PRESUDA OPĆEG SUDA (peto prošireno vijeće)

28. veljače 2024.(*)

„Državne potpore – Javno financiranje stalne željezničke i cestovne veze u tjesnacu Fehmarn – Potpora koju je Danska dodijelila Femernu – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Tužba za poništenje – Odvojivost – Dopuštenost – Pojam ‚poduzetnik’ – Pojam ‚gospodarska djelatnost’ – Djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom željezničkom i cestovnom vezom – Utjecaj na trgovinu između država članica i narušavanje tržišnog natjecanja”

U predmetu T‑364/20,

Kraljevina Danska, koju zastupaju C. Maertens i M. Søndahl Wolff, u svojstvu agenata, uz asistenciju R. Holdgaarda i J. Pinborga, odvjetnika,

tužitelj,

koju podupire

Kraljevina Belgija, koju zastupa L. Van den Broeck, u svojstvu agenta, uz asistenciju J. Vandena Eyndea, odvjetnika,

i

Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju J. Möller i R. Kanitz, u svojstvu agenata,

i

Veliko Vojvodstvo Luksemburg, koje zastupaju A. Germeaux i T. Schell, u svojstvu agenata,

intervenijenti,

protiv

Europske komisije, koju zastupa S. Noë, u svojstvu agenta,

tuženika,

OPĆI SUD (peto prošireno vijeće),

u sastavu, tijekom vijećanja, D. Spielmann, predsjednik, U. Öberg, R. Mastroianni, M. Brkan (izvjestiteljica) i I. Gâlea, suci,

tajnik: H. Eriksson, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 8. studenoga 2022.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a Kraljevina Danska zahtijeva poništenje Odluke Komisije C(2020) 1683 final od 20. ožujka 2020. o državnoj potpori SA.39078 – 2019/C (ex 2014/N) koju je Danska provela u korist društva Femern A/S (SL 2020., L 339, str. 1.), u dijelu u kojem je u prvoj rečenici članka 2., mjere koje se sastoje od dokapitalizacije i kombinacije državnih zajmova i državnih jamstava u korist društva Femern A/S kvalificirala kao državnu potporu, u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

I.      Okolnosti spora

A.      Projekt stalne veze u tjesnacu Fehmarn

2        Projekt stalne veze u tjesnacu Fehmarn između Danske i Njemačke (u daljnjem tekstu: projekt) odobren je Ugovorom između Kraljevine Danske i Savezne Republike Njemačke o stalnoj vezi u tjesnacu Fehmarn, potpisanim 3. rujna 2008. i ratificiranim 2009. (u daljnjem tekstu: Ugovor o tjesnacu Fehmarn).

3        Projekt se sastoji, s jedne strane, od željezničkog i cestovnog tunela (u daljnjem tekstu: stalna veza) i, s druge strane, od cestovnih veza prema danskoj unutrašnjosti (u daljnjem tekstu: cestovne veze) i od željezničkih veza prema danskoj unutrašnjosti (u daljnjem tekstu: željezničke veze) (u daljnjem tekstu, zajedno: cestovne i željezničke veze prema unutrašnjosti).

4        Stalnu vezu čini podvodni tunel u Baltičkom moru između Rødbyja na otoku Lolland u Danskoj i Puttgardena u Njemačkoj, dužine otprilike 19 km, koji će sadržavati elektrificiranu željezničku prugu i autocestu. Željezničke veze uključivat će proširenje i poboljšanje postojeće željezničke veze između Ringsteda (Danska) i Rødbyja duge oko 120 km, koja je u vlasništvu društva Banedanmark, javnog upravitelja državne željezničke infrastrukture u danskoj državi.

5        Projektu je prethodila faza planiranja. Europska komisija obaviještena je o financiranju te faze u pogledu stalne veze te cestovnih i željezničkih veza prema unutrašnjosti. Odlukom od 13. srpnja 2009. u predmetu N 157/2009 – Financiranje faze planiranja stalne veze u tjesnacu Fehmarn, koja se navodi u Službenom listu Europske unije od 27. kolovoza 2009. (SL 2009., C 202, str. 2.), Komisija je zaključila, s jedne strane, da je moguće da mjere povezane s financiranjem planiranja projekta ne predstavljaju državnu potporu s obzirom na to da Femern djeluje u svojstvu tijela javne vlasti i, s druge strane, da su te mjere u svakom slučaju spojive s unutarnjim tržištem. Stoga je donijela odluku o neospornosti u smislu članka 4. stavaka 2. i 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.).

6        Nakon ažuriranja fiksnih cijena iz 2015. koje su dostavila nadležna danska tijela, ukupni trošak planiranja i izgradnje stalne veze procijenjen je na 52,6 milijardi danskih kruna (DKK) (oko 7,1 milijardi eura), a troškovi povezani s planiranjem i provedbom nadogradnje unutarnjih cestovnih i željezničkih veza u Danskoj procjenjuju se na 9,5 milijardi danskih kruna (oko 1,3 milijarde eura), što je ukupni trošak projekta procijenjen na 62,1 milijardu danskih kruna (oko 8,4 milijarde eura).

7        U skladu s člankom 6. Ugovora o tjesnacu Fehmarn i s Lovom br. 575 om anlæg og drift af en fast forbindelse over Femern Bælt med tilhørende landanlæg i Danmark (Zakon br. 575 o izgradnji stalne veze u tjesnacu Fehmarn i unutarnjih veza u Danskoj te upravljanju njima) od 4. svibnja 2015. (u daljnjem tekstu: Zakon o izgradnji), dva su javna subjekta bila zadužena za provedbu projekta.

8        Prvi, Femern, osnovan 2005., zadužen je za financiranje, izgradnju i upravljanje stalnom vezom. Drugi, Femern Landanlæg A/S, osnovan 2009., bio je imenovan za upravljanje izgradnjom i gospodarenjem vezama u danskoj unutrašnjosti. Femern Landanlæg je društvo kći društva Sund & Bælt Holding A/S, koje je u vlasništvu danske države. Društvo Femern postalo je društvo kći društva Femern Landanlæg nakon osnivanja potonjeg društva.

9        Radovi na izgradnji stalne veze izvode se, pod nadzorom društva Femern, u okviru građevinskih ugovora koji podliježu postupcima javne nabave.

10      Potrebna poboljšanja cestovnih veza provodi danska uprava za ceste za račun danske države, a financira ga društvo Femern Landanlæg. Cestovne veze bit će dio opće danske mreže cestovne infrastrukture koju financira i održava te kojom upravlja danska uprava za ceste. Banedanmark osigurava izgradnju i upravljanje željezničkim vezama za račun danske države, a financira ih društvo Femern Landanlæg.

11      Prema obavijesti Kraljevine Danske od 22. prosinca 2014., upućenoj Komisiji u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a, projekt financiraju društvo Femern i društvo Femern Landanlæg, zahvaljujući dokapitalizaciji, zajmovima s državnim jamstvom i, alternativno, zajmovima koje su odobrila danska tijela. Od puštanja u promet stalne veze, društvo Femern će naplaćivati naknade korisnicima stalne veze za otplatu svojeg duga te će isplatiti dividende društvu Femern Landanlæg, koje će potonje društvo koristiti za otplatu vlastitog duga. Društvo Femern Landanlæg će također primati 80 % naknada koje željeznički prijevoznici plaćaju za korištenje željezničkih veza, a koje naplaćuje Banedanmark, zbog međusobne podjele vlasništva nad tim željezničkim vezama.

B.      Događaji koji su prethodili sporu

12      Komisija je tijekom 2014. i 2015. zaprimila pet pritužbi, od kojih je prva podnesena 5. lipnja 2014., kojima se Kraljevini Danskoj prigovara da je društvima Femern i Femern Landanlæg dodijelila nezakonite državne potpore nespojive s unutarnjim tržištem.

13      Tijekom istog razdoblja Komisijine službe poslale su danskim tijelima nekoliko zahtjeva za pružanje informacija, koja su odgovorila i dostavila dodatne informacije u više navrata.

14      Danska su tijela dopisom od 22. prosinca 2014. obavijestila Komisiju o modelu financiranja projekta, u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a.

15      Komisija je 23. srpnja 2015. donijela Odluku C(2015) 5023 final o državnoj potpori SA.39078 (2014/N) (Danska) za financiranje projekta stalne veze u tjesnacu Fehmarn, koja se navodi u Službenom listu od 2. listopada 2015. (SL 2015., C 325, str. 5., u daljnjem tekstu: odluka o izgradnji). Izreka te odluke sastoji se od dvaju dijelova.

16      U prvom je dijelu Komisija zaključila da mjere dodijeljene društvu Femern Landanlæg za planiranje, izgradnju i upravljanje cestovnim i željezničkim vezama prema unutrašnjosti ne predstavljaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

17      U drugom je dijelu Komisija zaključila da su mjere dodijeljene društvu Femern za planiranje, izgradnju i upravljanje stalnom vezom, čak i ako predstavljaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, spojive s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) UFEU‑a.

18      Stoga je nakon faze prethodnog ispitivanja Komisija donijela odluku o neospornosti u pogledu mjera koje su prijavila danska tijela.

19      Presudama od 13. prosinca 2018. Scandlines Danmark i Scandlines Deutschland/Komisija (T‑630/15, neobjavljena, EU:T:2018:942), i od 13. prosinca 2018., Stena Line Scandinavia/Komisija (T‑631/15, neobjavljena, EU:T:2018:944), Opći sud poništio je odluku o izgradnji u dijelu u kojem je Komisija donijela odluku o neospornosti u pogledu mjera koje je Kraljevina Danska dodijelila društvu Femern za planiranje, izgradnju i upravljanje stalnom vezom te je odbio tužbu u preostalom dijelu.

20      Najprije, što se tiče javnih sredstava dodijeljenih društvu Femern Landanlæg za financiranje planiranja, izgradnje i upravljanje željezničkim vezama, Opći sud odbio je kao neosnovane tužbene razloge prema kojima je Komisija počinila pogreške koje se tiču činjenica i prava time što je smatrala da ta financiranja ne predstavljaju državne potpore jer nisu mogla narušiti tržišno natjecanje ili utjecati na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

21      Nadalje, što se tiče javnih sredstava dodijeljenih društvu Femern za izgradnju i upravljanje stalnom vezom, Opći sud prihvatio je tužbe zbog toga što je Komisija povrijedila obvezu koju ima na temelju članka 108. stavka 3. UFEU‑a da pokrene službeni istražni postupak zbog postojanja ozbiljnih poteškoća.

C.      Upravni postupak

22      Nakon objave presuda od 13. prosinca 2018., Scandlines Danmark i Scandlines Deutschland/Komisija (T‑630/15, neobjavljena, EU:T:2018:942), i od 13. prosinca 2018., Stena Line Scandinavia/Komisija (T‑631/15, neobjavljena, EU:T:2018:944), koje je Sud potvrdio presudom od 6. listopada 2021., Scandlines Danmark i Scandlines Deutschland/Komisija (C‑174/19 P i C‑175/19 P, EU:C:2021:801), Komisija je dopisom od 14. lipnja 2019. obavijestila danska tijela o svojoj odluci o pokretanju službenog istražnog postupka, predviđenog člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a, o mjerama poduzetima u korist društva Femern za dio projekta koji se odnosi na financiranje stalne veze (u daljnjem tekstu: odluka o pokretanju postupka).

23      Odluka o pokretanju postupka objavljena je 5. srpnja 2019. u Službenom listu (SL 2019., C 226, str. 5.). U navedenoj odluci, na temelju informacija dostupnih prilikom pokretanja službenog istražnog postupka, Komisija je osobito izrazila sumnje u pogledu toga može li se smatrati da društvo Femern obavlja gospodarsku djelatnost.

D.      Pobijana odluka

24      Komisija je 20. ožujka 2020. donijela pobijanu odluku.

25      Pobijana odluka obuhvaća mjere dodijeljene društvu Femern za planiranje, izgradnju i upravljanje stalnom vezom. Suprotno tomu, za razliku od odluke o izgradnji, pobijana odluka ne odnosi se na mjere odobrene u korist društva Femern Landanlæg u pogledu financiranja cestovnih i željezničkih veza prema unutrašnjosti.

26      U skladu s člankom 1. pobijane odluke, mjere koje obuhvaćaju amortizaciju imovine, prijenos poreznog gubitka u buduće razdoblje, sustav zajedničkog oporezivanja, željezničke pristojbe, besplatnu upotrebu državne imovine i državna jamstva za izvedenice ne predstavljaju državnu potporu u korist društva Femern u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

27      Suprotno tomu, u skladu s člankom 2. pobijane odluke, mjere koje obuhvaćaju dokapitalizacije te kombinaciju državnih zajmova i državnih jamstava u korist društva Femern, koje je Danska barem djelomično nezakonito provela, predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Nakon izmjene tih mjera, kako su utvrđene u revidiranoj prijavi koja je uslijedila nakon odluke o pokretanju postupka, utvrđeno je da su te mjere spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU‑a.

E.      Zahtjevi stranaka

28      Kraljevina Danska, koju podupiru Kraljevina Belgija, Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg, od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem mjere koje se sastoje od dokapitalizacije i kombinacije državnih zajmova i državnih jamstava u korist društva Femern, djelomično nezakonito provedene, predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

29      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbaci tužbu kao nedopuštenu ili je, podredno, odbije kao neosnovanu;

–        naloži Kraljevini Danskoj snošenje troškova.

II.    Pravo

A.      Dopuštenost

30      Komisija smatra da je tužba nedopuštena pri čemu ističe prigovor nedopuštenosti zasebnim aktom na temelju članka 130. Poslovnika Općeg suda. Prema Komisijinu mišljenju, dio tužbenog zahtjeva za djelomično poništenje koji se odnosi na prvu rečenicu članka 2. pobijane odluke, prema kojoj mjere koje se sastoje od dokapitalizacija i kombinacije državnih zajmova i državnih jamstava u korist društva Femern predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, nedopušten je jer druga rečenica članka 2. pobijane odluke, odnosno utvrđenje prema kojem su navedene mjere spojive s unutarnjim tržištem, nije odvojiva od prve rečenice navedenog članka.

31      Kraljevina Danska, koju podupire Veliko Vojvodstvo Luksemburg, osporava tu nedopuštenost.

32      Valja podsjetiti na to da se u članku 263. UFEU‑a pravi jasna razlika između prava na tužbu za poništenje institucija Europske unije i država članica, s jedne strane, i fizičkih i pravnih osoba, s druge strane, pri čemu drugi stavak tog članka daje pravo, među ostalim, svakoj državi članici da tužbom za poništenje osporava zakonitost Komisijinih odluka, a da pritom izvršavanje tog prava nije uvjetovano postojanjem pravnog interesa. Za razliku od fizičkih i pravnih osoba, država članica stoga ne mora dokazati da Komisijin akt koji pobija u odnosu na nju proizvodi pravne učinke da bi njezina tužba bila dopuštena (vidjeti u tom smislu rješenje od 27. studenoga 2001., Portugal/Komisija, C‑208/99, EU:C:2001:638, t. 22. i 23. i presudu od 20. rujna 2019., Njemačka/ECHA, T‑755/17, EU:T:2019:647, t. 334.).

33      Međutim, kako bi Komisijin akt mogao biti predmet tužbe za poništenje, mora biti namijenjen tomu da proizvodi pravne učinke čak i ako se, u slučaju da je država članica ta koja namjerava podnijeti takvu tužbu, ti učinci ne bi ostvarili u odnosu na navedenu državu članicu (vidjeti u tom smislu rješenje od 27. studenoga 2001., Portugal/Komisija, C‑208/99, EU:C:2001:638, t. 24.).

34      U ovom slučaju treba utvrditi da Kraljevina Danska zahtijeva poništenje članka 2. pobijane odluke u dijelu u kojem mjere koje se sastoje od dokapitalizacija i kombinacije državnih zajmova i državnih jamstava u korist društva Femern, djelomično nezakonito provedene, predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Iz toga slijedi, kao što to ističe Komisija, da se ova tužba ne odnosi na drugu rečenicu članka 2. pobijane odluke, odnosno na utvrđenje prema kojem su navedene mjere spojive s unutarnjim tržištem.

35      Međutim, treba smatrati da je, u okviru tužbe za poništenje podnesene protiv odluke kojom se mjere potpore proglašavaju spojivima s unutarnjim tržištem, neovisno o tome koliko je važna kvalifikacija mjere kao državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, utvrđenje spojivosti ipak privremeno odvojivo, tako da je djelomično poništenje moguće i opravdano okolnošću da je navedeno utvrđenje povoljno za državu članicu (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 23. listopada 1974., Transocean Marine Paint Association/Komisija, 17/74, EU:C:1974:106, t. 21.).

36      Naime, u slučaju poništenja koje obuhvaća i spojivost predmetnih mjera s unutarnjim tržištem, ne može se isključiti mogućnost da Komisija u novoj odluci zaključi da je državna potpora nespojiva. Slijedom toga, od države članice ne može se zahtijevati da se dijelovi njezinih tužbenih zahtjeva o poništenju odluke kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem odnose i na dio izreke odluke kojom se mjere proglašavaju spojivima s unutarnjim tržištem. Osim toga, pogreške u kvalifikaciji mjera kao državnih potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a ne podrazumijevaju nužno da utvrđenje spojivosti sadržava pogrešku u ocjeni i da ne proizvodi pravne učinke. To osobito može biti slučaj kada je samo dio mjera pogrešno kvalificiran kao državna potpora, ali se utvrdi da je Komisija pravilno kvalificirala ostale mjere kao državne potpore. U takvom slučaju, u iščekivanju nove Komisijine odluke, djelomično poništenje pobijanog akta omogućilo bi državi članici da nastavi isplaćivati sredstva dodijeljena na temelju mjera čija kvalifikacija kao državne potpore ne sadržava pogrešku i u odnosu na koje bi utvrđenje spojivosti nastavilo proizvoditi svoje učinke.

37      Stoga kvalifikacija nacionalnih mjera kao državnih potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i ispitivanje spojivosti mjera potpora s unutarnjim tržištem predstavljaju različite ocjene koje se, s obzirom na dopuštenost ove tužbe dotične države članice, moraju smatrati samostalnim pravnim ocjenama. Iz toga slijedi da, uzimajući u obzir okolnosti ovog slučaja, treba odbiti Komisijinu argumentaciju o neodvojivosti dviju rečenica članka 2. pobijane odluke jer je kvalifikacija državne potpore nužna i logična pretpostavka njezine spojivosti.

38      Osim toga, treba odbiti Komisijin argument prema kojem tužba za poništenje nema nikakav koristan učinak, osim ako Opći sud ne poništi cijeli članak 2. pobijane odluke, što, međutim, nadilazi tužbene zahtjeve Kraljevine Danske. Naime, na temelju članka 266. UFEU‑a, institucija čiji je akt proglašen ništavim dužna je poduzeti potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom o poništenju. Stoga, ako se ova tužba usvoji i dovede do djelomičnog poništenja pobijanog akta, na Komisiji je da osigura njezinu provedbu.

39      Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je ova tužba dopuštena.

B.      Meritum

40      U prilog svojoj tužbi Kraljevina Danska ističe dva tužbena razloga, koji se temelje, s jedne strane, na tome da je Komisija pogrešno utvrdila da financiranje društva Femern predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i, s druge strane, na tome da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni time što je utvrdila da društvo Femern obavlja gospodarsku djelatnost u tržišnom natjecanju s trećim osobama prije početka puštanja u promet stalne veze.

41      Prvi tužbeni razlog sastoji se od četiriju dijelova u kojima Kraljevina Danska smatra da je Komisija u pobijanoj odluci pogrešno utvrdila, kao prvo, da djelatnosti društva Femern nisu povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, kao drugo, da društvo Femern pruža usluge prijevoza na tržištu u tržišnom natjecanju s drugim subjektima, kao treće, da je Femern gospodarski subjekt koji slijedi poslovnu logiku i, kao četvrto, da financiranje društva Femern narušava tržišno natjecanje i utječe na trgovinu među državama članicama. Drugi tužbeni razlog odnosi se na argumentaciju kojom Kraljevina Danska u biti osporava da se djelatnosti društva Femern mogu smatrati djelatnostima gospodarske prirode prije početka puštanja u promet stalne veze.

42      Budući da se prva tri dijela prvog tužbenog razloga i drugi tužbeni razlog odnose na kvalifikaciju djelatnosti društva Femern kao djelatnosti gospodarske prirode, Opći sud smatra primjerenim ispitati ih prije nego što razmotri četvrti dio prvog tužbenog razloga koji se odnosi na uvjete u vezi s narušavanjem tržišnog natjecanja i utjecajem na trgovinu među državama članicama, predviđene člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a.

1.      Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se odnosi na nepostojanje povezanosti djelatnosti društva Femern s izvršavanjem javnih ovlasti

43      U okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga Kraljevina Danska ističe tri prigovora. Kao prvo, Komisiji se prigovara usko tumačenje pojma „djelatnost koja je u nadležnosti tijela javne vlasti ili koja je povezana s izvršavanjem javnih ovlasti”. Kao drugo, Komisija je pogrešno pridala važnost činjenici da privatni gospodarski subjekt osigurava usluge koje se mogu smatrati alternativom djelatnostima društva Femern. Kao treće, Komisija nije uzela u obzir raspoložive informacije koje potvrđuju da su određene djelatnosti društva Femern povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

a)      Prvi prigovor, koji se odnosi na navodno preusko tumačenje pojma „djelatnost u nadležnosti tijela javne vlasti ili koja je povezana s izvršavanjem javnih ovlasti”

44      Kraljevina Danska, koju podupiru Kraljevina Belgija i Veliko Vojvodstvo Luksemburg, u biti tvrdi da je Komisija preusko tumačila pojam „javnih ovlasti” time što ih je ograničila na one koje su povezane s temeljnim državnim funkcijama. Konkretnije, Kraljevina Danska, koju podupire Veliko Vojvodstvo Luksemburg, smatra da iz sudske prakse proizlazi da izvršavanje javnih ovlasti nije ograničeno samo na temeljne državne funkcije, koje su samo jedan primjer djelatnosti načelno obuhvaćenih tim ovlastima.

45      Osim toga, Kraljevina Danska smatra da Komisija nije uzela u obzir točku 13. svoje Obavijesti o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. [UFEU‑a] (SL 2016., C 262, str. 1., u daljnjem tekstu: Obavijest o pojmu „državna potpora”). Prema mišljenju Kraljevine Danske, iz toga proizlazi da država može odrediti djelatnosti koje su u nadležnosti tijela javne vlasti i one koje njima nisu obuhvaćene. Tako Kraljevina Danska tvrdi da je za utvrđivanje postojanja takvih ovlasti odlučujuća činjenica da su one u nadležnosti tijela javnih vlasti kako su konkretno organizirane u dotičnoj državi članici. U ovom slučaju Kraljevina Danska smatra da djelatnosti izgradnje i upravljanja cestovnom i željezničkom infrastrukturom, kako su organizirane u Danskoj, podrazumijevaju da je riječ o djelatnostima povezanima s izvršavanjem ovlasti javne vlasti, uključujući kada se one izvršavaju na stalnoj vezi koja pripada javnom tijelu kao što je društvo Femern.

46      Isto tako, Kraljevina Danska u biti tvrdi da, kako bi se utvrdilo uključuju li djelatnosti društva Femern javne ovlasti, valja uzeti u obzir okolnost da su tom subjektu povjerene obveze pružanja javne usluge koje ne mogu obavljati privatni gospodarski subjekti. U tom pogledu, prema mišljenju Kraljevine Belgije, kako bi se utvrdilo podrazumijeva li obavljanje djelatnosti izvršavanje javnih ovlasti, valja voditi računa o ostvarivanju cilja od općeg interesa koji se ne odnosi samo na isplativost djelatnosti.

47      Osim toga, Kraljevina Belgija ističe da pojam „temeljne državne funkcije” koji je Komisija upotrijebila u pobijanoj odluci nije jasno definiran u pravu Unije, da popis funkcija nabrojenih u članku 4. stavku 2. UEU‑a nije taksativan i da sudska praksa ne zagovara usko tumačenje pojma „javnih ovlasti”.

48      Komisija osporava tu argumentaciju.

49      Uvodno treba pojasniti da se u ovoj presudi preklapaju pojmovi „djelatnost obuhvaćena izvršavanjem javnih ovlasti” i „djelatnost povezana s izvršavanjem javnih ovlasti”. Takav pristup odgovara onomu koji je Komisija primijenila u pobijanoj odluci, kao i točkama 17. i 18. Obavijesti o pojmu „državna potpora”. U tom pogledu, Komisija je u pisanom odgovoru na pitanje koje je postavio Opći sud potvrdila da nema razlike između tih izraza koji predstavljaju leksičke inačice istog pravnog pojma.

50      Kao prvo, kad je riječ o argumentu prema kojem je Komisija pogrešno smatrala da su djelatnosti koje ulaze u nadležnost tijela javne vlasti ili su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti one koje su povezane s temeljnim državnim funkcijama, treba podsjetiti na to da djelatnosti koje ulaze u nadležnost tijela javne vlasti nisu gospodarske prirode koja bi opravdala primjenu pravila o tržišnom natjecanju predviđenih UFEU‑om (presuda od 4. svibnja 1988., Bodson, 30/87, EU:C:1988:225, t. 18.) ili povezanih s izvršavanjem javnih ovlasti (presude od 19. siječnja 1994., SAT Fluggesellschaft, C‑364/92, EU:C:1994:7, t. 30. i od 24. ožujka 2022., GVN/Komisija, C‑666/20 P, neobjavljena, EU:C:2022:225, t. 70.).

51      U ovom slučaju, slijedeći pristup koji se zagovara u točki 17. Obavijesti o pojmu „državna potpora”, u uvodnim izjavama 190. i 191. pobijane odluke, Komisija je smatrala da se za subjekt može smatrati da djeluje kao javno tijelo ili izvršava javne ovlasti kada je njegova djelatnost povezana s temeljnim državnim funkcijama ili je povezana s tim funkcijama po svojoj prirodi, cilju i pravilima kojima podliježe.

52      S jedne strane, treba podsjetiti na to da se među djelatnostima koje uključuju izvršavanje javnih ovlasti nalaze, među ostalim, kontrola i nadzor zračnog prostora (presuda od 19. siječnja 1994., SAT Fluggesellschaft, C‑364/92, EU:C:1994:7, t. 30.), održavanje, poboljšanje i razvoj sigurnosti zračnog prometa (presuda od 26. ožujka 2009., SELEX Sistemi Integrati/Komisija, C‑113/07 P, EU:C:2009:191, t. 76.), nadzor radi sprečavanja onečišćenja u naftnoj luci (presuda od 18. ožujka 1997., Diego Calе & Figli, C‑343/95, EU:C:1997:160, t. 22.) te kontrola i sigurnost pomorskog prometa (presuda od 20. rujna 2019., Port autonome du Centre et de l’Ouest i dr./Komisija, T‑673/17, neobjavljena, EU:T:2019:643, t. 91.). Osim toga, presuđeno je da djelatnost prikupljanja podataka koja se odnosi na poduzetnike, na temelju zakonske obveze prijave koja im se nalaže i pripadajućih ovlasti prisile, predstavlja izvršavanje javnih ovlasti (presuda od 12. srpnja 2012., Compass‑Datenbank, C‑138/11, EU:C:2012:449, t. 40.). Usto, smatra se da je besplatno pružanje funkcionalnosti koje osiguravaju elektroničku javnu nabavu na cijelom državnom području države članice u skladu s direktivama i Zakonom o javnoj nabavi, a koje je u tu svrhu uspostavilo ministarstvo, povezano s izvršavanjem javnih ovlasti (presuda od 28. rujna 2017., Aanbestedingskalender i dr./Komisija, T‑138/15, neobjavljena, EU:T:2017:675, t. 71.). Isto tako, općinska tijela, u svojstvu nadležnog tijela u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL 2007., L 315, str. 1.), djeluju kao javno tijelo kada utvrđuju načine raspodjele novčane naknade prijevoznicima na temelju pravne obveze, u okviru utvrđenom tom uredbom (presuda od 24. ožujka 2022., GVN/Komisija, C‑666/20 P, neobjavljena, EU:C:2022:225, t. 73.).

53      Tako iz sudske prakse proizlazi da se pojam „djelatnost povezana s izvršavanjem javnih ovlasti” odnosi, među ostalim, na djelatnosti koje podrazumijevaju korištenje iznimnih ovlasti općeg prava, kao što su regulatorne ovlasti ili ovlasti prisile, ili na povlastice tijela javne vlasti koje obvezuju građane i poduzetnike ili djelatnosti čiji je cilj osigurati poštovanje propisa na snazi.

54      S druge strane, treba istaknuti da temeljne državne funkcije nisu definirane Ugovorima. S tim u vezi, iz članka 4. stavka 2. UEU‑a proizlazi da su među temeljnim državnim funkcijama osobito one koje uključuju teritorijalnu cjelovitost države, očuvanje javnog poretka i zaštitu nacionalne sigurnosti. Budući da popis koji se nalazi u toj odredbi nije taksativan, temeljne državne funkcije ne mogu se ograničiti na očuvanje teritorijalne cjelovitosti i javnog poretka ni na zaštitu nacionalne sigurnosti.

55      Tako je u području državnih potpora utvrđeno da je nadzor radi sprečavanja onečišćenja u naftnoj luci djelatnost od općeg interesa koja je dio temeljnih državnih funkcija u području zaštite okoliša pomorskog dobra i da je takva djelatnost nadzora po svojoj prirodi, predmetu i pravilima kojima podliježe povezana s izvršavanjem ovlasti koje se odnose na zaštitu okoliša, a koje su načelno javne ovlasti (presuda od 18. ožujka 1997., Diego Calì & Figli, C‑343/95, EU:C:1997:160, t. 22. i 23.). Slijedi da se u određenim okolnostima može smatrati da su djelatnosti nekog subjekta povezane s izvršavanjem javnih ovlasti kada se odnose na temeljne državne funkcije.

56      Osim toga, što se tiče argumenta Kraljevine Danske prema kojem iz točke 36. presude od 12. srpnja 2012., Compass‑Datenbank (C‑138/11, EU:C:2012:449) proizlazi da pojam „javne ovlasti” općenitije obuhvaća zadaće pružanja javnih usluga ili tijela javne vlasti, treba istaknuti da je Sud, time što je utvrdio da djelatnosti koje su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti nisu gospodarske prirode koja opravdava primjenu pravila o tržišnom natjecanju predviđenih UFEU‑om, samo podsjetio na ustaljenu sudsku praksu (vidjeti u tom smislu presude od 11. srpnja 1985., Komisija/Njemačka, 107/84, EU:C:1985:332, t. 14. i 15.; od 19. siječnja 1994., SAT Fluggesellschaft, C‑364/92, EU:C:1994:7, t. 30. i od 1. srpnja 2008., MOTOE, C‑49/07, EU:C:2008:376, t. 24.) bez izmjene njezina dosega. Iz toga slijedi da se Kraljevina Danska ne može pozivati na navedenu presudu kako bi istaknula da pojam „javne ovlasti” treba tumačiti tako da šire obuhvaća zadaće pružanja javne usluge. Uostalom, valja istaknuti, kao što to proizlazi iz točke 40. presude od 12. srpnja 2012., Compass‑Datenbank (C‑138/11, EU:C:2012:449), da je Sud smatrao da je djelatnost o kojoj je riječ u tom predmetu povezana s izvršavanjem javnih ovlasti jer se prikupljanje podataka temeljilo na pravnoj obvezi čije se poštovanje moglo osigurati uporabom ovlasti prisile.

57      Iz toga slijedi da Komisija nije počinila pogrešku koja se tiče prava time što je smatrala da subjekt djeluje kao tijelo javne vlasti ili izvršava javne ovlasti kada je njegova djelatnost povezana s temeljnim državnim funkcijama po svojoj prirodi, cilju i pravilima koja se na njega primjenjuju.

58      Kao drugo, u pogledu argumenta da Komisija nije uzela u obzir točku 13. Obavijesti o pojmu „državna potpora”, iz koje proizlazi da države članice mogu definirati djelatnosti koje su u nadležnosti tijela javne vlasti i one koje njome nisu obuhvaćene, valja istaknuti, kao što to pravilno ističe Komisija, da se točka 13. te obavijesti ne odnosi na kriterije na temelju kojih se može utvrditi je li neka djelatnost povezana s izvršavanjem javnih ovlasti, koji su navedeni u točkama 17. i 18. navedene obavijesti.

59      Naime, u točki 13. Obavijesti o pojmu „državne potpore” navedeno je da odgovor na pitanje postoji li tržište za određene usluge može ovisiti o načinu na koji su te usluge organizirane u dotičnoj državi članici i stoga se može razlikovati od jedne države članice do druge. U tom pogledu, u bilješci 10. koja se odnosi na točku 13. navedene obavijesti, upućuje se na sudsku praksu koja se odnosi na djelatnosti iz područja socijalne sigurnosti koje se mogu kvalificirati kao gospodarske ili negospodarske djelatnosti ovisno o tome kako su organizirane. Stoga, kako bi ih se kvalificiralo kao gospodarske djelatnosti koje se obavljaju na tržištu ili kao negospodarske djelatnosti, važno je utvrditi provodi li se navedenim djelatnostima u vezi sa socijalnom sigurnošću načelo solidarnosti, kako ga tumači sudska praksa, jesu li neprofitne i pod nadzorom države (vidjeti u tom smislu presude od 17. veljače 1993., Poucet i Pistre, C‑159/91 i C‑160/91, EU:C:1993:63, t. 7. do 12., 15. i 18. i od 11. lipnja 2020., Komisija i Slovačka Republika/Dôvera zdravotná poist’ovňa, C‑262/18 P i C‑271/18 P, EU:C:2020:450, t. 29. do 35.).

60      Osim toga, valja istaknuti da je za obrazovne djelatnosti financiranje takvih djelatnosti javnim sredstvima, u okviru uzimanja u obzir načina organizacije djelatnosti u državi članici, relevantan element za razlikovanje djelatnosti gospodarske prirode od negospodarskih djelatnosti (vidjeti u tom smislu presude od 11. rujna 2007., Schwarz i Gootjes‑Schwarz, C‑76/05, EU:C:2007:492, t. 39. i od 27. lipnja 2017., Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania, C‑74/16, EU:C:2017:496, t. 50.). U takvom slučaju, negospodarska priroda obrazovnih djelatnosti koje obavljaju određene javne ustanove koje su dio javnog obrazovnog sustava proizlazi iz načina njihove organizacije u državi članici, odnosno ostvarivanja cilja od općeg interesa koji se u cijelosti ili uglavnom financira iz javnog proračuna, a da nije potrebno provjeriti jesu li te djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

61      Stoga treba utvrditi da tumačenje točke 13. Obavijesti o pojmu „državna potpora” Kraljevine Danske treba odbiti jer se njime stvara zabuna između, s jedne strane, djelatnosti za koje se ne smatra da su gospodarske prirode zato što su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti (presude od 19. siječnja 1994., SAT Fluggesellschaft, C‑364/92, EU:C:1994:7, t. 30. i od 24. ožujka 2022., GVN/Komisija, C‑666/20 P, neobjavljena, EU:C:2022:225, t. 70.) i, s druge strane, djelatnosti koje nisu gospodarske prirode jer se ne sastoje od isporuke robe ili usluga na određenom tržištu u tržišnom natjecanju s drugim subjektima kojima je cilj stjecanje dobiti (vidjeti u tom smislu presude od 1. srpnja 2008., MOTOE, C‑49/07, EU:C:2008:376, t. 27. i od 27. lipnja 2017., Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania, C‑74/16, EU:C:2017:496, t. 46.).

62      Osim toga, što se tiče tvrdnje Kraljevine Danske prema kojoj, u biti, država članica može definirati djelatnosti koje su u nadležnosti tijela javne vlasti, valja podsjetiti na to da su pojmovi „poduzetnik” i „gospodarska djelatnost” objektivni pojmovi koji proizlaze izravno iz Ugovora i koji ovise o činjeničnim elementima, a ne o izboru ili subjektivnim ocjenama nacionalnih tijela (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2019., Chambre de commerce et d’industrie métropolitaine Bretagne‑Ouest (port de Brest)/Komisija, T‑754/17, neobjavljenu, EU:T:2019:270, t. 75.).

63      Prema tome, argument Kraljevine Danske koji se temelji na točki 13. Obavijesti o pojmu „državna potpora” proizlazi iz pogrešnog tumačenja te odredbe te ga stoga treba odbiti.

64      Kao treće, što se tiče argumentacije Kraljevine Danske i Kraljevine Belgije da za utvrđivanje postojanja nadležnosti tijela javne vlasti, u biti, treba voditi računa o ostvarenju cilja od općeg interesa, valja podsjetiti na to da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da činjenica da su nekom subjektu povjerene određene zadaće od općeg interesa ne sprečava da se predmetne djelatnosti smatraju gospodarskim djelatnostima (presude od 23. ožujka 2006., Enirisorse, C‑237/04, EU:C:2006:197, t. 34. i od 16. prosinca 2010., Nizozemska i NOS/Komisija, T‑231/06 i T‑237/06, EU:T:2010:525, t. 94.).

65      Iz prethodnih razmatranja proizlazi da prigovor koji se temelji na preuskom tumačenju pojma „djelatnosti obuhvaćene javnim ovlastima ili djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti” treba odbiti.

b)      Treći prigovor, koji se temelji na neuzimanju u obzir dostupnih informacija koje omogućuju povezivanje određenih djelatnosti društva Femern s izvršavanjem javnih ovlasti

66      Kraljevina Danska tvrdi da je Komisija pogriješila jer nije uzela u obzir određene elemente dostupnih informacija koji bi potvrdili da su djelatnosti društva Femern, promatrane zajedno ili zasebno, povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

67      Kraljevina Danska, koju podupiru Kraljevina Belgija i Savezna Republika Njemačka, smatra da je, kako bi se utvrdilo jesu li djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti ili su gospodarske djelatnosti, potrebno provesti konkretnu cjelokupnu ocjenu prirode i predmeta djelatnosti kao i pravila koja se na njih primjenjuju. Prema mišljenju Kraljevine Danske, kako bi se utvrdilo jesu li djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, Komisija je dužna provesti konkretnu i detaljnu analizu svake od njih.

68      Kao prvo, Kraljevina Danska tvrdi da su izgradnja i upravljanje javnim cestama i javnom željezničkom mrežom djelatnosti koje su obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti koje nijedan privatni gospodarski subjekt ne može obavljati. U tom pogledu, s jedne strane, Kraljevina Danska, koju podupire Veliko Vojvodstvo Luksemburg, ističe da su društvu Femern povjerene zadaće tijela nadležnog za ceste i upravitelja željezničke infrastrukture koje načelno obavlja javna uprava. Što se tiče zadaće tijela nadležnog za ceste koja je povjerena društvu Femern u pogledu stalne veze, Kraljevina Danska navodi da ista osobito podrazumijeva ovlast donošenja odluka na temelju lova n° 1520 af 27. december 2014 om offentlige veje (Zakon br. 1520 o javnim cestama) od 27. prosinca 2014. (u daljnjem tekstu: Zakon o javnim cestama). S druge strane, Kraljevina Danska tvrdi da je društvu Femern u okviru izgradnje i upravljanja stalnom vezom povjerena priprema sigurnosnih planova stalne veze.

69      Kao drugo, Kraljevina Danska, koju podupire Veliko Vojvodstvo Luksemburg, smatra da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da su djelatnosti društva Femern predmet strogog upravnog i političkog nadzora kako danskog ministra prometa tako i Parlamenta, kao ni okolnost da taj subjekt podliježe javnopravnim obvezama u nekoliko područja, posebice u pogledu pristupa dokumentima ili javnog nadzora računa, tako da je taj subjekt sličan javnoj upravi.

70      Kao treće, Kraljevina Danska, koju podupire Savezna Republika Njemačka, ističe da je društvo Femern subjekt koji je zakonom ovlašten za izvršenje međunarodnih obveza.

71      Kao četvrto, Kraljevina Danska prigovara Komisiji da nije uzela u obzir okolnost da danska željeznička i cestovna infrastruktura, za razliku od sektora zrakoplovnog sektora, nije liberalizirana, tako da se djelatnosti društva Femern bitno razlikuju od djelatnosti trgovačkih poduzetnika.

72      Osim toga, Kraljevina Danska smatra da je Komisija neopravdano prebacila teret dokazivanja time što je zahtijevala da objasni razloge zbog kojih treba smatrati da djelatnosti društva Femern uključuju izvršavanje javnih ovlasti. U tom pogledu Kraljevina Belgija tvrdi da, s obzirom na to da je na Komisiji da dokaže postojanje državnih potpora, ne uzimajući u obzir u ovom slučaju sve relevantne elemente sporne transakcije, Komisija u svojoj odluci nije iznijela dovoljno dokaza koji bi dokazali da djelatnosti društva Femern nisu povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

73      Komisija osporava tu argumentaciju.

74      Kada se Kraljevinu Dansku na raspravi pitalo o smislu i dosegu prigovora koji se temelji na tome da Komisija nije uzela u obzir javne ovlasti dodijeljene društvu Femern, pojasnila je da se taj prigovor dijeli na dva dijela. Kao prvo, Komisiji se prigovara da je pogrešno smatrala da djelatnosti Femerna u cjelini nisu povezane s javnim ovlastima. Podredno, u slučaju da Opći sud ne prihvati prvi dio prigovora, Kraljevina Danska prigovara Komisiji da je počinila pogrešku time što nije smatrala da su funkcije delegirane društvu Femern u svojstvu tijela nadležnog za ceste i u svojstvu upravitelja željezničke infrastrukture, te njegove obveze pripreme sigurnosnih planova stalne veze, povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

1)      Prvi dio prigovora, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno smatrala da djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom kao takve nisu obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti

75      Svojim prvim dijelom prigovora Kraljevina Danska najprije tvrdi da je Komisija pogrešno zaključila da se djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom kao takve ne mogu smatrati izvršavanjem javnih ovlasti.

76      U ovom slučaju, u uvodnoj izjavi 191. pobijane odluke Komisija je u okviru sveobuhvatne ocjene djelatnosti društva Femern smatrala da argumenti danskih tijela u pogledu cilja, prirode i pravila kojima se uređuju navedene djelatnosti, koji su navedeni u uvodnoj izjavi 190. pobijane odluke, nisu dovoljni da bi se zaključilo da je taj subjekt djelovao u okviru izvršavanja javnih ovlasti.

77      Kako bi osporila taj zaključak, kao prvo, Kraljevina Danska tvrdi da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da je društvo Femern slično javnoj upravi zbog strogog nadzora koji provode javna tijela nad njim i obveze tog subjekta da poštuje pravila o pristupu dokumentima ili reviziji.

78      U tom pogledu treba podsjetiti na to da se ne može zbog okolnosti da je neki subjekt javna ustanova pod nadzorom ministra, kao takve, isključiti mogućnost da ga se smatra poduzetnikom u smislu odredbi UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 2000., Aéroports de Paris/Komisija, T‑128/98, EU:T:2000:290, t. 109.). Osim toga, budući da sama država ili državni subjekt može djelovati kao poduzetnik (presude od 12. srpnja 2012., Compass‑Datenbank, C‑138/11, EU:C:2012:449, t. 35. i od 20. rujna 2019., Port autonome du Centre et de l’Ouest i dr./Komisija, T‑673/17, neobjavljena, EU:T:2019:643, t. 71.), okolnost da se subjekt u određenim aspektima može izjednačiti s javnom upravom zbog strogog nadzora javnih vlasti i zbog činjenice da je dužan poštovati određena pravila javnog prava primjenjiva na tijela javne uprave, kao što su pravila o pristupu dokumentima ili reviziji, ne može biti prepreka njegovom obavljanju gospodarske djelatnosti.

79      Osim toga, činjenica da je neki subjekt pod strogim nadzorom javnih vlasti i podliježe ispunjenju određenih javnopravnih obveza primjenjivih na tijela javne uprave ne znači sama po sebi da su djelatnosti tog subjekta povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

80      Iz toga slijedi da činjenica da je društvo Femern podvrgnuto strogom nadzoru javnih vlasti i da mora poštovati pravila o pristupu dokumentima ili reviziji nije dovoljna za zaključak da su njegove djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti. Uostalom, ne može ga se na temelju same okolnosti da je društvo Femern podvrgnuto strogom nadzoru javnih vlasti i da mora poštovati pravila o pristupu dokumentima ili reviziji smatrati javnom upravom.

81      Kao drugo, što se tiče argumenta prema kojem je društvo Femern subjekt koji je zakonom ovlašten izvršavati međunarodne obveze, valja smatrati da se ne može samo na temelju njega kao takvog zaključiti da su njegove djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

82      Naime, u ovom slučaju valja istaknuti da se tijekom službenog istražnog postupka Kraljevina Danska nije pozvala ni na jednu posebnu odredbu Ugovora o tjesnacu Fehmarn na temelju koje bi Komisija mogla utvrditi da se navedenim ugovorom društvu Femern povjeravaju djelatnosti povezane s izvršavanjem ovlasti javne vlasti. Tako su danska tijela u odjeljku 3.1.1.2. svojih očitovanja od 26. kolovoza 2019., koja su podnesena Komisiji nakon pokretanja službenog istražnog postupka, samo navela da je cilj osnivanja društva Femern i njegovih djelatnosti osigurati da Kraljevina Danska provede međunarodni sporazum, kao i važne odluke o planiranju koje je donijela Danska Država. U bilješci br. 9 navedenih očitovanja upućuje se na članak 6. Ugovora o tjesnacu Fehmarn i pojašnjava da se u presudi od 19. siječnja 1994., SAT Fluggesellschaft (C‑364/92, EU:C:1994:7), smatralo da društvo Eurocontrol obavlja djelatnost tijela javne vlasti na temelju sporazuma sklopljenog između država članica.

83      Međutim, s jedne strane, valja utvrditi da djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom nisu usporedive s onima koje su povjerene društvu Eurocontrol. Naime, treba podsjetiti na to da su djelatnosti društva Eurocontrol bile isključene iz područja primjene pravila Ugovora koja se odnose na tržišno natjecanje zato što su djelatnosti u vezi s kontrolom i nadzorom zračnog prostora načelno prerogativi javne vlasti, koji uključuju, među ostalim, primjenu javnih ovlasti i ovlasti prisile u odnosu na korisnike zračnog prostora kojima se odstupa od općeg prava (vidjeti u tom smislu presudu od 19. siječnja 1994., SAT Fluggesellschaft, C‑364/92, EU:C:1994:7, t. 24. i 30.).

84      S druge strane, kad je riječ o članku 6. Ugovora o tjesnacu Fehmarn, valja istaknuti da prvi stavak te odredbe utvrđuje da Kraljevina Danska mora osnovati društvo zaduženo za pripremne radove, planiranje, projektiranje, dobivanje odobrenja, sklapanje ugovora, financiranje, upravljanje i održavanje stalnom vezom, pri čemu je pojašnjeno da će navedeno društvo biti vlasnik stalne veze. Drugi stavak te odredbe pojašnjava da će to društvo biti društvo osnovano u skladu s danskim pravom i da će se njegove djelatnosti obavljati u skladu s općim poslovnim načelima i međunarodnim obvezama, osobito onima koje proizlaze iz prava Unije. Člankom 6. stavkom 3. Ugovora o tjesnacu Fehmarn utvrđeno je da Kraljevina Danska stječe svu dobit društva i snosi gubitke uzrokovane njegovim djelatnostima. U četvrtom stavku pojašnjava se da Kraljevina Danska ima pravo izmijeniti organizaciju društva ne dovodeći u pitanje obveze preuzete u skladu s Ugovorom o tjesnacu Fehmarn i da je potrebno prethodno odobrenje Savezne Republike Njemačke u slučaju prodaje više od 50 % dionica subjektima koji nisu pod nadzorom danskih tijela. Peti stavak članka 6. Ugovora o tjesnacu Fehmarn propisuje da Kraljevina Danska osigurava da društvo obavlja zadaće koje su mu povjerene Ugovorom.

85      Valja utvrditi da članak 6. Ugovora o tjesnacu Fehmarn, na koji se pozivaju danska tijela tijekom službenog istražnog postupka, ne sadržava nijednu odredbu na temelju koje bi Komisija mogla utvrditi da su djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom, kao takve, povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

86      Kao treće, što se tiče argumenta da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da u Danskoj izgradnja i upravljanje željezničkom i cestovnom infrastrukturom nisu liberalizirani, treba smatrati da nedostatak liberalizacije sektora djelatnosti nije indicija na temelju koje bi se moglo zaključiti da je djelatnost načelno povezana s izvršavanjem javnih ovlasti. U tom smislu treba istaknuti da se smatralo da određene djelatnosti nisu gospodarske prirode zbog načina na koji su organizirane u državama članicama, a ne zato što su povezane s javnim ovlastima. To je osobito slučaj s djelatnostima javnog obrazovanja koje se u cijelosti ili uglavnom financiraju iz javnih sredstava (vidjeti u tom smislu presude od 11. rujna 2007., Schwarz i Gootjes‑Schwarz, C‑76/05, EU:C:2007:492, t. 39. i od 27. lipnja 2017., Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania C‑74/16, EU:C:2017:496, t. 50.), sa sustavima socijalne sigurnosti kojima se provodi načelo solidarnosti (vidjeti u tom smislu presude od 17. veljače 1993., Poucet i Pistre, C‑159/91 i C‑160/91, EU:C:1993:63, t. 7. do 12., 15. i 18. i od 11. lipnja 2020., Komisija i Slovačka Republika/Dôvera zdravotná poist’ovňa, C‑262/18 P i C‑271/18 P, EU:C:2020:450, t. 30. do 34.) ili sa subjektima kojima je povjereno vođenje nacionalnog zdravstvenog sustava kojim se nudi besplatna njega (vidjeti u tom smislu presude od 11. srpnja 2006., FENIN/Komisija, C‑205/03 P, EU:C:2006:453, t. 27. i od 4. ožujka 2003., FENIN/Komisija, T‑319/99, EU:T:2003:50, t. 39. i 49.). Iz toga slijedi da okolnost da djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom nisu liberalizirane ipak ne znači da su navedene djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

87      Kao četvrto, što se tiče argumenta da Komisija nije uzela u obzir funkcije delegirane društvu Femern kao tijelu nadležnom za ceste i kao upravitelju željezničke infrastrukture te njegovu odgovornost za pripremu sigurnosnih planova stalne veze, treba podsjetiti na to da činjenica da neko tijelo za izvršavanje dijela svojih djelatnosti raspolaže javnim ovlastima ne sprečava, sama po sebi, da ga se kvalificira kao poduzetnika u smislu odredbi UFEU‑a o pravilima tržišnog natjecanja, zbog njegovih ostalih gospodarskih djelatnosti (presude od 1. srpnja 2008., MOTOE, C‑49/07, EU:C:2008:376, t. 25.; od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija, T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117, t. 98. i 99. i od 20. rujna 2019., Havenbedrijf Antwerpen i Maatschappij van de Brugse Zeehaven/Komisija, T‑696/17, EU:T:2019:652, t. 85.).

88      Prema sudskoj praksi, s obzirom na to da javni subjekt obavlja gospodarsku djelatnost koju se može odvojiti od izvršavanja javnih ovlasti, taj subjekt u odnosu na tu djelatnost djeluje kao poduzetnik, dok, ako tu gospodarsku djelatnost nije moguće odvojiti od izvršavanja javnih ovlasti, djelatnosti koje obavlja taj subjekt kao cjelina ostaju povezane s izvršavanjem tih javnih ovlasti (presude od 12. srpnja 2012., Compass‑Datenbank, C‑138/11, EU:C:2012:449, t. 38. i od 30. travnja 2019., UPF/Komisija, T‑747/17, EU:T:2019:271, t. 82.). Iz toga slijedi da ne postoji nikakav prag ispod kojeg bi trebalo smatrati da su sve djelatnosti nekog subjekta negospodarske djelatnosti, i to čak i u slučaju da su gospodarske djelatnosti manjinske (vidjeti u tom smislu presude od 30. travnja 2019., UPF/Komisija, T‑747/17, EU:T:2019:271, t. 83. i od 20. rujna 2019., Le Port de Bruxelles i Région de Bruxelles‑Capitale/Komisija, T‑674/17, neobjavljenu, EU:T:2019:651, t. 104.).

89      U ovom slučaju valja utvrditi da Kraljevina Danska nije podnijela nijedan element kojim bi dokazala da su funkcije tijela nadležnog za ceste i upravitelja željezničke infrastrukture koje obavlja društvo Femern ili obveza pripreme sigurnosnih planova neodvojive od gospodarskih djelatnosti koje je utvrdila Komisija, odnosno izgradnje i upravljanja stalnom vezom. U svakom slučaju, kao što to proizlazi iz ispitivanja drugog dijela prigovora, u okolnostima ovog predmeta, Komisija je mogla valjano smatrati da društvu Femern nije povjerena nikakva posebna ovlast javne vlasti za izvršavanje navedenih funkcija i za pripremu sigurnosnih planova stalne veze (vidjeti točke 101., 102. i 103. ove presude).

90      Iz prethodnih razmatranja proizlazi da informacije koje su danska tijela dostavila Komisiji tijekom službenog istražnog postupka nisu elementi koji, razmatrani zasebno ili zajedno, mogu dovesti do zaključka da su sve predmetne djelatnosti društva Femern, odnosno izgradnja i upravljanje stalnom vezom, povezane s izvršavanjem ovlasti javne vlasti.

91      Prema tome, Komisija je u uvodnoj izjavi 191. pobijane odluke mogla valjano smatrati da djelatnosti društva Femern same po sebi, s obzirom na njihovu prirodu, predmet i pravila koja se na njih primjenjuju, ne predstavljaju djelatnosti obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti.

2)      Drugi dio prigovora, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila da društvo Femern nije dobilo nikakvu posebnu ovlast javne vlasti

92      U drugom dijelu prigovora, koji je podredno iznesen, Kraljevina Danska prigovara Komisiji da je pogrešno smatrala da funkcije delegirane društvu Femern u svojstvu tijela nadležnog za ceste i u svojstvu upravitelja željezničke infrastrukture, kao i priprema sigurnosnih planova stalne veze, nisu djelatnosti koje su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

93      U tom pogledu, Komisija je u pisanom odgovoru na pitanja Općeg suda navela da nije provela temeljito ispitivanje posebnih djelatnosti društva Femern na koje se Kraljevina Danska pozvala u ovom postupku jer su se tijekom službenog istražnog postupka danska tijela pozvala samo na to da se cjelokupni projekt stalne veze treba smatrati povezanim s ovlastima javne vlasti te da nisu izričito navela niti iznijela dovoljno konkretne argumente u pogledu tih djelatnosti.

94      Kraljevina Danska je na raspravi tvrdila da su tijekom upravnog postupka bili dostavljeni dokazi koji se odnose na funkcije delegirane društvu Femern u svojstvu tijela nadležnog za ceste i u svojstvu upravitelja željezničke infrastrukture kao i u pogledu pripreme sigurnosnih planova stalne veze te da je na Komisiji, na kojoj je teret dokazivanja postojanja državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, da zatraži dodatne informacije.

95      U tom pogledu valja naglasiti da, iako je dužnost Komisije da dokaže da neka mjera ispunjava uvjete potrebne kako bi je se smatralo državnom potporom, nakon toga je dužnost države članice koja dodjeljuje ili koja namjerava dodijeliti tu potporu dokazati da se ta mjera ne može tako kvalificirati.

96      Iz toga proizlazi da, kada Komisija smatra da neki subjekt obavlja gospodarske djelatnosti kako bi joj se omogućilo da provjeri trebaju li određene djelatnosti navedenog subjekta biti isključene iz područja primjene članka 107. stavka 1. UFEU‑a zato što su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, na dotičnoj je državi članici da, u okviru obveze lojalne suradnje između država članica i institucija, kakva proizlazi iz članka 4. stavka 3. UEU‑a, se izričito pozove na postojanje takvih djelatnosti i pruži detaljna objašnjenja o propisima koji se primjenjuju na te djelatnosti, kao i sve elemente na temelju kojih Komisija može provjeriti je li doista riječ o djelatnostima koje su povezane s ovlastima javne vlasti (vidjeti po analogiji presudu od 15. studenoga 2011., Komisija i Španjolska/Government of Gibraltar i Ujedinjena Kraljevina, C‑106/09 P i C‑107/09 P, EU:C:2011:732, t. 146. i 147.).

97      Iz tog slijedi da se Komisiji ne može prigovoriti da nije uzela u obzir eventualne informacije koje su joj mogle biti podnesene u upravnom postupku, ali nisu, jer Komisija nije obvezna po službenoj dužnosti ili predviđanjem ispitati elemente koji su joj mogli biti podneseni (vidjeti po analogiji presude od 9. rujna 2009., Holland Malt/Komisija, T‑369/06, EU:T:2009:319, t. 152. i od 6. travnja 2022., Mead Johnson Nutrition (Asia Pacific) i dr./Komisija, T‑508/19, EU:T:2022:217, t. 106.).

98      U ovom slučaju valja istaknuti da je u dopisu upućenom danskim tijelima 14. lipnja 2019., koji je preuzet u odluci o pokretanju postupka, Komisija u uvodnim izjavama 84. do 89. iznijela razloge zbog kojih bi nakon prima facie analize trebalo smatrati da društvo Femern obavlja gospodarsku djelatnost. Konkretnije, u uvodnoj izjavi 85. navedene odluke Komisija je navela da okolnost da se projektom stalne veze nastoje postići ciljevi od općeg interesa ne znači nužno da je riječ o djelatnosti obuhvaćenoj izvršavanjem javnih ovlasti. Nadalje, u uvodnoj izjavi 86. navedenog dopisa Komisija je također smatrala da okolnost da je izdavanje dozvola za izgradnju prekogranične prometne infrastrukture od strane dviju suverenih država obuhvaćeno izvršavanjem javnih ovlasti, ne znači nužno da su same usluge prijevoza ili izgradnja infrastrukture također obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti.

99      Točno je, kao što je to Kraljevina Danska istaknula na raspravi, da je Komisija u uvodnim izjavama 84. do 89. dopisa od 14. lipnja 2019. iznijela određena pitanja o mogućnosti da se djelatnost društva Femern kvalificira kao gospodarska. Stoga je Komisija pozvala danska tijela da joj dostave sve relevantne, ažurirane i potpune dokumente i informacije kako bi joj omogućila da, među ostalim, nastavi s procjenom gospodarske ili negospodarske prirode djelatnosti društva Femern.

100    U odgovoru na navedeni poziv, danska su tijela u svojim očitovanjima o pokretanju službenog istražnog postupka od 26. kolovoza 2019. iznijela argumentaciju kojom su najprije istaknula da treba smatrati da su sve djelatnosti društva Femern povezane s ovlastima javne vlasti i, podredno, da samo djelatnost upravljanja stalnom vezom treba smatrati gospodarskom djelatnošću.

101    Međutim, valja utvrditi da se u navedenim očitovanjima danska tijela nisu izričito pozvala na to da za funkcije delegirane društvu Femern u svojstvu tijela nadležnog za ceste i u svojstvu upravitelja željezničke infrastrukture, kao i u pogledu pripreme planova sigurnosti stalne veze, treba smatrati da su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, tako da povezani troškovi ne bi trebali biti obuhvaćeni područjem primjene članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

102    S jedne strane, što se tiče funkcija delegiranih društvu Femern u svojstvu upravitelja željezničke infrastrukture kao i u pogledu pripreme sigurnosnih planova, treba utvrditi da ih danska tijela nisu navela ni u svojim očitovanjima o pokretanju službenog istražnog postupka od 26. kolovoza 2019. ni u očitovanjima o primjedbama zainteresiranih stranaka podnesenima tijekom službenog istražnog postupka 4. listopada 2019. U tim okolnostima, Komisiji se ne može prigovoriti da tijekom službenog istražnog postupka nije ispitala trebaju li se funkcije upravitelja željezničke infrastrukture i pripreme sigurnosnih planova stalne veze isključiti iz područja primjene članka 107. stavka 1. UFEU‑a jer se te djelatnosti trebaju smatrati povezanima s izvršavanjem javnih ovlasti.

103    S druge strane, što se tiče funkcija delegiranih društvu Femern u svojstvu tijela nadležnog za ceste, treba istaknuti da su one samo jednom spomenute u očitovanjima danskih tijela od 26. kolovoza 2019. Konkretnije, te su zadaće navedene kao primjer „javne odgovornosti” koju ima Femern, što je prikazano kao potpora općenitijoj argumentaciji kojom se želi istaknuti da, zbog njihove prirode, treba smatrati da su sve djelatnosti društva Femern povezane s izvršavanjem javnih ovlasti. Osim toga, treba utvrditi da na temelju elemenata koje su danska tijela dostavila Komisiji tijekom službenog istražnog postupka ona nije mogla zaključiti da je ta aktivnost povezana s takvim ovlastima. Naime, u točki 25. Zakona o izgradnji, na koju se upućuje u bilješci 12. očitovanja o pokretanju službenog istražnog postupka od 26. kolovoza 2019., u prvom stavku samo se navodi da je cestovna veza duž obale javna cesta kojom se upravlja u skladu sa Zakonom o javnim cestama i da je društvo Femern tijelo nadležno za ceste. Točno je da se u pripremnim aktima koji se odnose na Zakon o izgradnji, kojima je Komisija raspolagala tijekom službenog istražnog postupka, navodi da je „predloženo da se društvu Femern povjeri upravljanje cestovnim vezama vezano za projekt povezivanja dviju obala iz članka 1., u vezi s člankom 38. Zakona o javnim cestama” i da je „[s]lijedom toga, Femern tijelo nadležno za ceste u smislu propisa o javnim cestama i da će imati ovlast za donošenje odluka na temelju Zakona o javnim cestama i propisa donesenih na temelju tog zakona”. Međutim, valja utvrditi da elementi kojima je Komisija raspolagala tijekom službenog istražnog postupka nisu sadržavali nikakvo pojašnjenje o eventualnim ovlastima kojima raspolažu tijela nadležna za ceste u odnosu na treće osobe, osobito što se tiče prirode i dosega „ovlasti za donošenje odluka” navedenih tijela. Osim toga, kao što je to Kraljevina Danska priznala na raspravi, nije obavijestila Komisiju o Zakonu o javnim cestama tijekom službenog istražnog postupka. Nadalje, treba istaknuti da se tijekom tog postupka danska tijela nisu izričito pozvala na to da funkcije delegirane društvu Femern u svojstvu tijela nadležnog za ceste trebaju biti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti. Iz toga slijedi da se Komisiji ne može prigovoriti da nije detaljno ispitala navedene funkcije.

104    Iz prethodnih razmatranja proizlazi da, u okolnostima ovog predmeta, Komisija u uvodnoj izjavi 194. pobijane odluke nije pogrešno zaključila da društvo Femern nije dobilo posebne javne ovlasti.

105    Slijedom toga, treba odbiti drugi dio prigovora koji je Kraljevina Danska podredno istaknula.

106    Stoga treba u cijelosti odbiti prigovor koji se temelji na neuzimanju u obzir dostupnih informacija koje omogućuju povezivanje određenih djelatnosti društva Femern s izvršavanjem javnih ovlasti

c)      Drugi prigovor, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno uzela u obzir postojanje usluga kojima se može zamijeniti stalna veza

107    Kraljevina Danska tvrdi da je Komisija, prilikom ispitivanja toga jesu li djelatnosti društva Femern povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, počinila pogrešku time što je pridala važnost činjenici da privatni gospodarski subjekt pruža usluge trajektnog prijevoza koje se smatraju alternativom onima koje nudi navedeni subjekt. Prema mišljenju Kraljevine Danske, okolnost da privatni gospodarski subjekt nudi zamjenjive usluge ne bi trebala utjecati na utvrđenje da su djelatnosti društva Femern povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

108    Kraljevina Danska u biti tvrdi da su djelatnosti izgradnje i upravljanja cestovnom i željezničkom infrastrukturom obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti i da postojanje odnosa zamjenjivosti između tih infrastruktura i alternativnih načina prijevoza ne treba dovesti u pitanje to utvrđenje. Budući da stavljanje na raspolaganje danskih cestovnih i željezničkih mreža nije obuhvaćeno člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a, Kraljevina Danska također smatra da Komisija nije pružila dovoljno dokaza kako bi objasnila razloge zbog kojih se djelatnosti društva Femern razlikuju od stavljanja na raspolaganje navedenih mreža.

109    Prema mišljenju Kraljevine Danske, uspostava sustava u kojem korisnici plaćaju za korištenje cestovne infrastrukture ne može biti odlučujući element za kvalifikaciju korištenja navedene infrastrukture kao gospodarske djelatnosti u tržišnom natjecanju s privatnim gospodarskim subjektima koji nude alternativna rješenja cestovnoj mreži.

110    Kraljevina Danska tvrdi da je Komisija u odluci o izgradnji smatrala da, s obzirom na to da se nacionalnom željezničkom mrežom upravlja i gospodari na zatvorenom tržištu na kojem nema tržišnog natjecanja, javna sredstva dodijeljena društvu Femern Landanlaeg nisu mogla utjecati na trgovinu među državama članicama, iako su određene zračne ili trajektne veze mogle biti alternative određenim željezničkim vezama. Stoga Kraljevina Danska smatra da je kriterij zamjenjivosti koji je Komisija primijenila prilikom ispitivanja usluga željezničkog prijevoza u društvu Femern različit i stroži od onog utvrđenog u njezinu sveobuhvatnom preispitivanju danske javne željezničke mreže.

111    Komisija osporava tu argumentaciju.

112    Iz ispitivanja trećeg prigovora provedenog u točkama 74. do 106. ove presude proizlazi da je Komisija mogla valjano smatrati da iz elemenata spisa ne proizlazi da su djelatnosti društva Femern kao takve obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti i da su tom subjektu povjerene javne ovlasti. Iz toga slijedi da se argumentacija Kraljevine Danske u okviru ovog prigovora temelji na pogrešnoj pretpostavci da su djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

113    Osim toga, suprotno onomu što tvrdi Kraljevina Danska, Komisiji se ne može prigovoriti da je ispitala mogu li usluge koje će pružati društvo Femern, u okviru upravljanja stalnom vezom, zamijeniti one koje nude gospodarski subjekti kojima je cilj stjecanje dobiti na određenom tržištu. Naime, Komisija na taj način primjenjuje kriterij na temelju kojeg može utvrditi je li navedena djelatnost upravljanja gospodarska djelatnost (vidjeti u tom smislu presude od 1. srpnja 2008., MOTOE, C‑49/07, EU:C:2008:376, t. 27. i od 27. lipnja 2017., Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania, C‑74/16, EU:C:2017:496, t. 46.).

114    Što se tiče argumenta da je Komisija u biti trebala temeljito ispitati značajke danskih cestovnih i željezničkih mreža kako bi utvrdila jesu li djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, treba istaknuti da Kraljevina Danska nije dostavila dokaze u spis na temelju kojih bi se moglo smatrati da su djelatnosti izgradnje ili upravljanja cestovnim i željezničkim mrežama u cjelini zapravo povezane s izvršavanjem javnih ovlasti. Osim toga, kao što to pravilno ističe Komisija, pobijana odluka odnosi se samo na financiranje stalne veze, a ne na financiranje svih danskih cestovnih i željezničkih mreža, tako da obilježja potonjih nisu relevantna kako bi se utvrdilo jesu li u konkretnom slučaju predmetne djelatnosti društva Femern gospodarske prirode. Stoga se taj argument Kraljevine Danske ne može prihvatiti.

115    Što se tiče argumenta kojim se Komisiji prigovara da je u pobijanoj odluci primijenila stroži kriterij zamjenjivosti od onog utvrđenog u odluci o izgradnji, tako da je ocjena provedena u ovom slučaju bila nedostatna i proturječna, dovoljno je istaknuti da postojanje zamjenjivih usluga prijevoza nije relevantan element za utvrđivanje postojanja djelatnosti povezanih s izvršavanjem ovlasti javne vlasti. U svakom slučaju, suprotno onomu što tvrdi Kraljevina Danska, treba utvrditi da u odluci o izgradnji i u presudama od 13. prosinca 2018., Scandlines Danmark i Scandlines Deutschland/Komisija (T‑630/15, neobjavljena, EU:T:2018:942), i od 13. prosinca 2018., Stena Line Scandinavia/Komisija (T‑631/15, neobjavljena, EU:T:2018:944), ni na koji način nije bilo riječi o mogućem tržišnom natjecanju između željezničkih veza i trajektnih prijevoznika ili zračnih veza, tako da se argumentacija Kraljevine Danske ne može prihvatiti.

116    Što se tiče argumenta da uspostava sustava plaćanja za korištenje cestovne infrastrukture od strane korisnika nije odlučujući kriterij za kvalifikaciju korištenja navedene infrastrukture kao gospodarske djelatnosti zbog postojanja odnosa zamjenjivosti na tržištu s gospodarskim subjektima kojima je cilj stjecanje dobiti, a koji nude alternativna rješenja cestovnoj mreži, treba ga odbiti. Naime, kao što će biti pojašnjeno u okviru trećeg dijela ovog tužbenog razloga, u točkama 148. do 153. ove presude plaćanje naknada predstavlja element koji je, ako nije odlučujući, barem relevantan za kvalifikaciju korištenja infrastrukture kao gospodarske djelatnosti, tako da ga je Komisija mogla valjano uzeti u obzir.

117    Štoviše, budući da je Komisija mogla valjano utvrditi da društvo Femern nije dobilo nikakvu posebnu ovlast javne vlasti, ne može se prihvatiti argumentacija kojom se nastoji usporediti odnos zamjenjivosti između prometne infrastrukture i alternativnih načina prijevoza s odnosom zamjenjivosti koji postoji između, s jedne strane, djelatnosti policije i pravosuđa i, s druge strane, djelatnosti privatnih zaštitarskih društava i arbitraže. U tom pogledu valja istaknuti da su djelatnosti policije i pravosuđa po svojoj prirodi javne ovlasti jer podrazumijevaju korištenje iznimnim ovlastima općeg prava i ovlastima tijela javne vlasti koje su obvezujuće za građane i poduzeća. To nije slučaj s djelatnostima privatnih zaštitarskih poduzeća ni s arbitražnom djelatnošću. Isto vrijedi i za djelatnosti izgradnje i upravljanja prometnom infrastrukturom kao što je stalna veza.

118    Slijedom toga, treba odbiti prigovor koji se temelji na navodnoj pogrešci koja proizlazi iz uzimanja u obzir usluga kojima se može zamijeniti stalna veza.

119    Iz prethodnih razmatranja proizlazi da prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno smatrala da djelatnosti društva Femern ne uključuju izvršavanje javnih ovlasti, treba odbiti u cijelosti.

2.      Drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na navodno pogrešnom utvrđenju da društvo Femern nudi usluge prijevoza na tržištu koje je u tržišnom natjecanju s drugim prijevoznicima

120    Kraljevina Danska, koju podupire Kraljevina Belgija, tvrdi da stalna veza nije u tržišnom natjecanju s trajektnim prijevoznicima kao što željeznička infrastruktura nije u izravnom tržišnom natjecanju s cestovnim, autobusnim ili zračnim prijevozom.

121    Prema mišljenju Kraljevine Danske, eventualni učinci na tržišno natjecanje posljedica su odluke o izgradnji stalne veze koja proizlazi iz izvršavanja javnih ovlasti. Stoga istodobno postojanje gospodarskih djelatnosti i djelatnosti koje uključuju izvršavanje javnih ovlasti ne znači automatski da te potonje djelatnosti predstavljaju gospodarske djelatnosti.

122    Osim toga, Kraljevina Danska tvrdi da, čak i ako se za djelatnosti društva Femern ne smatra da su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, taj subjekt nije u tržišnom natjecanju s trajektnim prijevoznicima. U tom smislu Kraljevina Danska ističe da je zadaća društva Femern izgradnja i upravljanje stalnom vezom na način koji omogućuje optimizaciju makroekonomskih koristi. Stoga okolnost da djelatnosti tog subjekta imaju utjecaj na nacionalno gospodarstvo i okolna tržišta, osobito na usluge koje nude trajektni prijevoznici, ne znači da bi se izgradnja i upravljanje stalnom vezom mogli smatrati konkurentnim privatnim gospodarskim subjektima na tržištu pružanja usluga prijevoza.

123    Kraljevina Danska tvrdi da društvo Femern ni u kojem slučaju ne može biti konkurentno na tržištu usluga prijevoza u fazi planiranja i izgradnje stalne veze.

124    Kraljevina Belgija smatra da nema tržišnog natjecanja s privatnim trajektnim prijevoznicima jer je javna intervencija ograničena na rješavanje pitanja manjkavosti privatne inicijative.

125    Komisija osporava tu argumentaciju.

126    U tom pogledu treba podsjetiti na to da je poduzetnik, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, a u svrhu primjene odredaba prava Unije u području tržišnog natjecanja, svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost i gospodarska je djelatnost svaka djelatnost koja se sastoji od ponude robe ili usluga na danom tržištu (presude od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig‑Halle/Komisija, C‑288/11 P, EU:C:2012:821, t. 50. i od 24. ožujka 2022., GVN/Komisija, C‑666/20 P, neobjavljena, EU:C:2022:225, t. 69.).

127    U ovom slučaju, u uvodnoj izjavi 193. pobijane odluke Komisija je utvrdila da postoji tržište usluga prijevoza preko tjesnaca Fehmarn na kojem već posluje trajektni prijevoznik, poduzetnik koji posluje pod tržišnim uvjetima. Prema tome, Komisija je smatrala da su usluge prijevoza koje pruža društvo Femern u tržišnom natjecanju s uslugama prijevoza koje nudi taj trajektni prijevoznik.

128    S jedne strane, treba utvrditi da Kraljevina Danska ne osporava postojanje tržišta za usluge prijelaza tjesnaca Fehmarn između Rødbyja i Puttgardena koje bi pružao trajektni prijevoznik i priznaje da će stavljanje u promet stalne veze utjecati na različite poduzetnike, kao što su trajektni prijevoznici, autobusni prijevoznici ili cestovni prijevoznici robe.

129    S druge strane, iako Kraljevina Danska osporava postojanje konkurentskog odnosa između usluga koje nudi društvo Femern i usluga koje pruža trajektni prijevoznik, treba istaknuti da, kao što se vidi iz financijske analize društva Femern za 2016., visina cijene predstavlja element koji potrošač uzima u obzir pri donošenju odluke hoće li se radi prelaska tjesnaca Fehmarn koristiti stalnom vezom ili trajektom.

130    Stoga treba utvrditi da postoji odnos zamjenjivosti između usluga koje će pružati društvo Femern i onih koje nudi trajektni prijevoznik. Slijedom toga, kao što to pravilno ističe Komisija, iako društvo Femern i trajektni prijevoznik pružaju usluge čija su obilježja u određenim aspektima različita, treba smatrati da oni posluju na istom tržištu, odnosno na tržištu usluga prijevoza preko tjesnaca Fehmarn, na kojem će potrošači imati izbor, u slučaju nastavka pružanja usluga trajektnog prijevoznika nakon početka puštanja u promet stalne veze, između usluga koje nudi taj prijevoznik i usluga koje nudi društvo Femern u okviru upravljanja stalnom vezom.

131    Osim toga, treba istaknuti da Kraljevina Danska ne osporava drugu zamislivu hipotetsku situaciju, navedenu u uvodnim izjavama 237. i 360. pobijane odluke, prema kojoj početak puštanja u promet stalne veze može dovesti do ukidanja trajektne linije između Rødbyja i Puttgardena. Međutim, takva pretpostavka potvrđuje postojanje odnosa zamjenjivosti između usluga koje nudi trajektni prijevoznik na toj ruti i onih koje će pružati društvo Femern.

132    Stoga, u okolnostima ovog predmeta, suprotno onomu što tvrdi Kraljevina Danska, treba smatrati da će usluge koje društvo Femern pruža u okviru upravljanja stalnom vezom biti u izravnom tržišnom natjecanju s onim uslugama koje za prelazak tjesnaca Fehmarn nudi drugi pružatelj usluga prijevoza, odnosno trajektni prijevoznik koji povezuje Rødby i Puttgarden, i koji je poduzetnik koji posluje s ciljem stjecanja dobiti, a što Kraljevina Danska nije osporila.

133    Osim toga, valja istaknuti da je Komisija također utvrdila šire tržište usluga prijevoza, odnosno alternativne prometne veze koje omogućuju prelazak preko tjesnaca Fehmarn. U tom smislu, iz zajedničkog tumačenja uvodnih izjava 193. i 237. pobijane odluke proizlazi da je Komisija također uzela u obzir tržište usluga prijevoza kako bi osigurala prelazak preko zapadnog dijela Baltičkog mora, odnosno veze između Danske, Njemačke i Švedske, na kojima posluju i trajektni prijevoznici, čiji bi dio prometa, kao što to proizlazi iz financijske analize društva Femern za 2016., stalna veza mogla preuzeti.

134    Treba odbiti argumentaciju da društvo Femern u biti ne može konkurirati drugim pružateljima usluga prijevoza zbog razmatranja koja se odnose na izvršavanje javnih ovlasti.

135    S jedne strane, u mjeri u kojoj tom argumentacijom Kraljevina Danska tvrdi da ne postoji tržišno natjecanje između stalne veze i trajektnih prijevoznika jer učinci početka puštanja u promet navedene veze na tržišno natjecanje proizlaze iz odluke tijela javne vlasti donesene u izvršavanju njihovih javnih ovlasti, tu se argumentaciju ne može prihvatiti. Naime, treba istaknuti da činjenica da država članica koristi takve ovlasti kako bi osnovala subjekt zadužen za izgradnju i upravljanje infrastrukturom nužno ne podrazumijeva da su djelatnosti tog subjekta također povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

136    S druge strane, s obzirom na to da Kraljevina Danska tvrdi da bi eventualni učinci djelatnosti društva Femern na tržišno natjecanje bili irelevantni jer su navedene djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, takvu argumentaciju treba odbiti. Naime, kao što je prethodno navedeno (vidjeti točke 74. do 106. ove presude), Komisija je u okolnostima ovog predmeta mogla valjano utvrditi da djelatnosti društva Femern, kao takve, nisu obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti i da, s obzirom na elemente spisa, tom subjektu nisu dodijeljene javne ovlasti.

137    Što se tiče argumenta koji se temelji na tome da su učinci djelatnosti društva Femern na nacionalno gospodarstvo i okolna tržišta irelevantni za utvrđivanje odnosa tržišnog natjecanja između tog subjekta i trajektnih prijevoznika jer je cilj navedenih djelatnosti optimizacija makroekonomskih koristi Danske, treba istaknuti da se navedeni argument u biti svodi na tvrdnju da bi utvrđenje da subjekt obavlja djelatnosti u svrhu ostvarivanja cilja od općeg interesa bilo protivno tomu da se za navedeni subjekt može smatrati da je u tržišnom natjecanju sa subjektima kojima je cilj stjecanje dobiti. Međutim, kao što je to navedeno u točki 64. ove presude, okolnost da su nekom subjektu povjerene određene zadaće od općeg interesa ne može spriječiti to da se predmetne djelatnosti smatraju gospodarskim djelatnostima. Naime, treba podsjetiti na to da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da članak 107. stavak 1. UFEU‑a ne pravi razliku ovisno o razlozima ili ciljevima državnih mjera, nego ih definira ovisno o njihovim učincima (presude od 2. srpnja 1974., Italija/Komisija, 173/73, EU:C:1974:71, t. 27. i od 6. travnja 2022., Mead Johnson Nutrition (Asia Pacific) i dr./Komisija, T‑508/19, EU:T:2022:217, t. 80.).

138    Što se tiče argumenta prema kojem ne postoji tržišno natjecanje između društva Femern i trajektnih prijevoznika jer je javna intervencija ograničena na rješavanje pitanja manjkavosti privatne inicijative, treba ga odbiti. Naime, kao što to proizlazi iz točke 126. ove presude, kako bi utvrdila obavlja li neki subjekt gospodarsku djelatnost, Komisija mora utvrditi da navedeni subjekt nudi robu ili usluge na tržištu koje je u tržišnom natjecanju sa subjektima kojima je cilj stjecanje dobiti. U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 193. pobijane odluke, već postoji privatni gospodarski subjekt koji pruža usluge prelaska tjesnaca Fehmarn. Isto tako, postoje i privatni poduzetnici koji pružaju usluge prijevoza na alternativnim prometnim vezama koje omogućuju prelazak preko navedenog tjesnaca.

139    Također treba odbiti argument prema kojem društvo Femern ne može biti konkurentno na tržištu usluga prijevoza u fazi izgradnje stalne veze. Naime, kao što će to biti pojašnjeno u okviru ispitivanja drugog tužbenog razloga u točkama 185. do 207. ove presude, u okolnostima ovog predmeta Komisija je mogla zaključiti da su djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom bile neodvojive, a da pritom ne počini pogrešku u ocjeni.

140    Iz prethodnih razmatranja proizlazi da drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da je pogrešno utvrđeno da društvo Femern nudi usluge prijevoza na tržištu koje je u tržišnom natjecanju s drugim prijevoznicima, treba odbiti u cijelosti.

3.      Treći dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na navodno pogrešnom utvrđenju da je društvo Femern gospodarski subjekt koji slijedi poslovnu logiku

141    Kraljevina Danska tvrdi da društvo Femern ne može upravljati stalnom vezom kao subjekt tržišnog gospodarstva koji djeluje u skladu s logikom tržišnog gospodarstva i stoga ne može komercijalno iskorištavati stalnu vezu. U tom smislu Kraljevina Danska navodi da društvo Femern za ključne elemente djeluje po nalogu danskog ministra prometa koji će također biti zadužen za određivanje iznosa cestarina uzimajući u obzir makroekonomska i politička razmatranja te pojašnjava da će se dobit tog društva upotrijebiti za financiranje infrastrukture na danskom državnom području. Veliko Vojvodstvo Luksemburg u tom pogledu tvrdi da s obzirom na to da društvo Femern ne podliježe načelu maksimiziranja dobiti, da njegova dobit doprinosi financiranju javne zemaljske infrastrukture i da ono nema nikakvu samostalnost u odlučivanju, ne može se smatrati da obavlja gospodarsku djelatnost.

142    Osim toga, prema mišljenju Kraljevine Danske, koju podupiru Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg, okolnost da su djelatnosti društva Femern financirane naknadama koje se naplaćuju korisnicima nije dovoljna da bi se smatralo da taj subjekt djeluje u skladu s logikom tržišta. U tom pogledu Veliko Vojvodstvo Luksemburg tvrdi da način financiranja stalne veze putem poreza ili sudjelovanjem korisnika nije relevantan element za razlikovanje negospodarskih od gospodarskih djelatnosti. Osim toga, Kraljevina Danska smatra da Komisija nije dovoljno uzela u obzir nepostojanje slobode u pogledu cijena, a što je relevantna indicija kako bi se utvrdilo da društvo Femern nije poduzetnik.

143    Osim toga, prema mišljenju Kraljevine Danske, okolnost da će Femern naplaćivati naknade nakon početka puštanja u promet stalne veze ne znači da bi time njegove djelatnosti povezane s izvršavanjem ovlasti javne vlasti poprimile gospodarsku prirodu.

144    Komisija osporava tu argumentaciju.

145    Kao prvo, što se tiče argumenata kojima se tvrdi da stalna veza neće biti predmet komercijalnog iskorištavanja, treba podsjetiti na to da su, u skladu sa sudskom praksom koja se primjenjuje u području državnih potpora, usluge koje se mogu okvalificirati kao gospodarske djelatnosti one koje se uobičajeno pružaju uz naknadu, pri čemu treba pojasniti da je bitna značajka naknade to što je ona ekonomska protučinidba za uslugu o kojoj je riječ (vidjeti u tom smislu presude od 27. lipnja 2017., Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania, C‑74/16, EU:C:2017:496, t. 47. i od 20. rujna 2019., Havenbedrijf Antwerpen i Maatschappij van de Brugse Zeehaven/Komisija, T‑696/17, EU:T:2019:652, t. 75.).

146    Osim toga, u području državnih potpora, činjenica da neku djelatnost ne obavljaju privatni gospodarski subjekti ili činjenica da ona nije profitabilna nisu relevantni kriteriji za to da bi je se kvalificiralo kao gospodarsku djelatnost. Naime, ustaljena je sudska praksa da, s jedne strane, pojam „poduzetnik” u kontekstu prava tržišnog natjecanja obuhvaća svako tijelo koje obavlja gospodarsku djelatnost, neovisno o pravnom obliku tog tijela i načinu njegova financiranja, i da, s druge strane, sve djelatnosti koje se sastoje od ponude robe ili usluga na tržištu čine gospodarsku djelatnost (presude od 25. listopada 2001., Ambulanz Glöckner, C‑475/99, EU:C:2001:577, t. 19. i od 20. rujna 2019., Havenbedrijf Antwerpen i Maatschappij van de Brugse Zeehaven/Komisija, T‑696/17, EU:T:2019:652, t. 46.). Iz toga proizlazi da gospodarska priroda djelatnosti ne ovisi o privatnom ili javnom obliku subjekta koji je obavlja ni o rentabilnosti te djelatnosti (presude od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig‑Halle/Komisija, C‑288/11 P, EU:C:2012:821, t. 50. i od 15. prosinca 2016., Španjolska/Komisija, T‑808/14, neobjavljena, EU:T:2016:734, t. 55.).

147    S obzirom na ta načela treba ispitati argumente koje su istaknuli Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg.

148    Suprotno onomu što Kraljevina Danska i Veliko Vojvodstvo Luksemburg u biti tvrde, činjenica da je pristup stalnoj vezi uvjetovan plaćanjem naknada predstavlja relevantan element kako bi se upravljanje navedenom vezom kvalificiralo kao gospodarska djelatnost.

149    U tom pogledu treba pojasniti da odredbe UFEU‑a o pravu tržišnog natjecanja, a konkretnije pravila o državnim potporama ne nalažu da države članice zahtijevaju plaćanje za pristup prometnoj infrastrukturi, nego im ostavljaju u diskrecijskoj ovlasti hoće li pristup biti besplatan ili uvjetovan plaćanjem ekonomske protučinidbe.

150    Stoga, kada država članica u okviru provedbe svoje prometne politike odluči da se infrastruktura besplatno stavlja na raspolaganje u zajedničkom interesu, to može biti indicija za utvrđenje toga da navedena infrastruktura nije predmet gospodarskog iskorištavanja. Nasuprot tomu, kada država članica odluči, kao u ovom slučaju, uvjetovati pristup infrastrukturi plaćanjem naknade kako bi ostvarila određene prihode, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 192. pobijane odluke, osobito za otplatu duga nastalog za financiranje planiranja i izgradnje stalne veze, treba smatrati da je infrastruktura predmet gospodarskog iskorištavanja (vidjeti u tom smislu presudu od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija, T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117, t. 93. i 94.).

151    U ovom slučaju valja utvrditi da je Komisija u uvodnoj izjavi 192. pobijane odluke istaknula da društvo Femern pruža uslugu prijevoza građanima i poduzetnicima koja je uvjetovana plaćanjem naknade za korištenje dionice ceste i željezničke infrastrukture.

152    Iz toga slijedi da je Komisija u uvodnoj izjavi 194. pobijane odluke mogla smatrati, a da pritom ne počini pogrešku u ocjeni, da je upravljanje stalnom vezom uređeno gospodarskom logikom s obzirom na to da se financira naknadama za korištenje.

153    Stoga, s obzirom na to da je Komisija utvrdila, s jedne strane, u uvodnoj izjavi 193. pobijane odluke, da će društvo Femern pružati usluge na tržištu usluga prijevoza preko tjesnaca Fehmarn na kojem djeluje gospodarski subjekt kojem je cilj stjecanje dobiti i, s druge strane, u uvodnim izjavama 192. i 194. pobijane odluke, da će pristup stalnoj vezi biti uvjetovan plaćanjem naknada tom subjektu, što predstavlja protučinidbu za pruženu uslugu, Komisija je mogla pravilno zaključiti da je djelatnost upravljanja stalnom vezom gospodarska djelatnost.

154    Argumenti koje ističu Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg, koji se temelje na tome da pravila kojima podliježe društvo Femern ne omogućuju komercijalno iskorištavanje stalne veze, ne mogu dovesti u pitanje taj zaključak.

155    U tom pogledu treba podsjetiti na to da, kako bi se isključila gospodarska priroda djelatnosti koja se sastoji od ponude robe ili usluga na tržištu, nije dovoljno tvrditi da upravitelj infrastrukture ne posluje isključivo na komercijalnoj osnovi u svrhu maksimiziranja dobiti, da stavlja opći interes ispred povrata ulaganja, da nema za cilj stjecanje dobiti i da sustavno ponovno ulaže svoju dobit (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2019., Chambre de commerce et d’industrie métropolitaine Bretagne‑Ouest (port de Brest)/Komisija, T‑754/17, neobjavljenu, EU:T:2019:270, t. 80.).

156    Osim toga, budući da gospodarska ili negospodarska priroda djelatnosti ne ovisi o privatnom ili javnom obliku subjekta koji je obavlja ni o rentabilnosti te djelatnosti, iz toga proizlazi da čak i ako prihode od djelatnosti treba obvezno ponovno uložiti u negospodarske djelatnosti, plaćene djelatnosti predstavljaju sudjelovanje na tržištu koje može dovesti u pitanje ciljeve prava tržišnog natjecanja, tako da obveza ponovnog ulaganja prihoda ne znači da djelatnost nije gospodarske prirode (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2013., Njemačka/Komisija, T‑347/09, neobjavljenu, EU:T:2013:418, t. 50.).

157    Stoga se ne mogu prihvatiti argumenti koji se temelje na tome da društvo Femern ne nastoji postići cilj maksimiziranja dobiti i da mora ponovno uložiti svoju dobit u financiranje infrastrukture. Osim toga, okolnost na koju se poziva Kraljevina Danska da iznos naknada za korištenje stalne veze nije utvrđen na temelju tržišne logike, u smislu da je struktura cijena različita od one koju na tržištu primjenjuju privatni gospodarski subjekti, ne može biti prepreka utvrđivanju da upravljanje stalnom vezom čini gospodarsku djelatnost.

158    Štoviše, također treba odbiti argument da društvo Femern djeluje, u pogledu ključnih elemenata, poput datuma početka radova, u skladu s nalogom danskog ministra prometa. Naime, pitanje jesu li predmetne djelatnosti koje subjekt obavlja gospodarske prirode ne ovisi o činjenici je li je privatni ulagač spreman obavljati pod istim uvjetima (vidjeti po analogiji presudu od 16. srpnja 2014., Zweckverband Tierkörperbeseitigung/Komisija, T‑309/12, neobjavljenu, EU:T:2014:676, t. 76.).

159    Osim toga, što se tiče argumenta da Komisija nije u dovoljnoj mjeri uzela u obzir nepostojanje slobode društva Femerna u određivanju iznosa naknada za korištenje veze, treba istaknuti da je točno da načela koja uređuju iznos naknada utvrđuje danski ministar prometa, kao što to proizlazi iz članka 42. stavka 2. Zakona o izgradnji. Međutim, Kraljevina Danska u svojoj tužbi priznaje da na temelju članka 42. stavka 3. navedenog zakona društvo Femern može izmijeniti opće sustave popusta i uvesti nove, pod uvjetom da se time bitno ne utječe na ukupnu razinu prihoda. Stoga Komisija u uvodnoj izjavi 197. pobijane odluke nije počinila pogrešku u ocjeni time što je utvrdila da društvo Femern ima određeno diskrecijsko pravo da odlučuje o vlastitim cijenama.

160    Sama činjenica da danski ministar prometa određuje iznos naknada na temelju makroekonomskih razmatranja, u vezi s prometnom politikom, ne može biti dovoljna za zaključak da djelatnost upravljanja stalnom vezom ne predstavlja gospodarsku djelatnost.

161    Osim toga, ne može se uzeti u obzir okolnost, nastalu nakon pobijane odluke, da društvo Femern više ne raspolaže mogućnošću izmjene iznosa naknada nakon što je tijekom sudskog postupka donesen novi zakon, tako da je samo danski ministar prometa ovlašten odrediti iznos navedenih naknada. Naime, zakonitost akta Unije ocjenjuje se prema činjeničnim i pravnim elementima na dan njegova donošenja (presude od 7. veljače 1979., Francuska/Komisija, 15/76 i 16/76, EU:C:1979:29, t. 7. i 8. i od 12. prosinca 1996., Altmann i dr./Komisija, T‑177/94 i T‑377/94, EU:T:1996:193, t. 119.). Iz toga slijedi da se prilikom ocjenjivanja zakonitosti ne uzimaju u obzir okolnosti nastale nakon datuma donošenja tog akta Unije (presude od 27. rujna 2006., Roquette Frères/Komisija, T‑322/01, EU:T:2006:267, t. 325., i od 11. veljače 2015., Španjolska/Komisija, T‑204/11, EU:T:2015:91, t. 123.). Stoga je prilikom donošenja pobijane odluke Komisija mogla valjano uzeti u obzir okolnost da je u određenoj mjeri društvo Femern moglo utjecati na iznos određenih naknada za pristup infrastrukturi.

162    Iz prethodno navedenog proizlazi da argumenti koje su istaknuli Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg, a kojima tvrde da pravila koja se primjenjuju na društvo Femern, neovisno o tome jesu li razmatrana zasebno ili zajedno, ne omogućuju komercijalno iskorištavanje stalne veze, i ne dovode u pitanje utvrđenje da je upravljanje stalnom vezom gospodarska djelatnost.

163    Kao drugo, što se tiče argumentacije da djelatnosti društva Femern povezane s ovlastima javne vlasti u biti ne mogu postati gospodarske djelatnosti zbog ubiranja naknada za korištenje stalne veze, dovoljno je istaknuti da se ona temelji na pogrešnoj pretpostavci prema kojoj je Komisija trebala smatrati da su određene djelatnosti društva Femern povezane s izvršavanjem javnih ovlasti (vidjeti točke 75. do 106. ove presude). Stoga se ta argumentacija ne može prihvatiti.

164    Dakle, treći dio prvog tužbenog razloga treba odbiti u cijelosti.

4.      Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila da su djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom neodvojive

165    Svojim drugim tužbenim razlogom Kraljevina Danska ne osporava samo osnovanost utvrđenja prema kojem su djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom neodvojive, nego i obrazloženje pobijane odluke u tom pogledu.

a)      Obrazloženje pobijane odluke u pogledu neodvojivosti djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom

166    Kraljevina Danska smatra da je pobijana odluka nedovoljno obrazložena u pogledu utvrđenja da je društvo Femern obavljalo gospodarsku djelatnost već u fazi izgradnje.

167    Osim toga, Kraljevina Danska također smatra da Komisija u uvodnoj izjavi 201. pobijane odluke nije iznijela razloge zbog kojih je zaključila da promidžbene, marketinške ili informativne djelatnosti društva Femern predstavljaju gospodarske djelatnosti.

168    Komisija osporava tu argumentaciju.

169    Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da obrazloženje koje je propisano člankom 296. UFEU‑a mora odgovarati prirodi akta o kojem je riječ i mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije, autora akta, koja ga je donijela na način da se zainteresiranim strankama omogući da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere, a nadležnom sudu da provede svoj nadzor. Obvezu obrazlaganja treba ocjenjivati prema okolnostima slučaja, osobito prema sadržaju akta, prirodi razloga na koje se u njemu poziva i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogli imati za dobivanje objašnjenja. U obrazloženju se ne mora podrobno navesti sve relevantne činjenične i pravne okolnosti, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocjenjivati ne samo u odnosu na njegov tekst nego i na njegov kontekst i na ukupnost pravnih pravila kojima se uređuje predmetno područje (vidjeti presudu od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 166. i navedenu sudsku praksu; presudu od 27. siječnja 2021., KPN/Komisija, T‑691/18, neobjavljenu, EU:T:2021:43, t. 161.). Komisija osobito nije obvezna zauzeti stajalište o svim argumentima koje su joj istaknule zainteresirane osobe. Dostatno je da izloži činjenice i pravna stajališta koja imaju ključnu važnost u strukturi odluke (presude od 11. siječnja 2007., Technische Glaswerke Ilmenau/Komisija, C‑404/04 P, neobjavljena, EU:C:2007:6, t. 30. i od 24. rujna 2019., Fortischem/Komisija, T‑121/15, EU:T:2019:684, t. 41.).

170    U ovom slučaju, što se tiče obrazloženja neodvojivosti djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom, treba istaknuti da je Komisija u uvodnoj izjavi 189. pobijane odluke najprije podsjetila na sudsku praksu prema kojoj se upravljanje zračnom lukom smatra gospodarskom djelatnošću i da isto vrijedi za izgradnju uzletno‑sletne staze komercijalne zračne luke. Iako Komisija pojašnjava da se ta sudska praksa konkretno odnosi na zračne luke, navela je da su načela koja su razvili Sud i Opći sud primjenjiva i na izgradnju drugih infrastruktura. S tim u vezi, bilješka br. 89 u uvodnoj izjavi 189. pobijane odluke upućuje na točku 202. Obavijesti o pojmu „državne potpore”, u kojoj se navodi da se ta načela koja su uspostavili sudovi Unije primjenjuju na izgradnju ostalih infrastruktura koje su neodvojivo povezane s gospodarskom djelatnošću. Usto, u uvodnoj izjavi 189. pobijane odluke Komisija se također poziva na noviju sudsku praksu Općeg suda koja se odnosi na lučke infrastrukture, pri čemu u bilješci br. 90 navodi presudu od 20. rujna 2019., Havenbedrijf Antwerpen i Maatschappij van de Brugse Zeehaven/Komisija (T‑696/17, EU:T:2019:652).

171    Nadalje, u uvodnoj izjavi 192. pobijane odluke Komisija je utvrdila da su prihodi društva Femern koji proizlaze iz upravljanja cestovnim i željezničkim djelatnostima osobito namijenjeni financiranju ukupnog troška planiranja, izgradnje i upravljanja stalnom vezom.

172    Naposljetku, u uvodnoj izjavi 198. pobijane odluke, nakon što je zaključila da je upravljanje stalnom vezom gospodarska djelatnost, Komisija je smatrala da izgradnja infrastrukture kojom upravlja društvo Femern također predstavlja gospodarsku djelatnost na temelju presuda od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig‑Halle/Komisija (C‑288/11 P, EU:C:2012:821) i od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117).

173    Treba utvrditi da se Komisija pozvala na presude Suda i Općeg suda u vezi s infrastrukturom zračnih luka, na nedavne predmete pred Općim sudom u vezi s lučkom infrastrukturom i na Obavijest o pojmu „državna potpora”. Stoga se treba smatrati da je Komisija namjeravala primijeniti načelo prema kojem je, u slučaju postojanja infrastrukture koja je predmet gospodarskog iskorištavanja, djelatnost izgradnje također gospodarske prirode kada su te dvije djelatnosti neodvojivo povezane. U ovom slučaju Komisija je utvrdila postojanje gospodarske povezanosti između dviju djelatnosti zbog korištenja prihoda od poslovanja radi, među ostalim, otplate duga nastalog u vezi s planiranjem i izgradnjom stalne veze.

174    Iz toga slijedi da je Komisija u dovoljnoj mjeri obrazložila neodvojivost djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom.

175    Što se tiče argumenta prema kojem u biti Komisija nije dovoljno obrazložila zaključak da su djelatnosti promidžbe, marketinga ili informiranja društva Femern gospodarske djelatnosti, treba istaknuti da je Komisija u uvodnoj izjavi 201. pobijane odluke u biti navela da su te djelatnosti pridonijele planiranju, izgradnji i upravljanju stalnom vezom i da, čak i u slučaju da se te djelatnosti promidžbe, marketinga ili informiranja trebaju smatrati djelatnostima informiranja, one ipak pridonose gospodarskoj djelatnosti društva Femern. U tom je pogledu Komisija istaknula da nije neuobičajeno da poduzetnici moraju obavještavati javnost o svojim aktivnostima. Osim toga, Komisija je smatrala da obveze obavještavanja načelno ne podrazumijevaju izvršavanje javnih ovlasti. Stoga iz uvodne izjave 201. pobijane odluke jasno proizlazi da je Komisija smatrala da su djelatnosti promidžbe, marketinga ili informiranja gospodarske djelatnosti jer su povezane s glavnim djelatnostima društva Femern, odnosno izgradnjom i upravljanjem stalnom vezom. Stoga treba smatrati da je Komisija dostatno obrazložila pobijanu odluku u pogledu gospodarske prirode djelatnosti promidžbe, marketinga ili informiranja.

b)      Osnovanost pobijane odluke u dijelu koji se odnosi na neodvojivost djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom

176    Kraljevina Danska tvrdi da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni kada je utvrdila da se djelatnost izgradnje ne može odvojiti od djelatnosti upravljanja stalnom vezom.

177    U tom pogledu, kao prvo, Kraljevina Danska, koju podupiru Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg, ističe da je Komisija pogrešno smatrala da iz presuda od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig‑Halle/Komisija (C‑288/11 P, EU:C:2012:821) i od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117), proizlazi da je građevinska djelatnost, odnosno proizvodna djelatnost, nužno gospodarska djelatnost, s obzirom na to da je djelatnost upravljanja, odnosno završna djelatnost, gospodarska djelatnost. Samo bi u određenim okolnostima buduće komercijalno iskorištavanje infrastrukture moglo dovesti do toga da njezina izgradnja također predstavlja gospodarsku djelatnost, osobito ako je uzletno‑sletna staza dio postojeće gospodarske djelatnosti navedene zračne luke. Prema mišljenju Kraljevine Danske, Savezne Republike Njemačke i Velikog Vojvodstva Luksemburga, ovaj se slučaj razlikuje od prethodnih predmeta s obzirom na to da je riječ o slučaju početne izgradnje infrastrukture koja će se upotrebljavati u budućnosti.

178    Kao drugo, Kraljevina Danska tvrdi da treba uzeti u obzir okolnost da društvo Femern neće obavljati gospodarsku djelatnost prije početka stavljanja u promet stalne veze, tako da u fazi izgradnje subjekt nije aktivan ni na jednom tržištu na kojem bi bio u tržišnom natjecanju s drugim subjektima. U tom pogledu Kraljevina Danska tvrdi da bi se društvo Femern moglo smatrati konkurentom poduzetnicima koji već posluju na navedenom tržištu samo ako može brzo prodrijeti na navedeno tržište.

179    Kao treće, Kraljevina Danska u biti tvrdi da se, s obzirom na to da društvo Femern ne posluje na liberaliziranom tržištu, ne može smatrati da taj subjekt obavlja gospodarsku djelatnost.

180    Kao četvrto, prema mišljenju Kraljevine Danske, iz točke 84. presude od 30. travnja 2019., UPF/Komisija (T‑747/17, EU:T:2019:271), proizlazi da postojanje gospodarske povezanosti između dviju djelatnosti nije dovoljno da se utvrdi neodvojivost tih djelatnosti, tako da financiranje planiranja i izgradnje stalne veze naplatom cestarina u okviru upravljanja navedenom linijom ne znači nužno da su djelatnosti neodvojive.

181    Kao peto, Kraljevina Danska smatra da Komisijin zaključak o neodvojivosti građevinske djelatnosti i djelatnosti upravljanja ne vodi računa o tome da se okolnosti mogu promijeniti do početka puštanja u promet stalne veze, osobito o tome da bi danska tijela mogla donijeti odluku o izmjeni uvjeta korištenja stalne veze.

182    Kao šesto, Kraljevina Danska tvrdi da kvalifikaciju poduzetnika treba usko tumačiti zbog toga što kvalifikacija društva Femern kao poduzetnika prije početka puštanja u promet stalne veze ima štetne posljedice u smislu da bi taj subjekt bio dužan platiti kamate za razdoblje trajanja nezakonitosti. Osim toga, prema mišljenju Kraljevine Danske, usko tumačenje pojma „poduzetnik” bilo bi bolje usklađeno s drugim sličnim područjima, osobito s nacionalnim propisima o poslovnoj praksi.

183    Komisija osporava te argumente.

184    Uvodno treba utvrditi da Kraljevina Danska nije iznijela nijedan potkrijepljen argument kako bi osporila osnovanost kvalifikacije djelatnosti promidžbe, marketinga ili informiranja kao gospodarskih djelatnosti.

185    Što se tiče argumenata da je Komisija pogrešno smatrala da su djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom neodvojive, treba podsjetiti na to da je sudska praksa priznala da se komercijalno upravljanje i izgradnja prometne infrastrukture za potrebe takvog komercijalnog upravljanja mogu smatrati gospodarskim djelatnostima (vidjeti u tom smislu presude od 30. travnja 2019., UPF/Komisija, T‑747/17, EU:T:2019:271, t. 65., i od 20. rujna 2019., Havenbedrijf Antwerpen i Maatschappij van de Brugse Zeehaven/Komisija, T‑696/17, EU:T:2019:652 t. 47.). Ta sudska praksa proizlazi iz presude od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117), na koju se Komisija poziva u uvodnoj izjavi 198. pobijane odluke, u kojoj je Opći sud presudio da je ona mogla valjano zaključiti da su djelatnost upravljanja zračnom lukom i djelatnost izgradnje nove uzletno‑sletne staze bile glavni izvor prihoda za financiranje te nove uzletno‑sletne staze i da bi upravljanje tom novom uzletno‑sletnom stazom doprinijelo gospodarskoj djelatnosti zračne luke (presuda od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija, T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117, t. 94.). Osim toga, u toj je presudi Opći sud također presudio da se djelatnost izgradnje nove uzletno‑sletne staze zračne luke ne može razdvojiti od njezine naknadne upotrebe jer, s obzirom na njezinu prirodu i svrhu, izgradnja navedene uzletno‑sletne staze kao takva nije obuhvaćena ovlastima javne vlasti (presuda od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija, T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117, t. 99.). U tom je predmetu Sud presudio da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je presudio da je Komisija pravilno smatrala da je izgradnja nove uzletno‑sletne staze zračne luke gospodarska djelatnost, tako da sporno ulaganje u kapital, osim troškova povezanih s izvršavanjem javnih zadataka koji se odbijaju od njezina iznosa, predstavlja državnu potporu (presuda od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig‑Halle/Komisija, C‑288/11 P, EU:C:2012:821, t. 43.).

186    Stoga, kada je upravljanje infrastrukturom predmet gospodarskog iskorištavanja i naknade za korištenje glavni izvor financiranja njezine izgradnje, treba smatrati da su djelatnosti izgradnje i upravljanja tom infrastrukturom gospodarske djelatnosti, uz isključenje eventualnih zadaća koje uključuju izvršavanje javnih ovlasti, a kada se država članica izričito poziva na tu infrastrukturu tijekom upravnog postupka.

187    S obzirom na ta razmatranja treba ispitati argumente koje su istaknuli Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg.

188    Kao prvo, suprotno onomu što u biti tvrde Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg, načela i kriteriji koji se odnose na neodvojivost djelatnosti izgradnje i upravljanja prometnom infrastrukturom, utvrđeni u presudama od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig‑Halle/Komisija (C‑288/11 P, EU:C:2012:821) i od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117), i na koje se podsjeća u točki 185. ove presude, ne mogu se ograničiti samo na pretpostavku proširenja postojeće infrastrukture.

189    Točno je da se u predmetu u kojem su donesene presude od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig‑Halle/Komisija (C‑288/11 P, EU:C:2012:821) i od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117) bila riječ o proširenju postojeće uzletno‑sletne staze zračne luke.

190    Međutim, kada postoji tržište usluga prijevoza na kojem već posluju subjekti kojima je cilj stjecanje dobiti, kao u ovom slučaju, izgradnja nove prometne infrastrukture koja bi trebala biti predmet gospodarskog iskorištavanja može jednako narušiti tržišno natjecanje na tom tržištu kao i proširenje postojeće infrastrukture. Stoga treba smatrati da je, u svrhu ocjene neodvojivosti djelatnosti izgradnje i upravljanja infrastrukturom, izgradnja nove infrastrukture namijenjene budućem gospodarskom iskorištavanju usporediva s izgradnjom proširenja postojeće prometne infrastrukture koja je predmet gospodarskog iskorištavanja.

191    Iz toga slijedi da treba odbiti argument prema kojem se, u biti, načela i kriteriji koji se odnose na neodvojivost djelatnosti izgradnje i upravljanja prometnom infrastrukturom, utvrđeni u presudama od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig‑Halle/Komisija (C‑288/11 P, EU:C:2012:821), i od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (T‑443/08 i T‑455/08, EU:T:2011:117), ne mogu primijeniti na ovaj slučaj.

192    Kao drugo, što se tiče argumenta da društvo Femern u biti nije prisutno ni na jednom tržištu tijekom faze izgradnje, treba istaknuti da je među strankama nesporno da je taj subjekt istodobno zadužen za izgradnju i upravljanje stalnom vezom.

193    S tim u vezi, kao što to proizlazi iz ispitivanja drugog i trećeg dijela prvog tužbenog razloga, s obzirom na to da će se Femernovo upravljanje stalnom vezom sastojati od pružanja usluga na tržištu na kojem djeluje subjekt čiji je cilj stjecanje dobiti u zamjenu za naknadu, Komisija nije počinila pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdila da je upravljanje stalnom vezom gospodarska djelatnost.

194    Osim toga, treba istaknuti da je Komisija u uvodnoj izjavi 192. pobijane odluke utvrdila, a da to Kraljevina Danska nije osporila, da će se prihodi od upravljanja infrastrukturom, među ostalim, koristiti za otplatu zajmova ugovorenih za planiranje i izgradnju stalne veze. Pritom, suprotno onomu što u biti tvrde Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Komisija nije pretpostavila, nego je utvrdila, uzimajući u obzir konkretne okolnosti ovog slučaja, da se izgradnja stalne veze ne može odvojiti od njezina budućeg gospodarskog iskorištavanja. Isto tako, kao što to priznaje Kraljevina Danska, cilj gospodarskog iskorištavanja stalne veze također je financiranje njezine izgradnje radi postizanja financijske ravnoteže za cijeli projekt. U tom je pogledu Opći sud na raspravi pitao Komisiju o odnosu između, s jedne strane, utvrđenja iznesenog u uvodnoj izjavi 192. pobijane odluke prema kojem su, u biti, prihodi društva Femern od cestovnih i željezničkih djelatnosti posebno namijenjeni financiranju ukupnog troška planiranja, izgradnje i upravljanja stalnom vezom i, s druge strane, tvrdnje iz uvodne izjave 323. navedene odluke prema kojoj, ako bi bilo moguće odrediti cijene na razini koja nadoknađuje sve troškove izgradnje i upravljanja, ne bi bilo manjka financijskih sredstava ni potrebe za državnom potporom. Komisija je odgovorila da se, za razliku od uvodne izjave 323. pobijane odluke, uvodna izjava 192. odnosi na troškove planiranja i izgradnje koji su odbijeni od iznosa potpore, tako da ne može biti proturječnosti između tih dviju uvodnih izjava.

195    Stoga, s obzirom na to da je cilj gospodarskog iskorištavanja stalne veze otplata duga preuzetog za njezinu izgradnju i u mjeri u kojoj je isti subjekt zadužen za djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom, kako bi se očuvao koristan učinak pravila koja se odnose na državne potpore, ne može se prihvatiti da su djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom odvojene na temelju činjenice da će stalna veza biti puštena u promet tek nakon što se dovrši njezina izgradnja.

196    U suprotnom slučaju, s obzirom na to da je društvo Femern istodobno zaduženo za izgradnju i upravljanje stalnom vezom, ako bi se, kao što to tvrdi Kraljevina Danska, djelatnost izgradnje smatrala odvojivom od upravljanja i, stoga, negospodarskom, povlašteno financiranje odobreno radi izgradnje stalne veze ne bi se moglo kvalificirati kao državna potpora. Iz toga bi slijedilo da bi u okolnostima ovog predmeta, u fazi upravljanja stalnom vezom, društvo Femern imalo mogućnost upravljanja subvencioniranom infrastrukturom, što bi mu donijelo gospodarsku prednost koju ne bi ostvarilo u uobičajenim tržišnim uvjetima (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 11. srpnja 1996., SFEI i dr., C‑39/94, EU:C:1996:285, t. 62, i od 15. ožujka 2018., Naviera Armas/Komisija, T‑108/16, EU:T:2018:145, t. 119. i 120.). Naime, kao što to proizlazi iz točke 223. Obavijesti o pojmu „državna potpora”, smatra se da upravitelj infrastrukture ostvaruje gospodarsku prednost ako je iznos plaćen za raspolaganje pravom na upotrebu infrastrukture manji od iznosa koji bi morao platiti za upotrebu infrastrukture u normalnim tržišnim uvjetima.

197    Iz toga slijedi da je Komisija mogla valjano zaključiti da je izgradnja stalne veze neodvojiva od njezina budućeg gospodarskog iskorištavanja. Stoga je Komisija pravilno smatrala da je društvo Femern poduzetnik, i to kako za djelatnost upravljanja stalnom vezom tako i za njezinu izgradnju.

198    Slijedom toga, treba odbiti argumentaciju Kraljevine Danske da se društvo Femern ne može smatrati konkurentom poduzetnicima koji posluju na tržištu usluga prijevoza preko tjesnaca Fehmarn u fazi izgradnje stalne veze ili zato što mu neće biti moguće brzo prodiranje na navedeno tržište.

199    Kao treće, točno je, kao što to tvrdi Kraljevina Danska, da djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom kao takve nisu liberalizirane u smislu da se Zakonom o izgradnji obavljanje tih djelatnosti dodjeljuje isključivo društvu Femern.

200    Međutim, valja utvrditi da će se djelatnost upravljanja stalnom vezom sastojati od pružanja usluga prelaska preko tjesnaca Fehmarn koji je, a da to Kraljevina Danska ne osporava, liberalizirano tržište na kojem već posluje privatni gospodarski subjekt. Osim toga, kao što to proizlazi iz točke 133. ove presude, Komisija je utvrdila i šire tržište, odnosno tržište usluga prijevoza za linije koje predstavljaju alternativu za prelazak preko tjesnaca Fehmarn i na kojima također posluju trajektni prijevoznici.

201    U takvim okolnostima, suprotno onomu što Kraljevina Danska u biti tvrdi, ne može se na temelju činjenice da djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom nisu liberalizirane isključiti mogućnost da ih se kvalificira kao gospodarske djelatnosti. U suprotnom bi slučaju, da bi se izbjegla primjena pravila UFEU‑a o tržišnom natjecanju na tržištu koje je liberalizirano i otvoreno za tržišno natjecanje, bilo dovoljno da država članica dodijeli isključiva prava subjektu za pružanje usluga na navedenom tržištu.

202    Iz toga slijedi da treba odbiti argument koji se temelji na tome da je Komisija propustila uzeti u obzir činjenicu da djelatnosti društva Femern nisu liberalizirane.

203    Kao četvrto, što se tiče argumenta Kraljevine Danske koji se temelji na točki 84. presude od 30. travnja 2019., UPF/Komisija (T‑747/17, EU:T:2019:271), prema kojem su djelatnosti izgradnje i upravljanja odvojive, treba istaknuti da se navedena točka odnosila na različitu problematiku koja je bila povezana s odvojivošću gospodarskih djelatnosti od onih povezanih s izvršavanjem ovlasti javne vlasti. Konkretno, u tom je predmetu Opći sud u točki 83. navedene presude smatrao, kako bi odbio argument koji se temelji na tome da Komisija nije utvrdila glavne i sporedne lučke djelatnosti, da treba razlikovati gospodarske lučke djelatnosti od onih koje su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, pri čemu je pojasnio da ne postoji nikakav prag ispod kojeg bi sve gospodarske djelatnosti bile negospodarske djelatnosti jer su gospodarske djelatnosti manjinske. Nadalje, u točki 84. prethodno navedene presude Opći sud podsjetio je na to da se sve djelatnosti mogu smatrati negospodarskima samo u slučaju da se utvrdi da su gospodarske lučke djelatnosti neodvojive od djelatnosti povezanih s izvršavanjem javnih ovlasti, pri čemu je pojasnio da okolnost da se gospodarskim djelatnostima financiraju djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti nije dovoljna da bi se utvrdila neodvojivost tih djelatnosti.

204    Kao što to proizlazi iz ispitivanja provedenog u točkama 74. do 106. ove presude, Komisija je u okolnostima ovog predmeta mogla valjano utvrditi da djelatnosti društva Femerna kao takve nisu obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti i da tom subjektu nisu dodijeljene posebne javne ovlasti. U svakom slučaju, kao što je to utvrđeno u točki 89. ove presude, Kraljevina Danska nije podnijela nijedan element kojim bi dokazala da su funkcije tijela nadležnog za ceste i upravitelja željezničke infrastrukture koje obavlja društvo Femern ili priprema sigurnosnih planova stalne veze, za koje tvrdi da su obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti, neodvojive od izgradnje i upravljanja stalnom vezom. Stoga, u okolnostima ovog predmeta, točka 84. presude od 30. travnja 2019., UPF/Komisija (T‑747/17, EU:T:2019:271), nije relevantna za utvrđenje da su djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom odvojive.

205    Kao peto, što se tiče argumenta da je, u biti, Kraljevini Danskoj bilo dopušteno, do početka puštanja u promet stalne veze, izmijeniti načine njezine upotrebe koje bi dovele do toga da navedena djelatnost više nije gospodarske prirode, tako da, primjerice, pristup infrastrukturi učini besplatnim za sve korisnike, dovoljno je podsjetiti na to da, kao što je to navedeno u točki 161. ove presude, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da zakonitost odluke u području državnih potpora treba ocjenjivati s obzirom na informacije kojima je Komisija mogla raspolagati u trenutku kada ju je donijela. Slijedom toga, hipotetski scenariji na koje se poziva Kraljevina Danska ne mogu biti relevantni za ocjenu zakonitosti pobijane odluke.

206    Kao šesto, što se tiče argumenta koji se temelji na tome da pojam „poduzetnik” treba tumačiti restriktivno jer bi utvrđenje da su djelatnosti društva Femern gospodarske prirode bilo štetno za njega jer bi bio dužan platiti kamate za razdoblje trajanja nezakonitosti u smislu točke 52. presude od 12. veljače 2008., CELF i ministre de la Culture et de la Communication (C‑199/06, EU:C:2008:79), taj se argument ne može prihvatiti. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pojam „državna potpora”, kako je definiran u UFEU‑u, predstavlja pravno pitanje i treba ga tumačiti na temelju objektivnih elemenata (presude od 16. svibnja 2000., Francuska/Ladbroke Racing i Komisija, C‑83/98 P, EU:C:2000:248, t. 25. i od 24. rujna 2019., Fortischem/Komisija, T‑121/15, EU:T:2019:684, t. 62.). Stoga se pojam „gospodarska djelatnost” ne može usko tumačiti zato što je poduzetnik dužan platiti kamate za razdoblje trajanja nezakonitosti zbog toga što država članica nije poštovala obvezu iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a da ne provede mjeru koja može predstavljati potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o toj mjeri.

207    Osim toga, također treba odbiti argument koji se temelji na tome da pojam „poduzetnik” treba tumačiti usko, kao što je to propisano danskim propisom o poslovnim praksama. Naime, valja podsjetiti na to da nacionalne kvalifikacije ne mogu biti odlučujuće za ocjenu gospodarske prirode djelatnosti s obzirom na odredbu prava Unije (vidjeti po analogiji presude od 12. prosinca 2000., Aéroports de Paris/Komisija, T‑128/98, EU:T:2000:290, t. 128.), i od 3. travnja 2003., BaByliss/Komisija, T‑114/02, EU:T:2003:100, t. 114.).

208    Iz prethodnih razmatranja proizlazi da drugi tužbeni razlog treba odbiti u cijelosti.

5.      Četvrti dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na navodno pogrešnom utvrđenju da financiranje odobreno društvu Femern narušava tržišno natjecanje i utječe na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a

209    Kraljevina Danska smatra da okolnost da će stalna veza promijeniti rute putovanja skraćivanjem vremena i udaljenosti putovanja na svim danskim, skandinavskim i sjevernonjemačkim cestovnim i željezničkim mrežama nije dovoljna da bi se utvrdilo da se financiranjem dodijeljenom društvu Femern narušava tržišno natjecanje i utječe na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

210    Prema mišljenju Kraljevine Danske, Komisija je trebala provesti konkretnu ocjenu kako bi utvrdila postoji li stvaran odnos tržišnog natjecanja između javne prometne infrastrukture i alternativnih veza. Konkretno, Kraljevina Danska prigovara Komisiji da nije uzela u obzir činjenicu da društvo Femern nije u tržišnom natjecanju s trajektnim prijevoznicima.

211    Osim toga, prema mišljenju Kraljevine Danske, kako bi se ocijenilo narušava li se financiranjem odobrenim društvu Femern tržišno natjecanje, nije relevantno uzeti u obzir činjenicu da će stalna veza preuzeti dio prometa druge javne linije, odnosno mosta Velikog Belta koji je dio iste pravne strukture kao i društvo Femern.

212    Komisija osporava te argumente.

213    Treba podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, što se tiče pretpostavki za narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaja na trgovinu u svrhu kvalificiranja nacionalne mjere kao državne potpore, ne mora se utvrditi stvarni utjecaj predmetne potpore na trgovinu između država članica i stvarno narušavanje tržišnog natjecanja, nego samo ispitati može li ta potpora utjecati na trgovinu i narušiti tržišno natjecanje (presude od 14. siječnja 2015., Eventech, C‑518/13, EU:C:2015:9, t. 65., i od 30. travnja 2019., UPF/Komisija, T‑747/17, EU:T:2019:271, t, 91.).

214    U pogledu pretpostavke narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, valja podsjetiti na to da potpore koje poduzetnika oslobađaju troškova koje bi inače snosio u okviru svojeg redovnog upravljanja ili svojih uobičajenih djelatnosti načelno narušavaju uvjete tržišnog natjecanja (presude od 30. travnja 2009., Komisija/Italija i Wam, C‑494/06 P, EU:C:2009:272, t. 54. i od 30. travnja 2019., UPF/Komisija, T‑747/17, EU:T:2019:271, t. 96.).

215    U ovom slučaju treba istaknuti da je Komisija u uvodnoj izjavi 234. pobijane odluke utvrdila da je društvo Femern poduzetnik koji djeluje na tržištu usluga prijevoza preko tjesnaca Fehmarn, tako da selektivna prednost koju uživa može ojačati njegov položaj u odnosu na druge poduzetnike aktivne na tom tržištu, osobito trajektne prijevoznike i upravitelje luka.

216    Stoga se financiranjem odobrenim društvu Femern pod povlaštenim uvjetima smanjuju troškovi financiranja izgradnje stalne veze i omogućuje se upravljanje subvencioniranom infrastrukturom bez protučinidbe. Iz toga proizlazi da je navedeni subjekt tako oslobođen troškova koje bi u pravilu morao snositi u okviru svojeg redovnog upravljanja ili svojih uobičajenih djelatnosti. Stoga je Komisija mogla valjano smatrati da predmetna financiranja dodijeljena društvu Femern mogu narušiti tržišno natjecanje.

217    Što se tiče utjecaja na trgovinu među državama članicama, šteta nanesena navedenoj trgovini ne može biti samo hipotetska ili pretpostavljena. Stoga se mora utvrditi razlog zbog kojeg dotična mjera svojim predvidljivim učincima može utjecati na trgovinu među državama članicama (presude od 18. svibnja 2017., Fondul Proprietatea, C‑150/16, EU:C:2017:388, t. 30. i od 15. svibnja 2019., Achema i dr., C‑706/17, EU:C:2019:407, t. 90.). Osobito se smatra, kada potpora koju država članica dodijeli jača položaj poduzetnika u odnosu na ostale poduzetnike konkurente u trgovini između država članica, da ta potpora utječe na potonje poduzetnike konkurente (presude od 14. siječnja 2015., Eventech, C‑518/13, EU:C:2015:9, t. 66. i od 30. travnja 2019., UPF/Komisija, T‑747/17, EU:T:2019:271, t. 92.).

218    U tom pogledu treba istaknuti da je Komisija utvrdila da selektivna prednost dodijeljena društvu Femern jača njegov položaj na tržištu usluga prijevoza preko tjesnaca Fehmarn između Rødbyja i Puttgardena u odnosu na poduzetnike koji već posluju na tom tržištu na toj ruti između Danske i Njemačke, osobito u odnosu na trajektnog prijevoznika koji na tom tržištu pruža usluge prijevoza. Stoga je Komisija mogla valjano smatrati da financiranja dodijeljena društvu Femern utječu na trgovinu među državama članicama, to više što ispunjavanje tog uvjeta ne može ovisiti o lokalnom ili regionalnom karakteru pruženih usluga prijevoza (vidjeti u tom smislu presude od 14. siječnja 2015., Eventech, C‑518/13, EU:C:2015:9, t. 69. i od 29. srpnja 2019., Azienda Napoletana Mobilità, C‑659/17, EU:C:2019:633, t. 31.).

219    Iz toga slijedi da je, suprotno onomu što tvrdi Kraljevina Danska, Komisija mogla, a da pritom ne počini pogrešku u ocjeni, zaključiti da financiranja dodijeljena društvu Femern narušavaju tržišno natjecanje i utječu na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

220    Što se tiče argumenta prema kojem društvo Femern u biti nije u tržišnom natjecanju s trajektnim prijevoznicima, taj je argument već odbijen u okviru ispitivanja trećeg dijela prvog tužbenog razloga (vidjeti točke 129. do 132. ove presude).

221    Naposljetku, Kraljevina Danska tvrdi da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni time što je smatrala da stalna veza konkurira drugim infrastrukturama koje omogućuju prelazak preko zapadnog dijela Baltičkog mora jer njima upravljaju javna poduzeća. U mjeri u kojoj predstavlja samostalni argument, taj argument treba odbiti kao bespredmetan. Naime, bilo je dovoljno da Komisija utvrdi da su na tržištu usluga prijevoza preko tjesnaca Fehmarn, o kojem je riječ u ovom slučaju, financiranja dodijeljena društvu Femern po povoljnijim uvjetima mogla narušiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu među državama članicama, što je učinila u uvodnoj izjavi 234. pobijane odluke, u kojoj je utvrdila da je navedenim financiranjem društvu Femern dana selektivna prednost koja jača njegov položaj u odnosu na poduzetnike prisutne na predmetnom tržištu, odnosno na tržištu usluga prijevoza preko tjesnaca Fehmarn.

222    Slijedom navedenog, valja u cijelosti odbiti četvrti dio prvog tužbenog razloga.

223    Imajući u vidu sva prethodna razmatranja, tužbu valja odbiti.

III. Troškovi

224    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Kraljevina Danska nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova Komisije, u skladu s njezinim zahtjevom.

225    U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, države članice koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Stoga će Kraljevina Belgija, Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (peto prošireno vijeće),

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Kraljevina Danska snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

3.      Kraljevina Belgija, Savezna Republika Njemačka i Veliko Vojvodstvo Luksemburg snosit će vlastite troškove.

Spielmann Öberg Mastroianni

Brkan       Gâlea

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 28. veljače 2024.

Potpisi

Sadržaj

I. Okolnosti spora

A. Projekt stalne veze u tjesnacu Fehmarn

B. Događaji koji su prethodili sporu

C. Upravni postupak

D. Pobijana odluka

E. Zahtjevi stranaka

II. Pravo

A. Dopuštenost

B. Meritum

1. Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se odnosi na nepostojanje povezanosti djelatnosti društva Femern s izvršavanjem javnih ovlasti

a) Prvi prigovor, koji se odnosi na navodno preusko tumačenje pojma „djelatnost u nadležnosti tijela javne vlasti ili koja je povezana s izvršavanjem javnih ovlasti”

b) Treći prigovor, koji se temelji na neuzimanju u obzir dostupnih informacija koje omogućuju povezivanje određenih djelatnosti društva Femern s izvršavanjem javnih ovlasti

1) Prvi dio prigovora, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno smatrala da djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom kao takve nisu obuhvaćene izvršavanjem javnih ovlasti

2) Drugi dio prigovora, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila da društvo Femern nije dobilo nikakvu posebnu ovlast javne vlasti

c) Drugi prigovor, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno uzela u obzir postojanje usluga kojima se može zamijeniti stalna veza

2. Drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na navodno pogrešnom utvrđenju da društvo Femern nudi usluge prijevoza na tržištu koje je u tržišnom natjecanju s drugim prijevoznicima

3. Treći dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na navodno pogrešnom utvrđenju da je društvo Femern gospodarski subjekt koji slijedi poslovnu logiku

4. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila da su djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom neodvojive

a) Obrazloženje pobijane odluke u pogledu neodvojivosti djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom

b) Osnovanost pobijane odluke u dijelu koji se odnosi na neodvojivost djelatnosti izgradnje i upravljanja stalnom vezom

5. Četvrti dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na navodno pogrešnom utvrđenju da financiranje odobreno društvu Femern narušava tržišno natjecanje i utječe na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. UFEUa

III. Troškovi

*      Jezik postupka: danski