PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

23. siječnja 2014.

Predmet T‑174/13 P

Europska komisija

protiv

BO

„Žalba – Javna služba – Ugovorno osoblje – Socijalna sigurnost – Naknada troškova prijevoza – Troškovi prijevoza iz jezičnih razloga – Članak 19. stavak 2. Zajedničkih pravila o zdravstvenom osiguranju za službenike Europskih zajednica – Glava II. poglavlje 12. točka 2.5. Općih provedbenih odredaba o naknadi medicinskih troškova“

Predmet:      Žalba podnesena protiv presude Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 15. siječnja 2013., BO/Komisija (F‑27/11), s ciljem ukidanja navedene presude.

Odluka:      Žalba je odbijena. Europska će komisija snositi vlastite troškove, kao i troškove BO iz žalbenog postupka.

Sažetak

Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Zdravstveno osiguranje – Troškovi prijevoza pretrpljeni iz jezičnih razloga – Naknada – Isključenje – Naknada troškova prijevoza povezanih s medicinskom skrbi koja zahtijeva korištenje poznatim jezikom – Dopuštenost – Pretpostavke

(Pravila o osiguranju od nesreće i profesionalne bolesti, čl. 19.)

Iz članka 19. Zajedničkih pravila o zdravstvenom osiguranju za službenike Europskih zajednica, kao i iz točke 2.5. glave II. poglavlja 12. Općih provedbenih odredaba o naknadi medicinskih troškova, proizlazi da preuzimanjem medicinskih troškova od strane sustava zdravstvenog osiguranja zajedničkog za institucije Unije ne nastaje i kasnije pravo na naknadu odgovarajućih troškova prijevoza. Tako bi, u hipotetskom slučaju, da su ti troškovi pretrpljeni kao posljedica učinjenog izbora – koji je, dakako, u skladu s načelom slobodnog izbora liječnika predviđenim u članku 19. navedenih Zajedničkih pravila – a zbog preferencije korisnika gore navedenog sustava zdravstvenog osiguranja za korištenje uslugama liječnika ili neke terapije na jeziku koji poznaje, iako jezik nije bitna sastavnica terapije te bi nužna skrb bila dostupna i u mjestu stanovanja ili rada korisnika, isključivo jezični razlozi koji su upravljali izborom liječnika isključivali naknadu troškova prijevoza i pratnje.

Naprotiv, nije isto i u hipotetskom slučaju kada su troškovi prijevoza pretrpljeni iz razloga koji se ne mogu smatrati osobnim razlozima, već su nužni da bi se korisniku omogućilo pohađanje terapije ili korištenje skrbi koji mu nisu dostupni u mjestu stanovanja ili rada, ako jezik na kojem se pružaju predmetne usluge ili terapija predstavlja njihov bitan preduvjet. Takav je slučaj kada je uporaba jezika koji korisnik razumije bitno i neodvojivo povezana sa samom terapijom, osobito u okviru psihoterapije za djecu.

(t. 37. do 41.)