PRESUDA SUDA (peto vijeće)
21. ožujka 2019.(*)
„Povreda obveze države članice – Direktiva 1999/31/EZ – Članak 14. točke (b) i (c) – Odlaganje otpada na odlagalištima – Postojeća odlagališta – Povreda”
U predmetu C‑498/17,
povodom tužbe zbog povrede obveze države članice podnesene 17. kolovoza 2017. na temelju članka 258. UFEU‑a,
Europska komisija, koju zastupaju G. Gattinara, F. Thiran i E. Sanfrutos Cano, u svojstvu agenata,
tužitelj,
protiv
Talijanske Republike, koju zastupa G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju G. Palatiella, avvocato dello Stato,
tuženika,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: E. Regan (izvjestitelj), predsjednik vijeća, C. Lycourgos, E. Juhász, M. Ilešič i I. Jarukaitis, suci,
nezavisni odvjetnik: Y. Bot,
tajnik: R. Schiano, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 22. studenoga 2018.,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom tužbom Europska komisija od Suda zahtijeva da utvrdi da Talijanska Republika nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 14. točaka (b) i (c) Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL 1999., L 182, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 14.) time što u pogledu odlagališta Avigliano (lokalitet Serre Le Brecce), Ferrandina (lokalitet Venita), Genzano di Lucania (lokalitet Matinella), Latronico (lokalitet Torre), Lauria (lokalitet Carpineto), Maratea (lokalitet Montescuro), Moliterno (lokalitet Tempa La Guarella), dvaju odlagališta u Potenzi (lokalitet Montegrosso‑Pallareta), odlagališta Rapolla (lokalitet Albero in Piano), Roccanova (lokalitet Serre), Sant'Angelo Le Fratte (lokalitet Farisi), Campotosto (lokalitet Reperduso), Capistrello (lokalitet Trasolero), Francavilla (Valle Anzuca), L'Aquila (lokalitet Ponte delle Grotte), Andria (D’Oria G. & C. Snc), Canosa (CO.BE.MA), Bisceglie (CO.GE.SER), Andria (F.lli Acquaviva), Trani (BAT‑Igea Srl), Torviscosa (društvo Caffaro), Atella (lokalitet Cafaro), Corleto Perticara (lokalitet Tempa Masone), Marsico Nuovo (lokalitet Galaino), Matera (lokalitet La Martella), Pescopagano (lokalitet Domacchia), Rionero in Volture (lokalitet Ventaruolo), Salandra (lokalitet Piano del Governo), San Mauro Forte (lokalitet Priati), Senise (lokalitet Palomabara), Tito (lokalitet Aia dei Monaci), Tito (lokalitet Valle del Forno), Capestrano (lokalitet Tirassegno), Castellalto (lokalitet Colle Coccu), Castelvecchio Calvisio (lokalitet Termine), Corfinio (lokalitet Cannucce), Corfinio (lokalitet Case querceto), Mosciano S. Angelo (lokalitet Santa Assunta), S. Omero (lokalitet Ficcadenti), Montecorvino Pugliano (lokalitet Parapoti), San Bartolomeo in Galdo (lokalitet Serra Pastore), Trivigano (prije Cava Zof) i Torviscosa (lokalitet La Valletta) nije poduzela sve potrebne mjere radi hitnog konačnog zatvaranja, u skladu s člankom 7. točkom (g) i člankom 13. Direktive 1999/31, odlagališta koja, u skladu s člankom 8. te direktive, nisu imala odobrenje za nastavak rada ili time što nije usvojila potrebne mjere kako bi navedena odlagališta koja su dobila odobrenje da nastave s radom ispunila zahtjeve navedene direktive, i to ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u Prilogu I. točki 1. iste direktive.
Pravni okvir
2 U skladu s člankom 1. Direktive 1999/31, naslovljenim „Opći cilj”:
„1. U svrhu ispunjavanja zahtjeva Direktive [Vijeća] 75/442/EEZ [od 15. srpnja 1975. o otpadu (SL 1975., L 194, str. 39.) [neslužbeni prijevod]], a posebno njezinih članaka 3. i 4., cilj ove Direktive je, pomoću strogih radnih i tehničkih zahtjeva o otpadu i odlagalištima, osigurati mjere, postupke i smjernice za sprečavanje štetnih utjecaja na okoliš ili njihovo smanjenje u najvećoj mogućoj mjeri, i to naročito za sprečavanje i smanjenje onečišćenja površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka te globalnog okoliša, uključujući efekt staklenika, kao i svake opasnosti za zdravlje ljudi do koje bi moglo doći zbog odlaganja otpada tijekom cijelog životnog vijeka odlagališta.
2. U pogledu tehničkih značajki odlagališta, ova Direktiva sadrži odgovarajuće tehničke uvjete za odlagališta na koja se primjenjuje Direktiva [Vijeća] 96/61/EZ [od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (SL 1996., L 257, str. 26.) [neslužbeni prijevod]] kako bi se na konkretan način razradili opći zahtjevi te direktive. Odgovarajući zahtjevi Direktive 96/61/EZ smatraju se ispunjenima ako su ispunjeni zahtjevi ove Direktive.”
3 Člankom 7. Direktive 1999/31, naslovljenim „Podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole”, predviđeno je:
„Države članice poduzimaju mjere kako bi zahtjev za izdavanje dozvole za otvaranje odlagališta sadržavao barem sljedeće pojedinosti:
[…]
g) predloženi plan za zatvaranje odlagališta i način provođenja naknadnog održavanja;
[…]”
4 Članak 8. te direktive, naslovljen „Uvjeti dozvole”, glasi:
„Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale:
a) da nadležno tijelo ne izda dozvolu za rad odlagališta ako nije zadovoljeno sljedeće:
i) projekt odlagališt[a] udovoljava svim bitnim zahtjevima ove Direktive, uključujući Priloge, ne dovodeći u pitanje članak 3. stavke 4. i 5.;
ii) upravljanje odlagalištem se povjerava isključivo fizičkoj osobi koja je tehnički osposobljena za rad na takvom mjestu; ako je osiguran stručni i tehnički razvoj te obuka operatera i osoblja odlagališta;
iii) djelatnost odlaganja otpada se obavlja na način koji osigurava poduzimanje mjera za sprečavanje nesreća i ograničenje njihovih posljedica;
iv) dovršenje ili osiguranje odgovarajućih priprema, putem financijskih ili jednakovrijednih jamstava, na temelju modaliteta o kojima odlučuju države članice, od strane podnositelja zahtjeva prije početka odlaganja otpada, radi osiguranja podmirenja obveza (uključujući provođenje naknadnog održavanja), koje proizlaze iz ishođene dozvole u skladu s odredbama ove Direktive, te provođenje postupaka zatvaranja odlagališta u skladu s člankom 13. Ova financijska ili jednakovrijedna jamstva moraju biti dostatna za sve obveze do radova koji spadaju u naknadno održavanje odlagališta prema članku 13. stavku (d). Države članice mogu po vlastitom izboru odlučiti da se ta točka ne primjenjuje na odlagališta za inertni otpad;
b) usklađenje projekta odlagališta s odgovarajućim planom gospodarenja otpadom ili planovima iz članka 7. Direktive 75/442/EEZ;
c) prije početka samog zbrinjavanja otpada nadležno tijelo pregledava teren kako bi se uvjerilo da isti udovoljava svim bitnim uvjetima za izdavanje dozvole. To nikako ne umanjuje odgovornost operatera u smislu ispunjavanja uvjeta dozvole.”
5 Članak 13. Direktive 1999/31, naslovljen „Zatvaranje i naknadno održavanje odlagališta”, propisuje:
„Države članice poduzimaju mjere kako bi u skladu s dozvolom, gdje je to primjenjivo:
a) započeo postupak zatvaranja dijela ili čitavog odlagališta:
i) kada se za to ispune bitni uvjeti utvrđeni dozvolom;
ili
ii) po odobrenju nadležnog tijela, na zahtjev operatera;
ili
iii) po obrazloženoj odluci nadležnog tijela;
b) čitavo odlagalište ili samo njegov dio smije se smatrati konačno zatvorenim za daljnje odlaganje otpada nakon izvršenog konačnog pregleda odlagališta od strane nadležnog tijela, njegove procjene svih izvješća primljenih od operatera, te nakon obavješćivanja operatera o odluci o zatvaranju odlagališta. To ni u kom slučaju ne umanjuje odgovornost koju operater ima u odnosu na uvjete dozvole;
[…]”
6 Članak 14. te direktive, naslovljen „Postojeća odlagališta”, glasi kako slijedi:
„Države članice poduzimaju mjere kako bi se spriječil[o] da odlagališta kojima je izdana dozvola, ili koj[a] već obavljaju djelatnost u vrijeme prijenosa ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo, nastave s radom prije provođenja niže navedenih postupaka i to u najkraćem mogućem roku, a najkasnije osam godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1.:
a) u roku od godine dana od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1. operater odlagališta priprema plan i predstavlja ga nadležnom tijelu, za dobivanje njegove suglasnosti za sanaciju odlagališta, uključujući pojedinosti navedene u članku 8. te o svim korektivnim mjerama koje operater smatra potrebnim u smislu udovoljavanja zahtjevima ove Direktive, izuzimajući zahtjev iz Priloga I. točke 1.;
b) slijedom predstavljanja plana sanacije, nadležno tijelo donosi konačnu odluku o tome da li se na temelju predmetnog plana sanacije i ove Direktive odlaganje smije nastaviti. Države članice poduzimaju potrebne mjere radi hitnog konačnog zatvaranja, u skladu s člankom 7. točkom (g) i člankom 13., odlagališta koja u skladu s člankom 8. nisu imala odobrenje za nastavak rada;
c) na temelju odobrenog plana sanacije, nadležno tijelo odobrava nužne radove i određuje prijelazni period za ispunjenje zahtjeva ove Direktive osim zahtjeva u Prilogu I. točki 1., u roku od osam godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1.;
d) i) u roku od godine dana od datuma utvrđenog u članku 18. stavku 1. na odlagališta za opasni otpad primjenjuju se članci 4., 5. i 11., te Prilog II.;
ii) u roku od tri godine od datuma utvrđenog u članku 18. stavku 1., na odlagališta za opasni otpad primjenjuje se članak 6.”
7 Članak 18. navedene direktive, naslovljen „Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo”, u stavku 1. propisuje:
„Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije dvije godine od datuma njenog stupanja na snagu. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
[…]”
8 Direktiva 1999/31 je sukladno svojem članku 19. stupila na snagu 16. srpnja 1999.
Predsudski postupak
9 Nakon više razmijenjenih dopisa s talijanskim tijelima Komisija je 28. veljače 2012. Talijanskoj Republici poslala pismo opomene na temelju članka 258. UFEU‑a, u kojem navodi da se u toj državi članici nalaze 102 postojeća odlagališta koja obavljaju djelatnost protivno članku 14. Direktive 1999/31.
10 U svojim dopisima od 11. svibnja i 8. lipnja 2012. talijanska tijela navela su 46 postojećih odlagališta u smislu navedenog članka 14.
11 Komisija je 22. studenoga 2012. izdala obrazloženo mišljenje na koje je Talijanska Republika odgovorila 24. siječnja 2013., 3. ožujka i 4. srpnja 2014.
12 Uzimajući u obzir određene nepreciznosti u odgovorima talijanskih tijela i nakon presude od 2. prosinca 2014., Komisija/Italija (C‑196/13, EU:C:2014:2407), u kojoj je Sud utvrdio da je Talijanska Republika povrijedila članak 260. stavak 1. UFEU‑a, osobito u pogledu određenih postojećih odlagališta, u smislu članka 14. Direktive 1999/31, Komisija je 19. lipnja 2015. poslala dodatno obrazloženo mišljenje u kojem je pojasnila razliku između postupka za utvrđivanje povrede o kojem je riječ u ovom predmetu i postupka koji je doveo do te presude. Komisija je u njemu navela da se potonji odnosi na obvezu nadležnih tijela da donesu odluku o svakom od odlagališta o kojima je riječ, a čiji je predmet izdavanje odobrenja za nastavak rada danog tim odlagalištima ili njihovo zatvaranje, sukladno članku 14. Direktive 1999/31. Pojasnila je da se postupak o kojem je riječ u ovom predmetu, s druge strane, odnosi na tzv. obveze „okončanja”, odnosno obveze provedbe mjera koje je predmetna država članica već usvojila i čiji predmet može biti, ovisno o odlagalištima o kojima je riječ, odobrenje za nastavak rada dano odlagalištu o kojem je riječ ili njegovo zatvaranje. Prema mišljenju Komisije, te obveze okončanja se stoga, ovisno o predmetnom odlagalištu, sastoje od provedbe mjera potrebnih za njegovo zatvaranje, sukladno članku 14. točki (b) drugoj rečenici te direktive, kao i od usvajanja potrebnih mjera kako bi to odlagalište ispunilo zahtjeve navedene direktive, u slučaju da mu je odobreno nastaviti s radom na temelju članka 14. točke (c) iste direktive.
13 Nakon dodatnog obrazloženog mišljenja Komisija je za odgovor na njega Talijanskoj Republici odobrila rok do 19. listopada 2015., što je potonja i učinila svojim dopisima od 20. listopada 2015., 9. rujna 2016., 13. siječnja i 12. travnja 2017.
14 Talijanska Republika je u svojem odgovoru od 9. rujna 2016. dostavila potpuni popis postojećih odlagališta, raspoređenih po regijama, i spomenula četiri ostala postojeća odlagališta koja međutim nisu predmet ovog postupka jer nisu bila uzeta u obzir u pismu opomene.
15 S obzirom na odgovore koje je Talijanska Republika 13. siječnja i 12. travnja 2017. dala na dodatno obrazloženo mišljenje, Komisija je navela da je šest odlagališta ispunilo zahtjeve Direktive 1999/31.
16 Međutim, Komisija je odlučila podnijeti ovu tužbu smatrajući da 44 odlagališta još uvijek ne ispunjavaju zahtjeve Direktive 1999/31.
O tužbi
Argumentacija stranaka
17 Komisija podsjeća da države članice, na temelju članka 14. Direktive 1999/31, moraju poduzeti mjere kako bi spriječile da postojeća odlagališta, odnosno odlagališta koja su dobila dozvolu ili ona koja su već obavljala djelatnost prije 16. srpnja 2001., nastave s radom nakon 16. srpnja 2009. ako u najkraćem mogućem roku nisu provedeni postupci iz članka 14. točaka (b) i (c) te direktive. Tim se člankom dakle uspostavlja prijelazni režim čija je svrha zajamčiti da postojeća odlagališta što brže ispune zahtjeve navedene direktive.
18 Komisija napominje da se ovaj postupak zbog povrede obveze odnosi samo na obveze okončanja koje imaju za cilj ostvarenje, najkasnije do 16. srpnja 2009., mjera potrebnih za zatvaranje postojećih odlagališta sukladno članku 14. točki (b) drugoj rečenici Direktive 1999/31 ili ostvarenje potrebnih mjera kako bi postojeća odlagališta koja su dobila odobrenje za nastavak rada ispunila zahtjeve ove direktive na temelju njezina članka 14. točke (c).
19 Kao prvo, kada je riječ o postojećim odlagalištima koja nisu dobila odobrenje za nastavak rada na temelju članka 14. točke (b) druge rečenice Direktive 1999/31, Talijanska Republika je trebala usvojiti potrebne mjere kako bi ih u najkraćim rokovima, a najkasnije do 16. srpnja 2009., zatvorila u skladu s člankom 7. točkom (g) i člankom 13. te direktive.
20 Kao drugo, članak 14. točka (c) navedene direktive za postojeća odlagališta koja su dobila odobrenje za nastavak rada propisuje da nadležna tijela, ako je odobren plan sanacije i ako je dakle izdano odobrenje za nastavak rada, moraju osigurati da sva ta odlagališta ispune zahtjeve iste direktive najkasnije do 16. srpnja 2009.
21 Komisija u tom kontekstu ističe da postoji određena dvosmislenost u pogledu mjera koje su talijanska tijela usvojila jer su ona u nekim slučajevima najprije odlučila donijeti plan sanacije i stoga odobrila nastavak djelatnosti predmetnog odlagališta, prije nego što su potom odlučila o njegovu zatvaranju. Pojam „sanacija” se koristio čak i u slučajevima odlagališta koja su bila predmet odluke o zatvaranju. Stoga je za 22 od 44 odlagališta na koja se odnosi ova tužba nemoguće nedvojbeno odrediti je li riječ o zatvaranju ili o nastavku djelatnosti.
22 U svim slučajevima, kada je riječ o 44 predmetna odlagališta, Komisija ističe da do 19. listopada 2015. – a riječ je o datumu određenom u dodatnom obrazloženom mišljenju – nisu bili ostvareni radovi potrebni za to da bi odlagališta čija bi se djelatnost trebala nastaviti ispunila zahtjeve Direktive 1999/31 odnosno da nisu bile poduzete potrebne mjere za zatvaranje odlagališta čija dozvola za rad nije bila obnovljena, suprotno članku 14. točkama (b) i (c) te direktive.
23 Talijanska Republika osporava Komisijine tvrdnje. Kada je riječ o navodnoj povredi obveze donošenja konačne odluke o ispunjavanju zahtjeva ili o zatvaranju postojećih odlagališta, propisane člankom 14. točkama (b) i (c) navedene direktive, i o dvosmislenosti u pogledu mjera koje su usvojila talijanska tijela, Talijanska Republika ističe, s jedne strane, da su nadležna tijela donijela konačnu odluku kojom nalažu zatvaranje 18 od 22 odlagališta, dok su četiri preostala odlagališta, koja se nalaze u regiji Apuliji, bila predmet konačnih odluka o njihovu ispunjavanju zahtjeva iste direktive te, s druge strane, da Komisija, kada je riječ o 22 preostala odlagališta koja je identificirala, ne osporava valjanost konačnih mjera o zatvaranju koje su usvojila nadležna tijela, nego samo povredu obveze da se okončaju radovi zatvaranja prije isteka roka određenog za 16. srpnja 2009.
24 Nadležna su tijela u mnogim slučajevima najprije propisala sanaciju predmetnog odlagališta i odobrila nastavak njegove djelatnosti, prije nego što su potom odlučila o konačnom zatvaranju tog odlagališta zbog neispunjavanja zahtjeva direktive u određenim rokovima ili slijedom prestanka djelatnosti. Konačno zatvaranje predmetnog odlagališta bilo je u tom slučaju ostvareno provedbom odredbi predviđenih jedinstvenim aktom kojim je bio odobren plan sanacije i plan zatvaranja, što objašnjava navodnu dvosmislenost odluka koje spominju talijanska tijela, a riječ je o dvosmislenosti koja je samo formalne naravi.
Ocjena Suda
25 Na temelju članka 14. Direktive 1999/31, države članice moraju poduzeti mjere kako bi se spriječilo da odlagališta kojima je izdana dozvola ili koja već obavljaju djelatnost u vrijeme prijenosa te direktive u nacionalno zakonodavstvo, to jest najkasnije do 16. srpnja 2001., nastave s radom prije provođenja svih navedenih postupaka u tom članku i to u najkraćem mogućem roku, a najkasnije do 16. srpnja 2009.
26 Iz sudske prakse Suda proizlazi da je navedenim člankom 14. uspostavljen odstupajući prijelazni režim kako bi ta odlagališta udovoljila novim zahtjevima u području okoliša (presuda od 25. veljače 2016., Komisija/Španjolska, C‑454/14, neobjavljena, EU:C:2016:117, t. 36. i navedena sudska praksa).
27 Konkretno, članak 14. točka (b) Direktive 1999/31 zahtijeva, s jedne strane, da nadležno tijelo donese konačnu odluku o tome smije li se na temelju predmetnog plana sanacije i ove direktive odlaganje nastaviti te, s druge strane, da države članice poduzmu potrebne mjere radi hitnog konačnog zatvaranja odlagališta koja u skladu s člankom 8. navedene direktive nisu imala odobrenje za nastavak rada.
28 Članak 14. točka (c) Direktive 1999/31 u bitnome propisuje da na temelju odobrenog plana sanacije nadležno tijelo odobrava nužne radove i određuje prijelazno razdoblje za ispunjenje zahtjeva ove direktive, pri čemu je pojašnjeno da sva postojeća odlagališta trebaju ispuniti zahtjeve te direktive prije 16. srpnja 2009.
29 Kako bi se utvrdila povreda obveze na temelju navedene direktive, njezino postojanje, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, treba ocjenjivati s obzirom na stanje u državi članici kakvo je bilo u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju, pa naknadno nastale promjene Sud ne može uzeti u obzir (presuda od 18. listopada 2018., Komisija/Rumunjska, C‑301/17, neobjavljena, EU:C:2018:846, t. 42. i navedena sudska praksa).
30 U ovom slučaju relevantan datum je onaj koji je određen u dodatnom obrazloženom mišljenju, a to je 19. listopada 2015.
31 Dakako, Talijanska Republika poduzela je mjere radi zatvaranja odlagališta koja nisu dobila odobrenje za nastavak rada odnosno radi realizacije potrebnih radova u skladu s planovima sanacije odlagališta koje su odobrila nadležna tijela.
32 Međutim, među strankama je nesporno da, kao prvo, odlagališta Avigliano (lokalitet Serre Le Brecce), Ferrandina (lokalitet Venita), Genzano di Lucania (lokalitet Matinella), Latronico (lokalitet Torre), Lauria (lokalitet Carpineto), Maratea (lokalitet Montescuro), Moliterno (lokalitet Tempa La Guarella), Potenza (lokalitet Montegrosso‑Pallareta), Rapolla (lokalitet Albero in Piano), Sant’Angelo Le Fratte (lokalitet Farisi), Capistrello (lokalitet Trasolero), Francavilla (Valle Anzuca), L'Aquila (lokalitet Ponte delle Grotte), Canosa (CO.BE.MA), Torviscosa (društvo Caffaro), Corleto Perticara (lokalitet Tempa Masone), Marsico Nuovo (lokalitet Galaino), Matera (lokalitet La Martella), Rionero in Volture (lokalitet Ventaruolo), Salandra (lokalitet Piano del Governo), Senise (lokalitet Palomabara), Tito (lokalitet Aia dei Monaci), Capestrano (lokalitet Tirassegno), Castellalto (lokalitet Colle Coccu), Castelvecchio Calvisio (lokalitet Termine), Corfinio (lokalitet Cannucce), Corfinio (lokalitet Case querceto), Mosciano S. Angelo (lokalitet Santa Assunta), S. Omero (lokalitet Ficcadenti), Montecorvino Pugliano (lokalitet Parapoti) i Torviscosa (lokalitet La Valletta) na dan 19. listopada 2015. nisu bila zatvorena sukladno Direktivi 1999/31 i da na dan podnošenja ove tužbe još uvijek nisu ispunila zahtjeve te direktive.
33 Kao drugo, kada je riječ o odlagalištima Andria (D’Oria G. & C.), Bisceglie (CO.GE.SER), Andria (F.lli Acquaviva), Trani (BAT‑Igea), Atella (lokalitet Cafaro), Pescopagano (lokalitet Domacchia), Tito (lokalitet Valle del Forno), stranke su na raspravi potvrdile da su radovi za usklađivanje tih odlagališta s navedenom direktivom okončani tijekom 2017. i 2018., to jest nakon 19. listopada 2015.
34 Kao treće, kada je riječ o odlagalištima Potenza (lokalitet Montegrosso‑Pallareta), Roccanova (lokalitet Serre), Campotosto (lokalitet Reperduso), San Mauro Forte (lokalitet Priati), San Bartolomeo in Galdo (lokalitet Serra Pastore) i Trivigano (prije Cava Zof), Talijanska Republika je na raspravi tvrdila da ta odlagališta ispunjavaju zahtjeve Direktive 1999/31. Međutim, čak i pod pretpostavkom da je Komisiji bilo omogućeno da se upozna s dokumentima koje je Talijanska Republika podnijela dan uoči rasprave, kojima nastoji dokazati da su ta odlagališta stvarno ispunila zahtjeve te direktive, što je uostalom osporavala, valja istaknuti da je nesporno da je do tog ispunjavanja zahtjeva, pod pretpostavkom da je dokazano, došlo nakon 19. listopada 2015.
35 Naposljetku, kada je riječ o argumentima Talijanske Republike koje je iznijela kako bi objasnila nepoštovanje svojih obveza na temelju Direktive 1999/31, treba napomenuti da se država članica, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, ne može pozivati na situacije iz svojeg unutarnjeg poretka da bi opravdala nepoštovanje obveza i rokova koji proizlaze iz prava Unije (presuda od 18. listopada 2018., Komisija/Rumunjska, C‑301/17, neobjavljena, EU:C:2018:846, t. 45. i navedena sudska praksa).
36 Slijedom toga, valja smatrati da je tužba koju je podnijela Komisija osnovana.
37 S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja utvrditi da Talijanska Republika nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 14. točaka (b) i (c) Direktive 1999/31 time što u pogledu odlagališta Avigliano (lokalitet Serre Le Brecce), Ferrandina (lokalitet Venita), Genzano di Lucania (lokalitet Matinella), Latronico (lokalitet Torre), Lauria (lokalitet Carpineto), Maratea (lokalitet Montescuro), Moliterno (lokalitet Tempa La Guarella), dvaju odlagališta u Potenzi (lokalitet Montegrosso‑Pallareta), odlagališta Rapolla (lokalitet Albero in Piano), Roccanova (lokalitet Serre), Sant'Angelo Le Fratte (lokalitet Farisi), Campotosto (lokalitet Reperduso), Capistrello (lokalitet Trasolero), Francavilla (Valle Anzuca), L'Aquila (lokalitet Ponte delle Grotte), Andria (D’Oria G. & C.), Canosa (CO.BE.MA), Bisceglie (CO.GE.SER), Andria (F.lli Acquaviva), Trani (BAT‑Igea), Torviscosa (društvo Caffaro), Atella (lokalitet Cafaro), Corleto Perticara (lokalitet Tempa Masone), Marsico Nuovo (lokalitet Galaino), Matera (lokalitet La Martella), Pescopagano (lokalitet Domacchia), Rionero in Volture (lokalitet Ventaruolo), Salandra (lokalitet Piano del Governo), San Mauro Forte (lokalitet Priati), Senise (lokalitet Palomabara), Tito (lokalitet Aia dei Monaci), Tito (lokalitet Valle del Forno), Capestrano (lokalitet Tirassegno), Castellalto (lokalitet Colle Coccu), Castelvecchio Calvisio (lokalitet Termine), Corfinio (lokalitet Cannucce), Corfinio (lokalitet Case querceto), Mosciano S. Angelo (lokalitet Santa Assunta), S. Omero (lokalitet Ficcadenti), Montecorvino Pugliano (lokalitet Parapoti), San Bartolomeo in Galdo (lokalitet Serra Pastore), Trivigano (prije Cava Zof) i Torviscosa (lokalitet La Valletta) nije poduzela sve potrebne mjere radi hitnog konačnog zatvaranja, u skladu s člankom 7. točkom (g) i člankom 13. Direktive 1999/31, odlagališta koja, u skladu s člankom 8. te direktive, nisu imala odobrenje za nastavak rada ili time što nije usvojila potrebne mjere kako bi navedena odlagališta koja su dobila odobrenje da nastave s radom ispunila zahtjeve navedene direktive, i to ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u Prilogu I. točki 1. iste direktive.
Troškovi
38 Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Talijanskoj Republici naloži snošenje troškova i da ona nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova.
Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Talijanska Republika nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 14. točaka (b) i (c) Direktive Vijeća 1999/31/EZ o odlagalištima otpada od 26. travnja 1999. time što u pogledu odlagališta Avigliano (lokalitet Serre Le Brecce), Ferrandina (lokalitet Venita), Genzano di Lucania (lokalitet Matinella), Latronico (lokalitet Torre), Lauria (lokalitet Carpineto), Maratea (lokalitet Montescuro), Moliterno (lokalitet Tempa La Guarella), dvaju odlagališta Potenza (lokalitet Montegrosso‑Pallareta), odlagališta Rapolla (lokalitet Albero in Piano), Roccanova (lokalitet Serre), Sant'Angelo Le Fratte (lokalitet Farisi), Campotosto (lokalitet Reperduso), Capistrello (lokalitet Trasolero), Francavilla (Valle Anzuca), L'Aquila (lokalitet Ponte delle Grotte), Andria (D’Oria G. & C. Snc), Canosa (CO.BE.MA), Bisceglie (CO.GE.SER), Andria (F.lli Acquaviva), Trani (BAT‑Igea Srl), Torviscosa (društvo Caffaro), Atella (lokalitet Cafaro), Corleto Perticara (lokalitet Tempa Masone), Marsico Nuovo (lokalitet Galaino), Matera (lokalitet La Martella), Pescopagano (lokalitet Domacchia), Rionero in Volture (lokalitet Ventaruolo), Salandra (lokalitet Piano del Governo), San Mauro Forte (lokalitet Priati), Senise (lokalitet Palomabara), Tito (lokalitet Aia dei Monaci), Tito (lokalitet Valle del Forno), Capestrano (lokalitet Tirassegno), Castellalto (lokalitet Colle Coccu), Castelvecchio Calvisio (lokalitet Termine), Corfinio (lokalitet Cannucce), Corfinio (lokalitet Case querceto), Mosciano S. Angelo (lokalitet Santa Assunta), S. Omero (lokalitet Ficcadenti), Montecorvino Pugliano (lokalitet Parapoti), San Bartolomeo in Galdo (lokalitet Serra Pastore), Trivigano (prije Cava Zof) i Torviscosa (lokalitet La Valletta) nije poduzela sve potrebne mjere radi hitnog konačnog zatvaranja, u skladu s člankom 7. točkom (g) i člankom 13. Direktive 1999/31, odlagališta koja, u skladu s člankom 8. te direktive, nisu imala odobrenje za nastavak rada ili time što nije usvojila potrebne mjere kako bi navedena odlagališta koja su dobila odobrenje da nastave s radom ispunila zahtjeve navedene direktive, i to ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u Prilogu I. točki 1. Direktive 1999/31.
2. Talijanskoj Republici nalaže se snošenje troškova.
Potpisi