Tužba podnesena 24. srpnja 2023.– Europska komisija/Republika Bugarska

(predmet C-462/23)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: N. Nikolova i B Rous Demiri)

Tuženik: Republika Bugarska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

utvrdi da je Republika Bugarska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 8. stavka 2., članka 7. stavka 2. točke (b) i članka 9. stavka 4. točke (c) Direktive 2009/54/EZ¹ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o iskorištavanju i stavljanju na tržište prirodnih mineralnih voda time što nije zabranila stavljanje na tržište prirodnih mineralnih voda i izvorskih voda iz jednog te istog izvora pod različitim trgovačkim nazivima, što nije zahtijevala da se na deklaracijama na prirodnim mineralnim vodama i izvorskim vodama navede naziv izvora te time što je dopustila upotrebu izraza „izvorska voda” za vodu koja ne udovoljava za to propisanim zahtjevima;

Republici Bugarskoj naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Direktiva 2009/54/EG Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o iskorištavanju i stavljanju na tržište prirodnih mineralnih voda uvodi u članku 8. stavku 2. pravilo „jedan izvor – jedan trgovački naziv”, kojim se zabranjuje stavljanje na tržište prirodnih mineralnih voda i izvorskih voda iz jednog te istog izvora pod različitim trgovačkim nazivima. Osim toga, u skladu s člankom 7. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2009/54 u vezi s njezinim člankom 9. stavkom 4. točkom (c) deklaracije na prirodnim mineralnim i izvorskim vodama moraju sadržavati naznaku o mjestu iskorištavanja izvora i nazivu izvora.

Međutim, bugarsko pravo dopušta stavljanje na tržište prirodnih mineralnih voda i izvorskih voda iz jednog te istog izvora pod različitim trgovačkim nazivima kao i stavljanje na tržište prirodnih mineralnih voda i izvorskih voda istih značajki iz jednog te istog podzemnog vodonosnika pod različitim trgovačkim nazivima, čime se povređuje članak 8. stavak 2. Direktive 2009/54/EZ. Osim toga, bugarsko pravo ne zahtijeva da se na deklaracijama na prirodnim mineralnim vodama kao obvezan podatak navede naziv izvora u smislu te direktive, što nije u skladu s njezinim člankom 7. stavkom 2. točkom (b). Nadalje, Republika Bugarska povređuje obvezu koju ima na temelju članka 9. stavka 4. točke (b) Direktive 2009/54 time što nacionalno pravo dopušta stavljanje na tržište izvorske vode koja ne udovoljava zahtjevima za označivanje.

Komisija je 2. srpnja 2020. poslala Republici Bugarskoj pismo opomene. Dana 23. rujna 2021. ta je institucija dostavila navedenoj državi članici obrazloženo mišljenje. Unatoč tomu, Republika Bugarska još uvijek nije donijela mjere za prenošenje Direktive i o tome obavijestila Komisiju.

____________

¹ SL 2009., L 164, str. 45. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 43., str. 150.)