Predmet T-607/15
Yieh United Steel Corp.
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 3. prosinca 2019.
„Damping – Uvoz hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Kine i Tajvana – Konačna antidampinška pristojba – Provedbena uredba (EU) 2015/1429 – Članak 2. stavci 3. i 5. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (koji su postali članak 2. stavci 3. i 5. Uredbe (EU) 2016/1036) – Članak 2. stavci 1. i 2. Uredbe br. 1225/2009 (koji su postali članak 2. stavci 1. i 2. Uredbe 2016/1036) – Izračun uobičajene vrijednosti – Izračun troška proizvodnje – Prodaje istovjetnog proizvoda za domaću potrošnju”
1. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Određivanje uobičajene vrijednosti – Cijena primijenjena u uobičajenom tijeku trgovine – Pojam uobičajenog tijeka trgovine
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2.)
(t. 52 -55., 58., 59., 79., 125.)
2. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Određivanje uobičajene vrijednosti – Korištenje izračunane vrijednosti – Izračun troškova proizvodnje na temelju poslovnih knjiga – Iznimka – Troškovi u vezi s proizvodnjom i prodajom proizvoda podvrgnutog ispitnom postupku koji nisu bili razumno prikazani u tim poslovnim knjigama – Teret dokazivanja koji je na institucijama – Sudski nadzor – Doseg
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 5.)
(t. 63.-68.)
3. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Tijek ispitnog postupka – Komisijina obveza provjere točnosti podataka koje su dostavile zainteresirane stranke – Granice – Dobrovoljna suradnja zainteresiranih stranaka
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 6. st. 8. i čl. 18.)
(t. 71.-73., 77., 106.-110.)
4. Pravo Europske unije – Tumačenje – Višejezični tekstovi – Ujednačeno tumačenje – Odstupanja između različitih jezičnih verzija – Uzimanje u obzir opće strukture i svrhe predmetnog propisa
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 2.)
(t. 127.-130.)
5. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Određivanje uobičajene vrijednosti – Cijena primijenjena u uobičajenom tijeku trgovine – Istovjetni proizvodi za domaću potrošnju – Pojam
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 2.)
(t. 131.-133., 135.)
Kratak prikaz
Opći sud je presudom od 3. prosinca 2019., Yieh United Steel/Komisija (T-607/15) odbio zahtjev za poništenje koji je podnijelo društvo Yieh United Steel Corp. protiv Provedbene uredbe Komisije br. 2015/1429 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Tajvana(1).
Taj predmet proizlazi iz antidampinškog postupka koji je Komisija provela u 2014. i 2015. godini, a koji je doveo do toga da je pobijanom uredbom uvedena antidampinška pristojba od 6,8 % na uvoz hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika. Tužitelj je društvo sa sjedištem na Tajvanu koje posluje u proizvodnji i distribuciji proizvoda na koje se odnosi navedena antidampinška pristojba.
Tužitelj je pred Općim sudom pokrenuo postupak za poništenje Provedbene uredbe br. 2015/1429 u dijelu u kojem se odnosi na njega pozivajući se, među ostalim, na povredu članka 2. Osnovne antidampinške uredbe(2). Na temelju drugog stavka te odredbe, „uobičajena vrijednost” proizvoda na koje se odnosi antidampinška pristojba obično je određena na temelju prodaja istovjetnog proizvoda za domaću potrošnju. U skladu s prvim stavkom navedene odredbe, uobičajena vrijednost proizvoda na koje se odnosi antidampinška pristojba obično se temelji na cijenama koje su nezavisni kupci platili ili plaćaju u uobičajenom tijeku trgovine.
U tom pogledu, tužitelj je, među ostalim, osporio Komisijino odbijanje da radi određivanja uobičajene vrijednosti trošak proizvodnje proizvoda na koji se odnosi antidampinška pristojba umanji za vrijednost recikliranog otpada. Osim toga, Komisija je pogriješila kada je odbila uzeti u obzir određene prodaje neovisnom klijentu u zemlji izvoznici, također distributeru dotičnog proizvoda, koje su, prema tužitelju, domaće prodaje jer nisu namijenjene izvozu ili čiju konačnu namjenu on nije znao. Komisija je, međutim, odbila radi utvrđenja uobičajene vrijednosti dotičnih proizvoda uzeti u obzir navedene prodaje, s obzirom na to da su, prema izvješću iz ispitnog postupka, postojali objektivni dokazi prema kojima su navedene prodaje bile zapravo izvozne prodaje, od kojih neke, osim toga, podliježu sustavu izvoznih rabata.
Opći sud je najprije smatrao da je Komisija mogla odbiti zahtjev da se trošak proizvodnje proizvoda na koji se odnosi antidampinška pristojba umanji za vrijednost recikliranog otpada jer nije mogla precizno provjeriti jesu li se troškovi povezani s proizvodnjom i prodajom dotičnog proizvoda razumno odražavali u poslovnim knjigama.
Što se tiče zahtjeva da se u obzir uzmu prodaje hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika neovisnom klijentu u zemlji izvoznici, Opći sud najprije je naveo da, iako postoje odstupanja među različitim jezičnim verzijama članka 2. stavka 2. Osnovne antidampinške uredbe, velik dio navedenih jezičnih verzija upućuje na namjenu dotičnog proizvoda, bez pozivanja na namjeru proizvođača glede navedene namjene u trenutku prodaje.
Nadalje, Opći sud je, s jedne strane, naglasio da članak 2.1 antidampinškog sporazuma GATT(3) u svojim trima službenim jezicima koristi izraz „destined for consumption” na engleskom, „destiné à la consommation” na francuskom i „destinado al consumo” na španjolskom te, s druge strane, podsjetio na to da odredbe Osnovne antidampinške uredbe treba tumačiti što je više moguće s obzirom na odgovarajuće odredbe navedenog antidampinškog sporazuma.
Tumačenje prema kojem nije nužno istražiti namjeru ili konkretno znanje prodavatelja glede konačnog odredišta dotičnog proizvoda potvrđeno je, osim toga, analizom koju je Opći sud izvršio u kontekstu članka 2. Osnovne antidampinške uredbe.
To je tumačenje također potvrđeno svrhom antidampinškog ispitnog postupka, koji se sastoji od istraživanja objektivnih dokaza. U tom kontekstu, ako se isključenje prodaja proizvoda koji su bili predmet izvoza iz određivanja uobičajene vrijednosti uvjetuje dokazivanjem prodavateljeve namjere glede konačnog odredišta dotičnog proizvoda, prema Općem sudu, to bi stvorilo mogućnost da se radi određivanja uobičajene vrijednosti uzmu u obzir cijene izvezenih proizvoda, koje mogu narušiti i ugroziti pravilno određivanje navedene uobičajene vrijednosti.
Opći sud je na kraju utvrdio da je navedeno tumačenje također u skladu s načelima predvidljivosti i pravne sigurnosti, dok bi se primjenom kriterija zasnovanog na prodavateljevoj namjeri ili konkretnom znanju uzimanje u obzir prodajne cijene izvezenih proizvoda radi određivanja uobičajene vrijednosti uvjetovalo subjektivnim elementom čije bi se postojanje moglo u praksi pokazati neizvjesnim, odnosno nemogućim za utvrditi.
Stoga je Opći sud zaključio da tužitelj nije dokazao da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava ili očitu pogrešku u ocjeni činjenica time što je odbila uzeti u obzir tužiteljeve prodaje njegovu klijentu radi utvrđenja uobičajene vrijednosti proizvoda na koje se odnosi antidampinški postupak.