Predmet T-604/15

European Road Transport Telematics Implementation Coordination Organisation ‐ Intelligent Transport Systems & Services Europe (Ertico ‐ ITS Europe)

protiv

Europske komisije

 Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 22. svibnja 2019.

„Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti – Preporuka 2003/361/EZ – Odluka Komisijina odbora za validaciju o kvalifikaciji mikro, malih i srednjih poduzetnika – Zahtjev za preispitivanje na temelju točaka 1.2.6. i 1.2.7. Priloga Odluci 2012/838/EU, Euratom – Nepostojanje upravnog postupka u smislu članka 22. Uredbe (EZ) br. 58/2003 – Prava obrane – Načelo dobre uprave – Pravna sigurnost – Legitimna očekivanja – Pravomoćnost – Kriteriji definiranja mikro, malih i srednjih poduzetnika u Unijinim politikama – Pojam ‚poduzetnik’ – Pojam ‚gospodarska djelatnost’ – Kriterij neovisnosti – Obveza obrazlaganja”

1.      Agencije Europske unije – Izvršna agencija za istraživanje (REA) – Validacija statusa sudionika u postojećim istraživačkim programima kao mikro, malih ili srednjih poduzetnika – Zahtjev za preispitivanje odluke od strane odbora za validaciju – Postupci pravne zaštite – Razlikovanje zahtjevâ za preispitivanje zakonitosti REA-inog akta

(Uredba Vijeća br. 58/2003, čl. 22.; Odluka Komisije 2012/838, prilog, t. 1.2.6. i 1.2.7.)

(vidjeti t. 30.-38.)

2.      Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Pravo na saslušanje – Doseg

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41., 47. i 48.)

(vidjeti t. 46.-48., 63.)

3.      Agencije Europske unije – Izvršna agencija za istraživanje (REA) – Validacija statusa sudionika u postojećim istraživačkim programima kao mikro, malih ili srednjih poduzetnika – Obveza poštovanja pravâ obrane sudionikâ – Doseg

(Odluka Komisije 2012/838, prilog, t. 1.2.6. i 1.2.7.)

(vidjeti t. 52.)

4.      Pravo Europske unije – Načela – Pravna sigurnost – Pojam

(vidjeti t. 68.)

5.      Pravo Europske unije – Načela – Zaštita legitimnih očekivanja – Pretpostavke – Precizna jamstva uprave

(vidjeti t. 69.)

6.      Pravo Europske unije – Načela – Načelo dobre uprave – Obveza nadležne institucije da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente konkretnog slučaja – Doseg

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41.)

(vidjeti t. 70.)

7.      Agencije Europske unije – Izvršna agencija za istraživanje (REA) – Validacija statusa sudionika u postojećim istraživačkim programima kao mikro, malih ili srednjih poduzetnika – Povlačenje prve negativne odluke i njezina zamjena novom odlukom – Dopuštenost – Pretpostavke

(Odluka Komisije 2012/838, prilog, t. 1.2.6. i 1.2.7.)

(vidjeti t. 72.)

8.      Agencije Europske unije – Izvršna agencija za istraživanje (REA) – Validacija statusa sudionika u postojećim istraživačkim programima kao mikro, malih ili srednjih poduzetnika – Određivanje veličine poduzetnika na temelju kriterija iz Preporuke 2003/361 – Dopuštenost

(Odluka Komisije 2012/838, prilog, t. 1.1.3.1, 1.2.6. i 1.2.7.; Preporuka Komisije 2003/361, prilog, uv. izj. 3. i čl. 1.)

(vidjeti t. 92.-95.)

9.      Agencije Europske unije – Izvršna agencija za istraživanje (REA) – Validacija statusa sudionika u postojećim istraživačkim programima kao mikro, malih ili srednjih poduzetnika – Određivanje veličine poduzetnika na temelju kriterija iz Preporuke 2003/361 – Primjena kriterija neovisnosti – Odbijanje dodjele statusa mikro, malog ili srednjeg poduzetnika subjektu koji de facto pripada velikoj gospodarskoj skupini – Dopuštenost

(Odluka Komisije 2012/838, prilog, t. 1.1.3.1, 1.2.6. i 1.2.7.; Preporuka Komisije 2003/361, prilog, uv. izj. 9. i 12. i čl. 1.)

(vidjeti t. 100.-103., 106., 107.)

10.    Agencije Europske unije – Izvršna agencija za istraživanje (REA) – Validacija statusa sudionika u postojećim istraživačkim programima kao mikro, malih ili srednjih poduzetnika – Određivanje veličine poduzetnika na temelju kriterija iz Preporuke 2003/361 – Pojam poduzetnika – Udruženje poduzetnika koje svojim članovima pruža usluge u zamjenu za članarine koje ti članovi plaćaju – Uključenost

(čl. 54., 101. i 102. UFEU-a; Preporuka Komisije 2003/361, prilog, čl. 1.)

(vidjeti t. 118., 119., 123.-128., 130.)

11.    Agencije Europske unije – Izvršna agencija za istraživanje (REA) – Validacija statusa sudionika u postojećim istraživačkim programima kao mikro, malih ili srednjih poduzetnika – Određivanje veličine poduzetnika na temelju kriterija iz Preporuke 2003/361 – Primjena kriterija neovisnosti – Odbijanje dodjele statusa mikro, malog ili srednjeg poduzetnika subjektu koji prima članarine svojih članova i koji na raspolaganju ima sredstva koja su sasvim dovoljna za njegove potrebe – Dopuštenost – Subjekt promatran zasebno koji ispunjava kriterije u pogledu broja zaposlenika i financijskih pragova predviđenih u preporuci – Nepostojanje utjecaja

(Preporuka Komisije 2003/361, prilog, čl. 1. i 2.)

(vidjeti t. 140.-146., 148.-152.)

12.    Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Proturječnost u obrazloženju – Pretpostavke – Učinci

(čl. 296. UFEU‑a)

(vidjeti t. 166.-168.)

13.    Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Učinci

(čl. 266. UFEU‑a)

(vidjeti t. 176.)

14.    Sudski postupak – Troškovi – Uzimanje u obzir zahtjeva pravičnosti – Nalaganje stranci koja je uspjela u postupku da, osim vlastitih troškova, snosi i polovicu tužiteljevih troškova

(Poslovnik Općeg suda, čl. 134. st. 1. i čl. 135. st. 1. i 2.)

(vidjeti t. 182.)

Résumé

Kratak prikaz

Presudom od 22. svibnja 2019., Ertico ‐ ITS Europe/Komisija (T-604/15), Opći sud odbio je zahtjev tužitelja, European Road Transport Telematics Implementation Coordination Organisation ‐ Intelligent Transport Systems & Services Europe (Ertico ‐ ITS Europe), za poništenje odluke od 18. kolovoza 2015. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) koju je donio odbor za validaciju na temelju točaka 1.2.6. i 1.2.7. Odluke 2012/838, u dijelu u kojem se tom odlukom zaključuje da se tužitelja nije moglo kvalificirati kao mikro, malog ili srednjeg poduzetnika u smislu Preporuke 2003/361. K tomu, s obzirom na posebne okolnosti u tom predmetu, Komisiji se naložilo da, osim vlastitih troškova, snosi i polovicu troškova društva Ertico ‐ ITS Europe.

Tužitelj je zadružno društvo koje pruža višesektorsku platformu privatnim i javnim dionicima sektora pametnih sustava i usluga prijevoza.

Tužitelja se od 31. prosinca 2006. smatralo mikro, malim ili srednjim poduzetnikom (u daljnjem tekstu: MSP) u smislu Preporuke 2003/361. Takav status mu dopušta da tijekom nekoliko godina prima dodatne subvencije od Europske unije, osobito u okviru Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.).

U okviru preispitivanja statusa sudionika u postojećim istraživačkim programima kao MSP‑ova, Izvršna agencija za istraživanje (REA), kao služba za validaciju statusa sudionika kao MSP‑ova, u prosincu 2013. zatražila je od tužitelja informacije kojima se može opravdati njegovo zadržavanje statusa MSP‑a. Nakon razmjene dopisa REA je 27. siječnja 2014. odlučila da se tužitelja ne može smatrati MSP‑om.

Tužitelj je osporavao tu odluku pred odborom za validaciju na temelju točaka 1.2.6 i 1.2.7 Priloga Odluci 2012/838/EU. Ta je tužba odbijena odlukom od 15. travnja 2014. (u daljnjem tekstu: prva negativna odluka). Ta je odluka zatim povučena i odbor za validaciju donio je pobijanu odluku.

Opći sud najprije je presudio da se točke 1.2.6. i 1.2.7. Priloga Odluci 2012/838 i članak 22. Uredbe br. 58/2003 ne odnose na jedan te isti postupak preispitivanja. U ovom slučaju potonja odredba nije bila primjenjiva. Stoga je, u ovom slučaju, tužiteljeva tužba podnesena na temelju točaka 1.2.6 i 1.2.7 Priloga Odluci 2012/838.

Kada je riječ o kriteriju neovisnosti u okviru Preporuke 2003/361, Opći sud zaključio je da se kriterijem koji je u pobijanoj odluci primijenio odbor za validaciju ne povređuje Preporuku 2003/361 jer kriterij neovisnosti treba tumačiti s obzirom na cilj da se osigura da od mjera namijenjenih MSP-ovima stvarno imaju koristi poduzetnici za koje je veličina poteškoća, a ne oni koji pripadaju velikoj skupini i koji stoga imaju pristup sredstvima i potporama koje nemaju njihovi konkurenti jednake veličine. U tim okolnostima, kako bi se obuhvatili samo oni poduzetnici koji doista predstavljaju samostalne MSP‑ove, valja ispitati strukturu MSP‑ova koji tvore gospodarsku skupinu čija moć nadilazi onu jednog takvog poduzetnika i paziti da se definicija MSP‑ova ne zaobilazi iz isključivo formalnih razloga.

Nakon što je presudio da je pobijana odluka zahvaćena pogreškom u ocjeni u dijelu u kojem je zaključeno da tužitelj nije bio poduzetnik u smislu članka 1. Priloga Preporuci 2003/361, među ostalim zbog činjenice da su godišnje članarine koje su tužitelju isplaćivali njegovi članovi, pri čemu potonji članovi nisu bili MSP-ovi, bile protučinidba za usluge koje on pruža, Opći sud ipak je naglasio da valja ispitati je li odbor za validaciju, s obzirom na predmetne elemente, mogao zaključiti da tužitelj nije neovisan. Zaključio je da odbor za validaciju nije pogrešno primijenio Preporuku 2003/361 kad je smatrao da tužitelj nije izložen poteškoćama s kojima se obično susreću MSP‑ovi, među ostalim zbog činjenice da su se iznosi navedenih godišnjih članarina utvrđivali ovisno o tužiteljevim troškovima, tako da se tužitelja ne može kvalificirati kao MSP u smislu navedene preporuke, unatoč činjenici da je poduzetnik.

K tomu, budući da se ne smatra da je tužitelj ispunio kriterij neovisnosti, ne može tvrditi da ispunjava kriterije u pogledu broja zaposlenika i financijskih pragova predviđene u članku 2. Priloga Preporuci 2003/361. Stoga se u skladu s člankom 6. Priloga Preporuci 2003/361 navedeni kriteriji u pogledu broja zaposlenika i financijskih pragova ne mogu utvrditi na temelju podataka koji se odnose samo na tužitelja jer on nije neovisan poduzetnik i jer su njegovi članovi poduzetnici koji nisu MSP-ovi.

Naposljetku, Komisiji se naložilo da, osim vlastitih troškova, snosi i polovicu troškova društva Ertico – ITS Europe. Naime, s jedne strane, interakcija između postupaka pravne zaštite uređenih točkama 1.2.6. i 1.2.7. Priloga Odluci 2012/838 i člankom 22. Uredbe br. 58/2003 ne proizlazi jasno iz odredbi Odluke 2012/838, što je potvrdila Komisija tijekom rasprave. S druge strane, opis postupka koji se može primijeniti pred odborom za validaciju, sadržan u točkama 1.2.6. i 1.2.7. Priloga Odluci 2012/838, imao je znatne nedostatke, osobito nenavođenje postupovnih rokova, čime se dodatno otežava pravilno razumijevanje primjenjivih pravila. Posljedično, Opći sud primijenio je članak 135. stavak 2. svojeg Poslovnika.