg položaja društva RWE. Nasuprot tomu, ti su elementi jednostavno slučajni. Naime, činjenica da oba poduzetnika imaju sjedište u Essenu (Njemačka) nije relevantna kako bi se ocijenili učinci koncentracije na tržište proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom. Kad je riječ o usporednom rastu njihovih prihoda i njihove tržišne vrijednosti, može se objasniti normalnim razvojem dvaju poduzetnika koji posluju u istom sektoru.

345    Kao treće, tužitelj isto tako ne objašnjava kako bi sama zemljopisna blizina osoblja društava RWE i E.ON mogla dovesti do nastanka koncentracije između dvaju poduzetnika koja je protivna članku 101. UFEU‑a ili pravu koncentracija.

346    Stoga Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni u pogledu veza međuovisnosti i blizine između društava RWE i E.ON.

2)      Trajno uklanjanje društva E.ON

347    Tužitelj tvrdi da Komisija nije ispitala nestanak društva E.ON i negativne posljedice za tržišno natjecanje koje iz toga proizlaze, što predstavlja glavni problem tržišnog natjecanja koji je nastao zbog koncentracije.

348    Tužitelj u biti tvrdi da je društvo E.ON izvršavalo zdrav konkurentski pritisak na društvo RWE i da je najznačajniji rezultat koncentracije trajno uklanjanje društva E.ON kao potencijalnog konkurenta u području proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga. Stoga Komisija nije poštovala točku 27. Smjernica s obzirom na, kao prvo, blizinu među strankama u koncentraciji u smislu tržišnog natjecanja, kao drugo, sposobnost poduzetnika koji sudjeluju u koncentraciji da spriječe širenje najmanjih konkurenata i, kao treće, činjenicu da se koncentracijom uklanja značajna snaga tržišnog natjecanja.

349    Valja podsjetiti na to da je, kao što se to navodi u točki 185. ove presude, Komisija obvezana obavijestima koje donosi u području kontrole koncentracija pod uvjetom da se njima ne odstupa od pravnih pravila iz Ugovora i Uredbe br. 139/2004 (presude od 3. travnja 2003., BaByliss/Komisija, T‑114/02, EU:T:2003:100, t. 143. i od 7. lipnja 2013., Spar Österreichische Warenhandels/Komisija, T‑405/08, neobjavljena, EU:T:2013:306, t. 58.).

350    Međutim, Smjernicama se ne zahtijeva da se svi elementi koji se u njima navode ispitaju u svim slučajevima, s obzirom na to da Komisija ima diskrecijsku ovlast koja joj omogućuje da određene elemente uzme ili ne uzme u obzir (presuda od 7. lipnja 2013., Spar Österreichische Warenhandels/Komisija, T‑405/08, neobjavljena, EU:T:2013:306, t. 274.).

351    Naposljetku, sudski nadzor pobijane odluke koji provodi Opći sud ne može se ograničiti samo na ispitivanje je li Komisija uzela u obzir elemente navedene u Smjernicama kao relevantne za ocjenu učinaka koncentracije na tržišno natjecanje ili ih je zanemarila. U okviru tog nadzora Opći sud treba razmotriti i mogu li Komisijini eventualni propusti dovesti u pitanje njezin zaključak prema kojem ova koncentracija ne potiče ozbiljne sumnje o spojivosti s unutarnjim tržištem (vidjeti u tom smislu presudu od 9. srpnja 2007., Sun Chemical Group i dr./Komisija, T‑282/06, EU:T:2007:203, t. 61. i navedenu sudsku praksu).

352    Valja utvrditi da iz pobijane odluke proizlazi da su tržišni udjeli koje je RWE držao prije koncentracije (2017.) bili ograničeni, odnosno da su iznosili između 20 % i 30 % (konkretnije [povjerljivo] %) na tržištu ukupne proizvodnje električne energije u Njemačkoj, između 30 % i 40 % (konkretnije [povjerljivo] %) na tržištu proizvodnje električne energije iz konvencionalnih izvora u Njemačkoj i između 0 % i 5 % (konkretnije [povjerljivo] %) na tržištu proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u Njemačkoj i da su povećanja koja nakon koncentracije redom iznose između 0 % i 1 % (odnosno [povjerljivo] %), između 0 % i 1 % (odnosno [povjerljivo] %) te između 0 % i 1 % (odnosno [povjerljivo] %) na tim tržištima ograničena (točke 27. do 29. pobijane odluke). Povećanje će biti još manje kada se određena sredstva za proizvodnju društva innogy trajno prenesu društvu E.ON nakon koncentracije M.8870, tako da će povećanje tržišnih udjela društva RWE na tim tržištima nakon koncentracije iznositi [povjerljivo] %, [povjerljivo] % i [povjerljivo] % (točke 33. i 34. pobijane odluke).

353    Kad je riječ o proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, Komisija je s obzirom na tržišne udjele pravilno utvrdila da je ta proizvodnja fragmentirana i podijeljena između brojnih dobavljača te da je s [povjerljivo] TWh u 2017. društvo RWE imalo tržišni udio između 0 % i 5 %, odnosno manji od [povjerljivo] % i da je imovina društva E.ON još neznatnija s [povjerljivo] TWh, odnosno između 0 % i 1 %, to jest [povjerljivo] % (točka 29. pobijane odluke). Komisija je utvrdila i da, u odnosu na ukupan postojeći kapacitet, društvo RWE ima udio između 0 % i 5 %, odnosno [povjerljivo] % i da kapacitet imovine društva E.ON za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije iznosi oko [povjerljivo] MW, što čini između 0 % i 1 %, otprilike [povjerljivo] %, postojećeg kapaciteta proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije u Njemačkoj (bilješka 31. pobijane odluke).

354    Kao što to proizlazi iz točaka 290., 292. i 321. ove presude, Komisija je zaključila, a da pritom nije počinila očitu pogrešku u ocjeni, da je povećanje tržišnih udjela društva RWE zbog koncentracije ograničeno i privremeno.

355    S obzirom na prethodno navedeno, čak i ako Komisija nije analizirala određene elemente koji se zahtijevaju točkom 27. Smjernica, takvim se propustima ne može dovesti u pitanje Komisijin zaključak prema kojem koncentracija ne potiče ozbiljne sumnje o spojivosti s unutarnjim tržištem.

356    Usto, tužitelj pogrešno shvaća doseg točke 27. Smjernica. U Smjernicama se kao elementi tržišnog natjecanja koje treba ispitati u okviru nekoordiniranih učinaka navodi, kao prvo, jesu li stranke u koncentraciji bliski konkurenti (točke 28. do 30.), kao drugo, može li poduzetnik nastao koncentracijom spriječiti širenje konkurenata (točka 36.) ili, kao treće, uklanja li se koncentracijom značajna snaga tržišnog natjecanja (točke 37. i 38.).

357    Međutim, u tom pogledu, kao prvo, dovoljno je podsjetiti na to da su stranke u koncentraciji društvo RWE i imovina društva E.ON, a ne društva RWE i E.ON, tako da društvo E.ON neće nestati zbog koncentracije. Kao drugo, čini se da tužitelj tvrdi da su društva RWE i E.ON bliski konkurenti i da bi mogli spriječiti širenje drugih konkurenata. Međutim, pitanje je jesu li, s jedne strane, imovina društva E.ON koju je steklo društvo RWE i društvo RWE bliski konkurenti i, s druge strane, mogu li imovina društva E.ON koju je steklo društvo RWE i društvo RWE spriječiti širenje konkurenata. Naime, tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je društvo RWE svojim manjinskim udjelom steklo društvo E.ON u cijelosti, što nije točno, kao što je to utvrđeno u točkama 366. do 391. ove presude.

358    Kao treće, kad je riječ o nestanku tržišnog pritiska društva E.ON na društvo RWE zbog koncentracije, valja istaknuti da samo smanjenje konkurentskog pritiska koje bi osobito nastalo nestajanjem poduzetnika koji ima veću ulogu nego što bi na to upućivali njegovi tržišni udjeli nije samo po sebi dovoljno da bi se dokazalo bitno ograničavanje učinkovitog tržišnog natjecanja.

359    U tom pogledu valja utvrditi da smanjenje proizvodnih kapaciteta društva E.ON nije samo posljedica koncentracije.

360    Naime, s jedne strane, valja istaknuti, a da tužitelj to ne osporava, da je društvo E.ON već samostalno donijelo odluku o tome da bitne dijelove svoje djelatnosti proizvodnje električne energije iz konvencionalnih izvora, osim u bitnome kapaciteta nuklearnih elektrana, ustupi svojem bivšem društvu kćeri, društvu Uniper, i da svoj udio u kapitalu tog društva proda društvu Fortum.

361    S druge strane, njemački zakonodavac odlučio je da se nuklearne elektrane društva E.ON moraju zatvoriti najkasnije do kraja 2022., tako da, čak i da je društvo E.ON zadržalo tu imovinu, od tog datuma više ne bi moglo njome upravljati. Stoga je djelatnost proizvodnje električne energije društva E.ON već znatno pala prije koncentracije i bilo je vjerojatno da će se dodatno smanjiti.

362    Osim toga, iz tablice 1. pobijane odluke može se zaključiti da je društvo RWE 2017. steklo samo oko [povjerljivo] ukupne proizvodnje društva E.ON. Kad je riječ o energiji iz konvencionalnih izvora, udio ukupne proizvodnje društva E.ON u 2017. koji je steklo društvo RWE iznosi samo oko [povjerljivo] (tablica 2. pobijane odluke). Kad je riječ o energiji iz obnovljivih izvora, društvo RWE steklo je četiri sedmine proizvodnje društva E.ON (tablica 3. pobijane odluke). Stoga društvo E.ON neće nestati kao konkurent nakon koncentracije.

363    Posljedično, ako se važnost društva E.ON na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom smanjuje, to smanjenje nije isključivo povezano s koncentracijom, nego proizlazi i iz drugih transakcija tog gospodarskog subjekta.

364    Osim toga, valja istaknuti i da je Komisija uzela u obzir kriterije koji prekoračuju tržišne udjele (točka 48. i sljedeće pobijane odluke). Stoga, iako je Komisija konkurentski odnos između društava E.ON i RWE ocijenila prije svega na temelju analize tržišnih udjela, Komisija je ipak ispitala druge elemente kao što su ključna uloga društva RWE ili njegovi kapaciteti zadržavanja (vidjeti točku 267. ove presude) i manjinski udio društva RWE u društvu E.ON (vidjeti točku 372. ove presude).

365    Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija poštovala točku 27. Smjernica.

3)      Odlučujući utjecaj društva RWE na društvo E.ON

366    Tužitelj tvrdi da društvo RWE stjecanjem udjela u društvu E.ON ne bi samo imalo odlučujući utjecaj na važne poduzetnikove odluke, nego i da bi učinak i stvarni cilj cjelokupne koncentracije zapravo bio omogućiti društvu RWE da kontrolira poslovnu djelatnost društva E.ON te da konkretno i trajno isključi društvo E.ON iz tržišnog natjecanja u pogledu proizvodnje i time onemogući da društvo E.ON ponovno postane proizvođač i njegov konkurent. Tako društvo RWE može ograničiti tržišno natjecanje i ojačati svoj položaj u proizvodnji utjecajem koji ima kao dioničar društva E.ON.

367    Najprije valja pojasniti da Opći sud u okviru sudskog nadzora osnovanosti pobijane odluke ne treba ispitati je li utjecaj društva RWE na društvo E.ON odlučujući u smislu članka 3. Uredbe br. 139/2004, nego samo može li društvo RWE imati odlučujući utjecaj na društvo E.ON (vidjeti točku 76. pobijane odluke), tako da koncentracija može bitno ograničiti učinkovito tržišno natjecanje u smislu članka 2. stavka 3. Uredbe br. 139/2004.

368    U tom pogledu, kao što je to navedeno u točki 114. ove presude, kada doslovnim tumačenjem neke odredbe prava Unije nije moguće ocijeniti njezin točan doseg, predmetnu odredbu treba protumačiti oslanjajući se na njezin cilj kao i na opću strukturu.

369    Kada je riječ o ciljevima koje se želi ostvariti Uredbom br. 139/2004., iz njezinih uvodnih izjava 5., 6. i 8. proizlazi da se njome želi osigurati da proces reorganizacije poduzeća ne izazove trajne štete za tržišno natjecanje. Stoga, u skladu s tim uvodnim izjavama, pravo Unije treba sadržavati propise koji uređuju koncentracije koje mogu bitno ograničavati tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu, a koji mogu omogućiti učinkovitu kontrolu svih koncentracija u smislu njihova utjecaja na strukturu tržišnog natjecanja u Uniji. Stoga bi se ta uredba morala primjenjivati na bitne strukturne promjene čiji utjecaj na tržište nadilazi granice bilo koje države članice (presuda od 7. rujna 2017., Austria Asphalt, C‑248/16, EU:C:2017:643, t. 20. i 21.).

370    Sa stajališta tržišnog natjecanja, manjinski dionički udio u konkurentima također može uzrokovati koordinirane učinke protiv tržišnog natjecanja time što se s pomoću njih utječe na mogućnost sudionika na tržištu i njihovo poticanje na to da se prešutno ili otvoreno koordiniraju radi ostvarivanja nadtržišnih profita.

371    Stoga je Komisija u okviru analize tržišnog natjecanja dužna provjeriti može li manjinski udio koji je društvo RWE steklo u društvu E.ON dovesti do bitnog ograničavanja učinkovitog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu.

372    U ovom slučaju, Komisija je u pobijanoj odluci analizirala, s jedne strane, horizontalne učinke, odnosno smanjenje interesa društava RWE i E.ON da si međusobno konkuriraju na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom i, s druge strane, vertikalne učinke, koji se definiraju kao mogućnost ili interes društava RWE i E.ON da isključe konkurente s uzlaznog i silaznog tržišta (točke 75. i 79. do 95. pobijane odluke).

373    Komisija te društva RWE i E.ON navode sporazum o odnosima među ulagateljima koji su sklopila društva RWE i E.ON kako bi smanjila utjecaj koji bi društvo RWE moglo imati na društvo E.ON nakon stjecanja manjinskog udjela od 16,67 %.

374    Kao prvo, iz tog sporazuma proizlazi da su glasačka prava koja društvo RWE može imati na skupštinama dioničara ograničena na 16,67 %, neovisno o postotku prisutnosti (točka 76. pobijane odluke).

375    Komisija je zbog tog ograničenja mogla smatrati, a da ne počini očitu pogrešku u ocjeni, da društvo RWE nije imalo nikakav znatan utjecaj na svakodnevno upravljanje sredstvima za proizvodnju društva E.ON (točka 81. pobijane odluke). U tom pogledu, čak i ako društvo RWE na temelju tog udjela postane najveći dioničar društva E.ON i ako je vlasništvo društva E.ON fragmentirano, glasačka prava društva RWE ipak će i dalje biti ograničena na veličinu njegova udjela, bez obzira na broj zastupljenih dionica tijekom glasanja na skupštini dioničara, što zapravo sprečava društvo RWE da donosi strateške odluke pa čak i da stekne negativnu kontrolu nad društvom E.ON na temelju blokirajuće manjine na skupštini dioničara.

376    Disperzijom vlasništva nad udjelima društva E.ON ne može se dovesti u pitanje ta ocjena. Naime, čak i ako postotak prisutnosti na glavnim skupštinama može biti niži kada je vlasništvo poduzetnika fragmentirano, glasačka prava društva RWE i dalje će biti ograničena na 16,67 %.

377    Nadalje, RWE se sporazumom o kojem je riječ obvezuje da neće ostvarivati svoja glasačka prava zajedno s drugim manjinskim dioničarima, da neće stjecati dodatne udjele, da neće mijenjati pravnu ili financijsku strukturu ni upravljanje društvom E.ON i da se neće koristiti svojim glasačkim pravima protiv upravnog ili nadzornog odbora.

378    Sva ta ograničenja ostvarivanja socijalnih prava društva RWE ograničavaju utjecaj koji bi moglo imati nad društvom E.ON.

379    Tužitelj pogrešno smatra da sporazum o odnosima među ulagateljima nije relevantan zbog svoje ugovorne prirode.

380    U tom pogledu valja istaknuti da se u okviru primjene članka 3. stavka 2. Uredbe br. 139/2004 kontrola temelji na pravima, ugovorima ili bilo kakvom drugom sredstvu koje omogućuje odlučujući utjecaj. A contrario, nedostatak mogućnosti da se izvrši odlučujući utjecaj može proizlaziti iz ugovornih odredbi. Po analogiji, postojanje ili nepostojanje odlučujućeg utjecaja koji može dovesti do stvaranja bitnog ograničavanja učinkovitog tržišnog natjecanja u smislu članka 2. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 treba moći proizlaziti iz ugovorne odredbe.

381    U svakom slučaju i neovisno o tome kako je sporazum o kojem je riječ uređen njemačkim pravom, nepoštovanje sporazuma o odnosima među ulagateljima ili izmjena tog sporazuma, s obzirom na to da bi to nepoštovanje omogućilo društvu RWE da stekne odlučujući činjenični ili pravni utjecaj nad društvom E.ON, treba ispitati kao novu koncentraciju na koju se primjenjuje obveza prijave na temelju članka 4. stavka 1. Uredbe br. 139/2004.

382    Stoga argument prema kojem bi društvo RWE imalo odlučujući utjecaj nad društvom E.ON nakon stjecanja manjinskog udjela, uzimajući u obzir činjenicu da bi društvo RWE postalo najveći pojedinačni dioničar društva E.ON i da je vlasništvo tog društva fragmentirano, nije potkrijepljen činjenicama. Prema tome, tužitelj nije dokazao da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni u tom pogledu.

383    Kao drugo, kad je riječ o utjecaju niske prisutnosti na glavnim skupštinama na mogućnost društva RWE da utječe na društvo E.ON, valja istaknuti da ograničenje koje se sporazumom o odnosima među ulagateljima nalaže glasačkim pravima društva RWE sprečava to društvo da ima odlučujući utjecaj na glavnu skupštinu društva E.ON. Čak i ako je postotak prisutnosti na glavnoj skupštini društva E.ON iznosio u prosjeku samo 38,35 % tijekom sedam godina prije koncentracije, kao što to tvrdi tužitelj, društvo RWE nije moglo ostvariti svoja glasačka prava u visini od više od 6,39 % socijalnog kapitala društva E.ON. Argument da su zajednička povijest i kultura te preklapanje njihovih djelatnosti na tržištu pokazatelji da društvo RWE slijedi strateške, a ne samo financijske interese u društvu E.ON nije relevantan s obzirom na odredbe sporazuma o odnosima među ulagateljima.

384    Kao treće, tužitelj tvrdi da Komisija nije prikladno ispitala zajednički utjecaj društva RWE‑a i [povjerljivo]. U tom pogledu, tužitelj tvrdi da je u trenutku donošenja pobijane odluke [povjerljivo] držao oko 6,5 % dionica društva E.ON i oko 6,18 % dionica društva RWE.

385    Valja napomenuti da je Komisija nedavno uzela u obzir „zajedničko vlasništvo”, odnosno činjenicu da isti institucionalni ulagači drže dionice u konkurentnim poduzetnicima i njihove nekoordinirane učinke na tržišno natjecanje.

386    Komisija je u svojoj praksi odlučivanja smatrala da, kada postoji zajedničko vlasništvo, što se događa u određenim sektorima, mjere koncentracije kao što su tržišni udjeli ili HHI mogu podcijeniti razinu koncentracije tržišne strukture, a time i tržišnu snagu stranaka. Stoga je zajedničko vlasništvo u tim industrijama trebalo smatrati elementom konteksta u ocjeni svakog bitnog ograničavanja učinkovitog tržišnog natjecanja (vidjeti primjerice Komisijinu Odluku C(2017) 1946 final od 27. ožujka 2017. o proglašenju koncentracije spojivom s unutarnjim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP‑u (predmet M.7932 – Dow/DuPont), točke 4. i 81. te Odluku Komisije C(2018) 1709 final od 21. ožujka 2018. o proglašenju koncentracije spojivom s unutarnjim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP‑u (predmet M.8084 – Bayer/Monsanto), točke 224. i 3303.).

387    Međutim, čak i pod pretpostavkom da smanjenje konkurentskih pritisaka na ostale konkurente može dovesti do zajedničkog vlasništva, sam učinak tog smanjenja u načelu nije sam po sam po sebi dovoljan kako bi se dokazalo bitno ograničavanje učinkovitog tržišnog natjecanja u okviru teorije štete koja se temelji na nekoordiniranim učincima.

388    U ovom slučaju, tužitelj nije istaknuo dokaze kojima bi potkrijepio vjerojatnost postojanja bilo kakve koordinacije između [povjerljivo] i društva RWE na glavnim skupštinama društva E.ON. U tom pogledu, tužitelj ne objašnjava u kojoj mjeri [povjerljivo] sudjeluje u upravljanju društvima E.ON ili RWE. Čak i pod pretpostavkom da se utvrdi mogućnost utjecaja na upravljanje društvima E.ON ili RWE, tužitelj nije istaknuo dokaze kojima se može utvrditi da sudjelovanje [povjerljivo] u kapitalu društava RWE i E.ON čini element koji upućuje na to da već postoji težnja za zajedničkim vladajućim položajem (vidjeti u tom smislu presudu od 6. lipnja 2002., Airtours/Komisija, T‑342/99, EU:T:2002:146, t. 91.).

389    Činjenica da Komisija uopće nije navela takav odnos ne može stoga značiti da je počinila očitu pogrešku u ocjeni.

390    Kao četvrto, kad je riječ o utjecaju na sastav upravnog i nadzornog odbora, valja istaknuti, u skladu s člankom 12. stavkom 3. Pravilnika društva E.ON, da se odluke nadzornog odbora društva E.ON donose samo na temelju većine danih glasova i da za donošenje nijedne odluke nadzornog odbora društva E.ON nije potrebna kvalificirana većina. Budući da ima jednog člana od njih 14, društvo RWE ima vrlo ograničen utjecaj na nadzorni odbor društva E.ON i stoga ne može uložiti veto na donošenje odluka nadzornog odbora društva E.ON. Kad je riječ o upravnom odboru čije članove imenuje nadzorni odbor, dovoljno je istaknuti da društvo RWE, s obzirom na to da ne kontrolira nadzorni odbor, ne kontrolira ni upravni odbor.

391    Stoga valja smatrati da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni u pogledu utjecaja društva RWE na društvo E.ON zbog stjecanja manjinskog udjela.

4)      Podjela tržištâ električnom energijom o kojoj odlučuju društva RWE i E.ON

392    Tužitelj u biti tvrdi da su društva RWE i E.ON cjelokupnom koncentracijom međusobno podijelili faze vrijednosnog lanca na njemačkom tržištu električne energije, što predstavlja ograničenje tržišnog natjecanja, protivno članku 101. UFEU‑a.

393    Valja istaknuti, kao što to proizlazi iz članka 21. stavka 1. Uredbe br. 139/2004, da se ta uredba primjenjuje samo na koncentracije definirane u članku 3. te uredbe, na koje se načelno ne primjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101.] i [102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.). Naprotiv, potonja uredba ostaje primjenjiva na ponašanja poduzetnika koja, ne predstavljajući koncentraciju u smislu Uredbe br. 139/2004, ipak mogu dovesti do koordinacije među poduzetnicima suprotne članku 101. UFEU‑a i koja su zbog toga podvrgnuta kontroli Komisije ili nacionalnih tijela za tržišno natjecanje (presuda od 7. rujna 2017., Austria Asphalt, C‑248/16, EU:C:2017:643, t. 32. i 33.).

394    Ne osporava se činjenica da se predmet pobijane odluke odnosi na koncentraciju. S obzirom na prethodno navedeno, argument koji se temelji na povredi članka 101. UFEU‑a je bespredmetan.

5)      Zaključak

395    Iz svega prethodno navedenoga proizlazi da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je ocjenjivala odnos između društava RWE i E.ON i način na koji bi se taj odnos mogao promijeniti zbog koncentracije i posljedično utjecati na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Stoga valja odbiti tužiteljev prigovor koji se odnosi na pogrešnu ocjenu odnosa između društava RWE i E.ON.

f)      Zaključak o petom tužbenom razlogu

396    S obzirom na sve prethodno navedeno, valja zaključiti, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, da Komisija nije počinila očite pogreške u ocjeni prilikom definiranja mjerodavnog tržišta, utvrđivanja analiziranog razdoblja, ocjene tržišne snage društva RWE i odnosa između društava RWE i E.ON. Slijedom toga, Komisija je zaključila, a da pritom nije počinila očitu pogrešku u ocjeni, da koncentracija ne potiče ozbiljne sumnje o spojivosti s unutarnjim tržištem, u smislu članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 139/2004.

397    Stoga peti tužbeni razlog valja odbiti u cijelosti.

7.      Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze dužne pažnje

398    Tužitelj u biti tvrdi da Komisija nije u dovoljnoj mjeri ispitala činjenice, čime je povrijedila svoju obvezu dužne pažnje. Tako Komisija nije oprezno i pažljivo utvrdila okolnosti koje mogu utjecati na rezultat procesa odlučivanja. Nije uzela u obzir činjenične elemente i informacije koje su podnijele stranke i treće osobe koje su sudjelovale u postupku niti je uzela u obzir ostale relevantne parametre.

399    Komisija osporava tužiteljeve argumente.

400    Valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u slučajevima u kojima institucije Unije raspolažu širokom diskrecijskom ovlasti, kao što je to u području kontrole koncentracija, poštovanje prava koje jamči pravni poredak Unije u upravnim postupcima od temeljne je važnosti. Među tim su jamstvima, među ostalim, obveza nadležne institucije da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente predmetnog slučaja, pravo zainteresirane osobe da iznese svoje stajalište kao i da dobije dovoljno obrazloženu odluku (presude od 21. studenoga 1991., Technische Universität München, C‑269/90, EU:C:1991:438, t. 14. i od 6. lipnja 2010., Ryanair/Komisija, T‑342/07, EU:T:2010:280, t. 31.).

401    Prema ustaljenoj sudskoj praksi, Komisija u području kontrole koncentracija raspolaže marginom prosudbe, osobito u pogledu gospodarskih ocjena. Komisijino poštovanje jamstava koja se pravnim poretkom Unije dodjeljuju u upravnim postupcima, uključujući obvezu dužne pažnje kojom joj se nalaže da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente konkretnog slučaja, od temeljne je važnosti u navedenom području (presuda od 7. svibnja 2009., NVV i dr./Komisija, T‑151/05, EU:T:2009:144, t. 164.).

402    Budući da u tom području Komisija u okviru svojeg djelovanja treba poštovati obvezu dužne pažnje, dužna je pažljivo utvrditi činjenične i pravne elemente o kojima ovisi ostvarivanje njezine diskrecijske ovlasti, tako da prikupi činjenične elemente koji su neophodni za izvršavanje navedene ovlasti i koji mogu imati znatan utjecaj na rezultat procesa odlučivanja. Ta obveza podrazumijeva, kao prvo, da je Komisija dužna uzeti u obzir činjenične elemente i informacije koje su joj dostavili podnositelji prijave, kao i one koje su joj dostavile treće osobe koje aktivno sudjeluju u postupku i, kao drugo, da je dužna, po potrebi, istražiti navedene činjenične elemente na temelju istraživanja tržišta ili zahtjeva za pružanje informacija upućenih sudionicima na tržištu (presuda od 7. svibnja 2009., NVV i dr./Komisija, T‑151/05, EU:T:2009:144, t. 165.).

403    Međutim, valja istaknuti da u tom području zahtjev da Komisija poštuje jamstava koja se pravnim poretkom Unije dodjeljuju u upravnim postupcima, a time i zahtjev da poštuje obvezu dužne pažnje, treba tumačiti, poput zahtjeva da poštuje obvezu obrazlaganja, u skladu sa zahtjevom žurnosti kojim se odlikuje opća struktura Uredbe br. 139/2004 i kojim se Komisiji nalaže da poštuje stroge rokove kad izvršava svoju diskrecijsku ovlast (vidjeti presudu od 7. svibnja 2009., NVV i dr./Komisija, T‑151/05, EU:T:2009:144, t. 166. i navedenu sudsku praksu).

404    S obzirom na utvrđenja donesena osobito u okviru petog tužbenog razloga, ne može se osporiti da je Komisija pažljivo ispitala sve relevantne činjenične i pravne elemente jer je uzela u obzir sve činjenične elemente i informacije koje su pružili podnositelj prijave i treće osobe koje sudjeluju u postupku. Komisija je provela i vlastita istraživanja na temelju istraživanja tržišta i zahtjeva za pružanje informacija upućenih sudionicima na tržištu. Iz pobijane odluke uostalom jasno proizlazi da je Komisija uzela u obzir rezultate tih istraživanja.

405    Stoga valja odbiti šesti tužbeni razlog.

C.      Zahtjev za osobnu nazočnost ili, podredno, zahtjev za saslušanje svjedokâ

406    Tužitelj je 30. svibnja 2022. tajništvu Općeg suda podnio zahtjev za osobnu nazočnost na raspravi osobe A, bivšeg predsjednika društva E.ON, osobe B, bivšeg predsjednika društva RWE i osobe C, direktora osmog odjela za odlučivanje Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja. Podredno, zatražio je da se organizira saslušanje tih svjedoka.

407    Komisija i društva E.ON i RWE u biti se protive tomu da osobe navedene u prethodnoj točki budu osobno nazočne i, podredno, da ih se sasluša.

408    U tom pogledu, valja podsjetiti na to da samo Opći sud ocjenjuje moguću potrebu za dopunom podataka kojima raspolaže u predmetima o kojima odlučuje (vidjeti presudu od 22. studenoga 2007., Sniace/Komisija, C‑260/05 P, EU:C:2007:700, t. 77. i navedenu sudsku praksu).

409    Stoga je na Općem je sudu da ocijeni relevantnost zahtjeva za osobnu nazočnost ili saslušanje svjedokâ s obzirom na predmet spora i potrebu za osobnom nazočnosti ili saslušanjem navedenih svjedoka (vidjeti u tom smislu presudu od 22. studenoga 2007., Sniace/Komisija, C‑260/05 P, EU:C:2007:700, t. 78. i navedenu sudsku praksu).

410    U ovom slučaju, osim što tužitelj nije objasnio, u skladu s člankom 88. stavkom 2. Poslovnika, zašto su ti zahtjevi za mjere izvođenja dokazâ podneseni tek nakon što je zatvoren pisani dio postupka i samo dva tjedna prije saslušanja i njihovu nepreciznost, s obzirom na to da tužitelj nije naveo konkretne točke o kojima valja saslušati te tri osobe, treba istaknuti da su elementi sadržani u spisu i objašnjenja dana na raspravi dostatni kako bi Opći sud mogao donijeti odluku s obzirom na to da može korisno odlučiti na temelju zahtjeva, tužbenih razloga i argumenata iznesenih tijekom postupka, kao i dokumenata koje su podnijele stranke.

411    Stoga nije potrebno odlučiti o zahtjevima za mjere izvođenja dokazâ.

412    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužbu treba odbiti.

 Troškovi

413    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti da snosi vlastite troškove te troškove Komisije i društava E.ON i RWE u skladu s njihovim zahtjevima.

414    Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Stoga će Savezna Republika Njemačka snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (četvrto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Društvo EVH GmbH snosit će vlastite troškove te troškove Europske komisije i društava E.ON SE i RWE AG.

3.      Savezna Republika Njemačka snosit će vlastite troškove.

Gervasoni Madise Nihoul

Frendo       Martín y Pérez de Nanclares

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 17. svibnja 2023.

Potpisi

Sadržaj

I. Okolnosti spora

A. Poduzetnici o kojima je riječ

B. Kontekst koncentracije

C. Upravni postupak

D. Pobijana odluka

II. Zahtjevi stranaka

III. Pravo

A. Dopuštenost

B. Meritum

1. Uvodna razmatranja

2. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj podjeli analize cjelokupne koncentracije

a) Doseg prvog tužbenog razloga

b) Kontrola koncentracije B8-28/19

c) Postojanje jedinstvene koncentracije

1) Pojam „jedinstvena koncentracija”

2) Primjena u ovom slučaju

i) Uvjet koji se odnosi na međuovisnost transakcija o kojima je riječ

ii) Uvjet koji se odnosi na rezultat

3) Pojam „jedinstvena koncentracija” i zahtjev sveobuhvatne ocjene

d) Zaključak

3. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

4. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na saslušanje

5. Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na djelotvornu sudsku zaštitu

6. Peti tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni

a) Uvodna razmatranja

b) Prvi prigovor, koji se temelji na pogrešnoj definiciji mjerodavnog tržišta

c) Drugi prigovor, koji se temelji na pogrešnom utvrđivanju analiziranog razdoblja

d) Treći prigovor, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni tržišne snage društva RWE

1) Elementi koje je Komisija uzela u obzir u svrhu analize tržišne snage društva RWE

2) Analiza tržišnih udjela

3) Ključna uloga društva RWE na tržištu proizvodnje i veleprodajne opskrbe električnom energijom

4) Poticanje društva RWE na strategije zadržavanja kapaciteta i ostale strateške upotrebe njegova portfelja proizvodnje

5) Ključna uloga društva RWE na tržištu usluga uravnoteženja i pomoćnih usluga

6) Zaključak

e) Četvrti prigovor, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni odnosa između društava RWE i E.ON

1) Veze međuovisnosti i blizine između društava RWE i E.ON

2) Trajno uklanjanje društva E.ON

3) Odlučujući utjecaj društva RWE na društvo E.ON

4) Podjela tržištâ električnom energijom o kojoj odlučuju društva RWE i E.ON

5) Zaključak

f) Zaključak o petom tužbenom razlogu

7. Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze dužne pažnje

C. Zahtjev za osobnu nazočnost ili, podredno, zahtjev za saslušanje svjedokâ

Troškovi

*      Jezik postupka: njemački

1      Povjerljivi podaci su izostavljeni.